Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1711/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik iz Zagrebu, Gospodska 28, protiv tuženika KJ., [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2794/2023-22 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2794/2023-22 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. i čl. 4. Ugovora o [broj kredita], koji su 8. studenoga 2006. sklopili tužiteljica DJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik KJ., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 20.649,39 EUR sa zateznim kamatama, od toga tekućim i to na iznos:

- 0,41 EUR od 3. travnja 2008.,

- 10,78 EUR od 13. siječnja 2009.,

- 23,38 EUR od 11. ožujka 2009.,

- 21,79 EUR od 11. ožujka 2009.,

- 35,05 EUR od 11. ožujka 2009.,

- 113,79 EUR od 31. svibnja 2011.,

- 111,06 EUR od 31. svibnja 2011.,

- 111,06 EUR od 31. svibnja 2011. i

- 17.578,04 EUR od 31. svibnja 2011.,

sve do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 3.950,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i tužbeni zahtjev odbije te tuženiku naknadi parnični trošak i trošak žalbe ili da se odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva su pravilno i potpuno utvrđene stoga je neosnovan žalbeni navod da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženika i tuženik kao kreditor u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, te zahtjev na isplatu iznosa na ime razlike do koje je došlo zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate, u visini od 20.649,39 EUR-a, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakomjesečno naznačenog preplaćenog iznosa pa do isplate.

8. Među strankama nije sporno da je između tužiteljica kao korisnika kredita i prednika tuženika (Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb) 8. studenog 2006. zaključen Ugovor o kreditu (stambeni kredit), da je tuženik tim ugovor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u visini od 94.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF Banke koji je vrijedio na dan korištenja kredita, te da je kredit otplaćen 30. svibnja 2011.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu prednik tuženika od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Dakle, u provedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i prednik tuženika u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

13. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, dalje ZZP/07) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Nadalje iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranke u postupku proizlazi da tuženik nije pregovarao s istom o primjeni valutne klauzule vezano uz CHF niti su joj objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe, a tuženik je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka na okolnost informiranosti tužiteljice o rizicima primjene valutne klauzule vezane uz CHF.

16. Polazeći od utvrđenog u ovom postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

17. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u ukupnom iznosu od 20.649,39 EUR-a, a koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, a tužiteljica svoje potraživanje uskladila s nalazom vještaka.

18. Prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku da isplati tužiteljici zbog promjene tečaja CHF iznos 20.649,39 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća iznosa pa do isplate (čl. 322. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05, 48/08, 29/18. – dalje ZOO), kao u toč. II. izreke.

19. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20. Suprotno žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku obzirom da ta razlika nije predmet spora u konkretnom slučaju u kojem tužiteljica potražuje preplatu uslijed povećanja tečaja s osnova ništetnosti odredbe ugovaranja povrata kredita vezano uz valutu CHF zbog povrede njezinih potrošačkih prava od strane tuženika kao kreditora koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navede odredbe.

21. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja u odnosu na valutnu klauzulu s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 19. travnja 2023. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

22. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi čl. 84. ZZP-a jer se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c ZPP-a).

23. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje: Tarifa), te suprotno žalbenim navodima valjano je prvostupanjski sud primijenio predmetnu Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. st. 3. Tarife), i vrijednosti boda određenog prema Tbr. 54. Tarife od 2 EUR-a.

24. Zbog izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 12. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte