Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-2026/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske poštanske banke d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, protiv ovršenika LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, D. Lermana 6, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Ovr-376/2022-4 od 5. listopada 2022., dana 12. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Ovr-376/2022-4 od 5. listopada 2022., izvan žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 u daljnjem tekstu OZ).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi radi namirenja tražbine ovrhovoditelja određena je ovrha na nekretnini ovršenika, na temelju ovršne javnobilježničke isprave, Ugovora o dugoročnom nenamjenskom kreditu broj 991616161982 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 22. travnja 2015. (u daljnjem tekstu Ugovor o kreditu).

2. Protiv navedenog rješenja, žali se ovršenik sadržajno zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) koji se primjenjuje u ovom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ uz prijedlog da sud drugog stupnja ukine rješenje o ovrsi i naloži ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak sastava žalbe.

3. Ovršenik u žalbi osporava visinu predmetne tražbine ističući da je ovrhovoditelj zanemario činjenicu da je ovršenik s naslova plaćanja po predmetnom kreditu ovrhovoditelju isplatio iznos od 50.000,00 kn te da si je ovrhovoditelj zadržao iznos od 44.000,00 kn koji je ovršenik platio s naslova pologa. Nadalje navodi kako je ovrhovoditelj neosnovano obračunao i zatražio isplatu zateznih kamata u apsolutnom iznosu odnosno jer je kamatu pribrojio glavnici umjesto da ju je ispravno zatražio na svaki dospjeli iznos od dana dospijeća tog iznosa pa do isplate.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 5. OZ–a, te na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao postojanje zapreka za provedbu ovrhe.

5. Prije svega valja reći da se u konkretnom slučaju radi o ovrsi na temelju ovršne javnobilježničke isprave i to ugovora o kreditu sklopljenog između ovrhovoditelja kao vjerovnika i ovršenika kao korisnika kredita i založnog dužnika kojim ugovorom i sporazumom je ovršenik dao suglasnost da se na predmetnoj nekretnini upiše založno pravo radi osiguranja tražbine po tom ugovoru. Suprotno žalbenim navodima pobijano rješenje o ovrsi doneseno je temeljem valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. OZ te je materijalno pravo pravilno primijenjeno u skladu sa zakonskim odredbama iz čl. 22. i čl. 29. OZ.

6. Ne nalazi se niti da bi pravična ravnoteža interesa ovrhovoditelja i ovršenika bila narušena jer je ovršenik ugovaranjem založnog prava na predmetnoj nekretnini svjesno raspolagao svojim vlasničkim pravima na toj nekretnini koristeći ju kao instrument osiguranja ugovorenog kredita, sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, slijedom čega je ovrha određena u svrhu postizanja legitimnog cilja zaštite interesa ovrhovoditelja, što ovršenik svojom žalbom niti ne osporava.

7. Neosnovani su navodi ovršenika da bi ovrhovoditelj neosnovno obračunao i zatražio isplatu zateznih kamata jer je iste zatražio u apsolutnom iznosu. To iz razloga jer se zatezne kamate mogu utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug ali od dana zahtjeva na njih ne teku procesne kamate budući zatezne kamate i dalje teku na glavno potraživanje a u konkretnom slučaju ovrhovoditelj na dospjele zatezne kamate i nije tražio daljnje kamate nego je daljnju kamatu zatražio samo u odnosu na dospjelu glavnicu.

8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP, a u vezi sa odredbom iz čl. 21. st. 1. OZ, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu, te potvrditi pobijano rješenje o ovrsi izvan žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ i odlučiti kao u izreci.

10. U dosadašnjem tijeku postupka sud prvog stupnja nakon što je sukladno odredbi čl. 50. st. 1. OZ dostavio žalbu na odgovor ovrhovoditelju na koju se isti očitovalo pravilno je uputio ovršenika zaključkom od 14. studenog 2022. da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom predmetne ovrhe zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 9. OZ.

U Zagrebu 12. prosinca 2024.

S u d a c:

Vlatka Fresl Tomašević