REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-462/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Ivane Bilušić i Vesne Gašparuš-Horvat kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽĆ, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŽĆ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov- 253/2024 od 1. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog ŽĆ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod točkom I. izreke su, na temelju članka 98. stavka 1. u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 – dalje: ZKP/08.), mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 10. ZKP/08. i to zabrana približavanja ĐĆ na razdaljinu ispod 100 metara, zabrana uspostavljanja i održavanja veze s ĐĆ te udaljenje iz doma na adresi u [adresa], zamijenjene istražnim zatvorom na način da je protiv ŽĆ određen istražni zatvor iz razloga u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11. Pod točkom II. izreke je određeno da se u istražni zatvor okrivljenom ŽĆ uračunava vrijeme uhićenja od 30. studenog 2024. pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni UĆ po branitelju Davoru Mariću, odvjetniku iz Zagreba, bez navođenja žalbenih osnova dok sadržajno proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor i da se ukinu mjere opreza, a podredno da se one ostave na snazi uz primjenu mjere zabrane kontakta žrtve s okrivljenikom pod prijetnjom novčane kazne, iz članka 101. stavka 3. ZKP/08.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenog ŽĆ nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje na počinjenje inkriminiranog kaznenog djela navodeći da osnovana sumnja nije potvrđena jer kazneno djelo iz članka 117. KZ/11. nije pravno utemeljeno. Naime, žalitelj drži da kod okrivljenika nije postojala namjera za nanošenje ozljede žrtvi te ističe da je nehaj kažnjiv isključivo kod nanošenja teške tjelesne ozljede. Također, žalitelj navodi da okrivljenik i žrtva imaju zajedničko dijete vrtićke dobi o kojemu se okrivljenik dužan brinuti. Nadalje, žalitelj ističe da je dojavu policiji vezano za kršenje mjera opreza podnijela majka žrtve zbog postojanja duga kojega okrivljenik ima prema istoj. Zaključno, žalitelj ističe da je žrtva izjavila kako se ne osjeća žrtvom i kako ona i kćer žive od okrivljenikovih primanja te da bez istih nemaju od čega živjeti. Stoga žalitelj drži da je rješenje neživotno i da okrivljenik postupa u stanju krajnje nužde jer kao otac ima obvezu skrbiti o djetetu.
6. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ŽĆ te je sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Također, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se zbog nepridržavanja izrečenih mjera opreza zabrane približavanja žrtvi, zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom i udaljenja iz doma, utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te je u propisanom roku doneseno rješenje o zamjeni mjera opreza istražnim zatvorom. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer su valjani i dostatno konkretizirani.
7. Protivno žalbenim prigovorima, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11. Navedena sumnja proizlazi iz svih do sada prikupljenih dokaza, koji su rezultirali podizanjem optužnice, a na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u odlomku 6. na trećoj stranici pobijanog rješenja, čime je ostvaren opći uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća te razloge jer su dovoljni i odgovarajući pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste. Stoga su neosnovani prigovori žalitelja kojima isti osporava postojanje osnovane sumnje navodeći da kod okrivljenika nije postojala namjera ozljeđivanja žrtve ĐĆ kao i da se ista, po vlastitom iskazivanju, ne osjeća žrtvom. Također se ukazuje žalitelju da u ovoj fazi postupka, pri procjeni postoji li osnovana sumnja vezano uz kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, sud nije ovlašten vrednovati izvedene dokaze, a niti je na to ovlašten drugostupanjski sud prilikom razmatranja žalbe okrivljenika, već se dokazi procjenjuju u svojoj ukupnosti i po sadržaju kakav jest, a vrijednosnu ocjenu dokaza je ovlašteno dati samo raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja. Isto tako, o svim ostalim prigovorima žalitelja, koji zapravo predstavljaju iznošenje njegove obrane, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka.
8. Također, pravilno su utvrđene i posebne okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koje ukazuju na postojanje realne i razumno predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela. Naime, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na način počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je okrivljenik, prema činjeničnom opisu inkriminacija, nakon verbalnog sukoba s izvanbračnom suprugom istu izvukao van iz vozila te je nasilno udaljavao od vozila uslijed čega je ista pala na tlo i zadobila tjelesnu ozljedu. Kada se navedeno poveže s podacima iz uvjerenja Odjela za kaznene evidencije, prema kojima je okrivljenik već pravomoćno osuđivan, i to presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-486/2020 od 15. rujna 2022. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede te presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-51/2019 od 7. ožujka 2019. zbog kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka i nasilja u obitelji, a sve na štetu tadašnje supruge ZĆ, to upućuje na okrivljenikovu agresivnost i upornost u protupravnom postupanju te nespremnost da se, unatoč ranije izrečenim sankcijama, kao i uvjetnoj osudi u čijem roku kušnje je počinio inkriminirano kazneno djelo, suzdrži od takvoga postupanja i da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama. Uz navedeno, prvostupanjski sud je cijenio i činjenicu da je okrivljenik prekršio mjere opreza naložene mu rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-628/2024 od 9. srpnja 2024., koje su produljene rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-253/2024 od 24. listopada 2024., i to zabranu približavanja žrtvi ĐĆ, zabranu uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom ĐĆ i udaljenje iz doma na adresi u [adresa], i to na način da je 30. listopada 2024. zatečen u kući na adresi u [adresa], zajedno sa žrtvom ĐĆ. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da postoje okolnosti koje opravdavaju zaključak o postojanju realne i razumno predvidive opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo te je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen poseban uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, a u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
9. Sve gore navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te posebno cijeneći da je okrivljenik naložene mu mjere već kršio, neovisno o eventualnom poticaju žrtve na kontakt, a koji poticaj ne bi trebao utjecati na okrivljenika, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je utvrđeno da se utvrđena iteracijska opasnost može otkloniti samo primjenom istražnog zatvora.
10. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 13. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
