Poslovni broj: UsI-2757/2023-18

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Dubrovačko-neretvanske županije, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB 32082115313, zastupane po opunomoćeniku Maroju Kolendiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, radi lokacijske dozvole, nakon, javne i usmene rasprave zaključene dana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-350-05/23-02/53, URBROJ: 531-03-4-23-3 od 29. rujna 2023. i rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje KLASA: UP/I-350- 05/20-01/000004, URBROJ: 2117-1-15/15-23-0016 od 12. travnja 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog kojim Udruga Divlja liga vaterpolo traži sudjelovanje u ovom sporu u svojstvu zainteresirane osobe.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-350-05/23-02/53, URBROJ: 531-03-4-23-3,od 29. rujna 2023. obijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata, prostornog uređenja i gradnje KLASA: UP/I-350-05/20-01/000004, URBROJ: 2117-1- 15/15-23-0016 od 12. travnja 2023. godine kojim je poništena lokacijska dozvola KLASA: UP/I-350-05/20-01/000004. URBROJ: 2117/01-15/15-21-0008 od 26. studenog 2021. godine, izdana tužitelju kao investitoru za gradnju priveza za plovila ispred Hotela Villa Dubrovnik, na pomorskom dobru kojeg čini dio mora i obala k.č.br.. 2786, k. o. [katastarska općina], odnosno k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prema idejnom projektu zajedničke oznake: 29/2019, za koji je ovlaštena projektantica ŽM, dipl.ing.arh., broj ovlaštenja A 3496.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako je u konkretnom slučaju nezakonito poništena predmetna lokacijska dozvola, jer za to nisu ispunjeni uvjeti predviđeni čl. 129. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari poništeno rješenje (lokacijsku dozvolu) niti je donijelo nenadležno javnopravno tijelo, niti je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela. Isto tako, ne radi se o situaciji u kojoj je, u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena. Osim toga, mogućnost za poništavanje je, odredbom čl. 131. st.1. ZUP-a, dana je i drugostupanjskom tijelu, koje je ukoliko je smatralo da za poništavanje postoje razlozi, isto samo moglo napraviti i to po službenoj dužnosti. Tužitelj nadalje navodi kako je točno da su na području predmetnog zahvata na snazi tri prostorna plana:

Prostorni plan Dubrovačko-neretvanske županije, Prostorni plan uređenja Grada Dubrovnika i GUP Grada Dubrovnika. Međutim, u smislu primjene materijalnog propisa drugostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo jer se u obrazloženju pobijanog rješenja poziva i navodi da su u primjeni prostorni planovi novijeg datuma, od onih koji se trebaju zaista primijeniti. S tim u vezi drugostupanjsko tijelo navodi odredbe čl. 48 st. 1. toč.7. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19.), međutim navedena točka nije primjenjiva jer govori o diobi otoka. Tuženik pogrešno primjenjuje materijalno pravo jer u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako nije moguće izdati lokacijsku dozvolu za gradnju privezišta jer je isto smješteno unutar građevinskog područja, a što da ne dozvoljava niti Zakon o prostornom uređenju niti PP Dubrovačko neretvanske županije. Tužitelj drži da iz odredbe čl. 48. Zakona o prostornom uređenju proizlazi da se u području unutar građevinskog područja mogu planirati privezišta jer taj članak propisuje, da se, između ostaloga, građevine odnosno privezišta ne mogu planirati izvan građevinskog područja. Međutim i za takvu situaciju je napravljen jedan od izuzetaka u st. 2. istog članka i to na način da se mogu planirati građevine namijenjene za privez plovila koja prevoze turiste na nenaseljenim otocima i otočićima, što je i logično jer postoje brojni otoci koji nisu naseljeni, niti imaju građevinska područja i naravno mora se predvidjeti mogućnost gradnje privezišta i na takvim lokacijama. Stoga je drugostupanjsko tijelo u potpunosti pogrešno primijenilo materijalno pravo kada izvodi zaključak o nemogućnosti izdavanja lokacijske dozvole unutar građevinskog područja, a posebice kada to opravdava pozivanjem na odredbe Zakona o prostornom uređenju PP Dubrovačko neretvanske županije. Nadalje, tuženik pogrešno uspoređuje odredbe čl. 101. PPUG Dubrovnika i GUP-a Grada Dubrovnika. Tuženik pogrešno zaključuje kada navodi kako je u GUP Grada Dubrovnika (čl. 79) neprecizno prenesena odredba čl. 101 st.13 PPUG Dubrovnika. Naime, odredba čl. 101 st.13 PPUG Dubrovnika govori o mogućnosti smještaja privezišta i unutar luke otvorene za javni promet, ali kao mogućnost, a ne kao isključivost. Nelogično je tumačenje prema kojem se privezište može planirati samo unutar luke, jer je luka sama po sebi građevinski objekt. S druge pak strane planiranje privezišta isključivo unutar T1 zone je također pogrešno tumačenje, jer se niti jedan privez nikada niti ne može planirati unutar T1 zone iz jednostavnog razloga, jer se između (bilo koje) zone (nekretnine) turističke namjene (ili bilo koje druge namjene) i mora nalazi pomorsko dobro koje po svojoj namjeni ne može biti u režimu privatnog vlasništva pa stoga niti činiti turistički zonu. Kada bi se prihvatilo tumačenje koje je u osporenom rješenju dao tuženik, tada se ne bi mogao odobriti niti jedan zahvat budući da se niti jedan postojeći privez ne nalazi unutar T1 zone. U prilog tome ide činjenica da su na karti 2.1. Plana navedene lokacije kao npr. hotel Belvedere (postojeći), villa Elita (postojeći), uvala Sumratin (postojeći) itd. koje nisu označene unutar T1 zone, a niti kao zone unutar luka otvorenih za javni promet lokalnog značaja, već su smještene unutar ili u neposrednom dodiru sa zonom Pu- uređene plaže. Takvim postupanjem se ne bi mogla provesti odredba čl. 79. st.11. kojim je propisano da se sukladno mogućnostima na terenu i maritimnim uvjetima određene su lokacije priveza za zone ugostiteljsko-turističke namjene (T) gdje broj vezova jednog ili više priveza plovila iznosi najviše 20 % ukupnog broja smještajnih jedinica zone za koju se planira. Po istom kriteriju je moguće odrediti priveze i na drugim lokacijama koje zadovoljavaju gornji uvjet. U navedenom članku je jasno određeno da je moguće odrediti priveze i na drugim lokacijama te je nesporno da iz navedenog proizlazi da se takve lokacije priveza mogu nalaziti u ili u neposrednoj blizini planski definiranih Pu-uređena plaža zona, odnosno ispred njih ako zadovoljavaju gornji uvjet, odnosno uvjet vezan za maritimnu studiju koju je tužitelj u postupku izdavanja lokacijske dozvole i ishodio. Također, poništena lokacijska dozvola je, prema mišljenju Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, predviđala privezište ispred i sa strane uređene plaže što je potvrđeno pravomoćnim rješenjem o utvrđivanju granice lučkog područja luke posebne namjene-luke nautičkog turizma-privezišta, KLASA: UP/I-342-22/22-02/8, URBROJ: 560-03-1-2- 2- 22-2, od 24. studenog 2022. godine. Tužitelj nadalje navodi da se predmetna katastarska čestica nalazi u zoni Pu-uređene plaže, a njemu u prilog da idu i geodetske podloge izrađene u postupku izdavanja lokacijske dozvole, te suglasnost Ministarstva mora, prometa i infrastrukture na Maritimnu studiju privezišta:

Predmetnim aktima je jasno razgraničeno područje priveza od područja uređene plaže ispred hotela. Maritimna studija privezišta na lokaciji Dubrovnik-hotel Villa Dubrovnik izrađena od dr.sc. HM kap iz studenog 2018. godine jasno razgraničuje područje priveza od područja uređene plaže ispod hotela. Nadalje, isto je određeno i ranije izdanom koncesijom za gospodarsko korištenje pomorskog dobra KLASA: 947-01/17-01/135, koju je u propisanom postupku donijela Županijska skupština, a čiji dio je i geodetski nacrt stvarnog stanja iz 2015. godine na kojem su jasno označene granice definirane kao plažno područje dok je dio površine predmetnog priveza jasno odvojen. Slijedom navedenog, jasno je i iz navedene odluke o koncesiji da dio površine predmetnog priveza nije niti je ikada bio dio uređene koncesionirane plaže prema namjeni definiranoj planom kao PU-uređena plaža. Predlaže poništiti osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu naveo je kako se poziva na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio da se tužba odbije.

4. Dana 7. prosinca 2023. u spis predmeta zaprimljen je podnesak Udruge Divlja liga vaterpolo Dubrovnik, kojim podneskom se traži da ju se kao zainteresiranu osobu uključi u ovaj spor. Navedena udruga svoj zahtjev temelji na činjenici da je registrirana da štiti kolektivne interese građana koji se tiču prava na sigurnost plivanja i kupanja u moru, a izgradnjom privezišta i pripadajućeg mula na kupalištu Villa Dubrovnik, ta prava građana bi bila ugrožena. U odnosu na navedeni zahtjev valja reći kako su u upravnom sporu, sukladno odredbi članka 17. ZUS-a stranke: tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba. Pritom je zainteresirana osoba čl. 20.st.1. ZUS-a svaka osoba kojoj bi poništavanje pojedinačne odluke povrijedilo njezino pravo ili pravni interes. Obzirom na navedeno, a budući da ovaj sud drži da se izdavanjem navedene lokacijske dozvole ne dira u nikakav pravni interes odnosno pravo navedene Udruge, to je njezin zahtjev za uključivanjem u spor u svojstvu zainteresirane osobe odbijen temeljem odredbe čl. 125. st.1. ZUS-a.

5. U sporu je održana rasprava 12. studenog 2024. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/2024-dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio tužitelj dok nije pristupio uredno pozvani tužitelj.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu, osporeno rješenje, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe zajedno s prilogom, te spis upravnoga tijela, dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je pak, temeljem odredbe čl. 129. st. 3. ZUP-a poništena lokacijska dozvola od dana 26. studenog 2021.,(pravomoćna dana 28. prosinca 2021.) za zahvat u prostoru gradnju priveza za plovila ispred Hotela Villa Dubrovnik, na pomorskom dobru kojeg čine dio mora i obala katastarske oznake 2786 k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno 4871 k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), prema idejnom projektu zajedničke oznake 29/2019, ovlaštene projektantice JM, dipl. ing. arh.

9. Odredbom čl. 129. st.3. ZUP-a propisano je da se u slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.

10. Odredbom čl. 131. ZUP-a propisano je da rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom. (stavak 1.)

Nezakonito rješenje može se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo.

11. Odredbom članka 180. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine 153/13, 65/2017, 114/2018, 39/2019 i 98/2019) propisano je da nadzor na provedbom istog zakona i propisa donesenih na temelju tog zakona i ostavljenih na snazi istim zakonom te zakonitost rada jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, upravnih, stručnih upravnih tijela, zavoda, pravnih osoba s javnim ovlastima, pravnih osoba koje obavljaju stručne poslove prostornog s tim u vezi, provodi Ministarstvo, ovdje Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.

12. Među strankama spora nije sporno da je dana 26. studenog 2021., po zahtjevu ovdje tužitelja izdana lokacijska dozvola za zahvat u prostoru gradnju priveza za plovila ispred Hotela Villa Dubrovnik, na pomorskom dobru kojeg čine dio mora i obala katastarske oznake 2786 k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno 4871 k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), prema idejnom projektu zajedničke oznake 29/2019, ovlaštene projektantice JM, dipl. ing. arh. Navedena lokacijska dozvola, kako to proizlazi iz spisa predmeta postala je pravomoćna dana 28. prosinca 2021. Nadalje, nije sporno da je, prilikom provedbe nadzora, a temeljem čl. 180. Zakona o prostornom uređenju, tuženik utvrdio nezakonitosti u postupku izdavanja lokacijske dozvole i to one koje se tiču pravilnog utvrđivanja uvjeta za izdavanje navedene lokacijske dozvole, odnosno okolnosti da idejni projekt na temelju koje je izdana dozvola nije u skladu s Generalnim urbanističkim planom Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj 10/05, 10/07, 8/12, 3/14, 9/14, 19/15, u daljnjem tekstu: GUP Grada Dubrovnika), zbog čega je tuženik zatražio poduzimanje mjera radi postupanja službenika sukladno zakonskim propisima u postupcima izdavanja akata, a kako bi se onemogućilo da izdavanjem lokacijske dozvole stranke ne steknu prava koja im temeljem važećih propisa ne pripadaju. Postupajući po navedenom traženju prvostupanjsko tijelo je dana 12. travnja 2023. poništilo lokacijsku dozvolu od 26. studenog 2021. uzimajući u obzir navode tuženika koji je proveo nadzor, a u kojima je istaknuto da je u postupku izdavanja predmetne lokacijske dozvole došlo do povreda materijalnog propisa, Zakona o prostornom uređenju.

13. Postupajući po žalbi tužiteljice, tuženik je ovdje osporenim rješenjem istu odbio držeći kako su u konkretnom slučaju zbog očite povrede materijalnog propisa ispunjeni uvjeti za poništenje predmetne lokacijske dozvole, budući da je ista donesena protivno prostorno-planskoj dokumentaciji.

14. S navedenim stajalištem tuženika i obrazloženjem kakvo je dano u osporenom rješenju, suglasan je i ovaj sud.

15. Među strankama nije bilo sporno da su na području predmetnog zahvata na snazi tri prostorna plana: Prostorni plan Dubrovačko-neretvanske županije (Službeni glasnik Dubrovačko- neretvanske županije", broj 06/03, 03/05, 03/06, 07/10, 04/12, 09/13, 02/15, 07/16, 02/19, 06/19, 03/20, 12/20, u daljnjem tekstu: PP Dubrovačko- neretvanske županije), Prostorni plan uređenja Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj 5/23, u daljnjem tekstu: PPUG Dubrovnika) i GUP Grada Dubrovnika

16. Među strankama je bilo sporno da li je idejni projekt temeljem kojega je izdana lokacijska dozvola u skladu s prethodno navedenim prostornim planovima, odnosno s relevantnim odredbama Zakona o prostornom uređenju, te da li eventualna neusklađenost idejnog projekta s prostorno-planskom dokumentacijom predstavlja očitu povredu materijalnog prava radi koje je moguće zakonito poništiti pravomoćnu lokacijsku dozvolu.

17. U odnosu na ovo potonje sporno pitanje, ovaj sud drži kako neusklađenost idejnog projekta sa prostornim planovima, predstavlja povredu materijalnog propisa zbog toga što primjena prostornog plana u postupku izdavanja lokacijske dozvole ima značenje primjene materijalnog prava. Navedeno proizlazi iz odredbe članka 114. Zakona o prostornom uređenju iz kojeg proizlazi da se svaki zahvat u prostoru provodi u skladu s prostornim planom, a prostorni planovi se, između ostalog provode i izdavanjem lokacijske dozvole.

18. U odnosu na sporno pitanje o tome da li u konkretnom slučaju idejni projekt za gradnju priveza u suglasju s prostornim planom i Zakonom o prostornom uređenju, valja reći kako je čl. 48. st.1. toč. 6. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine 153/2013, 65/2017, 114/2018, 39/2019, 98/2019) propisano je da se u prostoru ograničenja ne mogu planirati građevine namijenjene za privezište i luke nautičkog turizma te nasipavanje obale i/ili mora izvan građevinskog područja. Člankom 49. st. 1 toč. 7. Zakona o prostornom uređenju propisano je da se u prostoru ograničenja izdvojena građevinska područja izvan naselja ugostiteljsko- turističke i sportsko-rekreacijske namjene, u kojima se osnovna namjena (smještaj, sport) ostvaruje u izgrađenim strukturama, mogu planirati na predjelima manje prirodne i krajobrazne vrijednosti, uvažavanjem zahtjeva vrsnoće izgrađenog prostora, tako da broj vezova jednog ili više privezišta iznosi najviše 20% ukupnog broja smještajnih jedinica.

19. Nadalje, Prostornim planom Dubrovačko-neretvanske županije u točki 54.b.1. propisano je da se u izdvojena građevinska područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene u kojima se osnovna namjena (smještaj) ostvaruje u izgrađenim strukturama, mogu planirati na predjelima manje krajobrazne vrijednosti na način da broj vezova jednog ili više privezišta plovila iznosi najviše 20% ukupnog broja smještajnih jedinica.

19.1.Točkom 54b-2 istog plana propisano je da se u izdvojenom građevinskom području ugostiteljsko-turističke namjene izvan naselja u pojasu najmanje 100m od obalne crte ne može planirati građenje novih građevina, osim građevina komunalne i prometne infrastrukture koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali i podzemne infrastrukture, pratećih sadržaja ugostiteljsko-turističke namjene, građevina koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali (luke posebne namjene, privezište, plaže, rekreacijski sadržaji) te uređenje javnih površina.

20. Odredbom točke 106c. PP Dubrovačko-neretvanske županije dozvoljava se planiranje građevina namijenjenih za privezište unutar građevinskog područja (prema prostornim mogućnostima) u funkciji poboljšanja turističke ponude kao dio komunalne infrastrukture, u okviru luke otvorene za javni promet.

20.1. U točkama 139b. 1 139k. PP Dubrovačko-neretvanske županije spominju se turistički vezovi kao dio luke otvorene za javni promet te se navodi turističko privezište kao izdvojeni bazen lučkog područja luka otvorenih za javni promet nautički vezovi.

21. Prema odredbi članka 101. stavka 2. PPUG Dubrovnika, sukladno mogućnostima na terenu i maritimnim uvjetima, određene su lokacije priveza za zone ugostiteljsko-turističke namjene (T) sa brojem vezova do 20% ukupnog broja smještajnih jedinica. Navedena odredba također omogućava i priveze na drugim lokacijama koje zadovoljavaju gornji uvjet.

21.1.Prema odredbi članka 101. stavka 13. PPUG Dubrovnika, takve je priveze (unutar zona ugostiteljsko-turističke namjene) moguće je sukladno posebnim propisima predvidjeti unutar luke otvorene za javni promet lokalnog značaja.

22. Člankom 79. st. 11. Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika propisano je da su sukladno mogućnostima na terenu i maritimnim uvjetima određene lokacije priveza za zone ugostiteljsko-turističke namjene (T) gdje broj vezova jednog ili više priveza plovila iznosi najviše 20 % ukupnog broja smještajnih jedinica zone za koju se planira. Po istom kriteriju je moguće odrediti priveze i na drugim lokacijama koje zadovoljavaju gornji uvjet.

22.1. Čl. 82. stavak 5. Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika propisano je mogućnost priveza unutar zona ugostiteljsko-turističke namjene (T) gdje broj vezova jednog ili više priveza plovila iznosi najviše 20% ukupnog broja smještajnih jedinica zone u kojoj se planira, moguće je sukladno posebnim pravilima predvidjeti i unutar luke otvorene za javni promet lokalnog značaja.

23. Odredbom čl. 61. Zakona o prostornom uređenju propisano da prostorni planovi moraju biti usklađeni s ovim Zakonom, kao i da prostorni planovi niže razine moraju biti usklađeni s prostornim planovima više razine (u ovom slučaju PPUG Dubrovnik i GUP Grada Dubrovnika s PP Dubrovačko-neretvanske županije). U slučaju bilo kakve neusklađenosti, u postupku izdavanja akata za provedbu prostornog plana, postupa se sukladno odredbama članka 122. i članka 123. Zakona o prostornom uređenju.

23.1. Člankom 122. Zakona o prostornom uređenju propisano je da se akt za provedbu prostornog plana izdaje u skladu s ovim Zakonom, prostornim planom i drugim propisima donesenim na temelju ovog Zakona i posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije (st.1.)

23.2. U slučaju protivnosti odredbe prostornog plana odredbi ovog Zakona, prilikom izdavanja akta za provedbu prostornog plana primjenjuje se odredba ovog Zakona. (stavak 2.)

23.3. Člankom 123. st.1. Zakona o prostornom uređenju propisano je da se u slučaju protivnosti prostornog plana niže razine prostornom planu više razine prilikom izdavanja akta za provedbu prostornog plana primjenjuje prostorni plan više razine.

24. Uzimajući u obzir prethodno citirane zakonske odredbe, posebno odredbu čl. 48. st.1. t.6 i 49. st.1.toč. 7. Zakona o prostornom uređenju, kao i toč. 54.b-1 i b-2 P i 106. c. Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije, prema kojima je izgradnja privezišta moguća, ali samo za izdvojena građevinska područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene, odnosno unutar luke otvorene za javni promet, to je točan zaključak tuženika da gradnja privezišta nije moguća u zoni ugostiteljsko-turističke namjene, unutar građevinskog područja naselja, kakvo je područje Hotela Villa Dubrovnik.

25. Pritom činjenica da plan niže razine, dakle Prostorni plan uređenja Grada Dubrovnika ( u članku 101. stavku) i Generalni urbanistički plan Grada Dubrovnika u čl. 82. stavak 5., na drugačiji način reguliraju ovu vrst zahvata, nije od utjecaja na prethodno utvrđenje, budući da je odredbom čl. 123. Zakona o prostornom uređenju, propisano da se u slučaju neusklađenosti prostornih planova niže razine sa planovima više razine, primjenjuju oni više razine.

26. Također, odredbom članka 61. Zakona o prostornom uređenju, između ostalog je propisano da prostorni planovi moraju biti usklađeni s ovim Zakonom, kao i da prostorni planovi niže razine moraju biti usklađeni s prostornim planovima više razine (u ovom slučaju Prostorni plan uređenja Grada Dubrovnika i Generalni urbanistički plan Grada Dubrovnika da Prostornim planom Dubrovačko-neretvanske županije.

27. Obzirom na sve navedeno, točan je zaključak tuženika da idejnim projektom predviđeni zahvat nije u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i odredbama Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije, što, a kako je to prethodno obrazloženom predstavlja očitu povredu materijalnog prava te je stoga pravilno, primjenom odredbe čl. 129. st.3. Zakona o općem upravnom postupku, poništena pravomoćna lokacijska dozvola KLASA: UP/I-350-05/20-01/000004. URBROJ: 2117/01-15/15-21-0008 od 26. studenog 2021., pri čemu je navedeno poništenje uslijedilo u roku iz članka. 131. st. 2. ZUP-a.

28. Budući da je tuženik na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te donio na zakonu osnovano rješenje, to je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Isto tako, po mišljenju ovog Suda nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti 29. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod točkom II. Izreke rješenja.

U Splitu 12. prosinca 2024.

SUTKINJA

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opun. tužitelja

- tuženiku

- Udruzi Divlja liga vaterpolo

- u spis