REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1763/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja ŽUPAN PROMET d.o.o., Zagreb, Rožmanka 17b, OIB: 01797246359, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević Šupuković, Zagreb, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika ZAVAROVALNICA SAVA, ZAVAROVALNA DRUŽBA d.d., Republika Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. F. Mihanovića 9, OIB: 45237012600, kojeg zastupaju punomoćnici mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić u Ludbregu, Vladimira Nazora 1, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1430/2021-28 od 22. siječnja 2024., 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1430/2021-28 od 22. siječnja 2024. u pobijanim točkama II. i IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1430/2021-28 od 22. siječnja 2024. u pobijanim točkama I. i III. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.204,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.“

2. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 799,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 2.204,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio od tuženika plaćanje iznosa od 551,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 20. travnja 2019. do 1. rujna 2021. (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.452,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 495,25 EUR (točka IV. izreke).

2. Rješenjem, prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva na iznos od 2.756,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Predmet spora proizlazi iz štetnog događaja koji se dogodio 19. na 20. travnja 2019. u Zagrebu, na adresi [adresa]. Tada je počinitelj, nepoznata osoba protupravno prisvojila tužiteljevu imovinu.

4. Tužitelj je u vrijeme nastanka štetnog događaja s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja imovine broj 080087212.

5. Tuženik je tužbeni zahtjev osporio tvrdnjom da navodna krađa tužiteljeve imovine nije pokrivena policom osiguranja. Tuženik je osporio i visinu utužene naknade.

6. Na temelju izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio da je nastupio osigurani slučaj, odnosno da je tužitelj dokazao da mu je otuđena osigurana roba koju je skladištio na mjestu osiguranja na adresi [adresa].

7. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještakinje Branke Palac, prvostupanjski sud je tuženiku naložio platiti iznos od 2.204,84 EUR. Primjenom odredbe čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), prvostupanjski sud je odlučio o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos. Ostali dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan. S tim u vezi prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 58. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18 i 121/19; dalje: ZPDV).

8. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

9. Protiv ove presude tužitelj i tuženik su podnijeli žalbu.

10. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluka iz točaka II. i IV. izreke pobijane presude zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i protiv odluke o troškovima, s prijedlogom ovom sudu da ih preinači ili ukine.

11. Tužitelj je u žalbi naveo da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o tome da on ne bi imao pravo na isplatu PDV-a. Tužitelj smatra da mu pripadaju zakonske zatezne kamate od dana nastanka osiguranog slučaja. Tužitelj se protivio i odluci o parničnim troškovima.

12. Tuženik je podnio žalbu protiv odluka iz točaka I. i III. izreke pobijane presude zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da ih preinači ili ukine.

13. Tuženik je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Tuženik je tako ponovio da navodna krađa tužiteljeve robe nije pokrivena policom osiguranja. Prema njegovom mišljenju, krađa da bi bila pokrivena policom osiguranja, trebala se dogoditi u zatvorenom skladišnom prostoru, a ako se roba drži na otvorenom prostoru, morala je biti pod nadzorom stalnog čuvara. Tuženik se protivio i odluci o parničnim troškovima.

14. Tužiteljeva žalba nije osnovana, dok je tuženikova žalba osnovana.

15. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita.

16. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Odluka kojom se takav postupak završava može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Prema tome, ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zato se ovaj sud nije upuštao u ocjenu tih nedopuštenih žalbenih razloga.

17. Predmet spora proizlazi iz ugovora o osiguranju (čl. 921. ZOO-a).

18. Osnova tužbenog zahtjeva je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade iz osiguranja - osigurnine po osnovi štete koja je nastala tijekom 19. na 20. travnja 2019., u [adresa] ([adresa]), na adresi [adresa]. Tada se počinitelj – nepoznata osoba popela preko metalne, žičane ograde u krug tužiteljevog prostora gdje je s otvorenog prostora ispred zgrade poduzeća, s mjesta gdje se odlagala prazna ambalaža, izvršila krađu te robe (ambalaže). Uslijed toga, tužitelju je nastala šteta.

19. Tužitelj je zahtijevao naknadu po polici osiguranja imovine broj 080087212 od 26. ožujka 2019. (list 6. spisa). Sadržaj te police upućuje na to da njen sastavni dio su tuženikovi Posebni uvjeti za osiguranje od opasnosti provalne krađe i razbojstva (list 9. - 12. spisa).

20. Među strankama je sporno je li nastupio osigurani slučaj, odnosno je li šteta koja je nastala tužitelju obuhvaćena/pokrivena osiguranjem?

21. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 2.204,84 EUR, jer je zaključio da se dogodio osigurani slučaj - provalna krađa, kao i da je osigurana sva roba koju je tužitelj skladištio na mjestu osiguranja, a to je [adresa], na adresi [adresa]. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, nigdje u polici osiguranja nije navedena tužiteljeva obveza da bi stvari (robu) morao skladištiti u zatvorenom prostoru.

22. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka te uvažavajući sadržaj police osiguranja imovine broj 080087212 te tuženikovih Posebnih uvjeta za osiguranje od opasnosti provalne krađe i razbojstva, ovaj sud ocjenjuje da odluka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 2.204,84 EUR, nije pravilna. Ta pobijana odluka ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama. Zato je ona zahvaćena bitnom povredom odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Unatoč tome, u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na tu pobijanu odluku, ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe čl. 373.a ZPP-a. O razlozima za takvo shvaćanje bit će više riječi u nastavku ovog obrazloženja:

23. Prema polici osiguranja broj [broj police osiguranja] od 26. ožujka 2019., predmet osiguranja od provalne krađe i razbojstva su, između ostalog, zalihe robe na skladištu.

24. Iz sadržaja tuženikovih Posebnih uvjeta za osiguranje od opasnosti provalne krađe i razbojstva, između ostalog, proizlazi da se provalnom krađom smatra krađa, ako njen izvršitelj a) provali u prostorije u kojima se nalaze osigurane stvari (mjesto osiguranja), razbijanjem ili obijanjem vrata i prozora, ili provaljivanjem stropa, zidova ili podova, b) otvori mjesto osiguranja lažnim ključem ili kojim drugim sredstvom koje nije namijenjeno redovnom otvaranju, c) provali zaključano spremište u mjestu osiguranja, u kojem se nalaze osigurane stvari, ako je do spremišta došao na jedan od načina koji je kvalificiran kao provalna krađa, d) neprimjetno se uvuče u mjesto osiguranja ili se u njemu sakrije i izvrši krađu kada je osigurano mjesto bilo zaključano (čl. 3. st. 1.). Od rizika provalne krađe stvari su osigurane samo za vrijeme dok se nalaze u zatvorenim i zaključanim prostorijama, odnosno u zaključanom spremištu navedenom u polici (čl. 3. st. 2.).

25. Prema čl. 9. st. 1. tuženikovih Posebnih uvjeta za osiguranje od opasnosti provalne krađe i razbojstva, stvari su osigurane od opasnosti od provalne krađe i razbojstva dok se nalaze u prostorijama, odnosno spremištu označenom u Polici osiguranja (mjesto osiguranja).

26. Kod takvog stanja stvari, uvažavajući sve okolnosti slučaja, ovaj sud drži da je u pravu tuženik kada u žalbi, odredbe čl. 3. i 9. tuženikovih Posebnih uvjeta za osiguranje od opasnosti provalne krađe i razbojstva, tumači na način da su od provalne krađe osigurane stvari dok se one nalaze u zatvorenim i zaključanim prostorijama, odnosno u zaključanom spremištu navedenom u polici. Na to jednostavno upućuje sadržaj naprijed citiranih odredaba Posebnih uvjeta.

27. Tužitelj je razumljivo ustrajao na svom tumačenju da nije bila propisana njegova obveza skladištenja robe u zatvorenom prostoru. S tim u vezi, on je tvrdio da mjesto osiguranja obuhvaća cijelo područje nekretnine koja se nalazi u [adresa], na adresi [adresa]. Međutim, iako se u polici osiguranja kao mjesto osiguranja navodi [adresa], odredbe čl. 3. i 9. tuženikovih Posebnih uvjeta za osiguranje od opasnosti provalne krađe i razbojstva ipak ne podrazumijevaju da je od provalne krađe osigurana roba, kao što je ambalažu, dok se ona nalazi na otvorenom prostoru ispred tužiteljeve zgrade. Takvo shvaćanje dodatno osnažuje činjenica što je odredom čl. 3. st. 5. tuženikovih Posebnih uvjeta za osiguranje od opasnosti provalne krađe i razbojstva, propisana mogućnost ugovaranja osiguranja robe i zaliha koje se drži na otvorenom, kao što su građevinski materijal, željezna roba, poljoprivredni strojevi, drugi strojevi i ugrađeni dijelovi u strojeve, no uz uvjet da postoji čuvar.

28. S obzirom na to da u ovom slučaju nije sporno da se roba (ambalaža) za koju tužitelj tvrdi da je ukradena, u vrijeme otuđenja nalazila na otvorenom prostoru ispred tužiteljeve zgrade, ovaj sud ocjenjuje da takva krađa robe (ambalaže) nije obuhvaćena/pokrivena osiguranjem. Zbog toga, tužitelj ni nema pravo na utuženu naknadu iz osiguranja. Odatle neosnovanost cijelog tužbenog zahtjeva.

29. Slijedom svega navedenog, pobijana presuda je u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao isplatu naknade iz osiguranja u iznosu od 2.204,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, preinačena odbijanjem tog djela tužbenog zahtjeva kao neosnovanog (čl. 373.a ZPP-a). U dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od iznosa od 551,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 20. travnja 2019. do 1. rujna 2021., pobijana presuda je potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

30. Djelomičnom preinakom pobijane presude, tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu. Zato on nema pravo na naknadu troškova postupka, već tuženik (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

31. Tuženik ima pravo na sljedeće zahtijevane troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT): za sastav podneska od 20. studenoga 2023. iznos od 50,00 EUR po Tbr. 8.3. OT te za zastupanje na ročištu od 7. prosinca 2023. iznos od 200,00 EUR po Tbr. 9.1. OT, uvećano za PDV u iznosu od 62,50 EUR. Navedeni trošak treba uvećati za trošak žalbenog postupka koji se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR po Tbr. 10.1. OT, uvećano za PDV u iznosu od 62,50 EUR te trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 174,00. To sveukupno iznosi 799,00 EUR.

32. Kod takvog stanja stvari, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373.a ZPP-a).

Zagreb, 12. prosinca 2024.

Sudac

Nikolina Mišković