Poslovni broj: 12 Povrv-97/2023-7
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Split, Sukoišanska 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja
HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885, protiv
tuženika SESTRUNJ AURO LOV j.d.o.o. Split, Žrnovnička 6, OIB: 01528425633,
kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29a/I,
radi isplate iznosa od 74,66 EUR / 562,50 kn, nakon održane usmene i javne glavne
rasprave zaključene 17. studenoga 2023. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju
tužitelja Tomislava Strinića i zamjenika punomoćnika tuženika Edija Bobana,
odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Ivana Močića iz Splita, 21. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave donesenim po javnom bilježniku Ani Romac iz Sinja pod
poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-516/2022 (sudski
predmet broj: Ovrv-13964/2022) od 8. srpnja 2022., a kojim je naloženo
tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 74,66 EUR / 562,50
kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2021. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi
nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR / 187,50 kn
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2022. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev
tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove
parničnog postupka u iznosu od 113,00 EUR / 851,40 kn.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Ana Romac iz Sinja
donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem
javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-516/2022 od 8. srpnja 2022., a kojim
2 Poslovni broj: 12 Povrv-97/2023-7
rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju
iznos od 562,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja
2021. do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od
187,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana
donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine
određena predložena ovrha.
2. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika tuženik je pravovremeno podnio
prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni
broj Ovrv-13964/2022-11 od 21. rujna 2022. naprijed navedeno rješenje o ovrsi
javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su
provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora
protiv platnog naloga.
3. Nakon toga, Općinski sud u Splitu se rješenjem pod poslovnim brojem
Povrv-825/2022 od 20. siječnja 2023. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u
ovoj pravnoj stvari te je odlučeno da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis
dostaviti Trgovačkom sudu u Splitu, kao nadležnom sudu.
4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je u cijelosti osporio utuženo
potraživanje tužitelja, kako po osnovu tako i po visini, navodeći da u svojoj
knjigovodstvenoj evidenciji nema evidentiranih dugovanja prema tužitelju. Tuženik
navodi da iz izvoda otvorenih stavki tužitelja od 8. listopada 2021. nije razvidno na
koje izvršene usluge ili isporučenu robu bi se eventualno tužiteljevo potraživanje
odnosilo, kao i da tužitelj nije dostavio ugovor ili drugi dokaz, a na kojem temelji
osnovanost svoje tražbine. Tuženik ističe i da od tužitelja nije naručio bilo kakvu
uslugu niti da je s njim stupio u bilo kakav ugovorni odnos.
5. Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj je u podnesku od 29. studenoga
2022. naveo da je 11. ožujka 2021. zaprimio tuženikov zahtjev za obilježavanje cesta
u lovištu XV/7 "Kozjak-Polača". Zaključkom o naplati troškova postupka od 17. ožujka
2021. tuženiku da je naloženo platiti iznos od 562,50 kn te da mu je izdan račun broj
10/563/16 od 17. ožujka 2021. Tužitelj navodi da je taj trošak postupka obračunat
sukladno članku 8. stavak 1. i 2. Odluke o visini i načinu naplate troškova postupka
koje Hrvatske ceste d.o.o. provode temeljem Zakona o cestama od 14. veljače 2020.
Zaključak o naplati troškova postupka, kao i navedeni račun, tuženiku da su poslani
preporučeno putem pošte 19. ožujka 2021.
6. Podneskom od 26. travnja 2023. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja,
ističući da iz članka 50. Zakona o cestama proizlazi da je obveza pravne osobe koja
upravlja javnom cestom označiti istu prometnom signalizacijom i opremom sukladno
posebnim propisima. Tuženik potvrđuje da je 26. veljače 2021. doista podnio zahtjev
za obilježavanje cesta u lovištu XV/7 "Kozjak-Polača", jer je to njegova zakonska
obveza. Međutim, tužitelj da nema zakonsku osnovu naplatiti tuženiku troškove
postavljanja znaka opasnosti od naleta na divljač iz razloga što je zakonska obveza
tužitelja održavati cestu. Tuženik se pritom pozvao i na odredbu članka 26. Zakona o
3 Poslovni broj: 12 Povrv-97/2023-7
cestama, koja odredba propisuje koji su poslovi održavanja javnih cesta. Tuženik je također zatražio očitovanje jesu li predmetni znakovi uopće postavljeni.
7. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je
priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – specifikacija računa za
utuženje od 18. listopada 2021. (stranica 7 spisa), presliku prijemne knjige Hrvatske
pošte d.d. od 19.3.2021. za tužitelja kao pošiljatelja (stranica 33 spisa), Zahtjev
tuženika za obilježavanje cesta u lovištu XV/7 "Kozjak-Polača" od 26. veljače 2021.
(stranica 34 spisa), tužiteljev Zaključak o naplati troškova postupka klasa: 340-09/21-
23/95, ur.broj: 345-950-563/640-21-2 od 17. ožujka 2021. (stranica 35 spisa), Odluku
o visini i načinu naplate troškova postupka koje Hrvatske ceste d.o.o. provode
temeljem Zakona o cestama od 14. veljače 2020. (stranice 36-39 spisa), račun
tužitelja broj 10/563/16 od 17. ožujka 2021. (stranica 54 spisa). Osim pregleda
isprava i dokumentacije koja je priložena u spis, stranke nisu imale daljnjih dokaznih
prijedloga.
8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 562,50 kn,
odnosno preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosa od 74,66 EUR, a
koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime troškova postupka izdavanja
suglasnosti za postavljanje prometne signalizacije "divljač na cesti" uz državnu cestu
DC1/016 na području Šibensko-kninske županije.
10. Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja – specifikacija računa za utuženje od
18. listopada 2021., razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima
evidentirano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 562,50 kn, a na temelju računa
od 17. ožujka 2021. (interni broj računa 900005024).
11. Iz tuženikovog Zahtjeva za obilježavanje cesta u lovištu XV/7 "Kozjak-
Polača" od 26. veljače 2021. razvidno je da je taj zahtjev tuženik uputio Hrvatskim
cestama d.o.o. Zagreb i Županijskoj upravi za ceste u Šibeniku, navodeći da on
gospodari navedenim državnim otvorenim lovištem u kojem obitava divljač koja
učestalo prelazi preko cesta i prometnica koje se nalaze u tom lovištu. Stoga tuženik
traži da se prometnom signalizacijom i opremom, sukladno posebnim propisima,
označe određeni dijelovi cesta koje prolaze kroz lovište i to postavljanjem znakova
"divljač na cesti" na tri lokacije i to: 1. na cesti D-1 od Knina do skretanja za Biskupiju;
2. od završetka trotračne ceste pa do mjesta Polača i 3. na cesti Kijevo-Civljane.
Osim označavanja tih lokacija, tuženik je naveo da je potrebno izvršiti i čišćenje dijela
terena u širini najmanje 20 metara od ruba svih cesta u lovištu kako bi vozači na
vrijeme mogli uočiti kretanje divljači i pravovremeno reagirati. Iz prijemnog pečata
tužitelja koji je otisnut na tom zahtjevu, razvidno je da ga je tužitelj zaprimio u ožujku
2021.
12. Nadalje, uvidom u tužiteljev Zaključak o naplati troškova postupka klasa:
340-09/21-23/95, ur.broj: 345-950-563/640-21-2 od 17. ožujka 2021. utvrđeno je da
je taj Zaključak tužitelj donio na temelju članak 50. Zakona o cestama, a povodom
4 Poslovni broj: 12 Povrv-97/2023-7
tuženikovog zahtjeva, u postupku izdavanja suglasnosti za postavljanje prometne
signalizacije "divljač na cesti" uz državnu cestu DC1/016 na području Šibensko-
kninske županije. Tim zaključkom, određeno je da je tuženik dužan na ime pokrića
troškova postupka uplatiti iznos od 562,50 kn u roku od 15 dana od primitka
zaključka, a koji iznos se sastoji od troškova postupka od 150,00 kn, troška očevida
od 300,00 kn te obračunatog PDV-a po stopi od 25% u iznosu od 112,50 kn. U
obrazloženju tog zaključka je navedeno da je tuženik podnio zahtjev za izdavanje
suglasnosti za postavljanje prometne signalizacije "divljač na cesti" uz državnu cestu
DC1/016 na području Šibensko-kninske županije od 26.2.2021. pa kako se postupak
pokreće u interesu stranke, a sa sigurnošću se predviđa da će biti posebnih troškova,
to da je stoga odlučeno da stranka položi zatraženi iznos za njihovo pokriće. Nadalje,
navedeno je i da ukoliko troškovi ne budu plaćeni da će se onda postupak obustaviti.
13. Iz računa tužitelja broj 10/563/16 (interni broj računa: 900005024) od 17.
ožujka 2021. razvidno je da se radi o računu kojeg je tužitelj izdao tuženiku (kao
kupcu), a koji račun je izdan na ukupan iznos od 562,50 kn. Taj iznos se sastoji od
troška izdavanja suglasnosti u iznosu od 150,00 kn te troška obavljanja očevida u
iznosu od 300,00 kn, zajedno s obračunatim PDV-om. Iz interne oznake računa,
datuma i iznosa tog računa proizlazi da se radi upravo o onom računu koji je
naveden u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja – specifikaciji računa za utuženje od
18. listopada 2021.
14. Iz preslike prijemne knjige Hrvatske pošte d.d. proizlazi da je tužitelj 19.
ožujka 2021. preporučeno putem pošte uputio tuženiku pismeno, a tuženik tijekom
postupka nije osporavao da bi mu tužitelj upravo na taj način dostavio Zaključak o
naplati troškova od 17. ožujka 2021., kao i račun broj 10/563/16 od 17. ožujka 2021.
15. U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da je tuženik, kao
osoba koja gospodari državnim otvorenim lovištem XV/7 "Kozjak-Polača" zatražio od
tužitelja postavljanje prometne signalizacije i opreme, odnosno znakova "divljač na
cesti", na dijelovima državne ceste kojom upravlja tužitelj, a koja prolazi kroz
predmetno lovište. Isto tako, nije sporno da je povodom tog zahtjeva tužitelj donio
Zaključak o naplati troškova postupka te tuženiku izdao račun za te troškove, sve od
17. ožujka 2021., a kojim Zaključkom i računom je određeno plaćanje troškova u
ukupnom iznosu od 562,50 kn.
16. Između stranaka je sporno je li tuženik obvezan platiti tužitelju naprijed
navedene troškove iz Zaključka i računa tužitelja, kao i je li tužitelj uopće postavio
prometne znakove "divljač na cesti" na lokacijama navedenima u zahtjevu tuženika.
17. U svom zahtjevu za obilježavanje cesta u lovištu od 26. veljače 2021.
tuženik se pozvao na odredbe članka 80. Zakona o lovstvu i članka 50. Zakona o
cestama.
18. Prema odredbi članka 50. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11,
18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/2022, 114/2022, 4/2023,
133/2023), za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač
5 Poslovni broj: 12 Povrv-97/2023-7
odgovara se po osnovi krivnje (stavak 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom
cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu
na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije
označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima
(stavak 2).
19. Odredbom članka 80. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32/19,
32/20) propisana je odgovornost za štetu pa je tako stavkom 6. tog članka propisano
da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:
- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je
uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim
znakovima izričitih naredbi
- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.
Prema stavku 7. tog članka, lovoovlaštenik je dužan radi smanjenja i otklanjanja
mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači
te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama
opisanim granicom lovišta.
20. Dakle, iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi obveza tuženika
da radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na
divljač, prati migracije divljači te o tome obavještava pravnu osobu koja upravlja
cestama opisanim granicom lovišta, kao i da traži od te pravne osobe postavljanje
prometne signalizacije i opreme javnih cesta sukladno posebnim propisima.
21. Upravo u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama tuženik je
postupio te je od tužitelja zatražio postavljanje znaka "divljač na cesti" na lokacijama
navedenim u njegovom zahtjevu. Iz navedenih odredbi ne proizlazi obveza tuženika
postavljati prometne znakove "divljač na cesti", a niti proizlazi obveza plaćanja bilo
kakvih troškova za postavljanje tih znakova.
22. Postavljanje prometnih znakova na državnim cestama u nadležnosti je
tužitelja koji, sukladno odredbama članka 82. Zakona o cestama, državnim cestama
upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava te je predmet poslovanja tužitelja
organiziranje i obavljanje djelatnosti, između ostalih, i poslova održavanja državnih
cesta iz članka 26. tog Zakona. U poslove održavanja državnih cesta u smislu članka
26. Zakona o cestama spadaju poslovi planiranja održavanja i mjera zaštite državnih
cesta i prometa na njima te redovito i izvanredno održavanje tih cesta.
23. Prema članku 61. stavak 1. Zakona o cestama, prometni znakovi,
signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju se na javnoj cesti
na temelju prometnog elaborata. Člankom 12. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa
na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15,
108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23) propisano je da se ceste moraju
obilježavati propisanim prometnim znakovima kojima se sudionici u prometu
upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste, stavljaju
6 Poslovni broj: 12 Povrv-97/2023-7
do znanja ograničenja, zabrane i obveze kojih se sudionici u prometu moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok prometa.
24. Stoga, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je postavljanje
prometnih znakova na javnim odnosno državnim cestama obveza tužitelja, a ne
tuženika.
25. Tužitelj se tijekom ovog postupka nije pozvao na bilo koje zakonske
odredbe na kojima isti temelji svoj tužbeni zahtjev prema tuženiku. Iz tužiteljevog
Zaključka od 17. ožujka 2021. razvidno je da tužitelj isti donosi na temelju članka 50.
Zakona o cestama. Međutim, iz te zakonske odredbe, a kao što je to već prethodno
navedeno, ne proizlazi obveza tuženika postavljati prometne znakove "divljač na
cesti" niti proizlazi obveza plaćanja bilo kakvih troškova u vezi s postavljanjem tih
znakova.
26. U svom podnesku od 29. studenoga 2022. tužitelj je naveo da je troškove,
čije plaćanje potražuje od tuženika u ovom postupku, obračunao u skladu s Odlukom
o visini i načinu naplate troškova postupaka koje Hrvatske ceste d.o.o. provode
temeljem Zakona o cestama od 14. veljače 2020. (u daljnjem tekstu: Odluka).
27. Iz tužiteljeve Odluke je razvidno da se u članku 1. navodi da se istom
utvrđuje visina i način obračuna troškova postupaka nastalih prilikom izdavanja
upravnih i ostalih akata vezanih za provedbu mjera zaštite državnih cesta i sigurnog
odvijanja prometa na njima kao i prilikom rješavanja zahtjeva stranaka u vezi
korištenja cestovnog zemljišta ili postavljanja uređaja, opreme, instalacija, reklama,
građevinskih objekata i drugih aktivnosti u zaštitnom pojasu javne ceste te visina i
način obračuna troškova kopiranja i skeniranja po zahtjevu stranaka. Navedena
Odluka se sastoji od četiri dijela i to: Dio prvi - koji se odnosi na rješavanje u
upravnim stvarima (članci 2. do 7.); Dio drugi - koji se odnosi na rješavanje u
neupravnim stvarima (članci 8. do 12.); Dio treći - koji se odnosi na oslobođenje od
plaćanja troškova postupka (članak 13.) te Dio četvrti – završne odredbe (članak 14.).
28. Dio drugi Odluke odnosi se na članke 8.-12. Tako je u članku 8. stavak 1.
navedeno da u postupcima u kojima Hrvatske ceste d.o.o. izdaju akte temeljem
odredbi Zakona o cestama, između ostalog i za postavljanje znaka "divljač na cesti"
(članak 50. Zakona o cestama) troškovi postupka da se određuju u iznosu od 150,00
kn. Prema stavku 2. članka 8. Odluke, ako je u postupcima iz prethodnog stavka
potrebno izvršiti očevid radi utvrđivanja činjeničnog stanja od strane službenih osoba
Hrvatskih cesta d.o.o., trošak obavljanja očevida se obračunava u iznosu od 300,00
kn. Prema članku 12. Odluke, na troškove postupka iz toga dijela obračunava se
PDV.
29. Nadalje, prema članku 9. Odluke, troškove postupka dužna je platiti osoba
po čijem zahtjevu se postupak vodi (stavak 1.), a ako je postupak pokrenut po
službenoj dužnosti tada je troškove postupka dužna platiti osoba protiv koje se
postupak vodio, ako je za nju nepovoljno okončan (stavak 2.).
7 Poslovni broj: 12 Povrv-97/2023-7
30. Prema članku 10. Odluke, u postupcima iz tog dijela za troškove postupka
se izdaje račun (stavak 1.). Ako se postupak vodi po zahtjevu stranke, račun se u
pravilu izdaje odmah po zaprimanju zahtjeva stranke i stranka je dužna podmiriti
trošak postupka prije donošenja akta kojim se odlučuje o zahtjevu stranke, a ako
stranka ne plati troškove u roku dospijeća, postupak će se obustaviti (stavak 2.).
31. Dakle, tužitelj je svojom Odlukom od 14. veljače 2020. odredio visinu i
način naplate troškova postupka koje tužitelj provodi temeljem Zakona o cestama. U
konkretnom slučaju radi se o zahtjevu tuženika za postavljanje znakova "divljač na
cesti" na dijelovima državne ceste DC1/016 kojom ta državna cesta prolazi kroz
lovište XV/7 "Kozjak-Polača" kojim upravlja tuženik. Stoga, radi se o postupku
pokrenutom po zahtjevu tuženika kao stranke, a za koji slučaj je visina i način
obračuna troškova propisan člancima 8. do 12. Odluke. Tužitelj je u svom Zaključku
od 17. ožujka 2021. obračunao troškove postupka i troškove očevida u iznosima iz
članka 8. stavak 1. i 2. Odluke te je na te troškove obračunao i PDV u skladu s
odredbama članka 12. Odluke. Na temelju tog Zaključka tužitelj je izdao tuženiku
račun od 17. ožujka 2021. Međutim, iz sadržaja navedenih članaka Odredbe (Dio
drugi – rješavanje u neupravnim stvarima) isto tako je razvidno da se u slučaju
vođenja postupka po zahtjevu stranke, a što je u ovom predmetu slučaj, ako stranka
ne plati određene troškove po dospijeću, tada se postupak obustavlja (članka 10.
stavak 2. Odluke).
32. Iz navedenog dakle proizlazi da u slučaju da tuženik ne plati troškove
postupka, postupak izdavanja suglasnosti za prometnu signalizaciju "divljač na cesti"
se od strane tužitelja ima obustaviti, a što je uostalom i navedeno u obrazloženju
tužiteljevog Zaključka od 17. ožujka 2021. Dakle, iz navedenih odredbi Odluke ne
proizlazi mogućnost ni pravo tužitelja da od tuženika prisilno naplaćuje troškove
navedene u Zaključku, jer se predmetni postupak postavljanja prometnih znakova ne
vodi po službenoj dužnosti, u smislu odredbi članka 9. stavak 2. i članka 10. stavak 3.
Odluke, već se radi o postupku pokrenutom po zahtjevu tuženika kao stranke, a u
kojem slučaju se takav postupak obustavlja ukoliko stranka ne plati troškove u roku
dospijeća, koji su prema računu tužitelja dospjeli na plaćanje 1. travnja 2021.
33. Prema tome, a obzirom da tuženik nije podmirio troškove postupka
povodom podnesenog zahtjeva za izdavanje suglasnosti za postavljanje prometnih
znakova, tužitelj nije ovlašten te troškove postupka (prisilno) naplatiti od tuženika, već
je isti bio dužan taj postupak obustaviti.
34. Isto tako, potrebno je navesti da tužitelj ne navodi, a niti bilo čime
dokazuje, da bi izdao akt kojim odlučuje o zahtjevu stranke i prije plaćanja troškova
postupka, a to u smislu odredbi članka 10. stavak 2. Odluke. Nadalje, tužitelj nije
ničim dokazao da je, po zahtjevu tuženika od 26. veljače 2021., postavio znakove
"divljač na cesti" na lokacijama navedenima u tom zahtjevu, a tuženik je osporio
činjenicu postavljanja takvih znakova. Naime, na ročištu od 18. studenoga 2023.
tužitelj je naveo da je po njegovim saznanjima predmetni znak postavljen, dok je s
druge strane tuženik istakao kako nema saznanja o postavljanju predmetnog znaka.
8 Poslovni broj: 12 Povrv-97/2023-7
35. Slijedom naprijed navedenog i kod takvog stanja raspravnog gradiva u
ovom sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 8. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) i
primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja
nije osnovan, a radi čega je taj zahtjev trebalo odbiti i primjenom odredbe članka 451.
stavak 3. ZPP-a u cijelosti ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave. Sukladno tome, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka
154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i
odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine
broj 37/23). Budući da je tužitelj izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tuženiku
troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
37. S obzirom na to da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora manja
od 100,00 EUR, tuženiku je sukladno Tbr. 7. toč. 9. OT-a u vezi s Tbr. 54. OT-a
priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli postupak u zatraženom iznosu od 100,00
EUR (50 bodova) te mu je isto tako, sukladno Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi,
priznat trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u zatraženom
iznosu od 13,00 EUR. Dakle, tuženiku je priznat trošak parničnog postupka u
ukupnom iznosu od 113,00 EUR te je stoga o troškovima postupka odlučeno kao u
točki II. izreke ove presude.
38. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u
Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) novčani iznosi navedeni u
izreci ove presude iskazani su dvojno, u eurima i u kunama, uz primjenu fiksnog
tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog
Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).
U Splitu 21. prosinca 2023.
Sudac
Paško Bačić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike
Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u
roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se
završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod
uvjetima iz članka 467. ZPP-a.
9 Poslovni broj: 12 Povrv-97/2023-7
Dna:
- tužitelju
- tuženiku po punomoćniku - u spis
Kontrolni broj: 0f203-af636-89cd2
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=PAŠKO BAČIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
