REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4788/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv 1. tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Lj. F. Vukotinovića 2, Uprava šuma podružnica Karlovac, Put Davora Trstenjaka 1, OIB 69693144506, i 2. tuženika ZS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Medarić, odvjetnik u Karlovcu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1323/2016-51 od 27. studenoga 2024., 13. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1323/2016-51 od 27. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tužiteljev prigovor te je potvrđeno rješenje o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj P-1323/2016-47 od 20. studenoga 2024.
2. Prvostupanjski sud je na temelju odredaba Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP), ocijenio da je tužitelj dužan platiti sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 116,55 EUR. Zaključeno je da je tužitelj obveznik plaćanja sudskih pristojbi, jer on u ovoj pravnoj stvari ne obavlja poslove proizašle iz obavljanja javnih ovlasti. Zbog toga je prvostupanjski sud tužiteljev prigovor protiv rješenja kojim je pozvan na plaćanje sudske pristojbe za presudu odbio kao neosnovan.
3. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu, tvrdeći da on treba biti oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. On je istaknuo da se ovdje radi o postupku proizlašlom iz obavljanja javne ovlasti.
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.
6. Suprotno tužiteljevim tvrdnjama, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio odbiti kao neosnovan njegov prigovor protiv rješenja kojim ga je prvostupanjski sud pozvao na plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu od 116,55 EUR. Obrazloženje pobijanog rješenja sadrži valjane razloge o tome zbog čega tužiteljev prigovor protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-1323/2016-47 od 20. studenoga 2024. nije osnovan te ga prihvaća i ovaj sud.
7. I pored toga za dodati je da je tužitelj doista tijelo koje obavlja javne ovlasti. Međutim, ta činjenica u ovom slučaju ipak nije dovoljna za tužiteljevo oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u smislu odredbe čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP-a. Naime, da bi se tužitelj oslobodio od plaćanja sudske pristojbe treba biti ispunjena i druga pretpostavka iz odredbe čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP-a, odnosno treba se raditi o postupku proizašlim iz javne ovlasti.
8. Povjeravanje javnih ovlasti je jedan od načina organizacije javne vlasti u kojem država prenosi dio nadležnosti državnih tijela za obavljanje poslova od javnog interesa na subjekt izvan sustava državnih tijela (ustanovu, trgovačko društvo ili drugu pravnu osobu).
9. Odredbom čl. 145. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21; dalje: ZMO) propisano je da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (ovdje, tužitelj) ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, a pri tome obavlja sljedeće poslove: 1.) poslove u vezi s ostvarivanjem prava osiguranih osoba iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, 2.) osigurava provedbu uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, 3.) osigurava zakonitost ostvarivanja prava osiguranih osoba te im pruža stručnu pomoć pri ostvarivanju prava, 4.) provodi politiku razvitka i unapređivanja mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti i 5.) obavlja i druge poslove u vezi s provedbom i ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti.
10. Dakle, tužitelj ima javnu ovlast u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja. Na to upućuje odredba čl. 145. ZMO-a.
11. Stanje u spisu u ovoj pravnoj stvari ukazuje na sljedeće: da je tužiteljevom osiguraniku (MS) zbog posljedica ozljede na radu priznato pravo na invalidsku mirovinu; da je tužitelj zahtijevao od tuženika naknadu štete po osnovi isplaćene invalidske mirovine (čl. 162. ZMO-a).
12. Kod takvog stanja stvari, i ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski sud drži da se ovdje ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti. To iz razloga što kada tužitelj tuži osobu za isplatu naknade štete (izvanugovorni odnos) na temelju odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, on ne postupa u obavljanju javnih ovlasti. Traženje o ostvarenje naknade za štetu po ocjeni ovog suda ne predstavlja tužiteljevu javnu ovlast, kao niti bilo kojeg drugog javnog tijela s javnim ovlastima, neovisno hoće li iznos eventualno stvarne naknade za štetu tužitelj ostvariti i dobiti na svoj račun. On će eventualno ta sredstva opet koristiti u izvršavanju svojih javnih ovlasti, ali pribavljanje sredstava na taj način nije javna ovlast, već zakonsko i ustavno pravo na traženje sudske zaštite. Kada bi se radilo o predmetu koji je proizašao iz tužiteljevog obavljanja javnih ovlasti, tužitelj bi imao pravo samostalno, svojom odlukom, naložiti tuženiku određenu obvezu, što ovdje nije slučaj. Ovakav stav već je iznio ovaj sud u svojim odlukama (primjerice, Pž-4765/22, Pž-2925/20, Pž-3381/22, Pž-4403/22). Odatle neosnovanost tužiteljevih žalbenih razloga.
13. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP-a).
Zagreb, 13. prosinca 2024.
Sudac
Nikolina Mišković
