REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3741/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska ulica 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika EUROINSPEKT - DRVOKONTROLA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Radnička cesta 52, OIB 32280738674, kojeg zastupa stečajni upravitelj Pavao Mrkonjić, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2830/2023 od 28. kolovoza 2024., 13. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2830/2023 od 28. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom zbog ogluhe naložio tuženiku isplatu iznosa od 1.263,72 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te 324,16 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu troškova korištenih usluga zdravstvene zaštite osiguranice JJ po osnovi obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Tuženikova odgovornost postoji jer je kao bivši poslodavac propustio nakon prestanka radnog odnosa, što se dogodilo **.**.2018. JJ pravovremeno odjaviti kao osiguranu osobu kod tužitelja, već je odjavu obavio tek 27. srpnja 2021. s retrogradnim učinkom. To podrazumijeva da JJ nije u razdoblju od 1. rujna 2018. do 27. srpnja 2021. imala osnovu za korištenje prava iz obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja, jer joj je sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13 i 98/19; dalje: ZOZO) prestao status osigurane osobe prestankom okolnosti na temelju kojih je stekla taj status. Tuženikova odgovornost postoji jer su tužiteljevi troškovi nastali uslijed njegova propusta da tužitelju dostavi podatke o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava u smislu odredbe čl. 138. st. 1. ZOZO-a.
3. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik propustio u dodijeljenom roku podnijeti odgovor na tužbu, a da su mu pri tome tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu bili uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, kao i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Zato je primjenom odredbe čl. 331. b. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) donio opisanu presudu.
4. Tuženik je protiv pobijane presude zbog ogluhe podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
5. Tuženik je u žalbi naveo kako mu nije dostavljena tužba s prilozima i s pozivom da odgovori na navode tužbe. Zato smatra da mu je nezakonitim postupanjem suda onemogućeno da raspravlja pred sudom (bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.).
6. Osim toga, tuženik je istaknuo da drži da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnih navoda u tužbi, jer se u ovoj pravnoj stvari traži isplata plaćenih troškova liječenja JJ u 2019., 2020. i 2021. godini kada ona nesporno nije bila u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca pa joj samim time nisu pripadala prava iz zdravstvenog osiguranja. Tuženik smatra da je korištenje prava iz zdravstvenog osiguranja posljedica lažnog predstavljanja JJ kod zdravstvenih ustanova.
7. Tuženik je naveo da tužiteljeva osiguranica JJ davala kontradiktorne izjave o tome u kojem joj je trenutku prestao radni odnos zbog čega se vode dva radna spora pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu radi isplata naknada plaće, s time da je i prema njenim navodima radni odnos prestao najkasnije u prosincu 2018. godine. Smatra da ti sporovi predstavljaju prethodno pravno pitanje za ovaj predmet u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a.
8. Tuženik je mišljenja da je radnici JJ prestao radni odnos 31. kolovoza 2018. uručenjem odluke o otkazu, što proizlazi i iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 6. ožujka u 2020. u kojem je utvrđen dan 31. kolovoza 2018. kao dan prestanka svojstva JJ kao osiguranika iz mirovinskog osiguranja, o čemu je pravovremeno obavijestio tužitelja.
9. Tuženikova žalba nije osnovana.
10. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka (čl. 356. ZPP-a).
11. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura pa je riječ o sporu male vrijednosti (čl. 501. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (čl. 353. st. 1. ZPP-a).
12. U odnosu na žalbene navode o nezakonitoj dostavi tužbe s pozivom na davanje odgovora na tužbu, iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem od 9. listopada 2023. pozvao tuženika odgovoriti na tužbu uz upozorenje o pravnim posljedicama propuštanja da u dodijeljenom roku podnese odgovor na tužbu, u smislu odredbe čl. 284. st. 1. ZPP-a. Ovaj sud je iz potvrde o uručenju utvrdio da je tuženikovom stečajnom upravitelju kojem se dostava pismena obavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava e-Komunikacije i koji je obvezni korisnik tog sustava (čl. 133. st. 5. ZPP-a u vezi sa čl. 6. st. 1. t. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji „Narodne novine“ broj 122/24) u njegov sigurnosni elektronički pretinac odaslan poziv da odgovori na tužbu zajedno s prilozima uz istovremenu dostavu informativne obavijesti na adresu elektroničke pošte kojoj ga obavještava o dostavi pismena. S obzirom na to da stečajni upravitelj nije u roku od 15 dana od primitka pismena u sigurnosni elektronički pretinac potvrdio primitak pismena, smatra se da je dostava uredno obavljena istekom toga roka, odnosno 25. listopada 2024. (čl. 143.c st. 5. ZPP-a). Zato su neosnovane žalbene tvrdnje o neurednoj dostavi tužbe s prilozima i pozivom na davanje odgovora na tužbu .
13. U odnosu na preostale tuženikove žalbene navode koje se suštinski svode na tvrdnju o netočno utvrđenim odlučnim činjenicama, odnosno točnom vremenu kada je njegovoj osiguranici JJ prestao radni odnos, ovaj sud napominje da kada tuženik u dodijeljenom roku ne odgovori na tužbu, da se time presumira da je on priznao istinitost u tužbi iznijetih činjenica. Zato se presuda zbog ogluhe ne može pobijati po osnovi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
14. Slijedom iznijetoga, kako se presumira da je tuženik priznao da je nepravovremeno odjavio JJ kao zdravstveno osiguranu osobu po osnovi radnog odnosa tek 27. srpnja 2021., dok joj je radni odnos prestao 31. kolovoza 2018., iz toga slijedi da je tuženik kao obveznik plaćanja doprinosa, propustio postupiti po obvezi propisanoj čl. 120. st. 3. ZOZO-a. Prema toj odredbi se između ostaloga, odjava s obveznoga zdravstvenog osiguranja podnosi u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe. Zato je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da postoji tuženikova odgovornost da nadoknadi tužitelju štetu nastalu isplatom troškova korištenja zdravstvene zaštite JJ bez valjane osnove.
15. Unatoč tome što se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 138. st.1 ZOZO-a, umjesto pravilno na odredbu čl. 138. st. 1. u vezi s t. 3. ZOZO-a kojom je propisano da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne osobe, ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak prava radnika, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka, o tužbenom zahtjevu je trebalo jednako odlučiti.
16. Zato je odlučeno kao u izreci (čl. 373. t. 3. ZPP-a).
Zagreb, 13. prosinca 2024.
Sudac
dr. sc. Srđan Šimac
