Poslovni broj P-337/2019
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja ad 1. FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelja ad 2. ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelja ad 3. HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi predaje u suposjed, dana 13. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Prekida se ovaj postupak do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem O-586/2011 (iza pok. CN) i O-169/2014 (iza pok. BN).
II. Postupak u ovoj pravnoj stvari će se nastaviti kad se pravomoćno završe postupci koji se vode pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem O-586/2011 i O- 169/2014 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njihov završetak.
Obrazloženje
1. Tužiteljice su dana 9. travnja 2019. protiv tuženika podnijele predmetnu tužbu radi predaje u suposjed stana u [adresa], na adresi: [adresa], koji se stan nalazi u nekretnini zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljice, kao i tuženik, nasljednici su iza pok. CN, koji je još uvijek upisan kao nositelj prava vlasništva nad predmetnim stanom u zemljišnim knjigama i BN, njegove supruge. Tužiteljice u tužbi i tijekom postupka navode da ih je UN isključio iz suposjeda stana, nakon smrti KN (2012. godine) te ovom tužbom traže predaju predmetnog stana u suposjed.
2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 20. svibnja 2019., tuženik se protivi tužbenim navodima, navodeći kako ostavinski postupci iza pok. CN i BN još uvijek nisu okončani, pa da će se tek donošenjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju utvrditi što je u sastavu ostavine i tko su nasljednici. Navodi da će tužiteljicama predati predmetni stan u suposjed tek ukoliko zaista i budu proglašene nasljednicama iza pok. GN i BN. Tijekom postupka tuženik ističe da smatra kako tužiteljicama ne pripada ništa od ostavine iza pok. CN i pok. BN.
3. Između stranaka nije ni sporno da su CN i BN bili u braku i da su imali petero djece – pok. DN, UN (tuženika), pok. KN (supruga tužiteljice ad 1. i oca tužiteljica ad 2. i ad 3.), JN i kćer NN. Nije, dalje, sporno ni da je u posjedu predmetnog stana tuženik UN (no sporno je otkad), a nije sporno ni da ostavinski postupci iza pok. CN UN i njegove supruge BN nisu pravomoćno okončani, nije sporno ni da je BN oporučno raspolagala stanom (svojim dijelom) u korist tuženika UN, nije sporno da su tužiteljice nasljednice iza pok. KN. Sporno je koliki nasljednički dijelovi pripadaju kojem sunasljedniku.
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljica, kao zakonskih sunasljednica sada pokojnog KN, sina ostavitelja CN i BN, iza kojih ostavinski postupci nisu pravomoćno okončani, da im tuženik, sin ostavitelja i zakonski sunasljednik CN i BN, preda u suposjed predmetnu nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja čini ostavinsku imovinu ostavitelja CN i BN.
5. Imajući u vidu ovdje nesporne činjenice - da su stranke nasljednici pok. CN i BN, kao i da ostavinski postupci iza pok. CN i BN još uvijek nisu okončani, ovaj sud je odlučio prekinuti postupak pozivom na odredbu članka 213. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 122/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), a uzimajući u obzir pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u presudama pod poslovnim brojem: Rev- 2025/1989 od 5. listopada 1989., Rev-1727/1992-2 od 5. studenoga 1992., Rev- 2133/1993-2 od 1. ožujka 1995. i Rev-1235/2015-5 od 12. listopada 2016.
6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj: Rev- 1235/2015-5 od 12. listopada 2016. odgovorio na pitanja: “Je li moguće naložiti predaju u suposjed nekretnine ako nasljednički udjeli sunasljednika nisu odredivi?” i “Je li moguće odlučivati o pravu na posjed sunasljednika i naložiti predaju u suposjed nekretnine, bez da se kao prethodno pitanje utvrde opseg ostavinske imovine, veličina nasljednog dijela i opseg prava koja pripadaju određenim sunasljednicima, sukladno čl. 12., članku 213. ili članku 313. stavku 1. ZPP)“ zauzevši sljedeće pravno shvaćanje: „Nižestupanjski sudovi smatraju da tužiteljica kao nasljednica, bez obzira što alikvotni dijelovi na ostavinskoj imovini još nisu utvrđeni, ima pravo na suposjed ostavinske imovine, jer je trenutkom smrti uspostavljena pravna zajednica među sunasljednicima, pa za priznavanje prava na suposjed sunasljedniku nije potrebno utvrđenje veličine suvlasničkog dijela. Pogrešan je takav zaključak nižestupanjskih sudova. Naime, odredbom iz čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 70/10 i 143/12 - dalje: ZVDSP) propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Nije prijeporno da je tužiteljica u ovom trenutku sunasljednica iza pok. M. V., ali je prijeporno da li joj i koji dio pripada iz ostavinske imovine, jer ostavinski postupak još nije završen. Prema tome, tužiteljica se ne može smatrati suvlasnicom koja bi imala pravo stvar posjedovati zajedno s ostalim suvlasnicima, a razmjerno svojem dijelu. Utoliko sud ne može naložiti predaju stvari u suposjed tužiteljici, a ostaviti otvorenim sporno pitanje veličine suvlasničkih dijelova kako to čini sud drugog stupnja. Utoliko se u reviziji s pravom ukazuje na stajalište Vrhovnog suda RH već prethodno iznesenog u odlukama na koje se poziva revizija. Iz navedenih je razloga zato valjalo prihvatiti reviziju prvotuženice i nižestupanjske presude ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, jer nema zapreke da se, ako to smatra sud potrebnim i shodnim, u ovoj parnici odluči o suvlasništvu stranaka na ostavinskoj imovini, odnosno o veličini njihovog alikvotnog dijela, a onda, i ovisno o tome, o zahtjevu tužiteljice za predaju joj u suposjed predmeta iz ostavinske mase.“
7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je i u presudi Rev-2133/1993-2 od 1. ožujka 1995., također, s tim u svezi, ukazao „sud ne može naložiti predaju stvari u suposjed te pri tome ostaviti otvorenim sporno pitanje veličine suvlasničkih dijelova“ i „u nastavku suđenja potrebno je o predaji sporne kuće u suposjed odlučiti zajedno s odlukom kojom će se riješiti pitanje veličine suvlasničkih dijelova stranaka na spornoj kući“, dok je u presudi Rev-1727/1992-2 od 5. studenoga 1992., ukazano „parnični je sud ovlašten, a i dužan da sam kao prethodno (prejudicijelno) pitanje utvrdi kako opseg ostavinske imovine tako i prava koja iz te ostavine pripadaju određenim (su)nasljednicima. Dakako, on to i ne mora učiniti s obzirom na mogućnost (arg. iz odredbe čl. 213. ZPP) odluke da sam ne rješava o prethodnom pitanju, dakle da odredi prekid postupka.“
8. Slijedom iznesenog, imajući u vidu da se pred ovim sudom vodi ostavinski postupak iza pok. CN i pok. BN, čiji su zakonski sunasljednici upravo parnične stranke (što je sve nesporno), veličina suvlasničkih dijelova u ostavinskoj imovini (predmetna nekretnina) prethodno je pitanje za odluku o zahtjevu za predaju nekretnine u suposjed.
9. Stoga, sud je pozivom na odredbu članka 213. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 12. ZPP-a odlučio da neće unutar ove parnice rješavati pitanje veličine suvlasničkih dijelova kao prethodno pitanje, već je određen prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupaka navedenih u izreci ovog rješenja.
10. Točka II. izreke rješenja temelji se na odredbi članka 215. stavka 4. ZPP-a.
Dubrovnik, 13. prosinca 2024.
S u d a c
Marijana Milković Cosmai
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ovog je rješenja dopuštena žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana zaprimanja pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
DNA: Tužiteljima po punomoćniku.
Tuženiku
