+

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Broj: Pp -1695/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Barbir, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Crkvenac-Franković u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe LUCIA j.d.o.o. za ugostiteljstvo i usluge i II okrivljene odgovorne osobe JV, zastupani po branitelju iz Odvjetničkog društva, Vukić, Jelušić, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, zbog prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine” broj 111/21), povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP - Stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava, broj 319923-0007 od 31.1.2024.. nakon provedenog žurnog postupku, javno je objavio dana 13. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I) I. okrivljena pravna osoba Lucia j.d.o.o., sjedište u [adresa], OIB: 69374553956, prekršajno nekažnjavana, i

II. Okrivljena odgovorna osoba JV, direktor, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa stanom u [adresa], prekršajno kažnjavan

k r i v i s u

što su dana 15. ožujka 2023. godine oko 13,15 sati u Kostreni, Šodići bb, u Caffe baru Santa Lucija, javno priopćavali autorska glazbena djela koristeći uređaj sa zvučnicima, a ne posjedujući Zakonom propisano odobrenje za javno korištenje glazbe izdano od Hrvatskog društva skladatelja, kao ovlaštene organizacije autora,

dakle, što su kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi bez odobrenja udruge za ostvarivanje autorskog prava – Hrvatskog društva skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava, priopćili javnosti autorsko djelo,

čime su počinili prekršaj iz čl. 296. st. 1. toč.16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kažnjiv po st. 1. i 2. istog članka,

pa se temeljem citiranog propisa izriče

- I okrivljenoj pravnoj osobi novčana kazna u iznosu od 700,00 eura (sedamsto) eura,

- II okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi novčana kazna u iznosu od 290,00 eura (dvjestodevedeset) eura.

II) Temeljem čl. 33. st.11. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženim predlošcima uplatnice u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.

Temeljem čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona ukoliko I. i II. okrivljenici u navedenom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

III) Temeljem čl. 139.st.3. u vezi s čl.138.st.2.toč.3 Prekršajnog zakona, I. okrivljenik i II. okrivljenik su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset) eura - SVAKI u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i st. 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP-stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava pod gornjim brojem podnio je optužni prijedlog protiv I. i II. okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude te je podredno predloženo provođenje žurnog postupka.

2. I i II okr. u zajedničkoj pisanoj obrani od 2. svibnja 2024. navode sljedeće: " U konkretnom slučaju okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba nisu na bilo koji način priopćili javnosti autorsko djelo, a slijedom navedenog ni počinili prekršaj iz čl. 296. st 1. toč 16. ZAPSP.

Okrivljenoj pravnoj osobi i okrivljenoj odgovornoj osobi nije poznato da su u konkretnom slučaju, odnosno pri obavljanju navodnih kontrolnih nadzora sačinjeni tonski/audio zapisi, a koji su jedina potvrda da se u prednje navedenom caffe baru emitirala autorska djela.

Nadalje, u prednje navedenom caffe baru ponekad se emitira TV Signal, a za koji nema nikakve pravne zapreke da ga emitira okrivljena pravna osobe, dok bi se, u slučaju da ovlašteni tužitelj smatra da isto predstavlja prekršaj, okrivljenicima na teret trebao staviti eventualno prekršaj iz članka 296. st. l. toč. 61., a svakako ne prekršaj povrede autorskog prava.

S tim u vezi, ukazuje se na odredbu članka 67. stavka 3. ZAPSP-a, a koja određuje da se naknada za korištenje autorskog djela mora odrediti primjereno i razmjerno za svako korištenje autorskog djela uzimajući u obzir potencijalni ili ostvareni financijski uspjeh u korištenju autorskog djelan a o čemu ne prileži niti jedan dokaz!

Okrivljenici ukazuju kako poslovanje okrivljene pravne osobe ni na koji način nije vezano s navodnim emitiranjem autorskih djela budući da je primarna svrha poslovanja posluživanje pića u ugostiteljskom objektu, a dok o cijenama navedenog ni na koji način ne utječe navodno emitiranje autorskog djela. Tim više, ukazuje se na mišljenje nezavisnog odvjetnika Macieja Szpunara od 25. listopada 2016, a koje mišljenje je prihvatio Europski sud pravde presudom od dana 16. veljače 2017. godine u predmetu C-641/15, točnije na točku 25. mišljenja, a koja glasi:

"Međutim, ako plaćanje nije neposredno povezano s mogućnošću gledanja televizijskih emitiranja nego s drugim uslugama, na primjer ugostiteljskim, takva situacija ne ulazi u pojam „mjesta pristupačnog javnosti uz plaćanje ulaznice " u smislu članka 13. točke (d) Rimske konvencije. Takvo tumačenje odredaba Konvencije potvrđuju priznati autoriteti".

Shodno navedenom, a analognom primjenom na predmetni slučaj, jasno je kako reemitiranje televizijskog Signala ne predstavlja kršenje odredbi o autorskom pravu te se ni u kom slučaju ne može okrivljenike kazniti za prekršaj koji im se stavlja na teret jer u slučaju i da reemitiraju televizijski Signal, a što tempore criminis svakako nisu, isto niti ne predstavlja prekršaj, a sve budući da organizacija koja emitira signal već plača naknadu autorima svih onih autorskih djela koja se emitiraju na istom kanalu te bi se u slučaju određivanja naknade i osobama koje reemitiraju isti signal prekršila odredba o primjerenosti i razmjernosti naknade za takvo priopćivanje javnosti.

Posebno treba uzeti u obzir kako organizacije koje emitiraju autorska djela ili naplaćuju naknadu Od osoba koje isti signal reemitiraju ili ne potražuju takvu naknadu iz razloga što putem istih Signala reklamiraju određene proizvode i usluge te se iz istog financiraju, pa se ni na koji način ne može tvrditi da autori nisu dali pristanak za priopćavanje javnosti njihovih fonograma, odnosno autorskih djela

Dakle, samim emitiranjem putem televizijskog signala autori su pristali na priopćavanje autorskog djela javnosti te se isto ima smatrati dopuštenjem za neizravno emitiranje istih autorskih djela.

Radi izbjegavanja bilo kakvih nedoumica ili pogrešnog tumačenja ove pisane obrane okrivljenici jasno iskazuju svoje stajalište da se reemitiranje televizijskog ili radio signala ne može smatrati priopćavanjem javnosti ukoliko se isto vrši unutar ugostiteljskog objekta.

Slijedom navedenog, ukazuje se na članak 8. Direktive 92/100, a koji je naslovljen "Emitiranje i priopćavanje javnosti", a koji glasi:

"1. Države članice osigurat će izvođačima isključivo pravo odobriti ili zabraniti emitiranje putem bežičnih sredstava i komunikaciju javnosti njihovih izvedbi, Osim ako je sama izvedba već emitirana ili je stvorena iz fiksacije.

2. Države članice osiguravat će pravo korisnika na plaćanje jedinstvene pravedne naknade ako se fonogram objavljen u komercijalne svrhe ili reprodukcija takvog fonograma koristi za emitiranje bežičnim putem ili za bilo kakvu komunikaciju s javnosti te osigurati da se ta naknada dijeli između relevantnih izvođača i proizvođača fonograma. Države članice mogu, u nedostatku sporazuma između izvođača i proizvođača fonograma, utvrditi uvjete za podjelu ove naknade između njih.

3. Države članice osigurat će emitirajućim organizacijama isključivo pravo odobriti ili zabraniti ponovno emitiranje njihovih emitiranja putem bežičnih sredstava, kao i komunikaciju javnosti njihovih emitiranja ako se takva komunikacija vrši na mjestima koja su dostupna javnosti uz plaćanje ulaznice."

Iz prednje navedenog članka Direktive jasno je kako izvođači nemaju isključivo pravo zabrane emitiranja bežičnim putem ili priopćavanja svojih izvedbi ukoliko je ista već emitirana ili je stvorena iz fiksacije, dok niti organizacije poput TV kuća i radio postaja nemaju pravo ograničiti ponovno emitiranje njihovih emitiranja ukoliko se radi o ugostiteljskom objektu budući da isti nije mjesto dostupno javnosti uz plaćanje ulaznice.

Ujedno, okrivljenici ponovno ukazuju na pojam jedinstvene pravedne naknade kao intencije zakonodavca, a što bi svakako bilo narušeno u slučaju da se naknada određuje svakom tko reemitira TV ili radijski Signal.

U pogledu samog navodnog nadzora ukazuje se kako niti jednom Od radnika u okrivljenoj pravnoj osobi nikada nije uručen nikakav zapisnik pa tako niti jedan Od izvornika zapisnika o navodno provedenim nadzorima, odnosno niti jedan Od radnika u okrivljenoj pravnoj osobi nikada nisu prisustvovali navedenim kontrolama te o istima nemaju nikakvih saznanja niti su išta ikad potpisali te okrivljenici smatraju kako ni na koji način nije dokazan učin prekršaja koji se stavlja na teret istima.

Dokaz: - saslušanje radnika okrivljene pravne osobe UV, [adresa];

•saslušanje radnika okrivljene pravne osobe JVO, [adresa];

•saslušanje zakonskog zastupnika okrivljene pravne osobe;

Podredno i opreza radi, valja istaknuti kako je Europski sud pravde u predmetu C-135/10 postavio određene smjernice po kojima bi se nacionalni sudovi trebali voditi prilikom odlučivanja u slučajevima anolognim predmetnom.

Reemitiranje autorskih djela u objektima male površine ne može se smatrati priopćavanju javnosti u smislu ZAPSP-a iz razloga kako slijedi:

- glazbena djela su u takvim slučajevima dostupna iznimno malom broju slušatelja koji se trenutno u isto vrijeme nalaze u prostoru ugostiteljskom objektu i koji se tu nisu zatekli kako bi slušali glazbu, već kako bi koristili usluge tog prostora;

- ostala javnost koja ne koristi usluge ugostiteljskog objekta nema slobodan pristup tom prostoru niti na koji način može čuti zvukove iz tog prostora;

- korisnici usluga ugostiteljskog objekta nemaju utjecaja na izbor glazbe već isti ovisi isključivo o volji djelatnika objekta;

- slušanje glazbe u tim prostorima nema utjecaja na obavljanje djelatnosti;

- slušanje glazbe u tom prostoru nema utjecaja na prihod, te zaključno

-slušanje glazbe ne predstavlja jednu od usluga predmetnog objekta te se stoga isto ne može smatrati profitabilnim na bilo koji način.

Shodno tome, iste smjernice se moraju primijeniti i na ovaj predmet, a čijom primjenom bi se svakako utvrdilo da okrivljenici nisu učinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Ujedno, analognim tumačenjem presude u predmetu C-641/15, a u svezi s kojom je gore i citirano mišljenje nezavisnog odvjetnika te se s istim mišljenjem složio i sam sud, mogu se potvrditi stajališta okrivljenika o nepostojanju prekršajnog djela.

Kao dodatan argument kako je postupanje ovlaštenog tužitelja paušalno i arbitrarno, ukazuje se i na presude Europskog suda u predmetima C-89/04 i C-192/04, a u kojim predmetima sud presuđuje da se izraz "javnost” u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29 odnosi na neodređeni broj potencijalnih slušatelja, a osim toga, podrazumijeva prilično velik broj osoba, a što svakako u ovom predmetu nije slučaj.

Kako je za odlučivanje o odgovornosti za priopćenje autorskog djela javnosti nužna i spoznaja o broju osoba u objektu i cilju javnosti da točno određena autorska djela slušaju govori i sud u obrazloženju presude u predmetu C-135/10 na slijedeći način:

"87. Kako bi odredio taj broj, Sud je uzeo u obzir kumulativne učinke stavljanja djela na raspolaganje potencijalnoj publici (SGAE , stavak 39.). S tim u vezi, ne samo da je relevantno znati koliko osoba ima pristup istom djelu u isto vrijeme, već je potrebno znati i koliko njih ima pristup istom djelu uzastopno.

"91. Stoga se podrazumijeva da je javnost koja je predmet komunikacije i ciljana od strane korisnika i prijemljiva, na ovaj ili onaj način, za tu komunikaciju, a ne samo 'uhvaćena' slučajno."

S tim u vezi, ugostiteljski objekt ima određen broj mjesta te svakako ne postoji mogućnost da poprilično velik broj osoba bude u istom, a svakako u trenutku navodnog učina prekršaja nije bilo niti gostiju niti "javnosti” u objektu te u tom smislu u skladu s tumačenjima Europskog suda okrivljenici nemaju ni teoretske mogućnosti priopćavati autorska djela javnosti.".

3. U tijeku postupka zamolbeno je pred Općinskim sudom u Rijeci dana 22. listopada 2024. saslušan u svojstvu svjedoka referent ZAMP-a RV. Sud je istom zamolnicom zatražio i zamolbeno saslušanje predloženih svjedokinja UV i JVO čemu nije udovoljeno jer se za svjedokinju UV poziv vratio neuručen s naznakom "obaviješten nije podigao pošiljku" a za svjedokinju JVO s naznakom "odselio".

4. Svjedok KV je iskazao da je tog dana po nalogu poslovnice vršio kontrolu u cafe baru Lucija u [adresa]. Tom prilikom u objektu je bio postojeći korisnik, te je zatekao djelatnicu koja nije htjela surađivati. Utvrdio je da se pušta glazba s Otvorenog radija putem glazbene linije, a da se radi o toj radio stanici utvrdio je na temelju zvuka koji se čuo u zapisnik, upisao je u zapisnik o kojoj se pjesmi radi. Djelatnica nije potpisala zapisnik, ne zna joj ime, a podatke u zapisnik o kojoj se pravnoj osobi radi utvrdio je na temelju konzumacije, odnosno izdanog računa.

5. Sud je ponovno zakazao ročište za dan 11. prosinca 2024.g. kako bi se okrivljenici očitovali na navode iskaza svjedoka, na koje ročište je pristupio branitelj I i II okrivljenika navodeći kako ostaje kod dokaznih prijedloga koje su okrivljenici predložili u svojoj pisanoj obrani odnosno da se saslušaju u svojstvu svjedoka UV i ČV.

6. Sud je izvršio uvid u zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskog glazbenog djela br. 994836-319923 od 15.3.2023. koji prileži optužnom prijedlogu. Pregledan je i izvadak iz prekršajne evidencije za I i II okrivljenika iz kojeg proizlazi da I okrivljena pravna osoba jednom a II okrivljena odgovorna osoba dva puta prekršajno kažnjavana za istovrsno djelo prekršaja i to presudama ovog suda pod posl. brojem Pp-14562/21, pravomoćna 24.1. 2023 i Pp-3582/2023, pravomoćna 22.12.2023.

7. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka jer je isti kao referent HDS, ZAMP-a neposrednim opažanjem, obavljajući kontrolu autorskih glazbenih djela, uočio predmetni prekršaj i potom sastavio zapisnik br. 994836-319923 koji prileži spisu, a svoj iskaz na sudu dao je jasno, detaljno i logično, u skladu s činjeničnim opisom izvršenja prekršaja, tako da sud nije imao razloga sumnjati u istinitost njegovog iskaza te ga smatra zakonitim i vjerodostojnim dokazom.

8. Cijeneći i zapisnik o izvršenoj kontroli koji je sastavljen po neposredno uočenom prekršaju od strane referenta ZAMP-a, sud smatra nesporno dokazanim da su se u ponašanju okrivljenih ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja kažnjivog po čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. istog Zakona. Sud je izvršio uvid u izvadak iz sudskog registra iz kojeg je razvidno da je JV bio odgovorna osoba 15.3.2023.g., dakle u vrijeme počinjenog prekršaja i još uvijek je odgovorna osoba.

9. Analizirajući obranu i provedene dokaze te ocjenjujući dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su I i II okr. počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, a kako je činjenično opisan u izreci presude.

10. I i II okr u svojoj obrani poriču da su počinili prekršaj koji im se stavlja na teret jer da nisu na bilo koji način priopćili javnosti autorsko djelo. Međutim iz iskaza ispitanog svjedoka nedvojbeno proizlazi da su u vrijeme njegove kontrole I i II okr upravo to činili tj. javnosti priopćavali autorsko djelo u svom caffe baru putem zvučnika s radijske postaje Otvoreni radio i to pjesmu čiji je naziv svjedok konstatirao u zapisniku.

11. Pozivanje I i II okr na predmet Europskog suda pravde u predmetu stomatološke ordinacije u Italiji u kojem je navodno zauzet stav da se u objektu male površine reprodukcija glazbe ne može smatrati javnim priopćavanjem iz razloga pobrojanih u obrani, a što da se treba primijeniti i na ugostiteljski objekt, sud nije prihvatio ocijenivši kako se ovi objekti ne mogu izjednačiti u smislu obilježja javno pristupačnog prostora. Naime, u stomatološku ordinaciju uobičajeno se ulazi po pozivu ili dogovoru ,odnosno narudžbi dok je ugostiteljski objekt prostor koji je u radno vrijeme dostupan bilo kome tko u njega poželi ući. Nadzor je obavljen u radno vrijeme ugostiteljskog objekta, dakle u vrijeme kad je taj prostor nedvojbeno bio pristupačan javnosti te je kritične zgode i glazba koja se u njemu priopćavala bila pristupačna svakom tko bi se u njemu zatekao, dakle, bila je pristupačna javnosti a što je odlučno za ostvarenje bića djela koje je I i II okr optužnim prijedlogom stavljeno na teret.

12. Slijedom naprijed navedenog sud nije prihvatio obranu I i II okr da nisu javnosti priopćili autorsko djelo, ocjenjujući je neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, dok je iskaz ispitanog svjedoka sud u potpunosti prihvatio, jer je dan jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema elemenata koji bi upućivali na nevjerodostojnost njegovog iskazivanja. Svjedok je neposrednim opažanjem, na način da je došao u caffe bar i tada u istom čuo autorsku glazbu utvrdio da su I i II okr. kritične zgode u lokalu javno priopćavali autorsko glazbeno djelo. Njegov iskaz kod suda ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza, niti u iskazu ima bilo kakve proturječnosti ili nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama, nadalje sud nije našao razloga zbog kojih bi svjedok neosnovano teretio I i II okrivljenike, a svoj iskaz je potkrijepio zapisnikom o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela koji je svjedok sastavio. Radi navedenog, kako je činjenično stanje u postupku kao nedvojbeno utvrđeno temeljem provedenih dokaza, sud je odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedoci ispitaju radnice UV i ČV ocjenjujući ih usmjerenim na odugovlačenje postupka, kao i prijedlog za saslušanjem zakonskog zastupnika I okrivljene pravne osobe, jer je svoju obranu I okr. pravna osoba iznijela u pisanom obliku pa je njezino ispitivanje nepotrebno.

13. Stoga je sud I i II okr. proglasio krivima i izrekao im novčanu kaznu, za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njihove odgovornosti, da će se izricanjem iste u potpunosti postići svrha kažnjavanja.

14. Kod odmjeravanja kazne, uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, uzimajući kao otegotnu okolnost njihovu prekršajnu kažnjavanost, dok olakotne nisu nađene, te je I i II okrivljeniku izrečena novčana kazna u navedenom iznosu, te se može osnovano smatrati da će se i ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja te da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i svih drugih prekršaja.

15. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako su I i II okrivljeni proglašeni krivima, to su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.

Zagreb, 13. prosinca 2024.

Zapisničarka

Sutkinja

Mirjana Crkvenac-Franković

Ivana Barbir

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez naplate takse, na adresu: Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj, a o istoj odlučuje nadležni sud.

Dostavna naredba:

1. I. okrivljenik LUCIA j.d.o.o. [adresa] Kostrena

2. II. okrivljenik JV, [adresa]

3. branitelju, Odvjetničko društvo Vukić, Jelušić, Stanković, Jurcan & Jabuka, Nikole Tesle 9, [adresa] Rijeka

4. tužitelj Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP- Stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava, Heinzelova 62A, [adresa] Zagreb

5. spis