Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžm-15/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj NM zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1., uz primjenu članka 51. KZ/11. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetne NM podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Km-2/2024. od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetne NM kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Km-2/2024. od 21. listopada 2024. maloljetnoj NM na temelju članka 7. stavka 1. točke 6. i članka 15. Zakona o sudovima za mladež (''Narodne novine'', broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15, 126/19., dalje: ZSM) izrečena je odgojna mjera upućivanje u Odgojnu ustanovu u trajanju od 6 mjeseci do 2 godine, s tim da će sud svakih 6 mjeseci, u sjednici vijeća ispitati ima li osnove obustaviti izvršenje ove mjere ili ju zamijeniti drugom odgojnom mjerom.
1.1. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
1.2. Na temelju članak 89. stavak 1. ZSM oštećena žrtva dijete SM se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje na parnicu.
2. Protiv rješenja pravodobno žalbu je podnijela maloljetna NM po branitelju Gordani Vandečec, odvjetnici u Osijeku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o "maloljetničkoj sankciji" (zapravo odgojnoj mjeri) te predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. U odgovoru na žalbu državni odvjetnik predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud odbije žalbu maloljetne NM kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje.
3. Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavni sud Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - odluka Ustavni sud Republike Hrvatske 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ga je uz podnesak vratilo na nadležni postupak.
4. Žalba maloljetne NM nije osnovana.
5. Žaliteljica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer u konkretnom slučaju nema niti jednog dokaza da je maloljetnica počinila kaznena djela koja joj se stavljaju na teret. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio iskaz žrtve SM zanemarujući pritom zaključak iz psihologijskog nalaza i mišljenja doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević o njezinoj nesposobnosti valjanog i istinitog iskazivanja pred sudom te je u nedostatku drugih dokaza, isključivo na njemu temeljio svoj zaključak o kaznenoj odgovornosti maloljetne NM za četiri kaznena djela iz članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1., uz primjenu članka 51. KZ/11.
5.1. Ujedno se u žalbi navodi da je zaključak psihologijskog vještačenja da je dijete žrtva, adolescentica, s ispodprosječnom inteligencijom, kvalitativnim i kvantitativnim smetnjama pamćenja, iznadprosječnom sugestibilnošću, emocionalnom nezrelošću s posljedičnim poteškoćama socijalne prilagodbe, nije sposobna valjano i istinito iskazivati pred sudom. Žaliteljica ističe da kod žrtve nisu uočeni znakovi traumatizacije vezani uz navodno proživljene događaje, koji su predmet ovog postupka. Maloljetnica smatra da se na takvom iskazu žrtve, kao jedinom dokazu, ne može temeljiti zaključak o kaznenoj odgovornosti.
6. Nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud je u potpunosti utvrdio činjenično stanje i utvrdio kaznenu odgovornost maloljetne NM temeljem iskaza žrtve i drugih dokaza. Naime, iskaz žrtve, potvrđen je i ostalim materijalnim i personalnim dokazima i to: nalazom KBC Osijek, Klinike za ginekologiju i opstetriciju, nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenića, nalazom i mišljenjem vještaka psihologa doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević, kao i iskazom saslušane svjedokinje IM.
6.1. Iz iskaza vještaka psihologa doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević, proizlazi da je dijete žrtva SM dosljedno iznosila šturu optužbu o seksualnom zlostavljajućem ponašanju maloljetne NM, te iako je kod djeteta SM utvrdila sklonost konfabulacijama i sugestijama, vještakinja isključuje da se kod nje radi o patološkoj lažljivosti te se također isključuje mogućnost potpunog fabriciranja svih predmetnih događaja i ponavljanja kroz vrijeme. Vještakinja zaključuje da s obzirom na kognitivne sposobnosti djeteta SM ista ne bi bila u stanju svjesno, a niti nesvjesno izmisliti cijelu priču u kojoj je kroz vrijeme relativno dosljedno ustrajala.
6.2. Nadalje, iz nalaza KBC Osijek, Klinike za ginekologiju i opstetriciju te nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenića proizlazi da je došlo do razdora himena kod djeteta SM, a koji se vremenski poklapa s vremenom inkriminacije. Prvostupanjski sud je ispravno prihvatio mišljenje vještaka da je do razderotine himena kod djeteta SM u konkretnom slučaju došlo penetracijom prsta.
7. Stoga je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima valjano cijenio sve izvedene dokaze i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i iz njih izveo pravilan zaključak da je maloljetna NM načinom postupanja, označenim u točki 3. obrazloženja pobijanog rješenja ostvarila sva bitna obilježja četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 5. u vezi sa stavkom 1. i člankom 51. stavak 1. KZ/11.
8. Maloljetnica se žali i u odnosu na izrečenu odgojnu mjeru te smatra da bi se svrha odgojnih mjera u konkretnom slučaju ostvarila i nekom drugom blažom maloljetničkom sankcijom posebice uzevši u obzir da prema maloljetnoj NM do sada nisu izricane odgojne mjere. Smatra da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odredbu članka 8. ZSM-a, odnosno načelo postupnosti prilikom izbora maloljetničke sankcije te da bi se svrha kažnjavanja ostvarila i nekom od blažih maloljetničkih sankcija.
9. Nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud je vrlo detaljno iznio razloge za odluku o izrečenoj odgojnoj mjeri maloljetnoj NM, koji proizlaze iz mišljenja stručnih tijela koji su proveli dijagnostičku obradu maloljetne NM, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područni ured Osijek i Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek. Ujedno je sud uzeo u obzir rješenje o provođenju mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi roditeljima maloljetnice, iskaze EM, psihologa u Hrvatskom zavodu za socijalni rad i CM, djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
9.1. Prvostupanjski sud je pod točkama 33-34 obrazloženja rješenja naveo da je prilikom izbora vrste odgojne mjere, prije svega imao u vidu mišljenje stručnih tijela, te da je cijenio težinu i narav počinjenih kaznenih djela kao i da je djela počinila prema osobi koja je posebno ranjiva. Pri izboru odgojne mjere osnovano je prvostupanjski sud uzeo u obzir njezinu dob, psihofizičku razvijenost i osobine, težinu i narav počinjenoga djela, pobude iz kojih i okolnosti u kojima je djelo počinio, odnos prema žrtvi, njezine osobne i obiteljske prilike, je li i prije činila kaznena djela i sve okolnosti koje utječu na izbor takve odgojne mjere kojom će se najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera.
9.2. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u ovom konkretnom predmetu treba izreći odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu iz članka 15. ZSM-a i nema mjesta za primjenu načela postupnosti, budući je maloljetnu NM, bez obzira što prema istoj ranije nisu bile primjenjivane odgojne mjere, nužno izdvojiti iz sredine u kojoj živi i uz pomoć, brigu i nazor odgajatelja i drugih stručnjaka omogućiti joj trajnije djelovanje na njezinu ličnost, ponašanje i razvoj, a osobito u pogledu njezinog obrazovanja.
10. Stoga, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud prihvaća ocjene prvostupanjskog suda navedene u točkama 38. i 38.1. Prema članku 6. stavak 1. ZSM-a svrha odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu je da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranjem opće naobrazbe u cilju završetka obrazovanja maloljetne počiniteljice kaznenog djela utječe na njezin odgoj, razvijanje njene cjelokupne ličnosti i jačanje njene osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponavljanja kaznenih djela.
11. Kako žalbeni navodi maloljetnice nisu bili osnovani, a ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 476. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 12. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
