REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3840/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja BILI d.o.o., Daruvar, Stjepana Radića 46, OIB 58650241264, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 592,85 EUR, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-128/2024-10 od 24. srpnja 2024., 13. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-128/2024-10 od 24. srpnja 2024. u točkama I. i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-128/2024-10 od 24. srpnja 2024. u točki IV. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 42,16 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 140,38 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki I. izreke Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 592,85 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 12. studenog 2023. do isplate. U pobijanoj točki III. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 553,09 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2024. do isplate i u pobijanoj točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 62,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2024. do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka kojim je izvršio uvid u isprave priložene u spis i utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran u predmetnoj stvari na temelju Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 29. studenog 2023. (dalje: Ugovor o ustupanju) kojim je BB ustupio tužitelju svoju tražbinu koju ima prema tuženiku na temelju računa broj 96/P1/1 i na temelju izvida štete broj 230803200375/2 (oznaka štete tuženika) u utuženom iznosu, o čemu je tuženik obaviješten putem e-maila 18. prosinca 2023. Vozilo BB koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 30. kolovoza 2023. bilo je osigurano kod tuženika, tuženik je napravio izvid i procjenu štete i isplatio naknadu u nespornom iznosu. Oštećenik je odabrao tužiteljevu radionicu za popravak vozila koja mu je nakon izvršenog popravka izdala račun koji se odnosi na potrošeni materijal, rezervne dijelove i rad na vozilu u trajanju od 19,5 sati po cijeni od 40,25 EUR po satu uvećano za PDV, sukladno Cjeniku tužitelja od 6. listopada 2023. Prema stavu prvostupanjskog suda, tuženik je neosnovano odbio isplatiti utuženi iznos osporavajući cijenu radnog sata tužitelja i tvrdeći da je oštećenik bio upućen na popravak vozila u druga dva ovlaštena servisa. Prema stavu prvostupanjskog suda, osiguravajuća društva nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, a osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo, što je u skladu s mišljenjem Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. Tužitelj je oštećeniku obračunao cijenu za izvršene radove koje redovito naplaćuje na tržištu svojim klijentima u jednakim uvjetima pa je tužiteljev zahtjev osnovan. Odluka se temelji na odredbi čl. 921. i čl. 943. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr…OT). Prema stavu prvostupanjskog suda, zastupanje na ročištu za objavu presude nije potrebna radnja u predmetnoj pravnoj stvari i ne predstavlja izdatak koji je bio potreban za vođenje spora.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a zato što je prvostupanjski sud ignorirao odredbe Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (dalje: Uvjeti za kasko osiguranje). I u žalbi osporava aktivnu legitimaciju tužitelja zato što tužitelj nije vlasnik oštećenog vozila niti osiguranik. Navodi da se visina štete mogla utvrditi vještačenjem i da je prvostupanjski sud neosnovano utvrdio opravdanost cijene sata od 40,25 EUR uvećano za PDV. Poziva se na Uvjete za kasko osiguranje točka E-I i točka H-II. Iz kojih proizlazi da se osiguranik dužan pridržavati upute tuženika u pogledu odabira ovlaštenog servisa te ističe da je osiguraniku preporučio dva servisa ali je osiguranik izabrao treći servis pa tuženik nije dužan isplatiti osiguraniku naknadu po skupljoj cijeni rada. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari pogrešna je i odluka o troškovima parničnog postupka. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 182,54 EUR.

4. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke smatrajući da ima pravo na naknadu troškova zastupanja tužitelja na ročištu za objavu presude od 24. srpnja 2024. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenog navoda. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 182,79 EUR.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredi čl. 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koji ukazuje tuženik u svojoj žalbi. Tuženiku je dana mogućnost raspravljanja pred sudom i on je tu mogućnost iskoristio sudjelovanjem na ročištima i dostavom podnesaka. Tuženik smatra da je onemogućen u raspravljanju zato što je „prvostupanjski sud ignorirao ugovorne odredbe iz Uvjeta za kasko osiguranje“. Eventualna ne primjena navedenih Uvjeta za kasko osiguranje predstavljala bi žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne povredu iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

10. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik u svojoj žalbi. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

11. Neosnovano je tuženikovo osporavanje tužiteljeve aktivne legitimacije. Točno je da tužitelj nije niti vlasnik vozila niti tuženikov osiguranik, ali je tužitelj (koji je obavio servis na vozilu) aktivnu legitimaciju stekao na temelju Ugovora o ustupanju od 29. studenog 2023. kojim mu je BB, tuženikov osiguranik, ustupio svoju tražbinu iz računa broj 96/P1/1 o čemu je tuženik obaviješten 18. prosinca 2023. Radi se o tražbini koja se može prenijeti ugovorom pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 80. ZOO-a.

12. Neosnovano tuženik smatra da se cijena sata rada u servisu tužitelja trebala utvrditi vještačenjem. Tužitelj je dostavio Cjenik od 16. listopada 2023. po kojem je obračunao sate rada na oštećenom vozilu.

13. Točno je da je tuženik predložio osiguraniku popravak vozila u jednom od dva ponuđena servisa, a da je osiguranik izabrao tužitelja. Međutim, tuženik nije ovlašten određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je točkom 7.5. Uvjeta za kasko osiguranje navedeno da je tuženik ovlašten dati detaljne upute u pogledu odabira prikladnog servisa, ali ta odredba ne propisuje dužnost osiguranika da popravak vozila vrši u preporučenom servisu. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (kao regulatornog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja) od 20. veljače 2020. u kojem je zauzet stav da oštećena osoba odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila, koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak, zahtijevati naknadu štete iz osiguranja.

14. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je u odnosu na glavni tužbeni zahtjev pravilno primijenio materijalno pravo – odredbe čl. 921. i čl. 943. st. 1. i 2. ZOO-a.

15. Tužitelj je uspio u predmetnoj pravnoj stvari pa sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

16. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke.

17. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da ima pravo na naknadu troškova koji se odnose na zastupanje stranke na ročištu za objavu presude na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a (Rev 832/2022-2). Ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude. Tu radnju određuje i zakazuje sud koji poziva stranke na ročište na koji poziv su se stranke dužne odazvati jer u protivnom nastupaju posljedice prvenstveno u odnosu na dostavu presude (čl. 335. ZPP-a). Na tom ročištu, osim što se objavljuje sadržaj presude, ukratko sud usmeno iznosi obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP-a). Slijedom navedenog, nagrada odvjetniku za zastupanje stranke na ročištu za objavu presude predstavlja potrebne troškove stranke koja je uspjela u sporu.

18. Sukladno odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke valjalo je preinačiti i naložiti tuženiku da nadoknadi tužitelju i troškove zastupanja po odvjetniku na ročištu za objavu presude od 24. srpnja 2024. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 9/3 OT i Tbr. 46. OT) s pripadajućim zateznim kamatama.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st.

2. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je uspio sa žalbom čija vrijednost predmeta spora iznosi 62,50 EUR. Tužiteljevi potrebni troškovi u žalbenom postupku bili su: sastav žalbe, što sukladno Tbr. 10/4 OT iznosi 12,50 EUR, PDV na taj iznos, što sukladno Tbr. 46. OT iznosi 3,12 EUR te sudska pristojba u iznosu od 26,54 EUR, što ukupno iznosi 42,16 EUR. U preostalom zahtijevanom iznosu od 140,38 EUR tužiteljev zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 13. prosinca 2024.

Sutkinja

Draženka Deladio