Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Poslovni broj: Gž-213/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice ČĐ s prebivalištem u [adresa], a boravištem [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Psp-4/2023-11 od 9. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Psp-4/2023 od 9. veljače 2024.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbacuje se tužba tužitelja VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], podnesena ovom sudu 14. travnja 2023., kao nepravovremena.

II. Nalaže se tužitelju VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u visini 625,00 Eur (slovima: šeststotinadvadesetpeteura), u roku 15 (petnaest) dana.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u zakonskom roku žali se tužitelj zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže se da drugostupanjski sud usvoji ovu žalbu u cijelosti, ukine pobijano rješenje te donese rješenje kojim se usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Tužitelj žalbom pobija predmetno rješenje od dana 9.veljače 2024. u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene pravila postupka. Osporava nastup prekluzije prava na podnošenje predmetne tužbe radi smetanja posjeda tj. osporava činjenicu da je posjedovna zaštita zatražena izvan prekluzivnog roka iz članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), ističući pri tome da je sud kao pogrešno uzeo datum 16. veljače 2023. kao dan saznanja tužitelja za osobu koja je smetala posjed tj. počinitelja, odnosno sud je kao vremenski trenutak saznanja tužitelja za osobu koja je smetala posjed trebao uzeti trenutak primitka Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, ..., ..., [broj] [broj] od dana 15. ožujka 2023. koja mu je dostavljena 16. ožujka 2023. Tužba je podnesena 14. travnja 2023. Tužitelj tvrdi da je tek u navedenoj službenoj potvrdi policije od 15. ožujka 2023., sadržan službeni podatak o obavljenim radnjama i izvidima policije i u kojoj je u konačnici službeno obaviješten tužitelj o samom činu smetanja i počinitelju odnosno navedeni trenutak ističe tužitelj je jedini relevantan budući da je tek primitkom službene potvrde od policije nedvojbeno saznao za konačan rezultat policijske obrade njegove prijave i za identitet osobe koja je smetala posjed, te je tako podnošenjem tužbe 14. travnja 2023. ispoštovao prekluzivni rok od 30 dana od saznanja za čin smetanja posjeda i počinitelja.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Odgovor na žalbu podnio je tuženik u kojem poriče navode žalbe i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite u odnosu na posjed dijela kuće koja se nalazi na adresi [adresa] i to 4/12 dijela zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište u mjestu 231 čhv ili 826 m2, sve upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Među strankama je sporno je li tužba za posjedovnu zaštitu podnesena u roku iz članka 21. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV).

7. Sukladno članku 21. stavku 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Iz spisa MUP, ..., ..., poslovni broj [broj], koji je formiran po dojavi tužitelja od dana 16. veljače 2023. u 15:25 sati, proizlazi:

- da je na ulaznim vratima kuće u [adresa], promijenjena brava radi čega tužitelj ne može ući u istu i sumnja na susjedu ČĐ, tuženicu;

- da su policijski službenici, V i Č, po dojavi upućeni na mjesto događaja u 15:30 sati, koji su sastavili izvješće slijedom kojeg proizlazi da su 16. veljače 2023. dolaskom u [adresa] u 16:00 sati, zatekli tužitelja, tuženicu, HĐ (brata tuženice) i AĐ (majku tuženice);

- da su tom prilikom policijski službenici s istima obavili razgovor, prikupili obavijesti i izvršili uvid u z.k. izvadak i Ugovor o uzdržavanju te došli do saznanja da je AĐ vlasništvo nekretnine prepisala sinu HĐ i kćeri ČĐ, a HĐ je svoj dio prepisao tužitelju;

- da je tom prilikom tuženica izjavila da je bravu promijenila unazad dva mjeseca obzirom na neriješena imovinskopravna pitanja.

8. Prvostupanjski sud je na nedvojben način utvrdio da je tužitelj za čin smetanja i počinitelja saznao 16. veljače 2023. prilikom dolaska policijskih službenika na lice mjesta u 16:00 sati po dojavi tužitelja u 15:25 sati. Tu činjenicu sud je potkrijepio izvještajem sačinjenim po policijskim službenicima dolaskom na licu mjesta 16. veljače 2023., a slijedom kojeg i proizlazi da su policijski službenici tom prilikom obavili razgovor i sa tužiteljem i sa tuženicom koja je tom prilikom navela da je ona promijenila brave na objektu zbog neriješenih imovinskopravnih pitanja. Također, da je tužitelj, na dan dojave, saznao da je tuženica počinila smetanje proizlazi i iz navoda policijskih službenika u Izvješću u kojem stoji da je obzirom na sve utvrđeno svima zatečenima priopćeno da svoj imovinskopravni spor rješavaju putem nadležnog suda.

8.1. Navedenu činjenicu u svom iskazu je potvrdila i tuženica, čiji iskaz prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim u cijelosti budući je životan, dosljedan u sadržaju, detaljan te u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu. Obzirom na navedeno prvostupanjski sud je ocijenio istinitim i navod tuženice da je priznanje o promjeni brava izjavila i pred tužiteljem. Pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je naveo da nije životno niti logično da policijski službenici činjenicu o tome da je tuženica na licu mjesta izjavila kako je ona počinila prijavljeno smetanje tj. promijenila brave na glavnom ulazu predmetne nekretnine, kao i ulazu u stan na I. katu, ne bi podnositelju prijave usmeno priopćili na licu mjesta, već da bi mu isto saznanje priopćili tek nakon mjesec dana na njegovo traženje.

9. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je relevantan trenutak saznanja tužitelja za čin smetanja posjeda i počinitelja 16. veljače 2023., odnosno da je tužitelj dana 16. veljače 2023. saznao da je upravo tuženica promijenila brave na predmetnoj nekretnini, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 21. stavak 3. ZV-a kada je utvrdio da je tužba radi ostvarenja prava na zaštitu posjeda podnesena izvan prekluzivnog roka, te je stoga donio na zakonu osnovanu odluku.

10. Slijedom svega navedenog neosnovani su žalbeni navodi tužitelja zbog čega je žalbu u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

11. Pravilno je prvostupanjski sud naložio plaćanje troškova parničnog postupka iz razloga navedenih u točki 16. rješenja [broj] od dana 09. veljače 2024. Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka tužitelja valjalo je odbiti budući je njegova žalba protiv odluke o glavnoj stvari u cijelosti odbijena. Ni tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan, a koji se odnosi na sastavljanje odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

[adresa], 11. prosinca 2024.

Sudac

Emir Čustović