REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-557/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA ČISTOĆA, OIB 85584865987, Radnička cesta 82, Zagreb, kojeg zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 13. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog, posl. br. Ovrv-11901/2024 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv- 913/2024 (javnobilježnički predmet) od 8.8.2024. u cijelosti, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka.

Obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu od 15.1.2024. tužitelj, ranije ovrhovoditelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 55,20 EUR s osnove neplaćene usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada za nekretninu na adresi [adresa], dospjele od studenog 2020. do travnja 2021 i to sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos:

- 9,20 eura od 25.11.2020.

- 9,20 eura od 16.12.2020.,

- 9,20 eura od 16.1.2021.,

- 9,20 eura od 17.2.2021.,

- 9,20 eura od 17.3.2021.,

- 9,20 eura od 17.4.2021. sve do isplate, kao i trošak postupka u iznosu od 50,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenje rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javni bilježnik Stjepan Volarić iz Jastrebarskog je dana 8.8.2024. donio Rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-11901/2024 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-913/2024 (javnobilježnički predmet), protiv kojeg je tuženik podnio pravovremeni prigovor u kojem osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, ističe da se utužena tražbina ne odnosi na njega, jer da on u utuženom periodu nije koristio usluge tužitelja na adresi [adresa], jer da je još krajem 2017. otkazao korištenje te usluge. Ističe i prigovor zastare i predlaže ukinuti rješenje o ovrsi.

3. Povodom prigovora tuženika, sud je rješenjem od 9.9.2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi od 3.9.2024. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u parnici.

4. Tužitelj se podneskom od 25.9.2024. godine očitovao na prigovor tuženika, te je naveo da je uredno izdavao račune za nekretninu u vlasništvu tuženika koje račune tuženik nije podmirio u roku dospijeća, niti je iste reklamirao u pogledu visine i pružene usluge. Tužitelj se poziva na Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješenog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.1.2018., koja je bila na snazi do 24.2.2022. i Opće uvjete ugovora sa korisnicima usluga (koje i dostavlja uz navedeni podnesak), te u vezi s tim navodi da je davatelj usluge pri izdavanju računa primjenjivao podatke dane u Izjavi korisnika usluge koje je korisnik dužan dati u roku 30 dana od početka korištenja usluge. Navodi da tuženik nije dao tužitelju nikakve podatke o promjenama, pa se isti sukladno naprijed navedenom propisima smatra korisnikom usluge tužitelja koja mu je uredno isporučena. U odnosu na prigovor zastare navodi da je isti neosnovan, jer da predmetna usluga nije pružena za potrebe kućanstva, već za obrt, u vlasništvu tuženika koji odgovara za obveze obrta, pa se u tom slučaju ne primjenjuje zastarni rok od 1 godine iz čl. 232 Zakona o obveznim odnosima.

5. Prvenstveno valja reći da se radi o sporu male vrijednosti i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak sukladno čl. 461 a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP), pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. U konkretnom slučaju takvog prijedloga nije bilo, a sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta koje bi bilo i nesvrsishodno, kada su odlučne činjenice ili nesporne ili utvrđene iz pisane dokumentacije.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao izvod iz poslovnih knjiga (list 10 i 33 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješenog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.1.2018. i Odluku o izmjenama i dopunama te odluke od 1.12.2019. (list 54-66 spisa), te Opće uvjete ugovora sa korisnicima usluga (list 67-70).

7. Svu dokumentaciju koju je pročitao sud je ocijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti tuženik nije osporavao.

8. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa s osnove isporučene usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa] ([adresa]).

10. Tuženik osporava da je on u utuženom razdoblju bio korisnik usluge sakupljanja komunalnog otpada za nekretninu na adresi [adresa]. br. 10., jer da je uslugu još 2017. godine odjavio (što ne dokazuje), ali da tužitelj podatke nije ažurirao. Dakle, tuženik osporava pasivnu legitimaciju.

11. U razdoblju od 1.1.2020. do 31.7.2021. na snazi je bio Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19 dalje: ZOGO), koji u čl. 30. propisuje da prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada predstavlja javnu uslugu koju pruža tužitelj kao davatelj usluge, a korisnici usluge u smislu čl. 30. st. 5. ZOGO su vlasnici nekretnina i korisnici nekretnina koji su dužni prema st. 6. istog članka, koristiti navedene usluge, te snositi troškove razmjerno količini otpada koji su predali davatelju usluge (čl. 33. ZOGO).

Dakle, radi se o zakonskoj obvezi korištenja i plaćanja usluge prikupljanja komunalnog otpada od strane vlasnika, odnosno korisnika nekretnina.

12. Međutim, tužitelj svoj zahtjev temelji na izvodu iz poslovnih knjiga na dan 31.10.2023. za IP vl. odjavljenog obrata [adresa]. Tijekom postupka tužitelj nije dostavio u spis niti račune, a niti bilo koju drugu dokumentaciju kao što je registar matičnih podataka, matične evidencije i sl., kako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi tko je u spornom razdoblju koristio uslugu tužitelja, jer tu činjenicu tuženik osporava, a ista se ne može sa sigurnošću utvrditi samo iz izvoda iz poslovnih knjiga. Naime izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna ispravu, podobna za pokretanje ovršnog postupka, ali ista nema dokaznu snagu računa, jer je ista sastavljena od stranke tužitelja konkretno za potrebe pokretanja postupka.

13. Naime upravo o tome tko je korisnik usluge u utuženom periodu, odnosno je li usluga pružena za potrebe kućanstva ili obrta ovisi i zastara utuženog potraživanja kojoj prigovara tuženik. Ukoliko bi usluga u konkretnom slučaju bila pružena za kućanstvo zastarni rok bi iznosio godinu dana, pa bi tražbina u tom slučaju bila u zastari, jer je od dospijeća svih utuženih računa do podnošenja tužbe protekao jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. ZOO-a. Međutim, ukoliko bi usluga bila pružena za poslovni subjekt, primjenjivao bi se trogodišnji zastarni rok koji je do podnošenja tužbe istekao za utužene račune dospjele do 15.1.2021., ali ne i za one dospjele nakon. 14. Treba reći da je tužitelj rješenjem ovog suda od 9.9.2024. kojeg je uredno zaprimio, bio upozoren da je u roku 15 dana od primitka tog rješenja i prigovora ovršenika uz to što je dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji zahtjev, da je dužan i predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te predložiti održavanje usmene rasprave, a što nije učinio. Naime, tužitelj uz podnesak od 25.9.2024. račune na koje se pozvao nije dostavio, iako je to bio dužan učiniti upravo uz taj podnesak.

15. Slijedom sve navedenog, sud je stava da tužitelj nije dokazao tko je u spornom periodu bio korisnik usluge tužitelja, a o kojoj spornoj činjenici ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev.

16. Kako tužitelj u sporu nje uspio, to mu ne pripada niti trošak postupka.

U Zagrebu, 13. prosinca 2024. godine

Sudac

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku