Poslovni broj: K-309/2017

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Ulica S. Radića kbr. 81.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Josipu Klisoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Crnjak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženoga RL, zbog kaznenog djela iz članka 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., u povodu optužnice ODO Split broj K-DO-2293/16 od 20. veljače 2017. 2021. godine i optužnice ODO Split broj K-DO-1362/2016 od 07. studenog 2016., na raspravi održanoj i zaključenoj 09. prosinca 2024. godine te odluke objavljene 12. prosinca 2024. godine, bez prisutnosti zastupnika optužbe te bez prisutnosti optuženog RL i njegova branitelja, odvjetnika Borisa Majića,

p r e s u d i o  j e

I. Opt. RL, sa podacima kao u spisu,

k r i v  j e

što je 18. lipnja 2016., oko 15,30 sati, u [adresa], nakon što mu je ĐL kazao kako nema što tu raditi jer je to njegovo zemljište te krenuo pozvati policiju, u nakani da ga teško tjelesno povrijedi, uhvatio rukama za prsa i naslonio na vozilo marke "Opel Vectra", koje se tu nalazilo parkirano, a potom ga udarao cijelom dužinom vozila o isto, pokidavši mu majicu, da bi ga u jednom trenutku nabio na retrovizor vozila, od čega je ostao bez zraka, za koje vrijeme mu je govorio: "Ubit ću tebe i sve tvoj, doći ću ti na kućni prag i ubit ti ženu i dite, jebem, ja tebe i hrvatsko pravosuđe, nabijem i tebe na kurac i sud i pravosuđe, ne bojim se ja nikoga", uslijed čega je ĐL zadobio blagi potres mozga i oteklinu zatiljno tjemenog dijela glave te oguljotine tijela i lijeve strane prsnog koša koje ozljede su lake naravi,

što je dakle, s namjerom da drugog teško tjelesno ozljedi i poduzeo radnju koja prostorno i vremenski tome neposredno prethodi.

II. Time je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, tešku tjelesnu ozljedu iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34 KZ/11.

III. Opt. RL se na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA OD 7 (sedam) MJESECI.

IV. Na temelju čl. 452. t. 4. ZKP/08 prema opt. LL

o d b i j a  s e  o p t u ž b a

da bi 12. kolovoza 2016. oko 17,45 sati, u Splitu, Solinska 18, dovezao se do parcele u vlasništvu ĐL automobilom i parkirao ga na istoj, da bi nakon što je imenovani prišao njegovom vozilu i zamolio ga da ga pomakne s njegove zemlje, izišao iz vozila te mu u nakani da kod njega izazove osjećaj straha za njegov život rekao "Smeće jedno, što se ti javljaš, ubit ću te", nakon čega su do njega došla trojica ranika koji su se nalazili u blizini da bi jednom od njih rekao da se makne ili da će ga on maknuti, a potom neutvrđenom muškarcu koji se dovezao s njim povikao "Skloni ih ća", na što je ovaj uhvatio jednog od ranika za ruku i odgurnuo s parcele, da bi pri odlasku s parcele VL rekao "Samo ga takni, ubit ću te", misleći na vozilo koje je ostavio parkirano unatoč njegovoj molbi da ga pomakne,

da bi, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti.

V. Time da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode-prijetnjom iz čl. 139.

st. 2. KZ/11.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. t. 6. („NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08), obvezuje se optuženik da plati ovom sudu paušalni trošak u iznosu od 600,00 eura, u korist državnog proračuna RH, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

1. Optužnicom ODO Split broj K-DO-1362/2016 godine, tužen je opt. RL, za učin kaznenog djelo protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, dok je optužnicom ODO Split broj K-DO-2293/2016 od 20. veljače 2017. godine tužen opt. RL za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139/2t. 2. KZ/11. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj Kv-248/17-4 od 21. prosinca 2017. godine, spojeni su navedeni spisi te je ovaj kazneni postupak proveden pod oznakom K-309/2017. Uz suglasnost tužitelja i branitelja opt., izvan rasprave saslušan je ošt. ĐL koji je 08. svibnja 2024. godine na zapisnik izjavio da odustaje od gonjenja opt. za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 koje se odnosi na događaj od 12. kolovoza 2016. godine, zbog čega je optužba tužitelja u odnosu na to kazneno djelo odbijena na temelju čl. 452. st. 4. ZKP/08.

2. U provedenom postupku opt. RL očitovao se da se ne smatra krivim za učin terećenog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, pa je tako u svom iskazu naveo da ga je sporne prigode nazvao pokojni UL i rekao da ima problem sa navodno ošt. ĐL, nakon čega je na mjesto događaja poslao mlađeg brata koji je jako sličan njemu. Kad se mlađi brat vratio, rekao mu je da su se UL i ĐL svađali i sukobljavali. Nakon toga ga je policija zvala da dođe u svojstvu suvlasnika kuće, budući je od UL kupio pola kuće i tad su mu rekli da je bilo remećenja javnog reda i mira, na što im je on rekao da je tu bio njegov mlađi brat i policija mu je zapravo rekla da ni prema njemu niti prema bratu neće biti problema. Pokojni UL, kojem je bio skrbnik, rekao mu je da su policajci došli kod njega 6-7 sati iza samog događaja da ga ispitaju o tom događaju. Susjedi su mu rekli da su čuli svađu između UL i ĐL te je opt. još jednom ponovio da on uopće nije bio na mjestu događaja. Svi ti susjedi poznaju ĐL bolje od njega, budući on tu živi već tridesetak godina, a on je novi. Po njegovim saznanjima ĐL nije u dobrim odnosima sa svim tim susjedima i svi su izrazili da bi na sudu svjedočili protiv njega. Motiv ĐL da ga tereti u ovom kaznenom postupku je toj što mu je on odbio vratiti zemljište za koje je smatrao da mu ga i ne treba vratiti.

3. U dokaznom postupku izvedeni dokazi čitanjem potvrde o primanjima optuženika od 11. rujna 2023., čitanjem iskaza vještaka Antonija Alujevića od 11. prosinca 2023., iskaza oštećenog VL od 08. svibnja 2024., iskaza oštećenog VL od 04. listopada 2016. godine, iskaza svjedoka UL od 18. listopada 2016., čitanjem potvrde Hrvačkog kluba Split i kick boxing kluba Split koju je obrana dostavila u spis u toku dokaznog postupka.

4. Cijeneći sve u postupku izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, nakon provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da je opt. RL počinio utuženo kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, za što ga je sud i proglasio krivim.

5. Naime, iz iskaza vještaka dr. Antonia Alujevića, kao i njegovog nalaza i mišljenja od 11. prosinca 2023. godine, proizlazi da je kritične prigode ošt. VL zadobio potres mozga i oteklinu zatiljno tjemenog dijela glave, što čini jednu cjelinu i to ozljedu nastalu padom ili udarcem u tupo tvrdi predmet ili tupo tvrdim predmetom silom srednjeg inteziteta i predstavlja laku tjelesnu ozljedu. Iz istog nalaza i mišljenje proizlazi i to da je bila tada upotrijebljena sila jačeg inteziteta, da je mogla nastati i teška tjelesna ozljeda, da je ošt. zadobio i oguljotine tijela i lijeve strane prsnog koša, koje pojedinačno i u svom zbroju predstavljaju laku tjelesnu ozljedu nastalu udarcem u tupo tvrdi predmet ili tupo tvrdim predmetom silom slabijeg inteziteta i da pri zadobivanju tih ozljeda nije mogla nastati teška tjelesna ozljeda.

5.1. Na raspravi je vještak dr. Antonio Alujević dodatno pojasnio da je za potrebe ovog postupka sačinio pisani nalazi mišljenje pri kojem je na raspravi ustrajao i dodatno pojasnio da bi o volji osobne koja zadaje udarac ovisilo da li bi sila jačeg inteziteta bila dostatna za nanošenje teške tjelesne ozljede.

6. Oštećeni ĐL je u fazi istrage izjavio da ga je sporne prigode 18. lipnja 2016. godine, opt. RL uhvatio rukama za prsa i naslonio na obližnje vozilo, da ga je pri tom udarao, pokidao mu majicu, potom ga nabio na retrovizor vozila, zbog čega je ostao bez zraka i da mu je dok ga je tukao, prijetio smrću.

6.1. Na raspravi pred sudom ošt. ĐL **.**.2024. izjavio je da sjećam se da je sporne prigode 18. lipnja 2016. došao na njegovo zemljište u Splitu na adresi [adresa] i sjećam se da je tad bio fizički obračun no zbog proteka vremena ne može se sjetiti detalja. U to vrijeme ta osoba s kojom se sukobio nije mu bila poznata, ali sada zna da se radi o opt. RL. Sjeća se da sam bio u velikom stresu, išao je na Hitnu pomoć te je zadržan u bolnici zbog stresa i zadobivenih ozljeda koje mu je nanio opt. RL. U jednom trenutku opt. je nasrnuo na njega, no on nije želio sudjelovati u sukobu i nije se branio. Ošt. je istaknuo da je napad optuženoga trajao vrlo kratko, najduže do jedne minute. Na mjestu događanja nije bilo drugih ljudi osim njega i opt. RL i ne sjeća se da mu je itko prijetio ili vikao na njega. Na spornoj parceli nije bio nitko osim njega i opt., a na susjednoj parceli bili su meni nepoznati ljudi no ne zna što su vidjeli, što su radili i nitko od njih nije mu se obratio. Prije nasrtaja na njega, on je zvao policiju zbog otvaranja otvora na zajedničkoj međi. Nakon što mu je pročitan moj zapisnik od 4. 10. 2016. i njegova izjava koju sam dao u prostorijama policije u Splitu, ošt. je izjavio da je taj njegov iskaz točan i u potpunosti stoji iza njega te je točno da ga je opt. sporne prigode opt. uhvatio rukama za prsa, naslonio na vozilo marke Opel, pri tom ga udarao cijelom dužinom vozila o vozilo, pokidao mu majicu koja je bila na njemu, nanio tjelesne ozljede kad me nabio na retrovizor uslijed čega je ostao bez zraka. Točno je i to, kao što stoji u zapisniku, da mu je pri tom prijetio i govorio da će ubiti njega i njegove, da će doći na kućni prag te je vikao da jebe njega i hrvatsko pravosuđe, da nabije i njega i pravosuđe na kurac i da se nikog ne boji, nakon čega je izgubio svijest . Ošt. je na kraju svog iskaza izjavio da je sada s opt. u korektnim odnosima, komuniciraju te se kreću u dobrom smjeru oko rješavanja problema oko čestice u Splitu te da nema motiv da se opt. dalje goni kazneno po bilo kojem osnovu. OL poznaje osobno, ta osoba mu je susjed, no on u trenu napada na njega nije bio na mjestu događaja već je došao naknadno.

7. Iz iskaza svjedoka UL proizlazi da je sporne prigode 18. lipnja 2016. godine bio sa opt. RL, kojeg je poznavao od prije, u prizemlju kuće u njegovom vlasništvu i vršio radove, da je na to ošt. NL negodovao, govorio kako je to njegova zemlja i vrijeđao pogrdnim riječima, da ga je opt. RL upozorio da se smiri, ali da je NL nastavio s vrijeđanjem, nakon čega su izišli s druge strane dvorišta zbog čega mu nije poznato što se dalje događalo među njima.

8. Iz potvrde o primanjima opt., proizlazi da je opt. obrtnik i da je uredno prijavljen nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja.

9. Iz potvrde Hrvačkog kluba Split i kickboxing kluba Mornar iz Splita proizlazi da je opt. dugogodišnji polaznik tih klubova te da je aktivno sudjelovao u njihovim trenažnim procesima.

10. Dakle, nesporno je da ošt. sporne prigode 18. lipnja 2016. godine bio na mjestu događaja te da je tada zadobio navedene tjelesne ozljede i da je u to vrijeme između njega i opt. postojao prijepor oko prava na imovinu

11. Spornim ostaje, da li je pri tom da li je opt. tada bio na mjestu događaja i da li mu je upravo opt. nanio tjelesne ozljede.

12. Tvrdnji optuženoga da sporne prigode uopće nije bio na mjestu počinjenja kaznenog djela, već da je tamo bio njegov brat koji mu jako sliči, sud nije poklonio vjeru, budući tu svoju tvrdnju optuženik s ničim nije potkrijepio i dokazao sudu da je tome tako. Štoviše, ošt. NL, je na raspravi jasno kazao da nema motiva da se protiv opt. dalje vodi bilo kakav kazneni postupak jer je nakon svih spornih događaja s opt. u dobrim odnosima, što upućuje na zaključak da on nema motiv za lažno terećenje optuženika, pogotovo u trenutku davanja svog iskaza pred sudom i koji je jasno i uvjerljivo pred sudom ustvrdio da ga je utužene zgode fizički napao i udarao upravo optuženik. Osim toga, ošt. je u potpunosti ostao pri svom iskazu u fazi istrage, kada je također isto izjavio. U tom smislu, imajući na umu da u vrijeme davanja iskaza pred sudom, ošt. nije imao motiva za lažno terećenje opt. te da je svoj iskaz pred sudom dao na uvjerljiv, logičan i vjerodostojan način, sud je njegovom iskazu poklonio punu vjeru. Isto tako, nesporno je da su u vrijeme počinjenja kaznenog djela, odnosi između opt. i ošt. bili narušeni zbog prijepora oko prava na imovinu, a što je neposredan motiv opt. za sukob s oštećenim. Kada se sve navedeno uzme u obzir, kao i da u vrijeme počinjenja terećenog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 oštećenik uopće nije poznavao optuženoga i kada se uzme u obzir nesporna činjenica da je ošt. tada zadobio tjelesne ozljede navedene u optužnici, tada se tvrdnja optuženika da sporne prigode nije bio na mjestu događaja, ukazuje kao posve nevjerodostojna i neistinita. Stoga je sud tu tvrdnju, a koja je sama suština obrane opt., ocijenio kao nevjerodostojnu te joj nije poklonio vjeru. U vezi tjelesnih ozljeda koje je ošt. zadobio sporne prigode, za naglasiti je da je sudski vještak, čiji nalaz i mišljenje, obrana opt. nije dovela u pitanje, jasno ustvrdio da je ozljeda na tijelu ošt. nastalau padom ili udarcem u tupo tvrdi predmet ili tupo tvrdim predmetom silom srednjeg inteziteta, što je u potpunosti u suglasju s iskazom ošt. o načinu na koji je zadobio tjelesne ozljede te je stoga sud ocijenio da je nedvojbeno da je utužene zgode upravo optuženik, koji je tada imao motiv za agresivno postupanje prema oštećenome, a to je prijepor oko imovine, nanio te ozljede oštećenome. Slijedom svega navedenoga, sud je ocjene da je obrana opt. dana isključivo u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti sa sebe te da ta obrana nije vjerodostojna.

13. Suprotno iskazu optuženoga, sud je iskazu oštećenoga ĐL poklonio punu vjeru. Naime, u vrijeme davanja iskaza pred sudom, ošt. nije imao motiva za lažno terećenje budući je na raspravi izjavio da nema motiv za daljnje gonjenje optuženiku u ovom kaznenom postupku te je svoj iskaz pred sudom dao na uvjerljiv, logičan i vjerodostojan način. Kako opt. s ničim nije doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenoga, kako je iskaz ošt. u suglasju s nalazom i mišljenjem vještaka i kako sud nije našao razloga da posumnja u istinitost tog iskaza, sud je iskazu ošt. poklonio punu vjeru.

14. Iskaz svjedoka UL, koji je izjavio da nije vidio što se događalo između opt. i ošt. nakon što je opt. izišao iz prostorije u kojoj su se njih dvojica nalazili, nije relevantan za pravilno i potpuno utvrđenje stanja stvari u ovom postupku.

15. Iskazu vještaka dr. Antonia Alujevića na raspravi, kao i njegovom stručnom mišljenju i nalazu, sud je poklonio punu vjeru. Naime, radi se o stručnom i iskusnom vještaku, koji je sudu na raspravi na stručan i vjerodostojan način pojasnio svoje stručno mišljenje i pri tom dao precizne i stručne odgovore na pitanja obrane optuženoga. Kako niti obrana optuženoga nije imala primjedbi na njegov stručni nalaz i kako nije imala primjedbi niti na njegova dodatna pojašnjenja dana na raspravi, kako sud nije našao niti jedan razlog da posumnja u njegovu stručnost, pa samim tim i na njegov iskaz pred sudom, kako je vještak u ovom kaznenom postupku nije imao bilo kakav motiv za eventualno lažno iskazivanje te kako su njegov iskaz pred sudom i stručno mišljenje u suglasju s iskazom oštećenoga, čiji iskaz je sud ocijenio kao istinit i vjerodostojan, sud je iskazu vještaka i njegovom stručnom nalazu poklonio punu vjeru i ocijenio ih kao stručne i vjerodostojne.

16. Za počinjenje kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11, sud je dužan utvrditi uzročnu vezu između radnje počinitelja i krajnje posljedice koja je nastupila za oštećenoga. Za nanošenje tjelesne ozljede traži se opća namjera ozljeđivanjem, počinitelj odgovara za onu ozljedu koju je stvarno i nanio oštećenome, a da li je riječ o teškoj tjelesnoj ozljedi može odgovoriti jedino medicinski sudski vještak, a koji je na raspravi jasno istaknuo da o volji osobe koja zadaje udarac, u konkretnom slučaju o optuženiku koji se bavi borilačkim sportovima, ovisi da li bi sila jačeg inteziteta bila dostatna za nanošenje teške tjelesne ozljede.

17. Dakle, kada se analizira iskaz oštećenoga ĐL i iskaz svjedoka UL te iskaz samog optuženika, tada je potpuno jasno i nema nikakve dvojbe da međusobni odnosi između optuženoga i oštećenoga nisu bili dobri u vrijeme kada se dogodio utuženi događaj, budući je tada među njima postojao spor oko prava na imovinu. Sagledavajući u tom kontekstu te odnose, o kojima su suglasno iskazali i opt. i ošt. te kada se uzme u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz područja medicine koji je sudu na stručan način pojasnio mogućnost nastanka tjelesnih ozljeda na tijelu oštećenoga, tada se iskaz oštećenoga ĐL ukazuje kao posve logičan i životan, kao i njegov opis tijeka čitavog događanja sa optuženoga ove utužene zgode.

18. Prema tome, temeljem svih prednje izloženih zaključaka i utvrđenja ovog suda, nesumnjivo je da je optuženi RL, koji je sam sudu dostavio dokaze da se bavi borilačkim sportovima, a zbog čega je znao da postupajući snažno fizički može teško ozlijediti oštećenoga, utužene zgode s namjerom da teško tjelesno ozljedi ĐL poduzeo radnju koja prostorno i vremenski tome neposredno prethodi , na način da je oštećenoga uhvatio rukama za prsa i naslonio na vozilo marke "Opel Vectra", koje se tu nalazilo parkirano, a potom ga udarao cijelom dužinom vozila o isto, pokidavši mu majicu, da bi ga u jednom trenutku nabio na retrovizor vozila, od čega je ostao bez zraka, za koje vrijeme mu je govorio: "Ubit ću tebe i sve tvoj, doći ću ti na kućni prag i ubit ti ženu i dite, jebem, ja tebe i hrvatsko pravosuđe, nabijem i tebe na kurac i sud i pravosuđe, ne bojim se ja nikoga", uslijed čega je ĐL zadobio blagi potres mozga i oteklinu zatiljno tjemenog dijela glave te oguljotine tijela i lijeve strane prsnog koša koje ozljede su lake naravi, a što je sve kao realnu mogućnost na raspravi potvrdio i stručno objasnio i sam vještak dr. Antonio Alujević.

19. Time su se u tako opisanom ponašanju optuženika ostvarila obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, za što ga je ovaj sud i oglasio krivim.

20. Kako je ošt. ĐL **.**.2024. na zapisnik izjavio da odustaje od gonjenja opt. za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 koje se odnosi na događaj od 12. kolovoza 2016. godine, optužba tužitelja u odnosu na to kazneno djelo odbijena je na temelju čl. 452. st. 4. ZKP/08.

21. Na ročištu rasprave održanom 04. studenoga 2024. godine, na temelju čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08, odbijen je dokazni prijedlog obrane optuženoga da se na raspravi izvede dokaz saslušanjem svjedoka TL, ĆL, AL, ML i CL koji su navodno vidjeli utuženi događaj od 18. lipnja 2016. godine. Naime, branitelj opt. je na raspravi izjavio da je u razgovoru s opt. saznao da su mu ti svjedoci naknadno pristupili i izrazili želju da svjedoče u ovom postupku, a zbog čega ih opt. nije mogao na vrijeme prijaviti kao svjedoke u postupku, dok je sam opt. potom na zapisnik izjavio da su mu ti svjedoci pristupili još u lipnju 2016. godine kad se sporni događaj i dogodio, da ih do sada nije predlagao kao svjedoke jer nije znao da na to ima pravo, ali i zbog osjetljivosti ovog kaznenog predmeta, budući je oštećenikova supruga sutkinja Općinskog suda u Splitu. Iz svega navedenoga jasno proizlazi da su izjave opt. i njegovog branitelja u pogledu vremena kada je opt. saznao za navedene svjedoke kontradiktorne, a što u bitnome utječe na vjerodostojnost ovog dokaznog prijedloga. Osim toga, potpuna je besmislena tvrdnja opt. da nije znao da ima pravo predložiti i ranije da se navedeni ljudi saslušaju u svojstvu svjedoka, budući ga u ovom kaznenom predmetu zastupa odvjetnik, dakle stručna osoba, koja mu je mogla i morala ukazati na to njegovo pravo još na početku ovog kaznenog postupka, sve u cilju njegove kvalitetne obrane pred sudom. Eventualna činjenica da je supruga ošt. sutkinja Općinskog suda u Splitu ne utječe na pravo opt. da predlaže izvođenje dokaza u postupku, pa tako i na predlaganje izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka. Iz svega iznijetog, jasno je da je obrana s ovom dokaznim prijedlogom kalkulirala u smislu da samo pokuša odugovlačiti postupak

22. Pri odlučivanju o vrsti i visini kaznene sankcije za optuženoga i polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud je istom od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da sud nema podataka da bi opt. i nakon počinjenja ovog kaznenog djela kršio pozitivne pravne propise ili se ponašao protuzakonito te da je s oštećenim sada u dobrim odnosima, a zbog čega ne prijeti opasnost da bi mogao ponovno počiniti kazneno djelo na štetu oštećenoga.

22.1. Od otegotnih okolnosti sud je uzeo u obzir brojnost tjelesnih ozljeda kod oštećenoga, iz kojih proizlazi iskazana upornost optuženoga u počinjenju terećenog kaznenog djela, da se optuženik sporne prigode, kada je nanio tjelesne ozljede oštećenome i krajnje nekorektno ponašao prema istome budući ga je pri tom i vrijeđao i prijetio mu, da niti prije početka rasprave pred sudom, ali i na samoj raspravi, opt. nije pokazao kajanje ili barem žaljenje za svoje postupanje prema oštećenome kada ga je tjelesno ozlijedio, da je opt. pravomoćno osuđivan za kaznena djela te posebno činjenicu da se opt. bavi borilačkim sportovima čije treninge redovito pohađa a upravo je njegova fizička nadmoć nad oštećenim, uz borilačke vještine, omogućila nanošenje tjelesnih ozljeda.

22.2. Imajući na umu sve navedene okolnosti, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, a to je zdravlje i ljudski integritet oštećenoga, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja i cijeneći težinu počinjenog kaznenog djela te stupanj kaznene odgovornosti optuženoga, sud je optuženome za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, izrekao kaznu zatvora od sedam mjeseci, sve u uvjerenju da će se upravo s tako izrečenom sankcijom u ovom konkretnom slučaju, ostvariti ciljevi i svrha kako generalne, tako i specijalne prevencije ovog oblika kriminaliteta te da izrečena kazna u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na svijest počinitelja, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela te utjecati na svijest optuženika i građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljnom a da je kažnjavanje počinitelja pravedno.

23. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t.1. i t. 6. ZKP/08, obvezan je optuženik da plati paušalni trošak ovog kaznenog postupka od 600,00 eura, u korist državnog proračuna RH i to u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, a što je rezultat osuđujuće presude i složenosti postupka te materijalnih prilika optuženika koji je radno sposoban i zaposlen pa plaćanjem tog troška, po ocijeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanjem njegovo uzdržavanje.

U Šibeniku, 12. prosinca 2024.

SUDAC

Josip Klisović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pismenog opravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu, za nadležni Županijski sud, pismeno, u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

1. ODO Šibenik

2. opt. RL

3. branitelj opt., odvjetnik Boris Majić

4. ošt. VL