REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-34/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja Pelorus d.o.o., OIB 65702320571, Vinogradi 66, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Ljijani Maravić-Pirš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Stepinčev dom d.o.o., OIB 76513889784, Cugovec 170, Cugovec, zastupanog po punomoćniku Andreju Bolfeku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate i osiguranja, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 28. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zastupnice po zakonu tuženika i zamjenika njegovog punomoćnika odvjetničkog vježbenika ĐN, **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Sesvetama Milke Čergar, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1008/2023 od 27. srpnja 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.043,32 eur, sa zateznim kamatama obračunatim u razdoblju od dana nakon dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 687,50 eur, počevši od 9. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 723,34 eur, počevši od 8. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.632,48 eur, počevši od 18. siječnja 2023. do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 27. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.221,10 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 12. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I/ Radi osiguranja novčanog potraživanja tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.043,32 eur, sa zateznim kamatama obračunatim u razdoblju od dana nakon dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 687,50 eur, počevši od 9. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 723,34 eur, počevši od 8. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.632,48 eur, počevši od 18. siječnja 2023. do isplate, te novčanog potraživanja po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 27. srpnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, određuje se

prethodna mjera

zabranom bankama u kojima tuženik ima otvoren račun, i to Slatinskoj banci d.d. i Erste & Steiermarkische bank d.d., da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa iznos za koji je određena prethodna mjera.

II/ Ova prethodna mjera trajat će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu temeljem presude u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 4. srpnja 2023. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 3.043,32 eur, s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eur, s pripadajućim zateznim kamatama.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Sesvetama Milka Čergar donijela je 27. srpnja 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/US-Ovrv- 1008/2023, protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru i tijekom postupka navodi, u bitnome, da usluge plaćanje kojih potražuje tužitelj nije izvršio, odnosno da ih nije izvršio u skladu s ugovornom preuzetim obvezama. Ovo stoga što da u izvršavanju usluga tužitelj nije primjenjivao dužnu pažnju i da su mu nedostajale profesionalne kompetentnosti. Tvrdi i da je usluge tužitelj izvršio s nedostacima. Zbog navedenog da je tuženik morao angažirati drugog knjigovođu kako bi na vrijeme predao godišnja financijska izvješća.

3./ Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda, gornjeg poslovnog broja od 29. siječnja 2024., stavljeno je izvan snage gore navedeno rješenje javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4./ U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je osporio osnovanost tuženikovih prigovora te predložio, radi osiguranja tražbine istaknute u platnom nalogu, odrediti prethodnu mjeru temeljem odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

5./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: tužiteljevi računi (list 9-15 spisa), Ugovor o obavljanju usluga (list 60-69 spisa), prepiska elektroničkom poštom (list 77-79 spisa), opomena (list 80 spisa), potvrda o slanju i primitku poštanske pošiljke (list 81-82 spisa), prepiska elektroničkom poštom tuženika s novim knjigovodstvom (list 89-139 spisa). Tuženik je priložio pisane iskaze, u smislu odredbe čl. 492.c ZPP-a, i to svoje zastupnice po zakonu GN te svjedokinje ĐNF, no s obzirom na tužiteljevo osporavanje ovih pisanih iskaza, proveden je dokaz saslušanjem ovih osoba. Nadalje, saslušani su i svjedoci ĆN i HN (ranije ĆN) (list 148-156 spisa).

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom temeljem računa ispostavljenih tuženiku na temelju Ugovora o obavljanju usluga od 1. studenog 2021., a kojim računima plaćanje potražuje za usluge koje tvrdi da su obavljene u razdoblju od rujna 2022. do siječnja 2023.

8./ Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o obavljanju usluga od 1. studenog 2021., temeljem kojeg ugovora se tužitelj obvezao za tuženika kao naručitelja obavljati računovodstvene i administrativne poslove. Poslovi i uvjeti pružanja usluga pobliže su određeni predmetnim Ugovorom, sadržaj kojeg među strankama nije sporan. Nije sporno da je poslovni odnos sporazumno prekinut, iako stranke oprečno navode koja je od njih bila inicijator prestanka suradnje, i to u veljači 2023. Sporna je osnovanost tužiteljevog zahtjeva za plaćanjem temeljem računa koji su predmet spora jer tuženik tvrdi da usluge plaćanje kojih potražuje tužitelj nije izvršio, odnosno da je u izvršavanju usluga temeljem predmetnog ugovora postupao neuredno i suprotno pravilima struke, odnosno da je usluge izvršio s nedostacima.

9./ Radi utvrđenja spornih činjenica vezanih uz izvršenje usluga plaćanje kojih tužitelj potražuje te nedostatke izvršenih usluga na koje tuženik ukazuje, pregledane su priložene isprave te su saslušani svjedoci HN (ranije ĆN), ĆN, ĐNF te zastupnica po zakonu tuženika GN. Temeljem tako provedenih dokaza, odlučne činjenice utvrđene su kako slijedi.

10./ Prema sadržaju poslova koje se tužitelj obvezao obavljati za tuženika temeljem predmetnog Ugovora o obavljanju usluga, odnosno prema sadržaju usluga plaćanje kojih tužitelj potražuje na temelju računa koji su predmet spora, jer se radi o obavljanju različitih vrsta knjigovodstvenih poslova, utvrđeno je radi se o ugovoru koji prema svom sadržaju predstavlja ugovor o djelu, u smislu odredbe čl. 590. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), na način da se tužitelj za tuženika obvezuje obavljati knjigovodstvene usluge, a tuženik se obvezuje za obavljanje usluga tužitelju podmirivati naknadu određenu ugovorom.

11./ Ugovorene usluge tužitelje je, prema sadržaju predmetnog Ugovora, za tuženika započeo obavljati od 1. studenog 2021., te je, s obzirom da je tuženik u ovom razdoblju tek organizirao svoje poslovanje, naknada koju je tuženik dužan podmirivati tužitelju dogovorena u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn, i to za usluge pobrojane u predmetnom Ugovoru u odredbama čl. 1.2. i 1.4. (čl. 5.1. Ugovora). Pored navedene naknade, prema odredbi čl. 5.2. Ugovora, tužitelj će za izradu godišnjih financijskih izvješća zaračunati i jednokratnu godišnju naknadu u iznosu od 3.000,00 kn, i to po izradi godišnjih financijskih izvješća. Prema odredbi čl. 5.8. Ugovora, naknade iz odredaba čl. 5.1. i 5.2., prethodno navedene, temelje se na pretpostavkama i procjeni potrebnog tužiteljevog angažmana, s obzirom da se ugovor zaključuje na početku tuženikovog poslovanja, pri čemu da mogu nastupiti okolnosti koje mogu značajno utjecati na procijenjeni tužiteljev angažman, stoga i visinu naknade. Te okolnosti su primjerice u Ugovoru navedene kao značajno povećanje poslovanja klijenta i knjigovodstvenih dokumenata koje je potrebno obraditi, pri čemu značajnost određuje tužitelj. Osim toga, prema odredbi čl. 5.9. Ugovora, procijenjena mjesečna naknada od 1.500,00 kn također podrazumijeva da tuženik neće imati zaposlenike ili vanjske suradnike kojima isplaćuje dohodak ili druge naknade za rad. Po povećanju opsega i vrste potrebnog posla, odredbom čl. 5.9. Ugovora, nadalje je dogovoreno po kojoj će se cijeni pojedine usluge obračunavati, s time da je dogovoreno da će za navedene iznose ugovorena mjesečna naknada od 1.500,00 kn (prema odredbi čl. 5.1. Ugovora) biti uvećana.

12./ Nije sporno, prema navodima stranaka, da je početno ugovorenu naknadu tužitelj obračunavao do ožujka 2022., nakon čega da je tuženik organizirao svoje poslovanje na planirani način pa je od ožujka 2022. do kolovoza 2022. tužitelj obračunavao naknadu za povećani opseg poslova, koje račune je tuženik uredno podmirio.

13./ Na računima koji su predmet spora, unatoč ugovornom načinu obračuna, tužitelj nije obračunao i mjesečnu naknadu prema odredbi čl. 5.1. Ugovora, već su obavljene usluge obračunate u skladu s naknadama predviđenima odredbom čl. 5.9. Ugovora za pojedine vrste knjigovodstvenih usluga, i to kako slijedi:

- za rujan 2022., naknada je obračunata u iznosu od 5.180,00 kn (687,50 eur)(obračun plaća, bolovanja i neoporezivih naknada zaposlenicima; odjava radnika (VN i CN) te izdavanje 36 izlaznih računa); s naznačenim dospijećem 8. listopada 2022.,

- za listopad 2022., naknada je obračunata u iznosu od 5.450,00 kn (723,34 eur) (obračun plaća, bolovanja i neoporezivih naknada zaposlenicima; prijava radnika (JN, FN); odjava radnika (KN, MN i NN) te izdavanje 40 izlaznih računa), s naznačenim dospijećem 7. siječnja 2023.,

- za studeni 2022., naknada je obračunata u iznosu od 5.040,00 kn (668,92 eur) (obračun plaća, bolovanja i neoporezivih naknada zaposlenicima; prijava radnika (EN); odjava radnika (EN, GNF) te izdavanje 43 izlazna računa);

- za prosinac 2022., naknada je obračunata u iznosu od 6.260,00 kn (830,84 eur) (obračun plaća, bolovanja i neoporezivih naknada zaposlenicima; odjava radnika (ČN i JN) te izdavanje 42 izlazna računa);

- za siječanj 2023. obračunata je naknada u iznosu od 132,72 eur, a po osnovi obračuna plaća, pri čemu nije naznačeno za koji broj radnika. No, ako se u vidu imaju raniji obračuni, po osnovi obračuna plaće potražuje se manji iznos, no u ranijim razdobljima po istoj osnovi,

s time da je za posljednja tri razdoblja naknada obračunata na jednom računu, s naznačenim dospijećem 17. siječnja 2023.

14./ Imajući u vidu sadržaj prethodno navedenih Ugovornih odredaba vezanih uz način obračuna naknade za obavljanje knjigovodstvenih usluga, neosnovane su tvrdnje tuženika kojima zahtjev za plaćanje osporava jer da obračun nije izvršen u skladu s Ugovorom. Proizlazi naime, prema navodima tužitelja o vrsti i broju pojedinih obračunatih usluga temeljem utuženih računa, da je naknada obračunata upravo u skladu s odredbom čl. 5.9. Ugovora kojom je dogovoren iznos za svaku pojedinu uslugu, osim što tužitelj nije na predmetnim računima obračunao ujedno i mjesečnu naknadu prema odredbi čl. 5.1. (1.500,00 kn), a za što iz Ugovora proizlazi da je imao pravo.

15./ Po ocjeni ovog suda, neosnovani su prigovori tuženika da usluge navedene na računima koji su predmet spora tužitelj nije izvršio, odnosno da je usluge izvršio s nedostacima i da stoga tuženik ima pravo odbiti plaćanje utuženih računa.

16./ Naime, prema suglasnim navodima stranaka, temeljem predmetnog Ugovora, tužitelj je za tuženika knjigovodstvene poslove obavljao do veljače 2023., s time da je već od siječnja 2023. knjigovodstvene poslove za tuženika počela obavljati i druga osoba, i to prije svega stoga što su stranke dogovorile da financijska izvješća tuženika za 2022. neće predati tužitelj već tuženikov novi knjigovođa. Dakle, s obzirom da je, prema suglasnim navodima stranaka, sporazumni prestanak suradnje temeljem predmetnog Ugovora nastupio u veljači 2023., a novo knjigovodstvo poslove počelo obavljati od veljače 2023., uz obvezu predaje i godišnjih financijskih izvješća za 2022., to proizlazi da je u razdoblju za koje tužitelj potražuje plaćanje naknade (od rujna 2022. do siječnja 2023.) upravo tužitelj za tuženika obavljao knjigovodstvene usluge kako to tvrdi. Osim toga, da usluge plaćanje kojih potražuje tužitelj ne bi uopće izvršio ne proizlazi niti iz navoda tuženikove zastupnice po zakonu GN i osobe koje je preuzela obavljati knjigovodstvo za tuženika svjedokinje ĐNF. Ove osobe nisu naime u svojim iskazima navela da tužitelj nije izvršio usluge plaćanje kojih potražuje (obračune davanja radnicima, prijave i odjave radnika, izdavanje izlaznih računa), već su u bitnome iskazivale o nedostacima koje tvrde da su postojali u tužiteljevom obavljanju knjigovodstvenih usluga, pa i onih knjigovodstvenih usluga plaćanje kojih tužitelj predmetnim računima potražuje. Naime, svjedokinja ĐNF je za knjigovodstvene usluge plaćanje kojih tužitelj potražuje temeljem predmetnih računa, a odnose se na obračun bolovanja, navela da su postojali određeni nedostaci u izvršenim obračunima ove naknade te da nisu bili pravovremeno dostavljeni porezni obrasci (joppd obrasci). Međutim, da je ove nedostatke tužitelj otklonio do predaje godišnjih financijskih izvješća za 2022. Niti zastupnica po zakonu tuženika GN u svojem iskazu nije tvrdila da usluge plaćanje kojih tužitelj predmetnim računima potražuje isti nije izvršio, već je ukazivala na nedostatke u pravilnosti obavljenih knjigovodstvenih usluga.

17./ Pri tome valja imati u vidu, iako stranke navode da bi predmetni Ugovor prestao raskidom da se, kako prema sadržaju samog Ugovora, tako i prema smislu stranačkih navoda, radi o prestanku ugovornog odnosa otkazom. Ovo stoga što se, prema odredbi čl. 8.1. Ugovora, radilo o ugovoru o obavljanu usluga zaključenom na neodređeno vrijeme. Jedan od učinaka otkaza, kao načina prestanka trajnog obveznog odnosa, jest da su stranke dužne ispuniti obveze iz odnosa nastale do nastupanja učinaka otkaza (čl. 212. ZOO-a). Stoga se, samom činjenicom prestanka ugovornog odnosa otkazom u veljači 2023., tuženik ne oslobađa obveze podmiriti tužitelju ugovorenu naknadu za usluge izvršene do nastupanja učinaka otkaza Ugovora, neovisno o razlozima koji su do prestanka ugovora otkazom doveli.

18./ Stoga, imajući nadalje u vidu prigovore tuženika kojima obvezu plaćanja osporava, jer da je tužitelj usluge izvršavao neuredno i s nedostacima, valja u vidu imati i odredbe vezane uz odgovornost tužitelja kao izvođača za nedostatke u izvršavanju preuzetih usluga te prava, odnosno obveze tuženika kao naručitelja s tim u vezi (čl. 604. do 611. ZOO-a). Tuženik je stoga, kao stranka koja obvezu plaćanja usluga koje je tužitelj izvršio i obračunao na temelju zaključenog Ugovora o obavljanju usluga osporava, dužan dokazati da su usluge izvršene s nedostacima i da je o takvim nedostacima pravovremeno obavijestio tužitelja. Ovo stoga što prava po osnovi odgovornosti izvođača za nedostatke izvršenih usluga koje su predmet ugovora o djelu, ima naručitelj koji je pravovremeno izvođača o nedostacima obavijestio.

19./ U skladu s odredbom čl. 604. st. 1. ZOO-a, naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Na nedostatke koji se pokažu kasnije, a koji se nisu mogli otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se može pozvati, no pod uvjetom da je o njima obavijestio izvođača što prije, a najkasnije mjesec dana od njihova otkrivanja (čl. 605. st. 1. ZOO-a). Naručitelj koji je izvođača o nedostacima uredno obavijestio, može zahtijevati da nedostatak izvođač otkloni u primjerenom roku i naknadu štete koju zbog toka trpi. Ne otkloni li izvođač nedostatke, naručitelj ih može otkloniti ili na račun izvođača ili sniziti naknadu, sve uz pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi. Naknada se snižava u razmjeru vrijednosti djela bez nedostataka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi u to vrijeme imalo djelo s nedostatkom (čl. 611. ZOO-a). U konkretnom slučaju tuženik niti ne tvrdi da bi se radilo o takvim nedostacima koji izvršenu uslugu čine neupotrebljivom ili da bi bila obavljena u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, pa da bi imao pravo, ne tražeći prethodno otklanjanje, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete, u smislu odredbe čl. 609. ZOO- a.

20./ Tuženik međutim, po ocjeni ovog suda, nije dokazao da bi tužitelj usluge plaćanje kojih potražuje izvršio s nedostacima, odnosno da bi o takvim nedostacima pravovremeno prigovorio tužitelju pa da bi imao pravo odbiti izvršiti plaćanje izvršenih usluga u traženom iznosu.

21./ Prije svega, s obzirom na usluge plaćanje kojih tužitelj potražuje, a koje su u predmetnim računima specificirane (obračun naknada zaposlenicima, prijava i odjava radnika, izdavanje izlaznih računa), tuženik je bio dužan dokazati da su upravo navedene usluge izvršene s nedostacima, o kojim nedostacima da je obavijestio tužitelja, a koje nedostatke da tužitelj niti po prigovoru tuženika nije otklonio. Međutim, niti iz navoda tuženika tijekom postupka, niti iz iskaza saslušanih svjedoka i stranke, ne proizlazi da bi se glede usluga plaćanje kojih tužitelj potražuje radilo o izvršenju usluga s nedostacima, a koje nedostatke da tužitelj ne bi, po obavijesti tuženika, otklonio. Naime, imajući u vidu prethodno citirane odredbe Ugovora vezane uz način obračuna tužiteljeve naknade, u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn, uz uvećanja za pojedine poslove kada se opseg poslovanja poveća, koju okolnost povećanog opsega tuženik ne osporava, s jedne strane, a s druge strane plaćanje pojedinih usluga koje tužitelj u konkretnom slučaju potražuje, bez obračuna ugovorene mjesečne naknade, tuženik je dužan, kako bi potkrijepio osnovanost svojeg prigovora, dokazati upravo da su usluge plaćanje kojih tužitelj potražuje izvršene s nedostacima. Ovo stoga što od većeg broja usluga koje se tužitelj obvezao izvršavati za tuženika, navedenih u odredbama čl. 1.2. i 1.4. predmetnog Ugovora, tužitelj predmetnim računima potražuje plaćanje tek za dio usluga koje se za tuženika obvezao izvršavati i to za obračun naknada zaposlenicima, prijave i odjave zaposlenika te izdavanje izlaznih računa.

22./ Tuženik tijekom postupka kao nedostatke izvršenih usluga navodi propust tužitelja na način da je jednog dobavljača knjižio kao korisnika, a ostale dobavljače na jedan konto, a pri tome da ih nije dobro rasknjižio, zatim da je pogubio račune koje onda nije mogao proknjižiti, da je učestalo krivo fakturirao uplate korisnika, na način da bi fakturirao jedan iznos, a proknjižio drugi. Ovi se nedostaci međutim ne odnose na usluge plaćanje kojih tužitelj u konkretnom slučaju potražuje pa nisu, u konkretnom slučaju, od utjecaja na donošenje odluke o predmetu spora.

23./ U odnosu na tuženikove navode o nedostatku izvršenih usluga koje su predmet spora, valja istaknuti da tuženik i ne tvrdi da bi nedostaci postojali glede usluga prijave i dojave radnika. Nadlaje, u odnosu na nedostatke na koje tuženik ukazuje, na način da je tužitelj griješio kod obračuna plaća, iz iskaza svjedokinje ĐNF, koja je nakon tužitelja za tuženika obavljala poslove knjigovodstva, proizlazi da su određeni nedostaci u obračunima naknada zaposlenicima postojali, i to kod obračuna naknade za bolovanja te da nisu bili pravovremeno dostavljeni porezni obrasci (joppd obrasci). No, iako ova svjedokinja nije mogla odrediti u kojim su razdobljima ovi nedostaci postojali, dakle da su postojali i na obračunima u razdobljima plaćanje kojih se potražuje u ovom postupku, navela je da je naknadno tužitelj ove nedostatke, i to do predaje godišnjih financijskih izvješća 30. travnja 2023., otklonio. Već stoga, jer dakle proizlazi da je nedostatke, ako su i postojali, a nakon što je o njima obavješten, tužitelj otklonio, tuženik nema pravo odbiti plaćanje izvršene usluge u ovom dijelu. Tuženik pri tome ne tvrdi da bi mu i koja šteta eventualno nastala zbog izvršenja obračuna naknada zaposlenicima s pogreškama, niti potražuje naknadu tako nastale štete.

24./ U odnosu na daljnje tuženikove navode o nedostatku izvršenih usluga koje su predmet spora, a koji da se odnose na pogreške prilikom izdavanja izlaznih računa jer da tužitelj nije fakturirao sve što je trebao, po ocjeni ovog suda, ne proizlazi, sve i da se kao osnovane prihvate tvrdnje tuženika da su odnosni nedostaci postojali, da bi tuženik o ovim nedostacima pravovremeno obavijestio tužitelja, odnosno da bi uopće od tužitelja zahtijevao da nedostatak otkloni i da bi stoga prema tužitelju imao prava po osnovi odgovornosti za nedostatke izvršenih usluga u ovom dijelu.

25./ Naime, svjedokinja HN (ranije ĆN) koja je kao tužiteljeva djelatnica izvršavala usluge za tuženika koje su predmet spora, iskazala je da se izvršavanje knjigovodstvene usluge izdavanja izlaznih računa odvijalo na način da bi račune dostavila zastupnici po zakonu tuženika AN, odnosno tuženikovom djelatnik ŠN na pregled, a nakon njihove potvrde da bi vršila izdavanje računa. Takav je navod u skladu s ugovornim odredbama imajući u vidu da je kod odredbe čl. 5.9.6. Ugovora o obračunu naknade za izdavanje izlaznih računa, odobrenja, obračuna i terećenja za obavljene isporuke, navedeno da takve poslove tužitelj obavlja na temelju podloga i uputa koje mu tuženik dostavi.

26./ U svojem iskazu svjedokinja ĐNF nije navodila da bi joj bili poznati navedeni nedostaci vezani uz izdavanje izlaznih računa. Po ocjeni ovog suda, imajući u vidu da je ova svjedokinja preuzela vođenje poslovnih knjiga za tuženika nakon tužitelja, s time i da je za tuženika obavila uslugu izrade i predaje godišnjih financijskih izvještaja za 2022., u kojoj je dakle poslovne knjige vodio tužitelj, nije logično da ista ne bi imala saznanja i o ovim nedostacima u načinu izvršavanja usluga koje su predmet spora, da su zaista postojali. Osim toga, ova je svjedokinja u svojem iskazu navela nedostatke u uslugama koje je tužitelj za tuženika obavljalo, a koje da je uočila prilikom izrade godišnjih financijskih izvještaja, pa se dade zaključiti da bi navela i nedostatke vezane uz nepravilno izdavanje izlaznih računa da ih je uočila. Za dodati je da navodi ove svjedokinje vezani uz nedostatke koje je uočila nisu po ocjeni ovog suda od utjecaja na donošenje odluke u predmetu spora jer se ne odnose, a kako je prethodno obrazloženo, na one od usluga plaćanje kojih tužitelj potražuje od većeg broja usluga koje je za tuženika izvršavao. Naime, imajući u vidu ugovoreni način obračuna tužiteljeve naknade, izvršavanje knjiženja provedenih plaćanja, prema odredbi čl. 1.2.1. Ugovora, je usluga koja se obračunavala u ugovorenom iznosu mjesečne naknade prema odredbi čl. 5.1. Ugovora, no navedena naknada nije predmet spora, slijedom čega niti eventualni nedostaci u izvršavanja ove usluge knjiženja provedenih plaćanja nisu od utjecaja na donošenje odluke o predmetu spora. Nadalje, iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je sam tužitelj, u komunikaciji s tuženikom u razdoblju kada je ova svjedokinja preuzela obavljanje knjigovodstvene usluge izrade godišnjih financijskih izvještaja, a kada mu je dakle tuženik na nedostatke vezane uz pravilnost knjiženja provedenih plaćanja ukazao na način da su plaćanja knjižena na kontu "računi koji nedostaju" umjesto pravilno na kontima pojedinih partnera, sam nedostatke u većem dijelu otklonio. Naime, proizlazi da je, kada je ova svjedokinja preuzela obavljanje usluga, nepravilno bio knjižen iznos od 500.000,00 kn po računima provedenih plaćanja, da je tužitelj u komunikaciji s tuženikom do predaje godišnjih financijskih izvješća 30. travnja 2023. nedostatke otklonio do iznosa provedenih plaćanja od 20.000,00 kn, a ovaj preostali iznos da je u daljnjem tijeku 2023. godine pravilno evidentiralo novo knjigovodstvo ove svjedokinje naknadnom pribavom računa od dobavljača. Da je sam tužitelj nedostatke u ovom dijelu otklonio do iznosa provedenih plaćanja od 20.000,00 kn potvrđuje i zastupnica po zakonu tuženika GN u svom iskazu.

27./ U odnosu na nedostatke izvršenih usluga koje su predmet spora zastupnica po zakonu tuženika GN iskazala je, u bitnome, da do preuzimanja obavljanja knjigovodstvenih poslova od strane novog knjigovodstva nije imala saznanja o nedostacima u izvršavanju tužiteljevih usluga vezanih uz izradu i izdavanje izlaznih računa, jer da u tom razdoblju tužiteljevo postupanje nije kontrolirala. Na ovaj nedostatak, vezan uz pogrešno izdavanje izlaznih računa i knjiženja uplata korisnika po tako izdanim računima, da nije posebno tužitelju niti ukazivala jer da ga je uvidjela tek nakon što je od tužitelja poslovnu dokumentaciju preuzelo novo knjigovodstvo. Zatim da ovaj nedostatak tužitelj nije sam otklonio, a da ga nije otklanjalo niti novo knjigovodstvo, dakle svjedokinja ĐNF, već da je tuženik angažirao dodatnu osobu da u tome novom knjigovodstvu pomogne. S obzirom da je sama GN iskazala da o ovim nedostacima nije posebno ukazivala tužitelju, očito je da se njezin navod o prigovorima na kvalitetu izvršenih usluga koji tvrdi da bi tužitelju iznijela u siječnju ili ožujku 2023. ne odnosi i na ove nedostatke. Osim toga, iako tvrdi da bi tada prigovor tužitelju o nedostacima izvršenih usluga uputila elektroničkom poštom, pisanih dokaza o takvom upućivanju tuženik nije priložio, iako je pisane isprave o drugoj elektroničkoj komunikaciji priložio pa nije logično da ne bi i ove da takve postoje. S obzirom da je tužitelj takve tvrdnje o prigovorima osporavao, ocjena je ovog suda da ove navode o prigovorima tuženik nije dokazao (čl. 219. st. 1. ZPP-a). U poruci elektroničke pošte od **.**.2023. GN navela je tužitelju da predlaže da stornira račune koji su predmet ovog spora, jer da su do tada plaćeni iznosi, s obzirom na lošu kvalitetu i izostanak usluge, velikodušni. Nadalje, navela je da je nakon preuzimanja knjigovodstva od strane druge osobe naišla na mnogobrojne probleme, međutim u nedostacima koje je navela nisu navedeni i nedostaci koji bi se odnosili na pogrešna izdavanja izlaznih računa. Navode se naime nedostaci u vidu pogrešnih knjiženja i neknjiženje dostavljenih ulaznih računa te općenito drugi nedostaci bez određivanja. Prije svega, navodi zastupnice po zakonu vezani uz otklanjanje ovih nedostataka na koje ukazuje po dodatnoj osobi koja da bi u tome novom knjigovodstvu, odnosno ĐNF pomagala, su, po ocjeni ovog suda, nelogični i suprotni ostalim provedenim dokazima. Sama ĐNF, osim što ove nedostatke u pravilnosti izvršenja usluga tužitelja glede pravilnosti izdavanja izlaznih računa nije spominjala, nije spominjala niti da bi neka treća osoba sudjelovala u sređivanju poslovne dokumentacije kako to GN tvrdi.

28./ Nadalje, nelogično je, po ocjeni ovog suda, ako su navedeni nedostaci postojali i tuženik ih je uočio, da u poruci elektroničke pošte od 3. srpnja 2023., u kojoj prigovara kvaliteti izvršenih usluga odbijajući plaćanje računa koji su predmet spora, na ove nedostatke uz određeno navođenje ne bi ukazao, kao na one na koje je određeno ukazao. No, sve da se i prihvate navodi tuženika da su nedostaci u uslugama koje su predmet spora postojali na način da je izlazne račune tužitelj izdavao s pogreškama, tuženik je, da bi ostvario prava po osnovi odgovornosti za ove nedostatke, bio o ovim nedostacima dužan obavijestiti tužitelja, što i sama zastupnica po zakonu tuženika tvrdi da ukazivanjem na ovaj nedostatak nije učinila. Sve i kada bi se uzelo da je upućivanjem prigovora u poruci elektroničke pošte od 3. srpnja 2023., iako na ovaj nedostatak nije određeno ukazala, UN kao zastupnica po zakonu tuženika prigovorila općenito kvaliteti izvršenih usluga ističući time i prigovor na predmetni nedostatak, takav je prigovor nedvojbeno podnesen izvan roka. Ovo stoga što, sve i da se uzme da se radi o nedostatku kojeg tuženik nije mogao uočiti odmah po izdavanju računa od strane tužitelja o kojem je nedostatku tada bio dužan odmah upozoriti (čl. 604. ZOO-a), već da se radi o nedostatku koji se tek kasnije pokazao, kada je novo knjigovodstvo preuzelo vođenje poslovnih knjiga, tada je tuženik o takvom nedostatku bio dužan upozoriti tužitelja u roku od mjesec dana od otkrivanja (čl. 605. st. 1. ZOO-a). Imajući u vidu da je, a kako i sama zastupnica po zakonu UN navodi, pogreške u tužiteljevom postupanju uvidjela kad je novo knjigovodstvo preuzelo vođenje poslovnih knjiga, dakle u veljači 2023., da je u razdoblju do 30. travnja 2023. s tužiteljem komunicirala radi otklanjanja nedostataka radi pripreme i predaje godišnjih financijskih izvještaja od strane novog knjigovodstva do 30. travnja 2023., to je zaključak ovog suda da je podnošenjem prigovora od 3. srpnja 2023. prigovor kvaliteti izvršenih usluga vezanih uz pravilnost izdavanja izlaznih računa podnesen izvan zakonskih rokova slijedom čega se tuženik ne može pozivati na prava po osnovi odgovornosti tužitelja za nedostatke u izvršavanju ovih ugovorenih usluga. Osim toga, tuženik je, pod pretpostavkom pravovremenog i urednog obavještavanja tužitelja o ovom nedostatku, jer se nedvojbeno ne radi o većem nedostatku u smislu odredbe čl. 609. ZOO-a, niti navedeno tuženik tvrdi, bio dužan od tužitelja zahtijevati da nedostatak otkloni te mu za to ostaviti primjereni rok, što nedvojbeno tuženik i sam tvrdi da nije učinio. Tek ako tužitelj nedostatak sam ne bi otklonio u naknadnom primjerenom roku, tuženik bi imao pravo otkloniti ga na račun tužitelja ili sniziti naknadu. Tuženik nadalje, iako tvrdi da je nedostatak otklonio po drugom, niti tvrdi niti dokazuje koji bi mu troškovi po toj osnovi nastali. Stoga, sve i da su osnovane tvrdnje tuženika o postojanju rečenih nedostataka, isti nema prava prema tužitelju po osnovi njegove odgovornosti za nedostatke niti pravo odbiti izvršiti ugovoreno plaćanje.

29./ Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate, dok je odredbom čl. 183. st. 1. istog Zakona propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Rok za ispunjenje obveze određen je u ovom slučaju na svakom predmetnom računu. Na ovaj način određeno dospijeće tražbine sukladno je odredbi čl. 173. st. 1. ZOO-a i odredbi čl. 12. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" br. 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 121/13., 78/15., 71/15., 114/22.) pa stoga tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate počevši od dana nakon dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, dok je stopa zatezne kamate određena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za odnose iz trgovačkih ugovora.

30./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.043,32 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana nakon dana dospijeća navedenog na svakom pojedinom računu, a u kojem djelu je tužiteljev zahtjev utvrđen osnovanim te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.

31./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene, sud je, kao nepotrebne, odbio dokaze prijedloge tužitelja za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost pravilnosti obračuna te izvršenja usluga odnosno saslušanja svjedoka DN na okolnost stanja tuženikovih poslovnih knjiga u vrijeme kada je tužitelj preuzeo njihovo vođenje i na okolnost tuženikovog neurednog postupanja u vezi s vođenjem poslovnih knjiga. Provođenje dokaza na okolnost da li je tuženik predmetne račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama nije potrebno jer ovu činjenicu tuženik ne osporava, navodeći pri tome da je upravo tužitelj, dok je za njega obavljao knjigovodstvene usluge, izvršio unos predmetnih računa u tuženikove poslovne knjige. S obzirom da, kako je prethodno izloženo, tuženik nije dokazao da bi postojali nedostaci u obavljanju usluga koje su predmet spora, o kojima da je tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja, a koje da tužitelj ne bi naknadno, sud je kao nepotreban za utvrđenje odlučnih činjenica odbio tuženikov dokazni prijedlog provođenja odgovarajućeg vještačenje na okolnost stanja tuženikovih poslovnih knjiga koje je za njega vodio tužitelj u vrijeme prestanka suradnje odnosno nedostataka u obavljanju usluga.

32./ S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, odluka o troškovima postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje Tarifa).

33./ U odnosu na troškove ovršnog postupka, kako su oni određeni rješenjem o ovrsi, tužitelju je, temeljem odredbe čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22.), priznat trošak javnobilježničke nagrade, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 25,00 eur te odvjetnički trošak za sastav prijedloga za ovrhu sukladno T.br. 11/1 Tarife, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 248,75 eur.

34./ Odluka o zateznim kamatama na troškove ovršnog postupka osniva se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ), dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose.

35./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

36./ U odnosu na daljnje troškove postupka, sud je tužitelju priznao trošak za sastav podnesaka od 6. srpnja 2023. i 11. kolovoza 2023. kojima je dostavio javnom bilježniku dokaze o uplati troškova (prema T.br. 11/10 Tarife, u iznosu od po 50,00 eur), trošak za sastav obrazloženog podneska od 12. travnja 2024. (prema T.br. 8/1 Tarife u iznosu od 200,00 eur) te trošak zastupanja na ročištima 6. lipnja 2024. i 28. listopada 2024. (prema T.br. 9/1 Tarife u iznosu od po 200,00 eur). Trošak za sastav podneska od 21. siječnja 2024., u kojem se tužitelj obrazloženo očitovao na navode iz prigovora tuženika i podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere priznat je po osnovi jednog od tarifnih brojeva primjenjivih na ovaj podnesak (T.br. 8/1 i T.br. 11/1 Tarife, u iznosu od 200,00 eur) jer se radi o jednoj radnji pa, po shvaćanju ovog suda, nema mjesta dvostrukom obračunu naknade kako to tužitelj potražuje. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 900,00 eur valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (temeljem T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 1.125,00 eur.

37./ Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21. i 37/23.), priznat trošak sudske pristojbe za prijedlog za određivanje prethodne mjere u iznosu od 19,22 eur, dakle u visini iznosa pravovremenim plaćanjem kojeg se tužitelj pristojbene obveze mogao osloboditi (argument iz odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama), te za presudu u iznosu od 76,88 eur.

38./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka se osniva na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

39./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II/.

40./ Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Sukladno prethodno izloženom, a kako je utvrđen osnovanim tužiteljev tužbeni zahtjev to ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u ovom sporu pa je, primjenom citirane odredbe čl. 501. ZPP-a, prihvaćen tužiteljev prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom u odnosu na glavnicu utuženog potraživanja s pripadajućim zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka i odlučeno je kao u izreci rješenja. Trajanje prethodne mjere određeno je u skladu s odredbom čl. 337. st. 2. OZ-a.

U Zagrebu 12. prosinca 2024.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku

3. FINA – rješenje o osiguranju prethodnom mjerom