REPUBLIKA HRVATSKA TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6 Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari
tužitelja Stečajna masa iza SMJEŠAK d.o.o. za ugostiteljstvo u stečaju, Zagreb, Ulica
Pavla Hatza 9, OIB: 04514260965, kojeg zastupa stečajni upravitelj Jozo Jelavić, a
ovaj po punomoćniku Antoniu Bolanči, odvjetniku iz Splita, protiv ŽELJKO PULJIĆ,
Split, Mejaši II, broj 66, OIB: 88404718470, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Budić,
odvjetnik iz Splita, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 15.
studenog 2023. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika,
objavljene dana 21. prosinca 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan uređeni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 19. prosinca 2022. koji glasi:

" Dužan je tuženik ŽELJKO PULJIĆ, OIB: 88404718470, isplatiti tužitelju
Stečajna masa iza SMJEŠAK d.o.o. za ugostiteljstvo u stečaju, OIB:
04514260965, iznos od 76.574,69 EUR-a/576.952,06 kn sa zakonskim
zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. siječnja 2017. do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima i zaračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o j e

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 48.140,83 EUR-
a/362.717,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 1.
siječnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima i
zaračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
pet postotnih poena.

2 Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.998,15 EUR-
a/82.865,62 kn1, dok se zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova
parničnog postupka u iznosu od 3.199,03 EUR-a/24.103,13 kn, odbija kao
neosnovan.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda je dana 21. prosinca 2021. zaprimljena tužba uvodno
označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je odlukom Trgovačkog suda u Splitu od 7.
listopada 2021. poslovni broj St-2041/16 upućen stečajni upravitelj podnijeti tužbu
protiv tuženika-zakonskog zastupnika stečajnog dužnika radi isplate iznosa koje je
uzeo iz blagajne dužnika s osnova pozajmica. Na skupštini od dana 5. studenog

2018. tuženik da se je izjasnio o mogućnostima podmirenja potraživanja prema
stečajnom dužniku u ukupnom iznosu od 741.806,59 kn. Tuženik da je nakon te
skupštine vjerovnika izvršio uplate u ukupnom iznosu od 355.000,00 kn i to uplatom
iznosa od 210.000,00 kn dana 12. prosinac 2018., uplatom iznosa od 44.000,00 kn
dana 29. ožujka 2019., uplatom iznosa od 36.000,00 kn dana 1. travnja 2019., te
uplatom iznosa od 65.000,00 kn dana 27. studenog 2019. Uslijed zastoja u plaćanju
stečajni upravitelj da je protiv tuženika podnio kaznenu prijavu te nakon podnošenja
kaznene prijave tuženik da je uplatio iznos od 33.000,00 kn, dok njegov sin Luka
Puljić da je uplatio 15.000,00 kn. Navedenim uplatama tuženik da je tužitelju ukupno
uplatio iznos od 403.000,00 kn.

3. Nadalje, tužitelj navodi kako na dan podnošenja tužbe tuženik duguje
tužitelju iznos od 939.669,20 kn. Ističe kako od zadnje uplate pa do dana podnošenja
tužbe tuženik nije uplatio preostali novčani iznos na koji se obvezao. Stečajni
upravitelj da je više puta kontaktirao istoga radi isplate preostalog novčanog iznosa,
ali bezuspješno. Izjavom o načinu i mogućnosti podmirenja duga prema stečajnom
dužniku danom pred skupštinom vjerovnika, kao i izvršenim uplatama tuženik da je
nesporno priznao osnovu i visinu koja je predmet ove tužbe. Uzimanjem pozajmica
od stečajnog dužnika kao vlasnik i zakonski zastupnik stečajnog dužnika do
otvaranja stečajnog postupka i nepodmirivanju svog duga u cijelosti da je umanjena
stečajna masa odnosno stečajni vjerovnici da su ostali uskraćeni u namirenju većeg
dijela svojeg potraživanja. Upravo zbog navedenog stečajni upravitelj da je na
skupštini vjerovnika održanoj 7. listopada 2021. predložio donošenje odluke o naplati
preostalog dijela potraživanja koja stečajni dužnik ima prema tuženiku te slijedom
toga da je donesena odluka kojom se stečajni upravitelj, kao zakonski zastupnik
stečajne mase iza stečajnog dužnika upućuje na podnošenje tužbe protiv tuženika
radi isplate.

4. Stoga tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se obvezalo tuženika
da isplati tužitelju iznos od 939.669,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje
teku na taj iznos od 1. siječnja 2017. pa do isplate.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

5. Kod ovog suda je dana 21. siječnja 2022. zaprimljen odgovor na tužbu
tuženika kojim se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže tužbu
odbaciti, odnosno tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. U odgovoru na tužbu tuženik ističe
prigovore glede utužene tražbine i to njenoga nastanka, dospijeća, zastare,
pravičnosti, prekomjernog tereta. Navodi kako su netočni navodi tuženika da tužitelju
duguje iznos od 939.669,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1.
siječnja 2017. pa do isplate. Potvrđuje da su točni navodi da je u bilanci tuženika
sastavljenoj za 2016. bilo iskazano potraživanje od tuženika u iznosu od 741.806,59
kn (na kontu potraživanja od kupca (1200-0023) u iznosu od 104.866,97 kn i na
kontu ostala potraživanja (1470-003) iznos od 636.936,62 kn). Potvrđuje da su točni i
navodi tuženika da je tijekom stečajnog postupka koji se vodi nad stečajnim
dužnikom na račun stečajnog dužnika tuženiku platio iznos od 403.000,00 kn.

6. Tuženik ističe prigovor zastare utuženih tražbina. Osporava navode da je na
skupštini vjerovnika održanoj 5. studenog 2018. tuženik izjavio da priznaje dug u
osnovi i visini u iznosu od 741.846,50 kn. Iz sadržaja samog zapisnika da proizlazi
kako je tuženik svojom izjavom odgovorio na pitanje stečajnog upravitelja da se
izjasni o mogućnostima podmirenja duga, a ne da se izjasni je li dug priznaje. Data
izjava tuženika da se ne može tumačiti kao priznanje duga, a radi čega ista da nije
dovela do prekida zastare utuženih tražbina, a za što se tuženik poziva na odluke
Vrhovnog suda navedene u odgovoru na tužbu. Ističe kako izvršenim uplatama od
strane tuženika, za tražbine koje tim uplatama tuženik nije platio, tj. za iznos od

338.806,59 kn kao razlika između iznosa od 741.806,59 kn i plaćenog iznosa od

403.000,00 kn, također nije prekinuta zastara. U svrhu tih svojih navoda tužitelj se
poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda RH specificirane u odgovoru na tužbu
prema kojoj plaćanje jednog dijela zastarjelog duga se ne može tumačiti kao
priznanje drugog dijela duga, tj. duga koji nije plaćen. Utužene tražbine u visini od

338.806,59 kn (kao razlika između iznosa od 741.806,59 kn) i plaćenog iznosa od

403.000,00 kn (da je sasvim sigurno da su dospjele prije 1. siječnja 2016.), a što da
je vidljivo iz bilance koju je tužitelj priložio uz tužbu. Iz te bilance da je razvidno da je
iznos od 741.806,59 kn iskazan kao početno stanje, odnosno stanje na kraju
prethodne godine, tj. na dan 31. prosinca 2015. i da je tijekom 2016. bilo prometa po
kontu potraživanja od kupaca (1200-0023) za iznos od 19.108,19 kn pa da je stoga
očito za zaključiti kako je prošlo više od 5 godina od dospijeća tražbina koja je
nedvojbeno bila prije 31. prosinca 2015. do dana utuženja 21. prosinca 2021. Ističe
da su predmetne tražbine već bile zastarjele i u vrijeme kada je tuženik dao usmenu
izjavu, odnosno na dan sastavljanja zapisnika skupštine od 5. studenog 2018. Tako i
kada bi se ocijenilo predmetnu izjavu od 5. studenog 2018. na način da je tuženik
tom izjavom priznao dug, a što se osporava ističe kako ta izjava se ne može smatrati
odricanjem od zastare iz razloga što nije dana u pisanom obliku.

7. Nadalje, tuženik osporava da su zbog utuženog potraživanja stečajni
vjerovnici ostali uskraćeni u namirenju većeg dijela svojih potraživanja. Iz završnog
računa (obrazac 20) stečajnog upravitelja sastavljenog radi zaključenja stečaja da je
vidljivo da su pri zaključenju stečaja namireni troškovi stečajnog postupka u cijelosti
te tražbine stečajnih vjerovnika, osim u dijelu koji iznosi ukupno 81.362,89 kn. Tužitelj
na računu (za podjelu) da ima još 45.000,00 kn, što da je razvidno iz zapisnika od 7.
listopada 2021., a da se radi nesporno u iznosu koji je uplatio tuženik i u ime tuženika
njegov sin i koji da nije podijeljen vjerovnicima. Tako za namirenje svih troškova
stečajnog postupka i svih tražbina svih stečajnih vjerovnika predmetnog stečajnog

4 Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

postupka da je potreban još iznos od 36.362,89 kn. Tuženik da je jedini vlasnik
poslovnih udjela u Smješak d.o.o. pa u slučaju uspjeha tužitelja u ovom postupku,
svaki iznos koji bi tužitelj naplatio od tuženika, a koji prelazi iznos potreban za
namirenje troškova stečajnog postupka i svih tražbina svih stečajnih vjerovnika da bi
sukladno odredbi članka 285. Stečajnog zakona stečajni upravitelj bio dužan predati
baš ovdje tuženiku. Tako uvažavajući činjenicu da su svi troškovi stečajnog postupka
namireni, da je za potpuno namirenje svih stečajnih vjerovnika i to u punom iznosu
prijavljenih tražbina potreban još iznos od 36.362,89 kn, te imajući u vidu odredbu
članka 285. Stečajnog zakona da je jasno da vođenje ove parnice protiv tuženika za
iznos koji prelazi iznos za namirenje svih tražbina stečajnih vjerovnika je suvišno i
nepotrebno. Vođenje ove parnice da je za tuženika ugrožavajuće i štetno na ovoj
razini. U slučaju uspjeha tužitelja u ovom postupku da bi se radilo specifično o
pravnoj situaciji u kojoj bi tuženik istodobno bio dužnik stečajne mase ali i vjerovnik te
iste stečajne mase za dio stečajne mase koji će preostati nakon namirenja svih
troškova stečajnog postupka i svih tražbina svih stečajnih vjerovnika. Tako tužitelj da
nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Podredno ističe prigovor radi
prijeboja za iznos koji predstavlja razliku između utuženog iznosa i nedostajećeg
iznosa u svoti od 36.362,89 kn potrebnog za namirenje svih tražbina svih stečajnih
vjerovnika iz stečajnog postupka koji se vodi nad pravnim prednikom tužitelja
Smješak d.o.o. u stečaju.

8. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu, a u podnesku od 11. veljače

2022. tužitelj je ustrajao u tvrdnji da je u predmetnoj pravnoj stvari tuženik priznao
dug, te se poziva na praksu Vrhovnog suda RH citirane u navedenom podnesku. Tim
priznanjem duga da je došlo do prekida zastare. Izjava tuženika da je dana na
zapisnik, odnosno u pisanom obliku. Predmetni postupak da je pokrenut temeljem
Odluke skupštine vjerovnika, a koja Odluka je priložena tužbi u ovoj pravnoj stvari i
donesena sukladno odredbama Stečajnog zakona, i na istu tuženik da nema pravo
prigovarati.

9. U očitovanju na naprijed citirani tužiteljev podnesak tuženik je u podnesku
zaprimljenom kod suda 14. listopada 2022. ustrajao u svim do tada iznesenim
navodima. Ističe kako činjenica da su predmetna potraživanja bila iskazana u bilanci
prednika tužitelja za 2016. ne znači da su nastala i dospjela u toj godini. Predmetna
potraživanja da su dospjela i nastala znatno ranije, tj. u 2011., a što da je razvidno iz
bilance sastavljene za 2011. Tako da je očito da su predmetna potraživanja nastala i
dospjela tijekom 2011. i da su zastarjela prije 1. siječnja 2017. Osporava navode
tuženika da bi plaćanje jednog dijela duga značilo priznanje drugog dijela duga, te se
poziva na odluke Vrhovnog suda RH citirane u tom podnesku. Ističe kako tužitelj
pogrešno tvrdi da je izjava tuženika od 5. studenog 2018. pisana izjava, odnosno
pisano priznanje duga, uz obrazloženje da je tuženik dao usmenu izjavu. Predmetna
usmena izjava da mora biti jasna, određena i bezuvjetna, što predmetno da nije, te
da mora biti dana u tijeku zastarnog roka, a ovdje da je isti istekao najkasnije 1.
siječnja 2017. Iz izvješća stečajnog upravitelja od 3. listopada 2022. da proizlazi da
tužitelj na računu ima iznos od 48.230,76 kn koji nije podijeljen vjerovnicima, tako za
namirenje svih troškova stečajnog postupka i svih tražbina svih stečajnih vjerovnika
da je potreban još iznos od 33.132,13 kn.

10. U podnesku od 19. prosinca 2022. tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev na način pobliže specificiran u izreci ove presude, te je u istom podnesku prikazao

5 Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

izračun tražbine izvršen temeljem odredbe članka 172. Zakona o obveznim odnosima, a kako je to specificirano u istome.

11. Glede uređenog tužbenog zahtijeva tužitelja tuženik se je u podnesku
zaprimljenom kod suda dana 12. siječnja 2023. očitovao kako se ne protivi smanjenju
tužbenog zahtijeva ali da zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove postupka za
smanjeni dio istoga. Ističe kako je uračunavanje tražbine tužitelja pogrešno, te
prigovara zatraženoj zakonskoj zateznoj kamati, kako s osnova početka tijeka iste
tako i s obzirom na zatraženu visinu.

12. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u tužbi i uređenom tužbenom zahtjevu
iz podneska od 19. prosinca 2022., dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora
na tužbu.

13. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, te izveo
dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku
Milenku Galiotu, dipl. oec. iz Dugog Rata, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene
svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih
razloga:

14. Predmet spora, a sukladno uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja iz
podneska od 19. prosinca 2022., je isplata iznosa od 576.952,06 kn sa pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2017. pa do isplate. Taj iznos tužitelj
potražuje kao iznos koji je tuženik uzeo iz blagajne tužitelja s osnova pozajmnica.

15. Prema navodima tužitelja (podnesak od 19. prosinca 2022.) izračun
utužene tražbine izvršen je temeljem odredbe članka 172. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a).

16. Među strankama nije sporno:

-da je Odlukom skupštine vjerovnika u stečajnom postupku nad dužnikom Smješak
d.o.o. u stečaju poslovni broj St-2041/2016-120 (zapisnik s ročišta od dana 7.
listopada 2021.) upućen stečajni upravitelj podnijeti tužbu protiv ovdje tuženika,
zakonskog zastupnika dužnika do nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog
postupka radi isplate iznosa koje je uzeo iz blagajne dužnika s osnova pozajmice, a
prije otvaranja stečajnog postupka (list 11 i 12 spisa);

- da je u bilanci Smješak d.o.o. u stečaju (prednika tužitelja) sastavljenoj za 2016. bilo
iskazano potraživanje od tuženika u ukupnom iznosu od 741.806,59 kn i to na kontu
potraživanja od kupca br. 1200-0023 u iznosu od 104.866,97 kn i na kontu ostala
potraživanja broj 1470-0003 u iznosu od 636.939,62 kn (list 5-10 spisa);
- da je tuženik tijekom stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom na račun
stečajnog dužnika uplatio iznos od ukupno 403.000,00 kn i to: iznos od 210.000,00
kn dana 12. prosinca 2018., iznos od 44.000,00 kn dana 29. ožujka 2019., iznos od

36.000,00 kn dana 1. travnja 2019., iznos od 65.000,00 kn dana 27. studenog 2019.
te iznos od 33.000,00 kn i iznos od 15.000,00 kn (ovaj posljednji iznos je uplatio
tuženikov sin), a sve nakon podnošenja kaznene prijave od strane stečajnog
upravitelja tuženika;

- da se je na skupštini od dana 5. studenog 2018. tuženik izjasnio o mogućnostima
podmirenja potraživanja prema stečajnom dužniku u ukupnom iznosu od 741.806,59
kn (list 13 i 14 spisa).

6 Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

17. Sporan je prigovor nedostatka pravnog interesa (kao procesne
pretpostavke za vođenje ovog postupka), te je li tužitelj izgubio pravo zahtijevati
ostvarivanje utuženog iznosa uslijed proteka zakonom određenog roka (prigovor
zastare).

18. Kada se radi o kondemnatornoj tužbi, što je predmetno slučaj, za njeno
podnošenje ne mora se posebno dokazivati pravni interes. Dakle, taj interes se
pretpostavlja, jer u pravilu postoji. Tako u slučaju uspjeha u ovoj parnici bi se
zasigurno ostvarila korist za ovdje tužitelja, te pitanje "eventualne" razlike između
utuženog iznosa i nedostajećeg iznosa za namirenje svih stečajnih vjerovnika iz
stečajnog postupka koji se vodi nad tužiteljem (tužitelj navodi da se radi o iznosu od

36.362,84 kn) – odgovor na tužbu odnosno iznos od 33.132,13 kn-podnesak
zaprimljen kod suda 14. listopada 2022. nije od značaja postojanja pravnog interesa
tužitelja za vođenje ovog parničnog postupka, te će primjena odredbe članka 285.
Stečajnog zakona ("Narodne novine" 71/15, 104/17, 36/22, dalje SZ-a) biti
predmetom stečajnog postupka.

19. Tuženik ističe prigovor zastare. Tužitelj osporava navedeni prigovor
tvrdnjom da je priznanjem tuženika-izjava na skupštini od dana 5. studenog 2018.;
uplate tijekom stečajnog postupka u ukupnom iznosu od 403.000,00 kn, došlo do
prekida zastare.

20. Prema odredbi članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) zastarom prestaje pravo
zahtijevati ispunjenje obveze.

21. Prema odredbi članka 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije
dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za
pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

22. Cijeneći tuženikov prigovor zastare utužene tražbine sud je ispitujući
osnovanost tog prigovora odlučujuću činjenicu- u kojem trenutku je tužitelj mogao
tražiti naplatu predmetne tražbine tj. kada je predmetna tražbina nastala i dospjela na
isplatu pokušao utvrditi očitovanjem tužitelja kao i knjigovodstveno financijskim
vještačenjem, a o čemu će biti riječi u nastavku obrazloženja ove presude.

23. Prije svega valja navesti da su stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti
dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode ili dokaze protivnika
(članak 219. ZPP-a). Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne
može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će
primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a. ZPP-a).

24. Zadaća dokazivanja u parnici je utvrditi istinitost iznesenih tvrdnji stranaka.
Dokazivanje se smatra uspjelim ako sud stekne uvjerenje da je tvrdnja o sadržaju
određene činjenice istinita, tj. da se podudara sa stvarnošću. Dokaz nije uspio, ako
sud ne stekne takvo uvjerenje ili ako stekne uvjerenje o suprotnome-da je stvarnost
drukčija nego što je tvrdnja u njoj.

7 Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

25. Sud je u parnici dužan na temelju činjenica i dokaza kojim raspolaže te uz
pomoć stranačkih aktivnosti upravljenih na očitovanje njihovih suprotnih pravnih
pozicija, donijeti odluku o tome čija stranačka istina je izglednija, točnije, koja od
stranaka je u pravu ili ne na temelju zakona. Sudska istina se pokušava što je god
više moguće približiti izvjesnosti, zato se sudska istina smatra samo najvjerojatnijom,
a ne ne i potpuno izvjesnom. Sudac o predmetu spora mora donijeti odluku na
temelju raspoloživih činjenica i dokaza.

26. Tužitelj se tijekom postupka (unatoč nalogu suda-raspravni zapisnik s
ročišta od 4. studenog 2022. i prigovoru tuženika sadržanom u odgovoru na tužbu i
drugim podnescima tijekom postupka) nije očitovao o nastanku i dospijeću
predmetne utužene tražbine.

27. Kao dokaz navoda tužbe tužitelj prilaže bilancu tužitelja za 2016. u kojoj je
iskazano potraživanje od tuženika u ukupnom iznosu od 741.806,59 kn.

28. Činjenica da je potraživanje u iznosu od 741.806,59 kn bilo iskazano u
bilanci tužitelja za 2016., a bez dostavljanja dokaza na okolnosti kada i u kojem
iznosu su nastale, temeljem kojih isprava su unijete u bruto bilancu, kao i vremenu
njihovog nastanka i datumu dospijeća, nisu dokaz o tome da je navedena tražbina
nastala i dospjela u toj godini.

29. Sud je radi utvrđivanja činjenica: vrijeme nastanka tražbine i datum
dospijeća, visine izvršenih uplata, visine nepodmirenog dugovanja tuženika prema
tužitelju zatražio pomoć sudskog vještaka (Miljenko Galiot, dipl. oec.).

30. Vještak Galiot (pisani nalaz i mišljenje 30. lipnja 2023.) je dao pregled
obračuna potraživanja od tuženika po osnovi pozajmice za 2011. iskazano u kunama
i eurima (tablica broj 1), navodeći kako je iz tablice razvidno da je dug tuženika
(zaduženje) po obje navedene konto kartice nastao 2011. u ukupnom iznosu od

676.000,000 kn, protuvrijednosti u eurima u iznosu od 89.720,62 EUR-a. Međutim,
kako u spisu predmeta nema financijskih kartica niti bruto bilanci za godinu od 2012.
do 2015., a niti ih je tužitelj dostavio na zahtjev vještaka u tijeku provođenja
vještačenja, vještak da je mišljenja da nema dokaza je li navedeni dug tuženika na
kraju 2011. u navedenom razdoblju vraćen (plaćen) tužitelju, te je li bilo novog
zaduženja, te je li se možda navedeni dug nalazi o u početnom stanju 2016. Potom
je vještak dao pregled obračuna potraživanja tužitelja od tuženika iskazan u kunama i
eurima za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. (tablica broj 2) pri
čemu je dug tuženika prema tužitelju uzeo na temelju podataka iskazanih u bruto
bilanci tužitelja za 2016. Tako je u stupcu 4. tablice broj 2 vještak iskazao početna
stanja spomenutih kontra potraživanja tužitelja od tuženika na početku 2016. u
sveukupnom iznosu od 792.698,40 kn (85.758,78 i 636.939,62 kn). Dospijeće za te
iznose da je nastalo prije 1. siječnja 2016., međutim, da se ne zna točno kada jer u
spisu predmeta nema dokaza za to, niti ih je tužitelj dostavio u tijeku izrade vještva. U
stupcu 5, red 1. tablice da je iskazano da je tužitelj u 2016. zadužio tuženika za novi
iznos od 19.108,19 kn. Nadalje, vještak je dao pregled plaćanja tuženika tužitelju za
razdoblje od 12. prosinca 2018. do 18. svibnja 2021. (tablica broj 3), potom obračun
zakonskih zateznih kamata na iznose glavnice za razdoblje od 1. siječnja 2017. do

30. lipnja 2023., odnosno do dana izrade vještva navodeći kako je zatezne kamate
računao po zakonskim zateznim stopama za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30.

8 Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

lipnja 2023., tj. do dana izrade vještva. Tako je dao mišljenje kako potraživanje
tužitelja od tuženika na dan 30. lipnja 2023. ukupno iznosi 587.714,56 kn
(nepodmirena glavnica u iznosu od 536.400,19 kn i nepodmirene zakonske zatezne
kamate u iznosu od 61.314,37 kn) protuvrijednost u eurima u iznosu od 78.003,13
EUR-a (nepodmirena glavnica u iznosu od 69.865,31 EUR) i nepodmirene zakonske
zatezne kamate u iznosu od 8.137,82 EUR-a. Vezano za nastanak tražbine i datum
dospijeća da u spisu nema vjerodostojnih podataka, a niti ih je tužitelj dostavio na
traženje vještaka, radi čega da nije u mogućnosti dati odgovor na to pitanje.

31. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dok je
tuženik je u podnesku zaprimljenom kod suda 28. kolovoza 2023. istakao primjedbe
na navedeno vještvo (list 87-89 spisa), a glede kojih je vještak izradio dopunu vještva
od 6. rujna 2023.

32. Tako je vještak glede primjedbi tuženika o obračunu zakonske zatezne
kamate izvršio dopunu obračuna u tablici broj 4, te je iskazao potraživanja tužitelja od
tuženika nakon obračuna zakonske zatezne kamate (tablica broj 5). Vještak je
prikazao rekapitulaciju (tablica broj 5) navodeći da potraživanje tužitelja od tuženika
na dan 30. lipnja 2023. ukupno iznosi 569.978,44 kn (nepodmirena glavnica u iznosu
od 510.514,42 kn) i nepodmirene zakonske zatezne kamate u iznosu od 59.464,02
kn) protuvrijednosti u eurima u iznosu od 75.649,14 EUR-a (nepodmirena glavnica u
iznosu od 67.756,91 EUR i nepodmirene zakonske zatezne kamate u iznosu od

7.892,23 EUR-a. Vještak je naveo da je u vještvu obračunao zakonsku zateznu
kamatu iz razloga što je to tužitelj tražio i što je time smatrao da je vještvo kompletno
sa svim podacima koji mogu pomoći sudu i parničnim strankama u predmetu u
daljnjem radu. Potom je vještak prikazao pregled obračuna potraživanja tužitelja od
tuženika iskazane u kunama i eurima za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 18. svibnja

2021.-tablica A, odnosno potraživanja tužitelja od tuženika bez obračuna zakonske
zatezne kamate i to u iznosu od 44.967,36 EUR-a. Navodi da je u tablici broj 4 da je
uračunavao plaćanja na način da je najprije podmirio zakonske zatezne kamate do
plaćanja, a onda glavnicu. Kod obračuna zakonskih zateznih kamata u spisu da
nema podataka kada su točno nastale pojedinačne tražbine tužitelja od tuženika pa
da nema podataka kada su točno nastala pojedinačna dospijeća navedenih tražbina.

33. Tuženik je u podnesku zaprimljenom kod suda 12. rujna 2023. istakao
prigovore i na gornju dopunu vještva vještaka (list 94-96 spisa), a glede koje je
vještak izradio dopunu od dana 15. rujna 2023., pri čemu je ustrajao u svom vještvu i
dopuni istoga, a glede kojega je tuženik ponovno istakao primjedbe u podnesku
zaprimljenom kod suda 25. rujna 2023. (list 99-101 spisa). Vještak je dopunski
usmeno vještačio na ročištu održanom dana 15. studenog 2023., pri čemu je ustrajao
u svom vještvu i dopunama istoga, te dodatno obrazložio kako prilikom izrade vještva
nije imao na uvidu vjerodostojnu dokumentaciju temeljem koje bi zaključio da je
početak tijeka kamata nadnevak 1. siječnja 2017. već da je istu odredio sukladno
navodu tužitelja.

34. Sud nije vezan mišljenjem vještaka. Može ga prihvatiti ili ne. Iako nema
stručnog znanja potrebnog za razrješenje određenih okolnosti, sud može ne prihvatiti
nalaz i mišljenje vještaka kada nađe da izneseni stavovi ne mogu odoljeti kritici
zasnovanoj na pravilima logičnog zaključivanja i iskustva.

9 Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

35. Vještačenje je dokazno sredstvo čiju dokaznu vrijednost sud slobodno
ocjenjuje (članak 223. ZPP-a) na osnovi savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih
okolnosti (članak 8. ZPP-a).

36. Tako sud nalaz i mišljenje vještaka u dijelu kojim isti obračunava zakonsku
zateznu kamatu od 1. siječnja 2017., ne prihvaća, budući da za takovi obračun,
vještaku nije imao podlogu u vidu dokaza - kada i u kojem iznosu su tražbine
dospjele odnosno je li i kada tuženik bio u zakašnjenju, dok navod vještaka da je
takvi obračun vještak izradio: "... iz razloga što je to tužitelj tražio ", sud ne može uzeti
u obzir, budući se vještvo ne izrađuje na temelju navoda stranaka već vjerodostojne
dokumentacije koja je podloga za izradu vještava. U preostalom dijelu nalaz i
mišljenje sudskog vještaka sud prihvaća budući je isto utemeljeno na vjerodostojnoj
dokumentaciji priloženoj spisu, te je vještak dopunama (usmenim i pismenim) u
cijelosti otklonio sve iznesene primjedbe tuženika. Dakle, vještvo sud cijeni kao
stručno i nepristrano, pa ga je zato i usvojio.

37. Upravo je tužitelj taj koji je trebao dokazati činjenice koje su stvarna
osnova tužbe (članak 7. ZPP-a), a ako u tome ne uspije primjenjuju se pravila o
teretu dokazivanja (članak 221.a. ZPP-a).

38. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije iznio činjenice, niti dostavio dokaze
na okolnosti kada su nastale i dospjele pojedinačne tražbine tužitelja. Provedenim
vještačenjem utvrđeno kako je početno stanje potraživanja tužitelja od tuženika na
početku 2016. sveukupno iznosilo 722.698,40 kn, kao i da su dospijeća za te iznose
nastali prije 1. siječnja 2016., a kako je to naprijed već i navedeno, međutim da se ne
zna točno kada (tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi se to moglo utvrditi), dok iznos
od 19.108,19 kn je utvrđen kao novo zaduženje tužitelja tuženiku u 2016., a za taj
iznos tužitelj nije dokazao da je dospio nakon 21. prosinca 2016., pa je ta činjenica
ostala nedokazana. Posljedično navedenome glede tražbine iskazane u bilanci
tužitelja za 2016. u iznosu od 741.806,59 kn sud je zaključio kako je do dana
utuženja (21. prosinca 2021.) prošlo više od 5 godina (članak 225. ZOO-a). Dakle,
došlo je do zastare utužene tražbine tužitelja, pod pretpostavkom da nije došlo do
prekida zastare.

39. Prekid zastare nastaje kada još prije završetka zastare dođe do pravnog
učinka propisanog u zakonu, čemu je posljedica da se vrijeme zastare koje je
proteklo do prekida više ne računa u zastaru nego zastara nakon prekida počinje
ponovno teći u cijelom trajanju roka određenog za zastaru nekog zahtijeva (članak

245. ZOO-a).

40. Prema odredbi članka 240. ZOO-a, a na čiju primjenu se poziva tužitelj,
propisano je da se zastara prekida kada dužnik prizna dug (stavak 1.). Dug se može
priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje
otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

41. Dakle, radi se o vrlo jasnoj odredbi kod koje samo preostaje dati sadržaj
pojmu priznati-tko to i kada i na koji način može učiniti.

42. Priznanje duga da bi bilo pravno relevantno priznanje koje bi stvaralo pravne posljedice mora biti jasno i određeno, i bezuvjetno i mora se dati u tijeku

10 Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

zastarnog roka, te uvijek mora biti tako da se njime na nedvojben način očituje
dužnikova volja da dug zaista priznaje (Tako Vrhovni sud Rev-877/2011-2 od 20.
svibnja 2014.).

43. Nije sporno da je izjavu od 5. studenog 2018. dao bivši zakonski zastupnik tužitelja.

44. Tako je valjalo analizirati tekst zapisnika iz stečajnog spisa pod poslovnim brojem St-2041/2016-65 od 5. studenog 2018.

45. Iz sadržaja istoga proizlazi kako je stečajni upravitelj predložio da se ovdje
tuženik, kao zastupnik po zakonu dužnika do nastupanja pravnih posljedica otvaranja
stečajnog postupka, izjasni o mogućnosti podmirenja duga kojeg ima prema
stečajnom dužniku s osnova pozajmica i novca uzetog iz blagajne u ukupnom iznosu
od 741.806,59 kn. Nadalje, iz istog proizlazi kako je ovdje tuženik naveo da je u
mogućnosti podmiriti dug prema stečajnom dužniku u iznosu od 230.000,00 kn do
kraja te godine, a ostatak da bi podmirio do kraja 2019. isti je nadalje istakao da bi
iznos od 100.000,00 kn mogao namaknuti prodajom apartmana koji je opterećen
hipotekom, ali po njegovoj procjeni njegova vrijednost da višestruko premašuje iznos
hipoteke. Ostatak iznosa da bi namaknuo posudbom. Taj zapisnik nije vlastoručno
potpisan od strane ovdje tuženika.

46. Dakle, ista predstavlja usmenu izjavu, koja je unesena u pisanom obliku u
sudski zapisnik. Ne radi se o pisanoj izjavi sastavljenoj i potpisanoj od strane bivšeg
ZZ tužitelja. Razlog davanja takve izjave je, a kako to sud ocjenjuje prema sadržaju
istoga očitovanje o mogućnostima podmirenja duga, odnosno ista nije data sa
svrhom priznanja duga. Stoga isto sud ne cijeni kao jasno i određeno priznanje duga.

47. Ukoliko viši sud ne bi prihvatio gornji stav ovog suda, za navesti je, da sud
nije mogao nedvojbeno utvrditi niti da je do prekida zastare došlo tijekom zastarnog
roka.

48. Tijek zastare može se prekinuti priznanjem duga samo dok rok zastare
teče. Međutim, kada je rok zastare protekao pa je dužnik poslije toga roka priznao
dug, takvim priznanjem više se ne može prekinuti zastara.

49. Iz već naprijed iznesenih razloga-provedenim vještačenjem nije se moglo
utvrditi točno dospijeće iznosa od 722.698,40 kn kao početnog stanja konta
potraživanja tužitelja od tuženika na početku 2016., nego jedino da je to bilo prije 1.
siječnja 2016., dok za iznos od 19.108,19 kn tužitelj nije dokazao da je taj iznos
dospio nakon 21. prosinca 2016. (ta je činjenica ostala nedokazana), pa posljedično
tome sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da je izjava tuženika od 5.
studenog 2018. dana tijekom zastarnog roka (sve i kada bi sud navedenu izjavu
tumačio priznanjem duga).

50. Isto tako niti izvršene nesporne uplate od strane tuženika tijekom
stečajnog postupka sud ne može tumačiti radnjama kojima je došlo do prekida
zastare. Plaćanje jednog dijela duga ne smatra se priznanjem njegova drugog dijela
(tako i Vrhovni sud Rev-913/80 od 2. listopada 1980.).

11 Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

51. Radi svega naprijed navedenog, sud je našao osnovanim po tuženiku
istaknuti prigovor zastare, pa je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i
odlučiti kao u izreci ove presude.

52. Obzirom da je tužitelj u podnesku od 19. prosinca 2022. smanjio tužbeni
zahtjev sa iznosa od 939.669,20 kn koji je potraživao u tužbi, na iznos od 576.952,06
kn, što daje razliku u iznosu od 362.717,14 kn to je time za navedeni iznos povukao
tužbu, a kojem povlačenju tužbe se nije protivio ni tuženik, pa je sukladno odredbi
članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučeno kao u točci I. izreke rješenja.

53. Naposljetku je za navesti da je sud odustao od izvođenja dokaza
saslušanjem stečajnog upravitelja tužitelja na okolnosti iz tužbe, ocjenjujući kako
izvođenje tog dokaza, a sve s obzirom na rezultate dokaznog postupka u ovoj
pravnoj stvari, ne bi doprinijelo rezultatima dokaznog postupka i pravilnosti
činjeničnog stanja, a sve pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a.

54. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154 i članka

155. uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika,
kao i važeće Tarife sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama i
vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja parničnih radnji.

Tuženiku je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava odgovora
na tužbu od 24. siječnja 2022. (TBR 8. toč. 1. OT-a) 940 bodova, trošak sastava
podneska od 14. listopada 2022. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 940 bodova, trošak pristupa
na ročište od 4. studenog 2022. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – 470 bodova, trošak sastava
podneska od 6. siječnja 2023. (TBR 8. toč. 3. OT-a) – 50 bodova, trošak pristupa na
ročište od 22. ožujka 2023. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – 288,5 bodova, trošak sastava
podneska od 28. kolovoza 2023. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 577 bodova, trošak sastava
podneska od 12. rujna 2023. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 577 bodova, trošak zastupanja
na ročištu od 15. studenog 2023. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – 577 bodova, odnosno
ukupno 4.419,5 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kn, to je valjalo tuženiku
priznati ukupno 66.292,50 kn, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 16.573,12 kn
daje ukupno iznos od 82.865,62 kn/10.998,15 EUR-a.

Sud tuženiku u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi
trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 4. studenog 2022. pozivom na
TBR 9. toč. 2. OT-a, sastav podneska od 6. siječnja 2023. pozivom na TBR 8. toč. 3.
OT-a, trošak pristupa na ročište od 22.ožujka 2023. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a,
odnosno sud je odbio zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog
postupka u ukupnom iznosu od 24.103,13 kn/3.199,03 EUR-a.

Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ovog rješenja iskazani su u EUR-ima i
kunama sukladno Zakonu o uvođenju kao službene valute u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine" 57/22 i 88/22), te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj
7,53450.

U Splitu, 21. prosinca 2023.

S u d a c

Ivana Madunić

12 Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu
RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove
presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

DNA:

- odvjetniku Antoniu Bolanča,
- odvjetniku Mirku Budić;
- u spis