REPUBLIKA HRVATSKA

P-1349/2021

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja VOLKSWAGEN LEASING GmbH, OIB 88149996550, Savezna Republika Njemačka, Braunschweig Gifhorner Str. 57, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Matošević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i partneri, Zagreb, Gajeva 53, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Kuharić, odvjetnik iz Ludbrega, Vladimira Nazora 1, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 4. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.790,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu kojim traži da mu tuženik plati iznos od 2.364,80 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. kolovoza 2018. do isplate te zatezne kamate na iznos od 12.790,00 eura za razdoblje od 13. kolovoza 2018. do 21. svibnja 2021., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.710,75 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. kolovoza 2021. podnio tužbu radi isplate iznosa od 15.154,80 eura. U tužbi je naveo da se 13. kolovoza 2018. dogodila prometna nesreća u Poličniku na način da je OP, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) oduzeo prednost VP koji je upravljao vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Navodi da je tužitelj kao davatelj leasinga preko svoj podružnice Škoda Leasing imao sklopljen ugovor o leasingu za predmetno vozilo KA BW 6049 (D) s trgovačkim društvom BWG Medizinsysteme GmbH, kao korisnikom vozila. Na tužiteljevom vozilu nastala je totalna šteta. Tužitelj je snosio i trošak izrade procjene štete i trošak zamjenskog vozila, koji troškovi su u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom. Navodi da mu je nastala šteta na vozilu u iznosu od 12.790,00 eura, troškovi izrade procjene štete na vozilu u iznosu od 1.496,00 eura, troškovi zamjenskog vozila 838,80 eura i paušalni troškovi u vezi s nezgodom (PTT troškovi, telefon) u iznosu od 30,00 eura.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava aktivnu legitimaciju. Navodi da je vlasnik vozila BWG Medizinsysteme, a ne tužitelj. Osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. U tijeku postupka navodi da dinamika nastanka prometne nesreće nije sporna.

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo kako je tužitelj kao davatelj leasinga preko svoje podružnice Škoda Leasing 15. lipnja 2015. sklopio ugovor o leasingu broj 2918206 za osobno vozilo Škoda Octavia s društvom BWG Medizinsysteme GmbH kao korisnikom leasinga. Navodi da proizvodnja vozila kojeg je želio korisnik leasinga traje nekoliko mjeseci te stoga postoji odmak od nekoliko mjeseci od sklapanja ugovora do dana predaje osobnog vozila korisniku leasinga i početka njegovog učinka. Navodi da prema čl. 3.1. uvjeta osiguranja trajanje leasinga koje odgovora razdoblju trajanja ugovora u mjesecima navedenom u ugovoru o leasingu počinje danom primopredaje vozila dogovorenom između dobavljača i primatelja leasinga. Navodi da je vozilo predano korisniku leasinga 30. studenog 2015., ugovor je sklopljen na razdoblje od tri godine pa je na dan štetnog događaja 13. kolovoza 2018. ugovor bio na snazi.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zapisnik o očevidu (list 8-11 spisa), prometnu dozvolu (list 12 spisa), situacijski plan (list 13-14 spisa), izvješće o prometnoj nesreći (list 15 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 16 spisa), potvrdu o oštećenju vozila (list 17 spisa), pregledao fotografije (list 41-57, 63- 64, 158-174 spisa), pročitao odštetni zahtjev (list 65-68 spisa), dopise (list 69-70 spisa), procjenu štete Inženjerskog ureda Röder (list 84-97 spisa), ugovor o najmu (list 98 spisa), račun (list 99-101 spisa), knjižicu vozila (list 122 spisa), potvrdu o leasingu (list 123-125 spisa), Uvjete leasing društva Volkswagen Leasing GmbH za korporativne/posebne klijente (list 126-131 spisa), obračun po ugovoru (list 132 spisa), prometnu dozvolu (list 133 spisa), račun (list 186 spisa), dopise (list 187-188 spisa), e- mail korespondenciju (list 189 spisa), zapisnik o očevidu (list 205-208 spisa), situacijski plan (list 209-210 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku prometne struke CP (list 221-223 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Isprave koje su dostavljene samo na njemačkom jeziku ovaj sud nije uzeo u obzir sukladno odredbi 232. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 15.154,80 eura.

8. Mjerodavno pravo za utvrđivanje odgovornosti za nastanak prometne nesreće je hrvatsko pravo sukladno odredbi čl. 17. Uredbe br. 864/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) s obzirom na to da se prometna nesreća dogodila ne području Republike Hrvatske pa su sudionici bili dužni postupati u skladu s prometnim propisima Republike Hrvatske.

9. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Uredbe br. 864/2007 ako nije drukčije propisano ovom Uredbom, pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja je pravo one države u kojoj šteta nastane, bez obzira na to u kojoj državi je nastao događaj koji je prouzročio nastalu štetu te bez obzira na državu ili države u kojoj nastanu posredne posljedice tog događaja.

10. Prema odredbi čl. 4. st. 3. Uredbe br. 864/2007 ako je iz svih okolnosti slučaja jasno da je protupravno postupanje očito jače povezano s državom različitom od one iz stavaka 1. i 2., primjenjuju se propisi te druge države. Očito se jača veza s drugom državom može temeljiti posebno na prethodno postojećem odnosu između stranaka, kao što je primjerice ugovor, koji je u uskoj vezi s tim protupravnim postupanjem.

11. U konkretnom slučaju protupravna radnja je samo jedna, a to je izazivanje prometne nesreće na području Republike Hrvatske, i to postupanjem protivnim prometnim propisima koje su sudionici u prometu dužni poštivati na području Republike Hrvatske, odnosno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Dakle, protupravno postupanje isključivo je povezano s Republikom Hrvatskom pa je sukladno odredbi čl. 4. st. 3. Uredbe br. 864/2007 mjerodavno pravo hrvatsko materijalno pravo.

12. U postupku nije sporno da se 13. kolovoza 2018. dogodila prometna nesreća u Poličniku, na državnoj cesti DC-08 na način da je OP, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) oduzeo prednost VP koji je upravljao vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Tuženik je tijekom postupka priznao činjenicu načina nastanka prometne nesreće kako ju navodi tužitelj.

13. Prema tome, za nastanak prometne nesreće postoji krivnja NP koji je postupio protivno odredbi čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17 – dalje: ZSPC).

14. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) propisano je da oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 32. stavka 1. toga Zakona može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

15. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju za prometnu nesreću kriv vozač vozila inozemne registracije, to postoji odgovornost tuženika za naknadu štete koja je vlasniku drugog vozila registracijskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) nastala u toj prometnoj nesreći.

16. U postupku je sporno je li tužitelj vlasnik vozila KA BW 6049 (D), odnosno postoji li aktivna legitimacija i visina štete koja je nastala.

17. Iz potvrde o leasingu za ugovor broj 2918206 od 15. lipnja 2015. (list 123 spisa) proizlazi da su tužitelj i BWG Medizinsysteme GmbH sklopili ugovor o leasingu. Na potvrdi je kao izdavatelj navedena Škoda Leasing. Međutim, na dnu potvrde je naveden puni naziv Škoda Leasing Podružnica društva Volkswagen Leasing GmbH. Prema tome, Škoda Leasing je tužiteljeva podružnica, a podružnica nemaju pravnu osobnost, već je stranka ugovora tužitelj. Iz potvrde o leasingu za ugovor broj 2918206 također proizlazi da je ugovor sklopljen na rok od 36 mjeseci

18. Iz računa Eberhardt-Gramling Auto od 30. studenog 2015. proizlazi da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], marke Škoda Octavia 2.0. TDI predano korisniku leasinga BWG Medizinsysteme GmbH 30. studenog 2015. U računu je navedeno da je datum računa isti kao datum isporuke.

19. Čl. I. 8. st. 1. Uvjeta leasinga društva Volkswagen Leasing GmbH za korporativne/posebne klijente određeno je da je davatelj leasinga vlasnik vozila.

20. Čl. I. 3. Uvjeta leasinga društva Volkswagen Leasing GmbH za korporativne/posebne klijente određeno je da trajanje leasinga, koje odgovara razdoblju trajanja ugovora u mjesecima navedenom u ugovoru o leasingu, počinje danom primopredaje vozila dogovorenom između dobavljača i primatelja leasinga.

21. U konkretnom slučaju vozilo je predano korisniku leasinga BWG Medizinsysteme GmbH 30. studenog 2015. pa je ugovor o leasingu bio na snazi do 30. studenog 2018., što znači da je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja 13. kolovoza 2018.

22. Vlasnik vozila u trenutku prometne nesreće je bio tužitelj kao davatelj leasinga. Stoga, šteta na vozilu je nastala tužitelju kao vlasniku vozila pa postoji njegova aktivna legitimacija.

23. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke CP utvrdio da je na vozilu nastala totalna šteta jer bi troškovi popravka bili veći od vrijednosti vozila. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da totalna šteta na vozilu iznosi 12.977,22 eura.

24. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i argumentirano, a niti jedna stranka nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje.

25. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da šteta na vozilu iznosi 12.977,22 eura. Pri tome, tužitelj u tužbi po osnovi naknade za totalnu štetu na vozilu potražuje iznos od 12.790,00 eura pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

26. Iz procjene štete Inženjerskog ureda Röder proizlazi da proizlazi da je taj ured izradio procjenu štete na vozilu KA BW 6049. Procjena štete izrađena je 7. rujna 2018. te je izrađena za naručitelja Volkswagen Leasing GmbH (tužitelja), što je vidljivo iz naznake društva naručitelja u uvodu procjene. U procjeni je navedeno kako je na vozilu nastupila totalna šteta koja iznosi 12.790,00 eura.

27. Iz računa broj 2004-536 proizlazi da je Inženjerski ured Röder ispostavio račun tužitelju kojim ga je pozvao platiti cijenu od 1.780,24 eura za izradu procjene štete na vozilu.

28. Iz potvrde o plaćanju (list 62 i 102 spisa) proizlazi da je tužitelj platio iznos od 1.780,24 eura Inženjerskom uredu Röder 7. rujna 2018.

29. Prema tome, tužitelj je nakon prometne nesreće angažirao vještaka da izradi procjenu štete na vozilu i platio izradu te procjene 1.780,24 eura. Međutim, izrada procjene štete na vozilu po sudskom vještaku nije pretpostavka za naknadu štete od odgovornog osiguratelja. Tužitelj je mogao podnijeti zahtjev za naknadu štete tuženiku i bez prethodne izrade procjene štete po sudskom vještaku. Također, tužitelj je mogao odvesti vozilo u servis nekom društvu iz Volkswagen grupe koje je moglo dati ponudu za popravak iz čega bi također bila vidljiva visina štete te nije bilo potrebno za ostvarivanje naknade štete od osiguratelja angažirati vještaka i platiti to vještačenje 1.780,24 eura.

30. Odredba čl. 12. st. 7. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) koja propisuje da u postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, a koje je osobno izabrala, unesena je u taj Zakon tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 155/23) koji je stupio na snagu 31. prosinca 2023. i ne primjenjuje se u ovom postupku sukladno odredbi 45. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 155/23).

31. Iz ugovora o najmu broj 1056879 proizlazi da su ga sklopili Volkswagen Zentrum Karlsruhe GmbH kao najmodavac i BWG Medizinsysteme GmbH kao najmoprimac. Ugovor je sklopljen 27. kolovoza 2018. (14 dana nakon što je u prometnoj nesreći nastala totalna šteta na objektu leasinga) i predmet ugovora je vozilo Golf Ver. 1,4 L 110 KW.

32. Iz računa broj 168432 od 7. siječnja 2019. proizlazi da je Volkswagen Zentrum Karlsruhe GmbH ispostavio račun BWG Medizinsysteme GmbH kojim da je pozvao platiti iznos od 838,80 eura i PDV 159,37 eura (ukupno 998,17 eura) za najam predmetnog vozila Golf Ver. 1,4 L 110 KW u razdoblju od 27. kolovoza 2018. do 1. listopada 2018.

33. Iz ovih isprava proizlazio da je BWG Medizinsysteme GmbH unajmio drugo vozilo 14 dana nakon prometne nesreće te je to vozilo koristio 34 dana (od 27. kolovoza 2018. do 1. listopada 2018.). Najmodavac je račun za plaćanje cijene najma vozila ispostavio društvu BWG Medizinsysteme GmbH, a ne tužitelju.

34. Iz potvrde o plaćanju (list 61 i 100 spisa), proizlazi da je tužitelj platio iznos od 998,17 eura društvu Volkswagen Zentrum Karlsruhe GmbH 7. siječnja 2019.

35. Čl. I. 12. Uvjeta leasinga društva Volkswagen Leasing GmbH za korporativne/posebne klijente određeno je da u slučaju totalne štete ili gubitka vozila svaki ugovorni partner može raskinuti ugovor o leasingu s krajem ugovornog mjeseca.

36. Iz dopisa Škoda Leasing Podružnica društva Volkswagen Leasing GmbH od 12. studenog 2018. proizlazi da je ugovor o leasingu broj 2918206 za vozilo KA BW 6049 raskinut s danom 29. kolovoza 2018. Škoda leasing je u tom dopisu navela kako potvrđuje prestanak ugovora o leasingu s 29. kolovoza 2018. te poziva korisnika leasinga da plati naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 11.813,59 eura.

37. Prema tome, ugovor o leasingu sklopljen između tužitelja i BKW Medizinsysteme GmbH broj 2918206 za vozilo KA BW 6049 je nakon nastanka totalne štete na objektu leasinga raskinut s danom 29. kolovoza 2018., što sama Škoda leasing Podružnica društva Volkswagen leasing GmbH navodi u svom dopisu od 12. studenog 2018.

38. Kako je ugovor o leasingu raskinut s danom 29. kolovoza 2018. sukladno Uvjetima leasinga društva Volkswagen Leasing GmbH za korporativne/posebne klijente, to ne postoji ugovorna obveza tužitelja platiti korisniku leasinga zamjensko vozilo za razdoblje nakon raskida ugovora o leasingu, a korisnik leasinga to zamjensko vozilo koristio je do 1. listopada 2018., dakle, 32 dana nakon raskida ugovora.

39. Nadalje, prema čl. III. 2e) Uvjeta leasinga društva Volkswagen Leasing GmbH za korporativne/posebne klijente, kasko zaštita, tužitelj je dužan snositi troškove najma zamjenskog vozila korisniku leasinga samo ako se oštećeno vozilo popravi, i to za razdoblje nemogućnosti korištenja vozila, pod uvjetom da se popravci brzo završe.

40. U konkretnom slučaju nastupila je totalna šteta te korisnik leasinga nije predao vozilo na popravak, već je došlo do raskida ugovora o leasingu, zbog čega ne postoji ugovorna obveza tužitelja platiti korisniku leasinga troškove najma zamjenskog vozila, a posebice ne za razdoblje nakon što je ugovor o leasingu raskinut.

41. Stoga je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 838,80 eura po osnovi plaćanja najma zamjenskog vozila neosnovan.

42. Tužitelj nije dokazao da mu nastali troškovi u iznosu od 30,00 eura za telefon i PTT troškove, odnosno paušalne troškove, jer iz niti jednog dokaza ne proizlazi da su mu takvi troškovi nastali, niti je predložio dokaze kojima bi se ovaj vid štete mogao utvrditi. Stoga, tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta u iznosu od 30,00 eura pa je tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa neosnovan.

43. Prigovor zastare nije osnovan jer je tužitelju šteta nastala 13. kolovoza 2018. kada se dogodila prometna nesreća, a tužba je podnesena 12. kolovoza 2021., dakle, prije proteka trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).

44. Slijedom svega navedenog, tuženik je sukladno odredbi čl. 34. st. 1. ZOOP- a i čl. 1072. st. 1. ZOO-a dužan nadoknaditi štetu prouzročenu vozilom inozemne registracije u iznosu od 12.790,00 eura (imovinska šteta na vozilu), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

45. Tužitelj nije popravio vozilo, odnosno nije imao novčani izdatak u vidu plaćanja troškova popravka. Stoga, zatezne kamate ne mogu teći od dana nastanka štetnog događaja, odnosno dana kada je vozilo oštećeno u smislu odredbe čl. 1086. ZOO-a, već zatezne kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a. Iz odštetnog zahtjeva s povratnicom proizlazi da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku 21. svibnja 2021. pa zatezne kamate teku od tog dana do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose s obzirom na to da između tužitelja i tuženika ne postoji sklopljen trgovački ugovor iz kojeg bi proizlazilo potraživanje.

46. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenjem financijskog vještačenja i uvidom u poslovne knjige tužitelja sukladno odredbi čl. 300. st. 2. ZPP-a jer nije bio važan za odluku s obzirom na to da se činjenica plaćanja troškova vještačenja i najma drugog (zamjenskog) vozila može utvrditi iz isprava u spisu te nije potrebno izvođenje vještačenja o tome. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka OPĐ jer nije bio važan za odluku s obzirom da se činjenica da je taj vještak izradio procjenu štete na vozilu i cijena izrade procjene može utvrditi iz njegove procjene u spisu i njegovog računa pa nije potrebno njegovo saslušanje. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za priklopom spisa tuženika AO-S-416/18 i priklopom spisa korespondirajućeg društva iz SR Njemačke jer nisu bili važni za odluku. Tužitelj je priklop ovih spisa predložio na okolnosti da je neuspješno pokušao riješiti ovaj spor izvansudskim putem, što nije činjenica koja je odlučna za donošenje odluke u ovom predmetu. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka ČP, AP i SP, kao i izvođenjem prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće jer nisu bili važni za odluku s obzirom na to da činjenica dinamike nastanka prometne nesreće nije sporna u postupku. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka HP i VP predloženih na okolnost da je tužitelj vlasnik vozila, kao i za pribavom isprave o vlasništvu od Bürgerservice Karlsruhe jer nisu bili važni za odluku s obzirom na to da se iz isprava u spisu može utvrditi da je tužitelj bio vlasnik vozila i davatelj leasinga, a BWG Medizinsysteem korisnik leasinga, a ne vlasnik.

47. Tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 84,39%, a tuženik u omjeru od 15,61% pa je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju parnične troškove u omjeru od 68,78% (84,39%-15,61%) sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

48. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelj uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

49. Prema Tbr. 52. st. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke suda o troškovima postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

50. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

51. Vrijednost predmeta spora je 15.154,80 eura.

52. Tužitelju su priznati troškovi sastava odštetnog zahtjeva kao troška u povodu parnice u smislu odredbe čl. 151. ZPP-a u iznosu od 500,00 eura prema Tbr.

8. t. 1. Tarife, sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podnesaka od 5. srpnja 2022. i 23. svibnja 2023. u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za podnesak od 12. listopada 2023. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 5. Tarife, za zastupanje na ročištima od 9. svibnja 2023. i 2. listopada 2023. u iznosu od 250,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročište od 4. studenog 2024. u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 3.050,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 762,50 eura, trošak izvođenja prometnog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, trošak prijevoda isprava na hrvatski jezik sukladno računu sudskog tumača Eurolanguage broj 1350-1-1 u iznosu od 955,50 eura i računu broj 946-1-1 u iznosu od 98,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 98,65 eura i presudu u iznosu od 197,30 eura, sveukupno 5.395,11 eura, što u omjeru od 68,78% sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a iznosi 3.710,75 eura.

Zagreb, 12. prosinca 2024.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 8 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku