Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-456/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Ljiljane Banac, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Djurdjević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva 18, OIB: 35913314365, zastupanog po Miroslavu Leki, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7546/2021-13 od 16. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7546/2021-13 od 16. studenoga 2022. i sudi:

Ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 6979/2018 od 16. srpnja 2021. proglašava se nedopuštenom.

Nalaže se tuženiku Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva 18, OIB: 35913314365 da tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 774,22 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-6979/2018 od 16. srpnja 2021. proglašava se nedopuštenom. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II. Nalaže se tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana, nadoknadi tuženiku Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva 18, OIB: 35913314365, parnični trošak u iznosu 5.000,00 kn / 663,61 eur1 sa zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj i to zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/9.1, 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te mu se dosude zatraženi troškovi parničnom postupka kao i trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, ali je na tako utvrđeno činjenično stanje nepravilno primijenjeno materijalno pravo na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 6979/18 od 16. srpnja 2021. na pokretanje kojeg postupka je tužitelj kao ovršenik u istom ovršnom postupku upućen zaključkom ovršnog suda poslovni broj Ovr- 6979/2021 od 31. kolovoza 2021. i to zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje OZ).

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrv-4098/1998 po prijedlogu ovrhovoditelja Privredne banke d.d. Zagreb protiv ovršenika, a ovdje tužitelja doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-4098/1998 od 27. ožujka 1998. kojim je određena ovrha na pokretninama ovršenika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 22.546,16 kuna sa zateznim kamatama od 16. prosinca 1997. do isplate;

- da je u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr-1215/2008 po prijedlogu ovrhovoditelja Privredne banke d.d. Zagreb protiv ovršenika, a ovdje tužitelja doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1215/2008 od 12. studenoga 2012. kojim je temeljem ovršne isprave i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-4098/98 od 27. ožujka 1998. određena ovrha na plaći ovršenika;

- da je u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-1215/2008 na umjesto ovrhovoditelja Privredne banke d.d. Zagreb, želio stupiti novi ovrhovoditelj (ovdje tuženik) Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. koji je tražbinu prema ovršeniku stekao temeljem Ugovora o prijenosu tražbine broj 01-R/2013 zaključenim sa Privrednom bankom d.d. Zagreb, ali da je zbog protivljenja ovršenika u tom postupku ista subjektivna preinaka odbijena rješenjem suda poslovni broj Ovr-8341/2017-32 od 23. kolovoza 2018.

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 8341/2017-40 od 10. veljače 2020. obustavljena ovrha određenja rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1215/2008 od 12. studenoga 2012. te su ukinute sve provedene ovršne radnje;

- da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj 25. listopada 2018. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužitelja kao ovršenika i to na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-4098/1998 od 27. ožujka 1998. te da je u istom postupku određena predložena ovrha i to rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-6979/2018 od 16. srpnja 2021. protiv kojega je ovršenik izjavio pravovremenu žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a zbog čega je i upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja zaključuje da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj bio ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, a ovdje tužitelja na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-4098/1998 od 27. ožujka 1998. a sve to pozivom na odredbe čl. 82. st. 1. i 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO/05).

10. Također ocjenjuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare i to pozivom na odredbe čl. 233. st. 1, čl. 241. i čl. 245. st. 1., 3. i 5. ZOO/05 smatrajući da je zastara naplate novčane tražbine u iznosu od 22.546,16 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka prekinuta pokretanjem ovršnog postupka poslovni broj Ovrv-4098/1998 od 6. ožujka 1998., a da je zastarni rok od 10 godina počeo ponovno teći tek od 10. veljače 2020. kada je sud obustavio ovrhu određenu rješenjem poslovni broj Ovrv-1215/2008 od 12. studenog 2012. Kako je ovdje tuženik pokrenuo novi ovršni postupak 25. listopada 2018. kada zastarni rok još nije niti počeo ponovno teći, smatra neosnovanim istaknuti prigovor zastare.

11. Osnovano tužitelj ukazuje da je sud prvog stupnja nepravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o istaknutom prigovoru zastare.

12. Naime, sud prvog stupnja zaključuje da je zastara naplate iznosa od 22.546,16 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prekinuta pokretanjem ovršnog postupka poslovni broj Ovr-4098/1998, a potom i pokretanjem ovršnog postupka poslovni broj Ovr-1215/2008, a potom da je zastara počela ponovno teći od 10. veljače 2020. kada je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-1215/2008 od 12. studenoga 2012., obrazlažući da se sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a potom da prema odredbi čl. 245. st. 1., 3. i 5. ZOO-a nakon prekida zastare ista počinjen ponovno teći, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru, a kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili prijedloga za ovrhu, zastare počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način.

13. Potrebno je prije svega navesti da je, s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa iz kojeg proistječe tražbina ovrhovoditelja (ovdje tuženika) prema ovršeniku (ovdje tužitelju), sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. ZOO/05 potrebno na odgovarajući način primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., u daljnjem tekstu: ZOO/91)

13.1. Prema odredbi čl. 389. st. 1. i 2. ZOO/91, ako je prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenje tražbine, smatra se da prekid nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, a isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

14. U žalbi kao i tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, tužitelj problematizira od kakvog je učinka na prekid zastare činjenica što je rješenjem poslovni broj Ovr- 8341/2017-32 od 23. kolovoza 2018. najprije odbijen prijedlog ovdje tuženika za subjektivnom preinakom, odnosno stupanjem na mjesto ovrhovoditelja, a nakon čega je uslijedilo i rješenje poslovni broj Ovr-8341/2017 od 10. veljače 2020. kojim je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1215/2008 od 12. studenoga 2012. te ukinute sve provedene ovršne radnje.

14.1. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-943/17 od 10. svibnja 2017. zauzeto je pravno shvaćanje o primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO-a/91, kada se radi o tome da li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanje iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka ima učinak prekida zastare u svakom slučaju i to neovisno o razlogu zbog kojega je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, te zauzima stav, da učinak ranijeg ovršnog postupka koji je obustavljen utječe na zastari rok na način da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen.

14.2. Kako je u ovom postupku nesporno da je ovršni postupak koji je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu 28. ožujka 2008. pod poslovnim brojem Ovr- 1215/08 obustavljen iz razloga predviđenog čl. 67. st. 2. OZ-a, odnosno jer je odbijen prijedlog ovdje tuženika za subjektivnom preinakom na strani ovrhovoditelja zbog čega je ovrha postala nemoguća i nije se mogla provesti, to proizlazi da razlozi za obustavom istog ovršnog postupka leže na strani ovdje tuženika, pa je stoga pogrešan stav suda prvog stupnja kada u konkretnom slučaju primjenjuje odredbu čl. 245. st. 1., 3. i 5. ZOO/05 a kojoj sadržajno odgovara odredba čl. 392. st. 1., 3. i 5. ZOO/91.

15. Naime, primjenom odredbe čl. 389. st. 2. ZOO/91, proizlazi da pokretanjem ovršnog postupka 28. ožujka 2008. nije došlo do prekida zastare radi naplate tražbine ovrhovoditelja s obzirom da je isti ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji se mogu pripisati ovdje tuženiku, pa se stoga niti ne može prihvatiti stav suda prvog stupnja da je zastara počela ponovno teći 10. veljače 2020., odnosno da nije nastupila u vrijeme podnošenje prijedloga za ovrhu 25. listopada 2018.

16. Kako ovršna isprava na temelju koje je predložena ovrha u konkretnoj pravnoj stvari potječe od 27. ožujka 1998., a prijedlog za ovrhu je tuženik kao ovrhovoditelj podnio 25. listopada 2018., dakle, nakon proteka roka od 10 godina koliko iznosi zastarni rok iz čl. 379. ZOO/91, to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo usvojiti žalbu tužitelja, preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev koji je usmjeren na utvrđenje ovrhe nedopuštenom zbog istaknutog prigovora zastare.

17. S obzirom da je preinačena odluka u pogledu glavne stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka, te primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cjelokupnog parničnog postupka.

17.1. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a valjalo je dosuditi troškove parničnog postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) i prema ispostavljenom troškovniku.

17.2. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni troškovi sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife sa 100 bodova, troškovi zastupanja na tri ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i to za svako ročište po 100 bodova (ukupno 300 bodova) odnosno za sve poduzete radnje 400 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 1,33 EUR (10,00 kuna) u vrijeme podnošenja zahtjeva za naknadom troška iznos 532,00 EUR. Osim toga tužitelju je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 76,32 EUR (575,00 kuna), tako da ukupno priznati troškovi parničnog postupka tužitelja iznose 608,32 EUR.

17.3. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude s obzirom da istom ročištu nije bio nazočan kao niti trošak sudske pristojbe na presudu budući istu pristojbu nije platio.

17.4. Tužitelju koji je u cijelosti uspio sa žalbom valjalo je dosuditi i trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 165,90 EUR (1.250,00 kuna) prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife.

17.5. Dakle, ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka tužitelja iznose 774,22 EUR.

18. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 12. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac