REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-30/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća, te Ivan Bilušić i Aleksandre Holjevac kao članica vijeća, uz sudjelovanje Marije Batinjan kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice UP zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1511/2017 od 5. listopada 2022. u javnoj sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024., u odsutnosti državnog odvjetnika, a prisutnosti odvjetnice Vesne Pećarić Marinčić, u zamjeni za braniteljicu Srđanu Bašić, odvjetnicu iz Zagreba

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženice, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženoj UP u kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci izrečenu po prvostupanjskom sudu, na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. prosinca 2017. do 21. prosinca 2017.

II. Žalba optuženice UP odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženica UP, kojoj je suđeno u odsutnosti na temelju rješenja istog suda broj Kv- 626/2022 od 16. svibnja 2022., proglašena je krivom za počinjenje kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 optuženica UP je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

1.1. Na temelju članka 560. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) utvrđeno je da iznos od 443,20 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženica ostvarila počinjenjem kaznenog djela te novčani iznos od 443,20 eura predstavlja imovinu Republike Hrvatske te je naloženo optužnici UP da navedeni iznos uplati u Državni proračun Republike Hrvatske u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženica UP je oslobođena plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nužnih izdataka i nagrade braniteljice po službenoj dužnosti.

3. Pravodobnu žalbu je uložila optuženica po braniteljici po službenoj dužnosti Srđani Bašić, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se prihvati žalba, pobijana presuda preinači na način da se donese presuda kojom se optuženica oslobađa „krivnje“, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba nije osnovana.

7. Na sjednicu drugostupanjskog suda su pozvani državni odvjetnik i braniteljica optuženice koja je u žalbi zahtijevala pozivanje na sjednicu. Uredno pozvani državni odvjetnik nije pristupio na sjednicu, a pristupila je odvjetnica Vesna Pećarić Marinčić, u zamjeni za braniteljicu Srđanu Bašić, odvjetnicu iz Zagreba, na temelju priložene zamjeničke punomoći.

8. Žaliteljica ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 navodeći da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danog u postupku i sadržaja iskaza. Tako se ukazuje da je prvostupanjski sud usprkos tome što je optuženica izjavila da je boravila u hostelu do početka ožujka 2016., prvostupanjski sud u točki 6. obrazloženja presude utvrdio da je nesporno da je optuženica u hostelu boravila do 23. ožujka 2016. jer da to proizlazi iz iskaza svjedokinje UPJ i iz obrane optuženice.

8.1. Protivno prigovoru žaliteljice citirana bitna povreda nije počinjena jer prvostupanjski sud nije pogrešno reproducirao obranu optuženice, a iznesen prigovor je u stvari činjenične naravi s obzirom da se osporava zaključak prvostupanjskog suda da iz obrane optuženice proizlazi da je vrijeme boravka u hostelu, kako se istoj inkriminira, nesporno.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žaliteljica prije svega osporava vrijednosnu ocjenu iskaza svjedokinje UPJ kojeg sud prihvaća kao vjerodostojan iako je taj iskaz proturječan sama sebi. Tako žaliteljica upire da je svjedokinja različito tijekom postupka iskazivala o tome je li se kasnije optuženica vratila u hostel, jer je pri prvom ispitivanju iskazala da se optuženica vratila u hostel nakon šest mjeseci radi dogovora o plaćaju duga, a na raspravi je iskazala da se optuženica više nije vraćala u hostel, da na raspravi nije potvrdila da je optuženica željela podmiriti dug, različito je iskazivala je li bilo razgovora o tome da je optuženici blokirana kartica i je li uopće spominjana kartica, dakle o odlučnim činjenicama je različito iskazivala.

10.1. Protivno istaknutim prigovorima prije svega treba navesti da okolnosti koje spominje žaliteljica o navodnim proturječnostima nisu obilježja kaznenog djela, već je bitno je li optuženica boravila u hostelu i je li izjavila da će se soba platiti pri čemu nije odlučno je li obećala sobu platiti sama ili je izjavila da će je platiti suprug kada dođe u Republiku Hrvatsku i da je time dovela u zabludu direktoricu hostela UPJ.

10.2. Dakle ne radi se o znatnom proturječju vezanom za odlučne činjenice. Osim toga, iz zapisnika s rasprave je razvidno da su svjedokinji predočeni dijelovi njezinog prvog iskaza i upitana je vezano za različitosti na koje se poziva žaliteljica te je ista prvenstveno iskazala da se zbog proteka vremena od pet godina ne može sjetiti svih detalja u odnosu na gore navedene okolnosti, bila je ustrajna u tome da prije ovog događaja nije poznavala optuženicu, da je optuženica govorila da će doći suprug i sin i da će oni platiti sobu, čak je htjela za njih rezervirati sobu što svjedokinja nije učinila, nije točno da bi ona izdala sobu za manju cijenu od one koja je naznačena u cjeniku koji se nalazi u svakoj sobi niti da bi njoj na ruke optuženica plaćala manji iznos za boravak u sobi. Nadalje, po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je obrana optuženice krajnje neuvjerljiva i neživotna jer nije životno da bi na ruke svjedokinji davala novac s obzirom da je upisana kao gost u knjigu evidencije, a da za to ne bi dobila račun, kao što je opće poznato da se računi smještaja plaćaju na kraju boravka a ne svakodnevno. Također, nije životno niti logično, kako to tvrdi optuženica, da kada više nije mogla plaćati sobu je čistila sobe i da je radila u kuhinji jer takvo nešto zasigurno ne bi promaklo vlasniku hostela. Jednako tako dio iskaza svjedokinje da je optuženica jednostavno napustila hostel i više se nije vratila i ostavila je odjeću, treba povezati s dijelom iskaza svjedokinje da se nakon šest mjeseci optuženica vratila ali ne zbog plaćanja duga jer je rekla da je nezaposlena već je došla po stvari koje joj svjedokinja nije dala jer ih je u međuvremenu bacila. Jednako tako je svjedokinja pojasnila zašto naknadno kada je došla optuženica istoj nije izdala račun jer bi to značilo da je platila račun i da račun u kojem se navodi da je optuženica boravila zaključno do 23. ožujka 2016. je predala policiji u svrhu evidentiranja dugovanja. Zaključno, obrana optuženice s pravom nije prihvaćena pri čemu treba istaknuti da je svjedokinja iznijela niz detalja vezano za izgovore optuženice.

10.3. Žaliteljica se poziva na sudsku praksu i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za primjenu načela in dubio pro reo kao i da se ne može presuda temeljiti samo na iskazu svjedoka ukoliko je obrana protivna iskazu svjedoka. S tim u svezi se ukazuje da se presuda ne temelji samo na iskazu svjedokinje UPJ već je iskaz potkrijepljen i računom iz kojeg je razvidno vrijeme boravka optuženice u hostelu pri čemu nema razloga ne vjerovati svjedokinji to tim više što se nije postavio imovinskopravno zahtjev pa doista svjedokinja nema razloga neosnovano teretiti optuženicu. Nadalje, s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice vezano za opstojnost bitnih elemenata terećenog kaznenog djela nije se niti trebala razmatrati primjena gore istaknutog načela. U svemu ostalome vezano za bitna obilježja terećenog kaznenog djela se žaliteljica upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda koje prihvaća i ovaj sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

11. Budući da žalba podnesena u korist optuženice sadrži u sebi i žalbu na odluku o kazni to je u tom dijelu pobijana presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.

12. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

12.1. Cijeneći navedeno, pravilno je otegotnim cijenjeno da je optuženica prema izvodu iz kaznene evidencije višestruko kazneno osuđivana, između ostaloga i za kazneno djelo prijevare, što ukazuje da optuženica ne poštuje općeprihvaćene društvene norme ponašanja i da do tada izricane kaznene sankcije nisu utjecale na optuženicu da se kloni činjenja kaznenih djela. Jednako tako je pravilno otegotnim cijenjeno da optuženica nije niti djelomično obeštetila oštećenika iako je od počinjenja kaznenog djela proteklo više godina. Slijedom svega navedenog, a u odsutnosti olakotnih okolnosti, pravilno je po vrsti i mjeri određena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te će se takvom kaznom zatvora ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

13. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud je utvrdio da je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon jer joj u izrečenu kaznu zatvora nije uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvor. Stoga je u tom dijelu pobijana presuda preinačena i odlučeno je kao pod točkom i. izreke na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08, a u odnosu na točku II. izreke je odlučeno na temelju članka 482. ZKP/08.

14 . Neosnovano se pobija presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka jer je optuženica u cijelosti oslobođena plaćanja svih troškova kaznenog postupka.

U Velikoj Gorici 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Gordana Paljevec