REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1869/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 30, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 07. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 29743547503, iznos od 3.287,50 €, zajedno sa zakonskim kamatama koje teku od 31. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

II/ Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od 12. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je s ugovarateljem osiguranja ME sklopio ugovor o osiguranju automobilskog kaska za osiguranika Erste & Steierrnarkische S-Leasing d.o.o., Zagreb za vozilo marke Kia, Cee'd, registarskih oznaka [registarska oznaka], temeljem broja police [broj police] dana 29. ožujka 2022. godine. Dana 5. travnja 2022. u mjestu Podgrađe na državnoj cesti došlo je do štetnog događaja zbog iznenadnog naleta srne na cestu s desne strane uslijed čega je ugovaratelj počeo kočiti, ali je usprkos tome udario srnu. Na navedenoj dionici državne ceste nije bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti". Ugovaratelj je podvrgnut ispitivanju prisutnosti alkohola u tijelu te je utvrđeno kako nije bio pod utjecajem alkohola. Osiguranik tužitelja je 5. travnja 2022. prijavio nastanak štetnog događaja i štete tužitelju. Oštećenja vozila detaljno su fotografirana, procjenitelj tužitelja izvršio je izvid nastale štete, a popravak je izvršen od strane društva Bauer d.o.o., Zabok te je tužitelj 31. svibnja 2022. godine nadoknadio osiguraniku tužitelja nastalu štetu u iznosu od 24.769,64 kn (3287,50 EUR) i time je tužitelj ispunio svoju obvezu temeljem kasko osiguranja. Obzirom da je tužitelj kao osiguratelj nadoknadio svom osiguraniku nastalu štetu, na tužitelja su prešla sva prava osiguranika tužitelja budući da je za nastanak štetnog događaja odgovoran osiguranik tuženika, odnosno Lovačko društvo Šljuka Zlatar Bistrica odnosno osiguranik tuženika. Tužitelj navedeno potražuje temeljem članka 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) prema kojem prava osiguranika prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu prelaze isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja, u konkretnom slučaju na tužitelja. Tužitelj je tuženiku uputio regresni zahtjev br. R-2022/0000332 zajedno s pripadajućom dokumentacijom dana 1. lipnja 2022. kojim je obavijestio tuženika o nastanku štetnog događaja, odgovornosti tuženika kao osiguratelja, o iznosu isplaćenom na ime naknade štete te zatražio isplatu iznosa od 24.769,64 kn (3.287,50 EUR) na ime regresnog zahtjeva. Tužitelj je zaprimio odgovor tuženika br. 2205 1342 2988 od 17. lipnja 2022. da je zahtjev zaprimljen i da je predmet u obradi. Odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač uređena je čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu (NN 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: ,,ZL") koji upućuje na primjenu ZOO-a u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu prema kojem postoji odgovornost tuženika kao osiguratelja Lovačkog društva Šljuka Zlatar Bistrica. Smatra kako je divljač koja se slobodno kreće okolišem stvar od koje prijeti povećana opasnost nastanka štete, stoga za štetu odgovara njen vlasnik, odnosno u ovom slučaju osiguranik tuženika koji gospodari lovištem na području na kojem je nastala šteta.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, osnov, odnosno odgovornost za štetu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da nema dokaza vezano za aktivnu legitimaciju odnosno da nije dostavljena prihvaćena ponuda o osiguranju, niti dokaz da je premija plaćen, kao ni da nema dokaza da bi tuženik ima sklopljenu policu s lovoovlaštenikom LD „Šljuka“ te je naveo kako to nije opće poznata činjenica. Spori odgovornost jer da nema dokaza da je šteta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Nadalje, napominje kako sukladno odredbi čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20; dalje u tekstu: ZL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Stoga je pretpostavka za odgovornost tuženika da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova. Napominje kako čl. 80. ZL predstavlja specijalni propis. Također ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Naime, odredbama Zakona o lovstvu (čl.11. st. 2.) jasno je propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta na građevinskom pojasu, javnim cestama, i drugim javnim površinama pa mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja predstavlja nelovnu površinu čiji su korisnici pravne osobe koje upravljaju istima. Slijedom navedenog lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik. Stoga smatra kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje u tekstu ZC) koji u čl. 50. st. 1. navodi: „ Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.“ Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće korisnika nelovne površine na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj. Opreza radi, tuženik ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Nadalje, osporava visinu jer nije dokazano da je izvršio uplatu utuženog iznosa svom osiguraniku i zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude. Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja. Također spori stopu zatražene zatezne kamate navodeći da se ne radi o tražbini koja proizlazi iz trgovačkog ugovora, već iz izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu.

3. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove navode iz odgovora na tužbu te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u policu za automobilska osiguranja (list 5 spisa), Prijavu štete (list 6-8 spisa), Potvrde MUP-a (list 9-10 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 11 spisa), račun (list 1212- 13 spisa), Ispis transakcije (list 15 spisa), regresni zahtjev (list 16 spisa), Obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 17 spisa), sudska praksa (list 18-22, 60-73, 300-312, 316-318 spisa), presliku prometne i vozačke dozvole (list 48-50 spisa), Opći uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 51-59 spisa), pribavio podatke od Lovačke udruge Šljuka (list 86, 118-276 spisa), pribavio podatke od Općine Marije Bistrice (list 83, 92 spisa), pribavio podatke od Općine Zlatar Bistrica (list 89 spisa), pribavio spis MUP-a (list 96 spisa), saslušao je svjedoka ME (list 104 spisa) i proveo prometno vještačenje po vještaku Igoru Jakopliću dipl. ing. (list 278-287 spisa).

5. Sud je uzeo u obzir i dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja uz podneska od 20.01.2023., iako ju tužitelj nije dostavio uz tužbu sukladno odredbi čl. 461.a st. 2. ZPP-a koji propisuje kako kako su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Međutim st. 9. istog članka propisuje kako stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka. Dakle, odredbe ZPP-a ne zabranjuju dostavu dokumentacije u podnesku koji je upućen nakon tužbe, a prije pripremnog ročišta, slijedom čega je sud istu dokumentaciju uzeo u obzir.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Valja napomenuti kako je tužitelj u ovom predmetu podnio tužbu protiv društva Euroherc osiguranje d.d., no međutim naveo je kako u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva prema tuženiku, tužitelj podnosi tužbu protiv eventualnog tuženika Hrvatske ceste d.o.o., temeljem čl. 197. ZPP-a budući da je ovdje riječ o institutu eventualne subjektivne kumulacije.

8. Odredba čl. 197. ZPP-a propisuje da tužitelj može tužbom obuhvatiti dva ili više tuženika i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude prihvaćen prema slijedećem tuženiku u slučaju da bude pravomoćno odbijen prema onome koji je u tužbi naveden prije njega.

9. Sukladno navedenom sud je ovom odlukom odlučio o tužbenom zahtjevu postavljenom protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., dok će o tužbenog zahtjevu protiv eventualnog tuženika Hrvatske ceste d.o.o. odlučiti po pravomoćnosti ove odluke protiv tuženika.

10. Predmet spora je plaćanje iznosa od 3.287,50 €, kojeg je tužitelj platio svojem osiguraniku po osnovi police osiguranja na ime naknade štete nastale 05. travnja 2022. naletom divljači na vozilo u mjestu Podgrađe na državnoj cesti.

11. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, nastanak osiguranog slučaja, tuženikova odgovornost, visina štete, tijek i stopa zateznih kamata.

12. Uvidom u police automobilskog osiguranja broj 020108511314 razvidno je kako je ovdje tužitelj bio osiguravatelj vozila KIA, ceed, reg. oznake [registarska oznaka], u razdoblju od 29.03.2022. do 29.03.2023, da je ugovaratelj osiguranja bio ME, a osiguranik Erste&Steiermaerkische S-Leasing d.o.o., Zagreb. Iz prometne dozvole razvidno je kako je vlasnik vozila Erste&Steiermaerkische S-Leasing d.o.o., Zagreb, a da je korisnik vozila ME.

13. Neosnovani su navodi kojima tuženik ističe da ugovor o osiguranju nije sklopljen jer je tužitelj dostavio policu osiguranja koja nije potpisana. Naime odredbama čl. 925. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO), propisano je da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena (st. 1.); o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.) (st. 2.). Dakle, činjenica da na predmetnoj polici nema potpisa, ne znači da ugovor o osiguranju nije sklopljen, budući da iz navedene odredbe proizlazi da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. Osim toga, valja napomenuti kako ista polica potvrđuje da je sklopljeno automobilsko osiguranje, dok iz Potvrde MUP-a proizlazi kako je predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja broj [broj police osiguranja], a koja je važila do 29.03.2022., a to je potvrdio i ME u svojem iskazu u kojem je naveo kako je imao kod tužitelja ugovoreno i obvezno automobilsko osiguranje kao i kasko osiguranje. Slijedom navedenog sud je cijenio neosnovan tuženikov prigovor aktivne legitimacije te je utvrdio kako je upravo tužitelj bio osiguratelj vozila reg. oznake [registarska oznaka], a čiji je vlasnik bilo društvo Erste&Steiermaerkische S-Leasing d.o.o., Zagreb, a korisnik ME. 14. Iz potvrde MUP-a razvidno je kako je 05.04.2022. u 6,10 sati u Mariji Bistrici, mjesto Podgrađe u ulici Podgrađe 70, došlo je do prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo ranije navedeno vozilo kojeg je vozilo ME, kao i srneća divljač koja je po naletu vozila odbačena u zemljani kanal oborinskih voda koji se nalazi van zapadnog ruba kolnika državne ceste 29, gdje je i uginula. Nadalje utvrđeno je da vozač ME nije bio pod utjecajem alkohola, što potvrđuje i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu. Nadalje, prilikom očevida pronađena je i izuzeta dlaka, obavješten je predsjednik LD Šljuka te je u 7,30 na lice mjesta izašao lovac LE. Nadalje, isti su naveli kako na navedenoj dionici državne ceste nema postavljeni prometni znaka "divljač na cesti", dok je brzina ograničena prometnim pravilom na 50 km/h te da su na vozilu nastala oštećenja na prednjem dijelu vozila: branik, plastične ukrasna maska, desno putno svijetlo s pokazivačem smjera te desni prednji blatobran.

15. Uvidom u prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska razvidno je kako šteta na predmetnom vozilu u ranije navedenom štetnom događaju prijavljena kod tužitelja temeljem ranije navedene police osiguranja.

16. Uvidom u račun broj 140/02/03 razvidno je da je isti sastavljen za popravak predmetnog vozila temeljem izvida štete Triglav osiguranja d.d. i narudžbenici vlasnika vozila. Isti obuhvaća lakirerske radove, uslugu limarskih radova, potrošni materijal limarski i lakirerski, usluga prijevoza vozila, vijak, tekućina za stakla zimska, prednji lim KPL, amblem PR, rešetka hladnjaka, branik prednji, držač do D branik, ublaživač branika, nosač branika, rešetka branika PR, pokrov D branika D, zračni kanal PR D, spojler PR, FAR D, FAR za maglu D, spremnik tekućine za pranje stakla te da je račun sačinjen na iznos od 24.769,64 kn (bez PDV-a), odnosno 30.962,05 kn (zajedno s PDV-om).

17. Iz ispisa transakcije razvidno kako je tužitelj uplatio Erste&Steiermaerkische S- Leasing d.o.o., Zagreb iznos od 24.769,64 kn.

18. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. U ovom, predmetu utvrđeno je kako se u vrijeme štetnog događaja nije provodio lov.

19. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a, sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije.

20. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

21. Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

22. Iz iskaza svjedoka ME razvidno je kako je tog dana u 06,00 ujutro išao na posao te je bio između Zlatar Bistrice i Marije Bistrice i prije same prve kuće na cestu je izletjela srna koja je pogodila njegov auto u desnu stranu odnosno suvozačevu stranu. Oštećen je bio prednji branik i čini mu se i hauba, dok koliko se sjeća suvozačeva vrata nisu stradala iako su se teško otvarala no čini mu se da je to bilo zbog branika. Sama srna uginula je na licu mjesta. Nazvao je policiju koja je došla napravila zapisnik. Alko testirali su ga. Lovci su preuzeli uginulu srnu. Posije toga je on popravio auto u KIA Zabok i sve je to išlo preko osiguranja. Vozio je cca 60 km/h te mu je inače to područje poznato jer je malo dalje kod prvih kuća dobio kaznu prije toga zbog prebrze voženje pa onda od tada pazim na tom području vezano za brzinu kretanja. Tom cestom prolazi svakodnevno, no sada ne može sa sigurnošću reći je li se tamo nalazio postavljeni znak za divljač. Imao je sklopljenu s Triglav osiguranje policu za auto osiguranje i za kasko. Račun za popravak vozila je bio negdje oko cca 30.000,00 kn. Na mjestu događaja se odmah do ceste nalazio kanal, nakon toga polja, te nakon 500 ili 600 metara se nalazila šuma. Tako je izgledalo s obje strane ceste. Njemu je konkretno srna iskočila iz tog kanala na cestu. Tada su bili normalni vremenski uvjeti na cesti, nije bilo magle niti kiše. Bio je sumrak. Misli da na tom dijelu nema javne rasvjete već da ona počinje od prve kuće. Imao je upaljena svjetla, sada misli da su bila upaljena kratka, ali se sada ne sjeća. Srnu nije primijetio prije samog udarca jer je ona iz kanala odmah iskočila na cestu i lupila u njegovu desnu stranu. Možda ju je djelić sekunde prije udarca primijetio pa nije mogao niti reagirati u smislu nekog kočenja.

23. Iz podatka pribavljenih od Općine Marije Bistrice razvidno je kako se štetni događaj dogodio na javnoj cesti i to državnoj cesti D-29 u mjestu Podgrađe i da su za upravljanje tom cestom zadužene Hrvatske ceste d.o.o., a da to područje administrativno pripada općini Marija Bistrica, ali da je u nadležnosti Lovačkog društva Šljuka.

24. Iz podataka Lovačkog društva Šljuka razvidno je da dana 05.04.2022. nije bilo organiziranog lova te da na toj dionici postoji prometni znak opasnost "Divljač na cesti".

25. Uvidom u foto-elaborat iz spisa MUP-a razvidno je kako je prometni znak divljač na cesti na licu mjesta postavljen u suprotnom smjeru kretanja predmetnog vozila pa ga vozač ME nije mogao vidjeti tijekom upravljanja vozila.

26. U svojem nalazu i mišljenju vještaka Igor Jakoplić, dipl. ing. je naveo kako je do nezgode došlo naletom osobnog vozila osiguranika tužitelja KIA CEED reg. oznake [registarska oznaka] prednjim desnim uglom vozila na srnu, koja se kretala preko kolnika državne ceste D-29 od juga prema sjeveru, odnosno vozaču gledano s desna u lijevo, na dionici između naselja Zlatar Bistrica i Podgrađe. Vozilo osiguranika tužitelja kretalo se od Zlatar Bistrice prema Podgrađu odnosno od zapada prema istoku, a mjesto naleta se nalazilo oko 38 metara prije ulaska u naselje Podgrađe. Do naleta je došlo tijekom svitanja, oko 15 minuta prije izlaska sunca kad je vidljivost već i bez korištenja svjetala na vozilu bila vrlo dobra. Prema nađenim oštećenjima na vozilu, naletnu brzinu vozila na životinju procjenjujem u visini od oko 80 km/h, a neposredno prije nezgode vozilo se kretalo istom brzinom jer vozač nije imao dovoljno vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje. Nalet bi u konkretnim okolnostima bio izbježiv pri prethodnom kretanju vozila osig. tužitelja svim brzinama manjim od 42 km/h. Isti je istaknuo kako nema primjedbi na opseg štete i visinu štete prema računu za popravak vozila izdanom od ovlaštene radionice AMC Bauer d.o.o. iz Zaboka na kojem se temelji tužbeni zahtjev te da uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za KIA vozila na današnji dan i cijene radnog sata od 26,54 EUR za ovlaštene radionice, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete AUDATEX koji prezentira podatke dobivene direktno od proizvođača, proizlazi da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosi 4.201,24 EUR-a (ili 31.654,24 HRK).

27. Na prigovore stranaka na nalaz i mišljenje vještak je odgovorio na ročištu dana 07. studenog 2024. kada je naveo da je u vrijeme nezgode kolnik bio suh, vidljivost je bila dobra, radilo se o ranim jutarnjim satima, mjesto nezgode se nalazilo na državnoj cesti izvan naselja tako da ne vidim niti jednu okolnost zbog kojeg se vozilo osiguranika tužitelja eventualno trebalo kretati ispod ograničenja, a koje je po njegovom mišljenju iznosilo 90 km/h jer je iz fotografija prometne policije jasno vidljivo da se mjesto naleta na životinju nalazilo prije ulaska u naselje Podgrađe obzirom da je u daljnjoj perspektivi prema istoku vidljiva tabla s nazivom naseljenog mjesta. Na ovakvoj vrsti prometnice ako nema postavljenih prometnih znakova ograničenja brzine tada vrijedi zakonska odredba o ograničenju brzine koja za naseljeno mjesto ograničenje definira na 50 km/h, a izvan naseljenog mjesta na 90 km/h. Mjesto naleta se nalazilo na oko 40 metara prije table s nazivom naseljenog mjesta. Napomenuo je kako je iz zapisnika o očevidu pod točkom III. podtočka 2. navedeno da je brzina ograničena prometnim pravilom na 50 km/h, što znači da nisu našli postavljeni prometni znak s ograničenjem brzine, a na fotografijama prometne policije je vidljivo da vozilo na mjestu naleta još uvijek nije ušlo uz naselje Podgrađe zbog čega je došao do zaključka da je važilo ograničenje brzine od 90 km/h. Isti je naveo kako je do štetnog događaja došlo sigurno izvan naselja jer je iz fotografija jasno razvidno kako je štetni događaj bio na cesti prije table naselja Podgrađe te se na fotografijama jasno vide krhotine automobila a u pozadini istog se vidi i tabla naselja slijedom čega je do štetnog događaja došlo sigurno izvan naselja. U odnosu na dopuštenu brzinu napomenuo je kako su policajci u zapisniku o očevidu naveli kako je ograničenje određeno pravilima prometa na 50 km/h što je možda pogrešno, ali da ne zna je li eventualno ograničenje brzine određeno ranije postavljenim prometnim znakom na 50 km/h. Nadalje, isti je naveo kako ne može izračunati visinu nastale štete na vozilu za slučaj da se vozilo u trenutku naleta kretalo brzinom od 50 km/h obzirom da cijene dijelova ne rastu linearno s energijom naleta. Pri naletnoj brzini od 50 km/h bi vrlo vjerojatno šteta bila manja od utvrđene, ali koliko točno to ne može utvrditi.

28. Uvidom, u foto-elaborat iz spisa MUP-a razvidno je kako se mjesto sudara doista dogodila ispred znaka na kojoj je naveden naziv naselja Podgrađe, gdje je postavljen i znak ograničenja brzine na 50 km/h. Navedeni prometni znakovi postavljeni su u smjeru kretanja predmetnog vozila, no međutim nesreća se dogodila prije navedenih prometnih znakova. Na istom mjestu, ali u suprotnom smjeru kretanja nalazi se postavljen znak Divljač na cesti kojeg vozač ME nije mogao vidjeti prilikom vožnje.

29. U ovom predmetu, sukladno provedenom dokaznom postupku utvrđeno je kako je ME s tužiteljem ugovorio osiguranje te da je osiguranika bilo društvo ERSTE&STEIERMAERKISCHE S-LEASING d.o.o. kojem je tužitelj nadoknadio štetu u iznosu od 24.769,64 kn, a što je razvidno iz ispisa transakcije i računa servisa. Također je utvrđeno da prometnica, na kojoj se dogodila prometna nesreća, prolazi lovištem kojim gospodari društvo Lovačko društvo Šljuka. Sud tijekom postupka nije utvrdio da je do nesreće došlo uslijed provođenja lova.

30. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari lovoovlaštenik kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći do ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.“

31. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, prema iskazu ME proizlazi kako je isti vozio oko oko 60 km/h, no međutim iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je isti u trenutku sudara s divljači, a uzimajući u obzir oštećenja koja su nastala na vozilu, vozio brzinom od oko 80 km/h. Sud je prihvatio utvrđenje vještaka da je vozač vozio brzinom od 80 km/h obzirom da ju je vještak izračunao uzimajući u obzir oštećenja koja su nastala na vozilu, dok nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka ME u dijelu u kojem navodi kako je vozio 60 km/h obzirom da je isti naveo u svojem iskazu kako je vozio otprilike tom brzinom. Iz iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka razvidno je kako isti nije uspio izbjeći sudar jer je srna iskočila n a c e stu , a divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.). U slučaju kada je do štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

32. Naime, sud je utvrdio kako je vozač vozio brzinom od oko 80 km/h. Nadalje, iz Potvrde MUP-a je razvidno kako je na tom mjestu ograničena brzina na 50 km/h i to prometni pravilom, što znači da je isto ograničeno prometnim pravilom ograničenja u mjestu od 50 km/h, no međutim vještak s pravom upire na činjenicu da iz foto-elaborata jasno proizlazi kako je do nesreće došlo prije table koja označava početak mjesta Podgrađe u kojem je postavljeno ograničenje od 50 km/h, stoga je sud prihvatio utvrđenje vještaka iz njegova nalaza i mišljenja da je do prometne nesreće došlo na mjestu koje se nalazi izvan naselja gdje je ograničenje brzine, sukladno čl. 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, dalje u tekstu ZSPC) postavljeno na 90 km/h, stoga bi se vozač vozio brzinom unutar dopuštene brzine.

33. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud drži da za štetu nema odgovornosti tužiteljevog osiguranika. Naime vozač srnu nije mogao pravovremeno uočiti obzirom da je ista iskočila iz kanala uz cestu. Nadalje, utvrđeno je kako je do štetnog događaja došlo na dijelu ceste na kojoj nije postojala prometna signalizacija divljač na cesti u smjeru kretanja vozača, stoga vozač nije bio upozoren na moguću opasnost izlijetanja divljači na cestu. Nalet na srnu bio bi neizbježan i da se kretao ne samo unutar granica dopuštene brzine, nego sve do brzine manje od 42 km/h. Slijedom navedenog, proizlazi da je nalet divljači isključivi uzrok štete na motornom vozilu tužiteljeva osiguranika.

34. Prema tome, u konkretnom predmetu lovoovlaštenik lovišta (odnosno njegov osiguratelj) je odgovoran za nastanak štete na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, jer u konkretnom predmetu ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti lovoovlaštenika za štetu iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima.

35. Nadalje, valja navesti kako je tuženik pokušao osnažiti svoj pravni položaj u ovoj pravnoj stvari pozivajući se na odredbu čl. 50. ZC-a, odnosno na odgovornost po načelu krivnje, umjesto objektivne odgovornosti. Tom odredbom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.), pri čemu pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.), no u ovom predmetu nije utvrđeno da se od pravne osobe koja upravlja prometnicom tražilo postavljanje znak na cesti Divljač na cesti pa da on to nije učinio. Međutim, citiranu odredbu o odgovornosti pravne osobe koja upravlja cestom trećim osobama, valja primjenjivati u vezi s odredbom čl. 1067. st. 4. ZOO-a, kojom je propisano da ako je nastanku štete od opasne stvari djelomično pridonijela i treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Stoga bi lovoovlaštenik i pravna osoba koja upravlja cestom, u odnosu na tužitelja bili eventualno solidarni obveznici (čl. 43. st. 1. ZOO-a). Ta činjenica eventualno može imati utjecaja na međusobnu regresnu odgovornost solidarnih dužnika (čl. 52. ZOO-a), ali ne i na oslobođenje tuženika od odgovornosti prema tužitelju. Prema tome, budući da tuženik kao lovoovlaštenik lovišta u konkretnom predmetu odgovoran za nastanak štete nastale na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, a ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti lovoovlaštenika za štetu iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima.

36. Međutim, ovdje valja napomenuti kako je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tužitelj nije dokazao da tuženik ima sklopljenu policu osiguranja s lovoovlaštenikom. Isti je istaknuo navedeni prigovor još u odgovoru na tužbu. Na ovakav prigovor tužitelj se tijekom postupka nije očitovao niti je dostavio u spis dokaze za tvrdnje koje je naveo u tužbi da je tuženik osiguratelj Lovačkog društva „Šljuka“. Za ove tvrdnje na tužitelju je sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a bio teret dokaza, odnosno tužitelj je trebao dokazati tuženikovu pasivnu građanskopravnu legitimaciju u ovom predmetu, a posebice nakon što ju je tuženik osporio. Tužitelj je u spis dostavio Dopis tuženika povodom odštetnog zahtjeva tužitelja u kojeg ga tuženik obavještava da je zaprimio njegov zahtjev i da će ga uzeti u obradu i da će u zakonskom roku donijeti odluku o postojanju njihove obveze. Iz navedene dokumentacije ne može se zaključiti da je tuženik osiguratelj Lovačkog društva Šljuka, a budući da tužitelj to nije dokazao, ovaj sud je cijenio osnovanim tuženikom prigovor promašene pasivne legitimacije (tako i u odluci VTS RH Pž-1576/2023 od 02.09.2024.), pa je slijedom navedenog valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I/ izreke ove presude.

37. Sud je o trošku odlučio sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, br. 138/23, dalje: Tarifa). Kako je tuženik uspio u sporu tako mu je tužitelj dužan naknaditi trošak postupka. Tuženiku je priznata naknada troškova zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom i prema vrijednosti predmeta spora, i to za trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 50 Tarife), zastupanja na ročištima 26.09.2023., 15.02.2024. i 07.11.2024. za svaki iznos od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50 Tarife), trošak podneska 05.06.2024. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 50 Tarife) što ukupno iznosi 1.000,00 €, a što uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife ukupno iznosi 1.250,00 €. Sud je dosudio i zakonske zatezne kamate počevši od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnosi jer se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II/ izreke ove presude.

U Zagrebu 12. prosinca 2024. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku