Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-12/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DO, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Kmp-2/2023. od 2. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog DO i braniteljice, odvjetnice Sonje Dušić Poljak,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te u cijelosti žalba optuženog DO odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru optuženi DO proglašen je krivim zbog počinjenja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11. te je za navedeno kazneno djelo, na temelju članka 166. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 105. stavkom 1. i 4. i članka 25. stavka 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje: ZSM), optuženom DO izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.

- dalje: ZKP/08.) optuženi DO u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. – 6. ZKP/08. i isti troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi s člankom 471. stavkom 1. ZKP/08.) i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka (članak 467. točka 4. u vezi s člankom 471. stavkom 2. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne kaznu maloljetničkog zatvora u duljem trajanju i da se optuženika obveže na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. – 6. ZKP/08.

2.1. Žalbu je podnio i optuženik po braniteljici, odvjetnici Sonji Dušić Poljak zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu, optuženika oslobodi krivnje za kazneno djelo za koje ga se tereti, odnosno u slučaju potvrđivanja krivnje, što blaže kazni bez izricanja bezuvjetne kazne zatvora, a podredno da presudu ukine i predmet vrati na prvostupanjski sud na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., izviješteni su na njihovo traženje optuženi DO i braniteljica, Sonja Dušić Poljak, odvjetnica u Bjelovaru. Sjednici vijeća prisustvovao je optuženik i njegova braniteljica, dok, iako uredno pozvan, nije pristupio državni odvjetnik pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.

6. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

7. Optuženik u žalbi tvrdi da je iz istih razloga zbog kojih osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju nalazi u tome da je izreka presude proturječna razlozima presude i provedenim dokazima, da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, čime upire, iako to izrijekom ne navodi, na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.

7.1. Međutim, suprotno tvrdnjama iz žalbe optuženika, nije ostvarena navedena bitna povreda jer je izreka presude u suglasju s obrazloženjem pobijane presude, koja sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni dokazima. Prvostupanjski je sud argumentirano i okolnosno obrazložio koje je odlučne činjenice kaznenog djela za koje se optuženik tereti utvrdio i iz kojih dokaza, obrazložio je zašto poklanja vjeru oštećenoj DOS i koji dokazi podupiru njezin iskaz, te obrazlaže zašto ne prihvaća obranu optuženika.

7.2. Vezano uz odbijanje dokaznih prijedloga obrane, nisu utemeljene žalbene tvrdnje da je time povrijeđeno pravo na obranu čime ovaj žalitelj upire na bitnu povredu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Prije svega treba reći da je u članku 418. stavak 1. ZKP/08. određeno kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, što ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Naprotiv, prvostupanjski sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz članka 421. stavak 1. ZKP/08. pa je stoga i pitanje potrebe prihvaćanja prijedloga stranaka oko izvođenja nekog dokaza podložno ocjeni suda u svakom pojedinom slučaju. Stoga, okolnost da su dokazni prijedlozi obrane odbijeni, sama za sebe bez temeljitog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupni postupak i kako je prvostupanjski sud ocijenio dokazni materijal, ne znači da je povrijeđeno pravo na obranu.

7.3. Prvostupanjski je sud s pravom odbio prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem, neposredno na raspravi, svjedoka NO i HO. To stoga jer su navedene svjedokinje ispitane kod suca istrage na dokaznom ročištu sukladno odredbama članka 235. stavka 1. i 2. i članka 236. stavka 1. točka 1. ZKP/08., koje reguliraju ispitivanje svjedoka djeteta kod suca istrage, kojem ispitivanju su bili prisutni optuženik i njegov branitelj, koji su imali i koristili mogućnost postavljanja pitanja svjedokinjama, a nakon ispitivanja svjedokinja na dokaznom ročištu nisu se pojavile nove okolnosti koje bi opravdavale njihovo ponovno pozivanje na raspravu niti bi se ponovnim ispitivanjem utvrdile neke nove odlučne činjenice, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

7.4. Nadalje, s pravom je kao nevažan odbijen i prijedlog za ispitivanje kliničkog farmakologa na okolnost davanja analgetika oštećenoj DOS u vrijeme događaja, jer se ni tim prijedlogom ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice koje već nisu utvrđene. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka Petra Škavića i njegove dopune na raspravi proizlazi da oštećenica nije bila ograničena samo bolovima i lijekovima koje je koristila već i ozljedama ekstremiteta i lica zbog čega joj je pokretljivost tih dijelova bila smanjena, a samim time i nemogućnost pružati otpor optuženom, što ju čini posebno ranjivim djetetom, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud (točka 45. pobijane presude), a žalbom se neuspješno osporava.

7.5. Jednako tako, s pravom je odbijen i prijedlog za pribavljanje medicinske dokumentacije oštećenice o izvršenom ginekološkom pregledu nakon inkriminiranog događaja, jer takav pregled nije obavljen, a imajući u vidu protek vremena od događaja do kaznenog prijavljivanja, liječničkom dokumentacijom o ginekološkom pregledu ne bi se utvrdile nove odlučne činjenice.

7.6. Slijedom toga, žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. i članka 468. stavka 3. ZKP/08. nije osnovana, a niti su ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Najvećim dijelom žalbenih navoda optuženik prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza kako su iznesene u pobijanoj presudi, posebice iskaza oštećene DOS, te iznosi vlastitu analizu i ocjenu tih dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude.

8.1. Međutim, prvostupanjski sud je, izveo sve raspoložive dokaze, iste savjesno i valjano analizirao i kritički ocijenio i to pojedinačno i u međusobnoj povezanosti pa se zaključcima do kojih je na takav, logički neupitan način došao nema što prigovoriti.

8.2. Optuženik drži bitnim da ne postoji ni jedan relevantan dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost inkriminacije u odnosu na njega, naglašavajući da zbog prijave s vremenskim odmakom nema medicinske dokumentacije i materijalnih tragova o spolnom odnosu njega i oštećenice, za koji osporava da bi se dogodio.

8.3. Opravdano je sud prvog stupnja iskaz oštećene DOS ocijenio vjerodostojnim jer ga podupiru iskazi posrednih svjedoka NOS (majčina sestra) i prijateljice HO, kojima se oštećenica povjerila o seksualnom zlostavljanju optuženika, a upravo na traženje prijateljice HO oštećenica je događaj ispričala i roditeljima o čemu je svjedočila majka HOS koja je po saznanju o silovanju kćeri događaj odmah prijavila policiji.

8.4. Tako, iz iskaza oštećenice nesumnjivo proizlazi da je optuženik protivno njenoj volji i pokušaju da iskaže otpor u čemu nije uspjela zbog ozljeda zadobivenih od pada s bicikla, podignuo njenu spavaćicu, skinuo joj gaćice i izvršio spolni odnos na krevetu njene obiteljske kuće u kojoj je boravio dok se ona oporavljala od pada s bicikla, te iako je tražila da ode iz kuće o događaju nije nikome govorila.

8.5. Pored toga, na pravilnu ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice upućuje nalaz i mišljenje psihologijsko psihijatrijskog vještačenja oštećenice prof.dr.sc. Vlatke Boričević-Maršanić, specijalist psihijatar i prof.dr.sc. Gordane Buljan Flander, klinički psiholog, psihoterapeut koje je sud s pravom prihvatio kao objektivne i nepristrane, iznijete u skladu s pravilima struke, znanosti i vještine, jednako kao i dopuna nalaza i mišljenja iznijeta usmeno na raspravi, na koji stranke nisu stavljale primjedbe.

8.6. Iz provedenog vještačenja proizlazi da oštećenica ima kognitivni i moralni kapacitet za davanje vjerodostojnog iskaza i da nisu nađeni motivacijski faktori koji bi mogli utjecati da lažno tereti optuženika, stoga vjerodostojnost iskaza oštećenice ne umanjuje činjenica da je s odmakom prijavila događaj. Oštećenica je osjećala strah kada je vidjela da je optuženik počeo dolaziti pred njenu školu i stan u kojem je stanovala dok je pohađala školu u Đurđevcu, povjerila se prijateljici HO, a kasnije uz njenu potporu i nagovor, nakon incidenta s učiteljicom u školi, sve ispričala roditeljima koji su događaj prijavili policiji.

8.7. S pravom prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika jer takva obrana nema uporišta u izvedenim dokazima te se radi o iskonstruiranoj obrani iznijetoj radi izbjegavanja kaznene odgovornosti. Tako usprkos u žalbi istaknutih navoda kojima se optuženik prikazuje kao osoba urednog kognitivnog i emocionalnog razvoja, nešto infantilniji u odnosu na svoju dob što proizlazi iz iskaza i anamneze socijalnog pedagoga SO i nalaza i mišljenja sudske vještakinje prim. dr. Kudumija Slijepčević, te iskaza roditelja o njegovom pozitivnom ponašanju, ne znači da optuženik nije počinitelj djela, uslijed ranije izloženih razloga.

8.8. Stoga je neutemeljena optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i kako prvostupanjski sud analizirajući dokaznu građu, opravdano nije bio u dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja terećenog kaznenog djela, nije bilo potrebe primijeniti pravno logičko pomagalo in dubio pro reo, kako se to neosnovano ističe u žalbi. Slijedom navedenog neosnovana je i žalba zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona (optuženik navodi pogrešne primjene materijalnog prava), koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

9. U odnosu na odluku o kazni, državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud izrekao kaznu maloljetničkog zatvora u prekratkom trajanju. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano kao olakotno cijenio broj radnji (samo jedna radnja na štetu žrtve), da su optuženik i oštećenica prije događaja bili u ljubavnoj vezi, da je optuženik prema oštećenici pokazao suosjećanje, da joj je pomagao nakon pada s bicikla i da je žrtva vršnjačkog nasilja.

9.1. Za razliku od državnog odvjetnika, optuženik smatra da je kazna maloljetničkog zatvora prestroga, u odnosu na postojanje olakotnih okolnosti, kako ih on vidi, mala razlika u godinama (14 i 18 između optuženika i žrtve), oštećenica je zrelija od optuženika, bili su u ljubavnoj vezi, uz dopuštenje roditelja oštećenice boravio je u njihovom domu kako bi brinuo o oštećenici kada se ozlijedila, njegova hipersenzibilnost, proživljeno vršnjačko nasilje, podrška obitelji, potraga za boljim poslom, osjećaj stresa zbog postupka.

9.2. Protivno navodima državnog odvjetnika i optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti na strani optuženika važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri vrednovao. Tako je prvostupanjski sud kod odabira vrste i visine kazne kao olakotno cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost optuženika, da je na štetu oštećenice postupao samo jednom, da su optuženik i oštećenica prije događaja bili u ljubavnoj vezi, da je nakon pada oštećenice s bicikla, optuženik pokazao suosjećanje, želio joj pomoći, završio je svoje obrazovanje, zaposlio se, sada pomaže roditeljima koji ga podržavaju, doživio je zlostavljanje za vrijeme školovanja zbog čega je psihijatrijski liječen. Otegotno su cijenjene prekršajna kažnjavanost, upornost i bezobzirnost.

9.3. Sve navedene okolnosti utvrđene na strani optuženika, a koje se tiču njegovih osobnih i obiteljskih prilika, i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdavaju primjenu maloljetničkog prava (koju je predložio i socijalni pedagog EC) kako zaključuje prvostupanjski sud u vidu maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci kojom će se postići sve zakonom predviđene svrhe. Stoga izricanje blaže odgojne mjere ili pridržaj maloljetničkog zatvora, kako predlaže optuženik ne bi bilo primjereno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno u vidu specijalne prevencije.

9.4. Slijedom navedenog nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

10. Žaleći se zbog odluke o troškovima kaznenog postupka državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka odnosno mogućnosti da ih optuženik podmiri izgubio iz vida da je optuženik mlada radno sposobna osoba s prihodom do 1000 eura mjesečno, živi s roditeljima, bez zakonskih obveza uzdržavanja drugih osoba pa ostaje nejasno kako bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje dakle, za sada je činjenično stanje u odnosu na imovinske prilike i mogućnost podmirenja troškova pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega je u tom dijelu valjalo presudu ukinuti.

10.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o trošku kaznenog postupka, vodeći pri tome računa o svim činjenicama koje su od značaja za odlučivanje o troškovima kaznenog postupka, a koju će potom valjano obrazložiti.

11. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić