Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10853/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ZB, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) odlučujući o žalbi okrivljenika ZB, podnesenoj po branitelju Dini Španjolu Varenini, odvjetniku iz Raba, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 7. ožujka 2024., poslovni broj: Pp-1060/2021-8, na sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e:

IOdbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ZB i potvrđuje prvostupanjska presuda.

IITemeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik HB je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 330,00 eura.

2.Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3.Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu „iz svih žalbenih razloga“.

4.U žalbi okrivljenik navodi da nije točno određeno vrijeme počinjenja djela, jer da se dan 8. siječnja 2021. ne može uzeti kao dan počinjenja djela. Okrivljenik da je uložio napor da utvrdi počinitelja djela te da se istog kažnjava radi loše kvalitete fotografije.

5.Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6.Žalba nije osnovana.

7.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8.Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni pri čemu službena zabilješka ovlaštene službene osobe o uvidu u snimljenu fotografiju predstavlja valjan dokaz u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona.

9.Neosnovani su žalbeni navodi o krivom datumu počinjenja djela, jer se datum počinjenja prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama računa protekom roka od 15 dana od dana uručenja obavijesti kojom se traže podaci o vozaču, odnosno u konkretnom slučaju od dana 8. siječnja 2021. godine, a kako je to valjano obrazložio prvostupanjski sud.

10.Nadalje, nije sporno da okrivljenik nije dostavio tražene podatke, odnosno vjerodostojan podatak o tome tko je kritične zgode upravljao njegovim vozilom, a što je isti kao vlasnik vozila u sporno vrijeme bio dužan učiniti, te navodi da više članova obitelji koristi njegovo vozilo ga ne mogu ekskulpirati za počinjeni prekršaj, jer je isti kao vlasnik vozila dužan voditi računa o tome kome povjerava vozilo na upravljanje, jer se radi o opasnoj stvari, a kako je to sve valjano i detaljno obrazložio prvostupanjski sud.

11.S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja, kao niti pravilna primjena materijalnog prava.

12.Nadalje, ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.

13.U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura, a sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu primjenom članka 37. Prekršajnog zakona znatno ispod propisanog posebnog minimuma, tako da je prvostupanjski sud, prilikom izricanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.

14.S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

15.Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.