REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-533/2019-89
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu pojedincu Olji Krčar Mišić uz sudjelovanje zapisničara Nikoline Špišić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠV zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ/97) povodom optužnice oštećenik kao tužitelja RV od 24. svibnja 2018., podnesene protiv optuženog ŠV, nakon održane javne rasprave 12. prosinca 2024., u prisutnosti oštećenika kao tužitelja RV, uz punomoćnika PV, okrivljenog ŠV, uz branitelja odvjetnika Zlatka Kovačića, 17. prosinca 2024. objavio je, a 12. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I/ Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17 126/19, 130/20 i 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08)
optuženi ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i R rođene P, rođen **.**.1951. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, VSS, profesor povijesti i arheologije, umirovljenik, mirovina iznosi 400,00 eura, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, neosuđivan, nalazi se na slobodi,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi:
dana 5. srpnja 2021. u Zagrebu sklopio s oštećenikom Ugovor o kreditu broj 5084300025 u Kreditnoj uniji Deponent, neistinito prikazujući da će takav kredit vratiti iako takvu namjeru stvarno nije imao, kao i neistinito obećavši da će s oštećenikom zasnovati poslovni odnos, a čime je naveo oštećenika da sklopi 5. srpnja 2011. s Kreditnom unijom Deponent kao vjerovnikom Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini u korist vjerovnika, a pri čemu vjerovnik kao korisnik kredita nije platio niti jednu ratu kredita na štetu oštećenikove imovine te je takvim postupanjem okrivljenik protupravno prisvoji iznos od 200.000,00 kuna, a oštećenik je ostao oštećen za najmanje 200.000,00 kuna,
- dakle, s ciljem da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održavao u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru opisano u članku 224. stavku 1. i 4. KZ/97.
II/ Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj RV dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka, i to troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/98 u paušalnom iznosu od 500,00 eura, a koji trošak se nalaže oštećeniku kao tužitelju platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te troškove iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 koji se odnose na nužne izdatke optuženika ŠV te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
O b r a z l o ž e n j e
1. Oštećenik kao tužitelj RV je putem punomoćnika preuzeo kazneni progon nakon donošenja rješenja o odbačaju kaznene prijave od strane državnog odvjetništva te je pred ovim sudom podigao optužnicu 24. svibnja 2018. protiv optuženog ŠV zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 1. i 4. KZ/97.
2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, ŠV je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje terećenog mu kaznenog djela.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao materijalnu dokumentaciju, i to dokumentaciju u priležećem spisu Općinskog državnog odvjetništva u Požegi broj K- DO-275/15 i to prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja Kreditne unije Deponent iz Zagreba protiv oštećenika RV, zaprimljen na Općinskog građanskog suda u Zagrebu 28. ožujka 2013., izvadak iz zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2013. za k. o. [katastarska općina] broj [broj poduloška]/ z. k. uložak: [broj ZK uloška], potvrdu javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba, u smislu čl. 277. st. 7. i 8. Ovršnog zakona o stjecanju punopravnog vlasništva na nekretnini od 15. listopada 2012. godine, dopis Deponent kreditne unije javnoj bilježnici Obreniji Ribarić od 9. listopada 2012., zahtjev predlagatelja osiguranja Kreditne unije Deponent javnoj bilježnici Obreniji Ribarić od 17.07.2012. te zapisnik javnog bilježnika sukladno čl. 277. Ovršnog zakona od 18. srpnja 2012., otkaz kredita broj 5084300025 na dan 02.07.2012. upućen optuženom ŠV od strane Kreditne unije Deponent s preslikom dostavnice, sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini sastavljen između Kreditne unije Deponent kao vjerovnikom i predlagateljem osiguranja, ŠV kao korisnika kredita i dužnika te RV kao sudužnika – fiducijarnog dužnika od 05. srpnja 2011., potvrdu (formalizacija) javnog bilježnika od 8. srpnja 2011., ugovor o kreditu br. 508 43 000 25 između Kreditne unije Deponent kao vjerovnika i korisnika kredita ŠV uz sudužnika RV od 05. srpnja 2011., otplatne liste kredita, uvjerenje o prebivalištu PUZ-a od 28. travnja 2011. na ime RV, izvadak iz knjige položenih ugovora ZK odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. srpnja 2011. k. o. [katastarska općina] br. [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška], bilješku o ovjeri od 8. srpnja 2011., opomenu pred tužbu iseljenja upućena RV od 14. prosinca 2012. i 28. prosinca 2012. od strane opunomoćenika Kreditne unije Deponent iz Zagreba odvjetnika Davora Stanića s priležećim dostavnicama, ugovor o darovanju nekretnina sastavljen od strane darovatelja ŠV te daroprimatelja FV od 22. listopada 2013., izvadak iz zemljišne knjige ZK odjela Sesvete Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 06. rujna 2016. k. o. [katastarska općina], zk ul. [broj ZK uloška]., presudu Općinskog građanskog suda Zagreb od 14. veljače 2023., broj 63 P-2754/18 list 196 spisa, podnesak branitelja optuženika s prilozima na listovima 240 do 248 spisa. Nadalje, pročitana je dokumentacija iz priležećeg spisa Županijskog suda u Zagrebu Kir- 196/2018, i to prijedlog za provođenje dokazne radnje oštećenika kao tužitelja RV od 29. siječnja 2018. te rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Požegi broj K-DO-275/15 od 28. veljače 2017., kao i dokumentacija iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 8-O-826/11 i to smrtovnica na ime NV, zapisnik javnog bilježnika Katice Valić od 13. travnja 2010. i 22. travnja 2020. povodom ostavinskog postupka iza pokojne NV, priležeća oporuka NV, izvadak iz knjige položenih ugovora ZK odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. travnja 2010. za k. o. [katastarska općina] br. [broj poduloška]/ zk ul. [broj ZK uloška], rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 02. veljače 2011. Sud je također pročitao dokumentaciju iz kreditnog spisa Kreditne unije Deponent na ime ŠV koji je dostavljen u privitku dopisa navedene Kreditne unije od 18. rujna 2020. te prileži spisu u zasebnom registratoru, zatim podnesak stečajne upraviteljice stečajnog dužnika Kreditne unije Deponent u stečaju od 01. travnja 2022. te podnesku priležeću dokumentacija na listovima 154. do 164. spisa. Pročitan je i podnesak odvjetnika Zlatka Kovačića s prilozima, presudom ŽS-a u Splitu i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2754/18.
Uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi ispitanih svjedoka, i to oštećenika RV te svjedoka AV, UV, ĐV i KV.
4. Optuženi ŠV je na raspravi naveo kako ostaje kod obrane koju je iznio na raspravi 17. studenog 2022., a koja obrana je potom pročitana. Odgovarajući na pitanje suda naveo je kako se vezano uz iznose iz ove optužnice vodio i parnični postupak po tužbi RV protiv njega kao tuženika te da je pravomoćnom presudom tužba odbijena u cijelosti.
Na raspravi 17. studenog 2022. optuženi ŠV je naveo kako nisu točni činjenični navodi iz optužnice da bi realizirao kredit u Kreditnoj uniji Deponent na iznos od 200.000 kuna niti da bi novac uzeo sebi pa tako da bi na bilo koji način prevario oštećenog RV. S RV nije nikada bio u poslovnom odnosu. Naime, on je 2010. upoznao AV jer mu je trebalo skladište za pohranjivanje i arhiviranje građe. U to vrijeme bio je osnivač trgovačkog društva Matris d.o.o. u kojem je direktorica bila njegova kćer F, a društvo se bavilo tim poslovima, ujedno je bio zaposlen na Hrvatskoj Akademiji znanosti i umjetnosti (dalje u tekstu HAZU) kao upravitelj arhiva HAZU. Inače društvo Matris d.o.o. je poslovno surađivalo sa HAZU, a za svoju djelatnost trebalo je skladište te je dobio preporuku za skladište u Sv. Nedjelji koje je iznajmljivao gospodin AV. Oni su se upoznali i dogovorili suradnju te je Matris d.o.o. iznajmio halu za iznos od 1.000 EUR-a mjesečno od gospodina AV. Razgovarali su i o unapređenju poslovanja te budućoj suradnji i poslovima te je sve to jedno vrijeme funkcioniralo da bi negdje na ljeto 2011. gospodin AV rekao da se bavi izvođenjem građevinskih poslova te da ima nedovršenu zgradu u [adresa] na adresi [adresa] koja je u roh bau stanju te da mu treba 200.000 kuna za dovršetak iste. Rekao mu je da on nije kreditno sposoban jer nigdje ne radi pa ga je zamolio da u svoje ime digne kredit na navedeni iznos, a on bi ga vraćao, dakle bez ikakvih obveza za njega. A ''pro-po'' dosadašnje suradnje te planiranih budućih poslova pristao je učiniti takvu uslugu AV te mu rekao da neka mu donese papire banke kako bi iste ovjerio u HAZU i nakon nekog vremena AV mu je donio papire Kreditne unije Deponent rekavši mu da mu nijedna druga banka neće odobriti kredit. Također rekao mu je da se povrat kredita osim njegovom plaćom treba jamčiti i nekretninom te da će to učiniti s nekretninom u vlasništvu svojeg sina RV odnosno on je rekao da je to njegov stan, a TV u njemu živi. Oni su otišli u Kreditnu uniju Deponent i potpisali ugovor o kreditu i to on kao nominalni korisnik kredita, a RV je sklopio sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosa prava vlasništva na nekretninu. Želi napomenuti da je o svemu razgovarao samo s AV te je AV bio u njegovoj pratnji. Sada se ne sjeća da li je isplata kredita bila isti dan kad je potpisani ugovor ili neki drugi dan, ipak misli da je bio drugi dan. Uglavnom gos. ZV koji je bio zaposlenik Kreditne unije te je s njima u ime Kreditne unije obavio razgovor, isplatio je u gotovini 200.000 kuna, a novac je uzeo AV i spremio ga u papirnatu vrećicu, nakon čega su otišli. Isplati novca bio je prisutan RV te još jedan zaposlenik Kreditne unije, sada se ne sjeća. AV je novac od kredita koristio za svoje potrebe te je sukladno njihovom internom dogovoru i otplaćivao kredit. Koliko mu je poznato AV je sam otplaćivao rate, ali optuženik navodi kako on to nije provjeravao niti ga se to ticalo jer se radilo o kreditu kojeg je AV koristio. Na posebno pitanje suca odgovorio je da se ne sjeća da li je dobivao opomene o neplaćanju kredita, a AV ga nikada nije kontaktirao vezano za kredit te o problemima vezano za otplatu kredita, a za stan na ime RV saznao je tek kad ga je TV tužio na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Dakle, on nije imao bilo kakvu obvezu u kreditu niti se osjeća odgovornim na bilo koji način vezano za otplatu. Kredit su koristili AV i RV, a on je AV samo učinio uslugu kad je pristao dići kredit na svoje ime jer je on bio kreditno nesposoban. Potpisao je u Kreditnoj uniji Deponent potvrdu o primitku novca ali kao što je rekao, novac je stvarno proslijeđen AV koji ga je spremio u papirnatu vrećicu i odnio. Na daljnje pitanje suca odgovorio je da se ne može izjasniti o motivima AV odnosno RV da se njega smatra odgovornim za ovu situaciju u kojoj su izgubili stan i da se njega tuži. Inače, AV je prema njemu promijenio odnos nakon što je dobio novac od kredita na način da je nastojao sam dobivati poslove iz njegove domene, tako da su se nakon toga i poslovno razišli. AV nikad od njega nije tražio da vrati kredit Kreditnoj uniji Deponent. Njega je RV na Općinskom građanskom sudu tužio na isplatu 498,811,37 kuna procjenjujući da je to vrijednost stana kojim je garantirao otplatu kredita Kreditnoj uniji i kojeg je izgubio u postupku ovrhe. Prvostupanjski sud je odbio takav tužbeni zahtjev kao neosnovan, a po žalbi je drugostupanjski sud ukinuo tu presudu te je vraćen postupak na početak. U spis prilažem presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. travnja 2017. godine. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika odgovorio je da nije od RV tražio vlasnički lista stana niti je provjeravao bilo kakvu dokumentaciju prilikom sklapanja ugovora o kreditu jer je to sve trebao uraditi AV, a uostalom i Kreditna unija Deponent koja je bila vjerovnik po kreditu. Njemu ni na kraj pameti nije bilo da će se ovako razviti događaj. Naime, kao što je već rekao htio je pomoći AV, a ''pro-po'' dotadašnje, a i buduće poslovne suradnje kako bi digao kredit, prema njihovu dogovoru nije imao nikakvih obveza po kreditu, a u konačnici on je otplatu garantirao vlastitim stanom pa nije niti pomislio da će se dovesti u takvu situaciju da neće otplaćivati kredit i izgubiti stan, tim više što je s novcem od kredita trebao završiti stambenu zgradu i prodati ju te tako zaraditi. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika kao tužitelja odgovorio je da su Kreditnoj uniji provjeravali njegovu kreditnu sposobnost te im je on dostavio svu traženu dokumentaciju od poslodavca. Nisu od njega tražena bilo kakva sredstva osiguranja.
5. Stoga, uzevši u obzir navode iz obrane optuženog u ovom postupku je bilo nesporno da je optuženik 5. srpnja 2011. u Zagrebu sklopio Ugovor o kreditu broj 5084300025 u Kreditnoj uniji Deponent te da nije platio niti jednu ratu kredita.
Sporno je bilo da li je taj ugovor samo formalno sklopljen na ime optuženika, kao dužnika, a zapravo da se radilo o kreditu RV te time u svezi sporno je bilo i da li je optuženik u tom odnosu postupao s prijevarnom namjerom, da li je on uopće u stvarnosti bio dužan vraćati taj kredit i da li je protupravno prisvojio 200.000,00 kuna i za taj iznos oštetio oštećenika.
6. Iz iskaza oštećenog RV proizlazi kako je isti optuženog ŠV upoznao negdje otprilike godinu i pol dana prije inkriminiranog događaja. Naime, poznato mu je da se on družio s njegovim ocem AV i da je radio kao direktor arhiva u HAZU te je imao i svoju firmu preko koje je uzeo u najam skladište u vlasništvu njegova oca koje se nalazi u Svetoj Nedjelji te je tamo pospremao dokumentaciju i raznu arhivsku građu. Povremeno ga je optuženik znao angažirati da mu prevozi tu građu te istu istovaruje i slaže u skladište, za što ga je plaćao. Te 2011. godine optuženi ŠV je počeo govoriti o planu proširenja poslovanja i unaprjeđenja istog uvođenjem tzv. digitalizacije sustava skladištenja i čuvanja arhivske građe, međutim isto tako žalio se da nema novca odnosno da nije u mogućnosti financirati taj projekt bez kredita, a da mu za podizanje kredita treba jamac. Ponudio mu je da ga zaposli u svojoj firmi uz znatno veću naknadu ukoliko mu bude jamac odnosno sudužnik prilikom podizanja kredita i da otplatu istog osigura davanjem u zalog svojeg stana na adresi u [adresa]. Radilo se o kreditu iznosa 200.000,00 kuna. Razgovarao je sa svojim ocem AV vezano za ponudu optuženog te mu je otac sugerirao da bi bilo dobro prihvatiti istu i ući u posao s optuženim vjerujući da je to isplativo. Tako je i bilo te je s optuženim otišao u Kreditnu uniju Deponent u Zagrebu, Trg Nikole Šubića Zrinskog broj 1 gdje mu je rečeno kakvu dokumentaciju trebaju pribaviti te su u konačnici i potpisali isprave o kreditu i to optuženik ugovor, a on ga je potpisao kao sudužnik i jamac, jamčeći povrat istog stanom u svojem vlasništvu. Na posebno pitanje odgovorio je da je isplata kredita bila u gotovini i to na ruke u srpnju 2011. u poslovnim prostorijama Kreditne unije Deponent u Zagrebu, Trg Nikole Šubića Zrinskog broj 1, a novčani iznos isplaćen je upravo optuženom ŠV. Sada se ne može sjetiti da li je novčani iznos isplaćen odmah po potpisivanju ugovora ili par dana nakon toga, uglavnom prilikom isplate osim njega i ŠV kojem je novac isplaćen bili su prisutni njegov otac AV te zaposlenik kreditne unije čijeg se imena ne može sjetiti, ali sjeća se da je bio osoba muškog spola. Nakon isplate kredita on je otišao na jednu stranu, a ŠV i njegov otac AV na drugu stranu. On je još nastavio raditi povremeno poslove za optuženog kao i prije, nekih 6 ili 7 mjeseci nakon podizanja kredita te mu je u jednom trenutku otac rekao da to sa ŠV nije dobro i da je isti otkazao najam njegovog poslovnog skladišta u Svetoj Nedjelji te iseljava svoje stvari iz skladišta. Po proteku 2 ili 3 mjeseca od tog događaja dobio je i pismo od Kreditne unije Deponent u kojem ga se obavještava da je ugovor o kreditu raskinut i da nije plaćena niti jedna rata. On je optuženog odmah kontaktirao s upitom što se događa i zbog čega ne otplaćuje kredit kako je to dogovoreno, a on mu je odgovorio da će to sve riješiti i da se on ne brine. Nakon toga on je dobio još par pisama iz Kreditne unije u kojim su ga obavještavali da ništa nije plaćeno i da dođe kod njih na dogovor. Ponovno je zvao ŠV, ali isti mu je rekao da ga više ne uznemirava i da će zvati policiju i prijaviti ga ukoliko ga nastavi zvati. Otišao je u Kreditnu uniju gdje su ga ponudili da odmah otplati jedan dio kredita, a u preostalom dijelu bi mu odobrili poček otplate od nekih 6 mjeseci, na što je pristao. Uspio je pribaviti novac što od svoje ušteđevine, što posudbe od majke te je platio 35.000,00 kuna međutim kako nakon proteka 6 mjeseci nije imao više novca za otplatiti kredit, Kreditna unija je provela ovrhu na njegov stan i u konačnici je ostao bez njega te je morao izaći s obitelji na ulicu. Na posebno pitanje odgovorio je da do današnjeg dana ŠV ništa nije isplatio po osnovi duga. Inače protiv optuženog vodi parnični postupak za naknadu štete pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, tako da u ovom postupku ne želi postaviti imovinskopravni zahtjev. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da mu ŠV prije inkriminiranog događaja i 6 mjeseci nakon inkriminiranog događaja za obavljanje naprijed navedenih povremenih poslova istovara, prijevoza arhivske građe plaćao gotovinom na ruke. Koliko se sjeća ŠV je već tada imao osnovanu firmu kojeg je formalno osnivačica bila jedna ženska osoba, misli njegova tadašnja djevojka, a tu firmu je prebacio na njegovu bivšu suprugu koja se od njega i razvela nakon što im je Kreditna unija ovršila stan, i ona je zbog te firme zapala u dugove. Ne zna da li je ta firma imala neke zaposlene, uglavnom novac od kredita trebao je unaprijediti poslovanje, kao što je maloprije rekao, a on je trebao legalizirati svoj status kao zaposlenik, dakle to je bio općeniti dogovor. Nije mu poznato koja firma je imala ugovor o najmu s njegovim ocem. Čuo je za firme Matring d.o.o. i Matris d.o.o. i jedna od tih firmi je bila povezana s optuženikom, ali ne sjeća se koja. Jedna od te dvije firme je prenesena na njegovu suprugu po zahtjevu optuženog, ali ne sjeća se koje godine, 2010., 2011. ili 2012. Ne sjeća se da li je to bilo prije realiziranog kredita ili nakon realiziranog kredita. Njegova bivša supruga se zove VV. Nije mu poznato kako to da je na njegovu suprugu preneseno društvo 2013. godine prema ugovoru o prijenosu udjela, a on je naveo da sa ŠV nije kontaktirao praktički od 2012. godine. Zna samo da se rastao od supruge godinu i pol dana nakon što je sklopljen predmetni pravni posao i prije nego će biti iseljeni iz stana. Ne zna što je njegova bivša supruga nakon toga i da li je uopće surađivala s optuženim ŠV. Koliko se sjeća on je 35.000,00 kuna Kreditnoj uniji uplatio putem računa, ali sada više nije siguran u to zbog proteka vremena. Možda je to uplatila njegova majka u njegovo ime, doista se ne sjeća. On je s ocem povremeno kontaktirao nakon što je ŠV podigao kredit i primio kreditni iznos na ruke. Ne sjeća se da li je još bilo kakvih dodatnih uplata osim 35.000,00 kuna Kreditnoj uniji i tko bi to učinio, da li on, njegov otac ili majka, ako ih je bilo. Na posebno pitanje branitelja optuženog da li je njegov otac nakon realizacije kredita po osnovi otplate istog otplaćivao kakve novčane iznose još tijekom 2011. godine odgovorio je da mu to nije poznato. Na daljnje pitanje branitelja odgovorio je da, koliko se sjeća, na skladištu njegova oca u Sv. Nedjelji nije bilo drugih zaposlenika firme koju je kontrolirao ŠV. Nije mu poznato koju imovinu je imao optuženi tijekom 2011. godine kada je od njega tražio da mu povrat kredita garantira stanom. Ne sjeća se da li je dobio poziv od javnog bilježnika da se očituje o tome da li želi prodati stan na javnoj dražbi ili da ga prepusti Kreditnoj uniji nakon što je pokrenuta ovrha. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenog kao tužitelja , a nakon što mu je predočen dio njegova iskaza kojeg je dao pred policijom 3. svibnja 2018. godine i to zadnja stranica zapisnika na listu 13. spisa, 2. odlomak u koje je ovaj svjedok naveo kako je 2013., nakon što je otkazan ugovor o kreditu , ŠV iz skladišta njegovog oca odnio svu dokumentaciju koju je tamo čuvao jer je htio izbjeći svako kontakt. Nakon što je premjestio dokumentaciju iz skladišta njegovog oca, svjedok je još jednom kontaktirao optuženika da bi se dogovorili oko povrata kredita, odnosno zanimalo ga je da li je optuženik prodao svoje zemljište u Sesvetama kako je obećao i da li je podmirio kredit, no optuženik mu nije odgovarao na pozive. Zbog toga je svjedok optuženika nazvao s drugog broja, i tu mu se optuženik javio i rekao neka ga više ne zove jer da će ga prijaviti policiji zbog uznemiravanja. Kada je svjedoku predočen ovaj dio njegovog iskaza, isti je naveo da je to točno sve što je rekao pred policijom i da ostaje i sada kod toga, a da je to na raspravi propustio reći iz razloga što je prošlo puno vremena od događaja i njegovo sjećanje je izblijedilo, a osim toga nije se imao posebno vremena niti pripremiti za današnju raspravu obzirom je od punomoćnika obaviješten o današnjem ročištu tek jučer navečer.
Sud je nije cijenio kao istinit iskaz oštećenika kao tužitelja koji je ispitan kao svjedok u to u dijelu u kojem je isti navodio pojedinosti oko sklapanja ugovora o kreditu između optuženika i Kreditne unije Deponent te njegove uloge u tom kreditnom odnosu, a iz razloga što je sud ocijenio takav njegov iskaz ne istinitim i materijalno motiviranim. Njegov iskaz je protivan i materijalnoj dokumentaciji u spisu kao i iskazu ispitanih svjedoka, djelatnika Kreditne unije Deponent, a koji su iskazivali o ulozi koju je ovaj oštećenik imao, zajedno sa svojim ocem, AV, u cijelom ovom kreditnom odnosu.
7. U svojstvu svjedoka ispitan je i AV koji je u iskazu naveo da je upoznao optuženog nekih godinu dana prije inkriminiranog događaja i to tako što je iznajmio svoje skladište u Svetoj Nedjelji za potrebe držanja arhivske građe i razne dokumentacije. Naime optuženik je u to vrijeme bio ravnatelj arhive u HAZU te je za potrebe svojeg posla koristio njegovo skladište u Svetoj Nedjelji. Nakon nekih godinu dana optuženik mu je rekao da ima u planu unaprijediti poslovanje odnosno izvršiti digitalizaciju rada te za to treba novac koji bi osigurao podizanjem kredita u iznosu cca 150.000,00 do 200.000,00 kuna, kao i da mu treba sudužnik u kreditu koji bi jamčio svojom nekretninom povrat kredita. Rekao mu je da nema stan u vlasništvu, već da o tome razgovara s njegovim sinom TV. Inače TV je znao povremeno raditi za optuženog poslove istovarivanja i slaganja dokumentacije, a optuženik je obećao da će ukoliko realizira planirani kredit njegovog sina zaposliti na poslovima skeniranja dokumentacije i pohranjivanja iste u digitalnom obliku. Razgovarao je s TV o tome i savjetovao mu da prihvati ponudu optuženog jer mu se činilo da je sve ok i da se radi o pouzdanoj osobi. Tako je i bilo te je TV povrat kredita jamčio svojim stanom u [adresa]. Međutim po proteku od godine dana od realizacije kredita TV je dobio obavijest od kreditne institucije da se kredit ne vraća, nakon čega je kontaktirao optuženog, a ovaj je obećao da će riješiti svoju obvezu prodajom zemljišta kojeg je bio u vlasništvu. Kako nakon proteka određenog vremena to nije učinio kreditna unija je ponovno kontaktirala TV te je TV u konačnici uspio dogovoriti s njima način otplate kredita i to da odmah plati 35.000,00 kuna, a preostali dio nakon proteka roka od 6 mjeseci. I dalje su pokušali kontaktirati optuženog međutim isti više nije htio razgovarati s njima rekavši im da ga ne uznemiravaju jer će ih u protivnom prijaviti policiji. Budući više nisu mogli skupiti novac za otplatu preostalog dijela kredita, kreditna institucija je pokrenula prisilnu naplatu i preuzela stan od TV. Na posebno pitanje odgovorio je da je aktivno sudjelovao u kontaktu s optuženim nakon što je kreditna institucija otkazala kredit te je i razgovarao s njim kao i TV, ali nakon njegovih prvotnih obećanja da će prodati svoju zemlju i podmiriti dug ni njemu više nije htio odgovarati na pozive. Zaboravio je reći da je nakon toga i otkazao najam skladišta u Svetoj Nedjelji i isto napustio, a društva za koja je vršio uslugu skladištenja arhivske građe kao što su HEP, HAC i dr. došli su u skladište preuzeti svoju dokumentaciju. Na daljnje pitanje odgovorio je da nije bio prisutan prilikom potpisivanja ugovora o kreditu ali je bio prisutan prilikom isplate kredita. Isplata se odvijala u poslovnim prostorijama Kreditne unije Deponent u Zagrebu, Trg Nikole Šubića Zrinskog 1 te se odigralo na način da je službenik odnosno zaposlenik Kreditne unije isplatio gotovinu na ruke optuženom, koliko se sjeća iznos od 200.000,00 kuna te je optuženi potpisao potvrdu o tome, dakle primopredaji novca osim njega bili su prisutni njegov sin i optuženi ŠV koji je novac preuzeo, a ispred Kreditne unije Deponent bila je osoba muškog spola. Sin TV i on su ga tada na njegov zahtjev otpratili do HAZU-a nakon čega su se udaljili u drugom pravcu. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenog kao tužitelja odgovorio je da je optuženi ŠV trebao vraćati kredit jer ga je on i podigao i koristio, a poznato mu je da je kredit trebao vraćati iz svoje plaće jer mu je on to osobno rekao, bio je za stalno zaposlen u HAZU kao ravnatelj arhive. Ne sjeća se kolika je mjesečna rata otplate kredita trebala biti. Nakon što mu je predočen dio njegova iskaza pred policijom na zapisniku od 3. svibnja 2018. na stranici 3. zapisnika, 1. odlomak u dijelu koji počinje riječima "iako i sada navodim da mi je ŠV ", a završava riječima "u mogućnosti vraćati" odgovorio je da je to točno kako je tada izjavio dakle da je optuženi imao plaću 8.000,00 kuna te da bi rata kredita trebala biti između 2.000,00 i 3.000,00 kuna koje će on vraćati. Sada je to zaboravio spomenuti zbog proteka vremena od događaja. Optuženi mu je rekao da ima zemljište u Sesvetama vrijednosti 200.000,00 eura koje je spreman prodati ispod tržišne cijene kako bi riješio taj kredit. Poznato mu je da je prilikom tužbe za isplatu novca TV pokušao staviti privremenu mjeru zabrane otuđenja nekretnine na stan u vlasništvu optuženog, ali je tada saznao da je optuženi sve svoje nekretnine darovao svojoj supruzi. Poznato mu je prezime N, naime radilo se o osobi koja je bila zaposlena u kreditnoj uniji u inkriminiranom vremenu, a ne zna da li je tamo bio šef ili referent, a isto tako poznato mu je da je tamo bila zaposlena osoba po prezimenu KV. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da je on optuženog upoznao 6 mjeseci prije nego će sklopit ugovor o najmu poslovnog prostora odnosno njihova društva Ina Uro d.o.o. kojeg je on osnivač i direktor te društvo optuženog Marketing trgovina i istraživanja d.o.o. Ugovor je sklopljen na iznos od 180.000,00 kuna, međutim optuženi to nije platio već je ostavio svoje police u skladištu kojima nije niti pola duga podmirio. Dopušta da se najamnina trebala plaćati na kraju zakupa, a u protivnom su mogli zadržati policu. Sada se ne može sjetiti točno vremenski kada su skupili 35.000,00 kn i platili kreditnoj uniji, da li nakon godine dana ili dvije, tri godine. Na daljnje pitanje branitelja optuženog odgovorio je da niti on niti njegov sin nisu plaćali taj kredit u ratama ili novčanim iznosima u kratkom vremenu nakon što je isti podignut od strane ŠV. Ne sjećam se da li je bio u Kreditnoj uniji Deponent prije nego je optuženi tamo realizirao kredit. Nije sudjelovao u pregovorima oko kredita kojeg je podigao optuženi ŠV. Ne može se sjetiti da li je imao zaposlenih u TD Ina uro d.o.o. tijekom 2010. i 2011. godine. Na skladište u Svetoj Nedjelji nisu dolazili zaposlenici optuženikove firme. Sinu nije plaćao za rad u skladištu, već je to činio gospodin ŠV. On je sudjelovao kao investitor u izgradnji stanova na Trešnjevci 2011., ali taj kredit kojeg je digao ŠV nema nikakve veze s njegovim poslom. Nije mu poznato kakvi su uvjeti banke i zbog čega su takvi, odnosno kreditne unije za vrijeme realizacije kredita od strane Zagotte. Nije ŠV ponudio predmetni stan kao jamstvo da će mu vratiti 200.000,00 kuna od kredita jer o nije digao kredit nego ŠV. Nakon što su mu predočene kopije uplatnica na listovima 64. do 69. u koje su uključene i pregled uplata, a iz kojih proizlazi da je on uplaćivao navedene novčane iznose na račun Kreditne unije Deponent i prije nego je od strane iste otkazan ugovor o kreditu, potvrđuje da su to njegovi potpisi na uplatnicama i da je to točno međutim on je to plaćao nakon što su zvali iz Kreditne unije Deponent da se ne otplaćuje kredit i prije nego što su otkazali ugovor godinu dana nakon realizacije, dakle to je plaćao prije otkazivanja ugovora o kreditu, a nakon što je isti otkazan skupili su još 35.000,00 kuna i otplatili odjednom. Na daljnje pitanje, a nakon što mu je predočen pregled uplata na listu 69. da odgovori kada je platio iznos od 35.000,00 kuna odjedanput odgovorio je da nakon otkazivanja kredita ali se ne sjeća točnog datuma te o tome može doprinijeti dokaz, a misli da je to vidljivo i iz spisa za kojeg vjeruje da u njemu prileži bankovna potvrda o uplati.
Sud je nije cijenio kao istinit ovog svjedoka to u dijelu u kojem je isti navodio pojedinosti oko sklapanja ugovora o kreditu između optuženika i Kreditne unije Deponent te njegove uloge u tom kreditnom odnosu, a iz razloga što je sud ocijenio takav njegov iskaz ne istinitim i materijalno motiviranim. Njegov iskaz je protivan i materijalnoj dokumentaciji u spisu te iskazima ispitanih svjedoka, zaposlenika Kreditne unije Deponent u inkriminiranom razdoblju. Pa tako primjerice iz potvrda o uplati koje prileže spisu na listovima 64-68, razvidno je da je upravo AV bio taj koji je vršio otplate tog kredita, i to nakon sklapanja istog, a što potvrđuje i ovaj svjedok kada su mu isplatnice predočene, ali i svjedoci ZV i ĐV. Stoga, ne ukazuje se vjerodostojnim dio njegovog iskaza u kojem je prvo naveo da nije otplaćivao kredit u ratama, a potom kada su mu uplatnice predočene, da je vršio te otplate kredita nakon što su zvali iz Kreditne unije Depozit da se kredit ne otplaćuje. Također, ukazao se kao nevjerodostojan dio njegovog iskaza u kojem je naveo da je na ime tog kredita sa sinom izvršio uplatu iznosa od 35.000,00 kuna jer o tome ne postoji niti jedan dokaz u spisu, niti to proizlazi iz kreditnog spisa Kreditne unije Deponent koji je pribavljen i pročitan u postupku. Tu je dodatno potrebno napomenuti i kako ovaj svjedok uopće nije spominjao svoju ulogu u sklapanju tog ugovora i vršenju otplata kredita, iako ona nesporno proizlazi iz iskaza ostalih svjedoka. Nelogično je zbog čega bi TV i AV bili prisutni isplati novca i toliko aktivno sudjelovali u samom procesu realizacije kredita, za koji sada navode da s njime nisu imali ništa, osim što je RV bio hipotekarni vjerovnik. Također je nelogično da bi AV koji tvrdi da on osobno s tim ugovorom nije imao ništa, znao po prezimenu i djelatnike Kreditne unije Deponent koji su sudjelovali u realizaciji tog kredita, dakle g. A, za kojeg je naveo da se radi o osobi koja je bila zaposlena u kreditnoj uniji u inkriminiranom vremenu kao šef ili referent te zaposlenika, g. KV.
8. Nadalje, iz iskaza svjedoka UV proizlazi da je bio zaposlen kao administrator u Kreditnoj uniji Deponent od 1. svibnja 2003. do 1. rujna 2020. te se sjeća okolnosti sklapanja ugovora o kreditu na ime LV obzirom je sudjelovao kao zaposlenik društva u ime društva u tom pravnom poslu. Prvenstveno je napomenuo da je ŠV samo nominalni korisnik kredita iz 2011. godine jer je sve vezano za taj kredit sa njime pregovarao i dogovarao gospodin AV uz prisutstvo gospodina KV koji je u to vrijeme bio čelnik unije. Naime, gospodin AV u više navrata je dolazio u Deponent te je s njima razgovarao o svojim poslovnim uspjesima kao i poslovnim planovima. Tako je te 2011. godine prilikom jednog razgovora izjavio da su mu potrebna novčana sredstva za jedan projekt, ali da nije kreditno sposoban pa je pitao da li je moguće da on kredit podigne putem treće osobe koja je kreditno sposobna i da ta osoba bude nosilac kredita, a gospodin AV bi stanom koji je imao u vlasništvu na adresi u [adresa], MV, sada se ne sjeća broja, garantirao povrat tog kredita te bi i otplaćivao rate kredita. Vezano za to obavili su više razgovora te je u konačnici dogovoreno da na takav način realizira kredit. Sjeća se da je gospodin AV rekao da je taj stan na adresi MV [adresa] u vlasništvu njegovog sina RV pa bi RV formalno bio sudužnik, dok je AV kontrolirao faktički i taj stan. Tako je i bilo te je nakon što je dogovoreno potpisivanje ugovora o kreditu njima u prostorije pristupio i gospodin ŠV za kojeg je AV rekao da će on biti nominalni nosilac i korisnik kredita, a pristupio je i njegov sin RV koji je bio sudužnik jer je bio vlasnik stana na adresi [adresa]. Nakon što su riješene formalnosti vezano za potpisivanje ugovora i ovjere dokumentacije taj kredit je i isplaćen. Sada se ne sjeća na koji način je tekla isplata kredita niti iznosa kredita, ali ako se radi o većem novčanom iznosu uobičajeno je bilo da se isplaćuje na račun korisnika kredita ili osobe na koju korisnik kredita uputi. Dakle sve je bilo po dogovoru. Moguće je i da se jedan dio kredita isplati u gotovini na ruke, a drugi dio na račun, opet sve po dogovoru. U konkretnom slučaju on se ne sjeća na koji način je isplaćen kreditni iznos i kome. U početku je sve funkcioniralo i gospodin AV je redovno izvršavao svoje obveze vraćanja kredita, ali nakon nekog vremena počeo je kasniti sa uplatama odnosno prestao je plaćati zbog čega je u više navrata kontaktiran te je on uvijek iznalazio nekakva opravdanja u razlozima kašnjenja odnosno neplaćanja kredita, a u konačnici je kredit i otkazan te je preostali dio stupio na naplatu odmah. Kontaktirani su svi sudionici ovog kreditnog odnosa i pozvani da podmire obveze prema uniji, ali kako ništa nije učinjeno po tom pitanju unija je putem javnog bilježnika pokrenula naplatu putem navedenog stana. Konačno je gospodin RV koji je bio formalni sudužnik njima predao i ključ od stana te su prodajom namirili svoja potraživanja u tom kreditnom odnosu. Želio je napomenuti da je gospodin AV nakon što su se naplatili putem prodaje stana osobno došao u Kreditnu uniju zatraživši da mu kopiraju sve uplatnice kojima je on u početku otplaćivao kredit, što mu je i udovoljeno. Na posebno pitanje suca odgovorio je da je u ovom kreditnom odnosu na ime ŠV sve poslove pregovora i dogovora u ime korisnika kredita obavljao isključivo AV tako da su oni unutar unije tijekom rada na tom kreditu i kasnije faktički nazivali da je to kreditni spis AV, a ne ŠV. ŠV i RV nisu sudjelovali na bilo koji način u pregovorima i dogovorima vezano za taj kredit niti kasnije po otplati tog kredita, dakle po njegovom uvjerenju sve je kontrolirao upravo gospodin AV i taj kredit je podignut u njegovom interesu i na njegov zahtjev, iako on nije nominalno sudionik u kreditu na bilo koji način. On je bio prisutan i potpisivanju ugovora o kreditu. Na daljnje pitanje suca, a nakon što je izvršio uvid u kreditni spis na ime ŠV izjavljuje da iz priležeće dokumentacije nije moguće utvrditi kome je novac isplaćen i na koji način. Naime taj tzv. novčani dio vodio se u knjigovodstvenoj dokumentaciji pa bi se možda moglo pribaviti od kreditne unije podatak o toj činjenici i to da se zatraži izvod iz bankarske transakcije unutar mjesec dana od sklapanja ugovora kako bi bilo vidljivo na čiji račun je isplaćen novac od kredita, odnosno da se zatraži blagajnički izvještaj ukoliko je kreditni iznos isplaćen u gotovini, uz napomenu da će u tom novčarskom dijelu (blagajničko izvješće) uvijek biti naznačen korisnik kredita neovisno o tome kome je stvarno išao novac. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da su gotovinski iznosi koji su se isplaćivali korisnicima kredita svojom visinom varirali, a ovisno o tome kako je bio propisan gornji cenzus Zakona o sprječavanju pranja novca jer je unija htjela izbjeći papirologiju prijavljivanja isplate gotovinskih iznosa Uredu za sprječavanje pranja novca. Ne može se sada sjetiti te 2011. godine dakle cenzusa kojeg je bio tada na snazi i prekoračenja koje bi trebali prijaviti uniji. Vezano za podizanje kredita bitno je za napomenuti da po njegovom sjećanju gospodin AV ranije nije poslovno surađivao s kreditnom unijom, ali opet napominje da je u više navrata dolazio kod njih na sastanke, pretežito kod gospodina KV i na istima se reprezentirao kao uspješnog poslovnog čovjeka koji zarađuje veliki novac međutim to nije mogao dokazati bilo kakvom dokumentacijom, primjerice bilancama ili prihodima društava kojima je bio osnivač i direktor i slično, tako da u konačnici niti on nije bio kreditno sposoban pa je morao ići u realizaciju kredita putem treće osobe konkretno gospodina ŠV čiju dokumentaciju o zaposlenju je priložio te je ista od strane kreditne unije označena podobnom za isplatu kredita. Dakle, ovdje nije stvar u tome što je gospodin AV imao stan kojim je jamčio povrat kredita pa da je imao i višestruko vrjedniju imovinu od iznosa kredita jer je njima bilo bitno utvrditi u tom postupku da li je on obzirom na svoje prihode, plaće bio sposoban vraćati ratu kredita, što on nije bio u mogućnosti. Njemu je bilo poznato u tom vremenu da su AV i U bili otac i sin. Na daljnje pitanje branitelja odgovorio je da su to uplatnice koje je kopirao od AV na njegov zahtjev kao dokaz da je on djelomično otplaćivao kredit, a osim njegovog potpisa sa desne strane uplatnice nalazi se i njegov potpis s lijeve strane uplatnice koju je potpisao u svojstvu blagajnika unije. Ista se nalazi na listu 64. do 68. spisa kao i pregled uplata na listu 69. spisa na ukupan iznos od 24.997,81 kn. Nakon što su nastali problemi s otplatom kredita i tijekom kontakata s gosp. AV isti se nikada nije žalio da bi gospodin ŠV bio odgovoran za ne otplatu kredita. Gospoda AV i RV tijekom tih kontakata mu nikad nisu ukazivali da bi oni bili prevareni od strane optuženog ŠV. Ne sjeća se da bi se gospodin TV na bilo koji način žalio, protestirao ili opirao ovrsi na stanu u [adresa], a o tome govori sama činjenica da im je dobrovoljno predao ključ od stana tijekom ovog perioda, nakon završene ovrhe. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenog kao tužitelja odgovorio je da je odluku o kreditu donosio kreditni odbor Deponenta kojeg je član bio KV. Gospodin KV formalno nije obnašao nikakvu funkciju u kreditnoj uniji, ali je istu operativno vodio i njemu je bio nadređen. Ne može se sjetiti drugo dvoje članova kreditnog odbora. Koliko mu je poznato gosp. KV živi na adresi u [adresa], a formalno prebivalište ima na adresi u [adresa], sada ne zna broj. On je rođen 1967. ili 1968. godine.
Sud je iskaz ovog svjedoka cijenio kao istinit jer je ovaj svjedok kao zaposlenik Kreditne unije Deponent u inkriminirano vrijeme, vrlo životno, logično i u skladu s materijalnom dokumentacijom koja je pročitana na raspravi iskazivao o okolnostima koje su mu poznate vezano uz realizaciju spornog kredita. Ovaj svjedok više ne radi u kreditnoj uniji, niti je na bilo koji način povezan sa strankama u ovom kaznenom postupku pa stoga niti nema razloga neistinito svjedočiti niti nekog lažno teretiti.
9. Iz iskaza svjedoka ĐV proizlazi kako je bila zaposlena u kreditnoj uniji Deponent negdje od sredine 2000. -ih (2002., 2003. ili 2004. ) do 2014. godine ili 2015. i to u pravnom sektoru, a zadnjih 4 godine bila je i predsjednica nadzornog odbora. Kada ju se pita za njena saznanja vezano za kreditni spis na ime ŠV može reći da ona gospodina ŠV koji je bio nositelj kredita nikada nije upoznala niti vidjela, a isto tako nije upoznala niti vidjela gospodina RV koji je bio sudionik u kreditu na način da je svojom nekretninom jamčio povrat kredita. Vezano za taj kredit sjeća se da su bili problemi s otplatom te je za taj kredit aktivan u pregovorima bio gospodin AV koji se predstavio kao otac RV te je on i otplaćivao taj kredit djelomično, a isto tako nudio im je poslovnu suradnju da oni pohranjuju odnosno arhiviraju njihovu poslovnu dokumentaciju u njegovom poslovnim prostorijama. Nije neposredno bila prisutna dovršetku tog poslovnog odnosa, nije poduzimala kakve radnje u smislu ovrhe stana gospodina RV, već o istima ima saznanja na temelju pogovora s kolegama iz unije. Uglavnom ona je uniju napustila prije nego je okončan taj poslovni odnos. Nakon što joj je predočeno izvješće Kreditne unije Deponent od 11. rujna 2020. godine koje se nalazi u kreditnom spisu na ime ŠV odgovorila je da je potpisala to izvješće i potvrđuje vjerodostojnost istog, ali se sada ne može sjetiti detalja vezanih za sadržaj istog. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenog kao tužitelja odgovorila je da joj je poznato ime KV jer je on bio također zaposlen u Kreditnoj uniji Deponent kao i ona i to u sektoru procjene kreditnog rizika, a poznata joj je njegova adresa i to [adresa]., a koliko se sjeća godina njegovog rođenja je 1969., a datum 16.11.
Sud je iskaz ove svjedokinje cijenio kao istinit jer je ova svjedokinja koja je nepristrana u odnosu na stranke u ovom postupku, iskazivala životno, logično i uvjerljivo te u skladu sa svojim sjećanjem vezano uz činjenice i okolnosti koje su joj vezano uz ovaj kredit poznate, i u segmentu u kojem je ova u tom poslovnom odnosu suedjelovala.
10. Iz iskaza svjedoka KV proizlazi da je bio zaposlen u Kreditnoj uniji Deponent od 2006. do 2021. i tamo je obavljao razne poslove kao što je voditelj Sektora rizika, bio je veza između njihove pravne službe i odvjetnika koji su zastupali Uniju, bio je glavni za procjenu vrijednosti nekretnina u suradnji sa sudskim vještakom, dakle faktički bio je prvi operativac Unije. Kada ga se pita za optuženog ŠV, može reći da se sjeća da je on bio nositelj kredita kojeg je odobrila Unija i to prilično davno, sada se ne može sjetiti, ali dopušta da je to bilo 2011. godine, čini mu se da se radilo o iznosu kredita u iznosu od 300.000,00 kn, ali nije siguran. Gospodin ŠV došao je u njihovu Uniju nakon što je sve preliminarne razgovore sa njime obavio AV. Naime, gospodina AV on je i od ranije upoznao jer je nudio poslovnu suradnju Kreditnoj Uniji na način da u svojem skladištu pohranjuje arhivu Kreditne Unije, posao nije dogovoren jer je bila preskupa ponuda gospodina AV. U takvom jednom razgovoru gospodin AV se interesirao za mogućnost podizanja kredita u Uniji te je sa sobom poveo i svojeg sina RV i to u drugom navratu kad su razgovarali, predloživši da TV svojim stanom u [adresa] jamči povrat kredita budući se za kredit na taj iznos morala založiti nekretnina. Nakon što su razmotrili sve mogućnosti gospodin AV je rekao da bi nositelj kredita bio treća osoba i da on dolazi zbog te treće osobe te u konačnici nakon nekoliko dana došao i gospodin ŠV koji je za sobom donio i podatke o zaposlenju, podatke o plaći, a kad je kompletna dokumentacija bila, ista je predana u Upravi na odobrenje kredita. Kredit je u konačnici odobren na ime gospodina ŠV te je sastavljen i ugovor s pripadajućim sporazumom radi osiguranja novčane tražbine, a sve daljnje tehničke poslove vezano za potpisivanje ugovora preuzeo je gospodin ZV, dakle on nije više neposredno sudjelovao u tome poslu. Sjeća se da je već unutar prve godine zapelo s plaćanjem kredita nakon čega su svi sudionici kontaktirani i u više navrata sa pozivom da izvršavaju svoje obveze, ali kako to oni nisu činili, Kreditna Unija se naplatila u vrijednosti nekretnine u javnobilježničkom postupku. Na posebno pitanje suca odgovorio je da mu nije poznato na koji način je isplaćen iznos kredita gospodinu ŠV, dakle da li na račun ili ruke ili uz punomoć trećoj osobi jer u tome nije sudjelovao. Nije mu poznato tko je uplaćivao u početku rate kredita, a moguće je bilo putem bankovnih uplata ili dolaskom stranke neposredno u Uniju plaćanjem gotovine. Za takve uplate u gotovini bio je zadužen gospodin ZV koji je izdavao potvrde o tome. Na daljnje pitanje suca odgovorio je da je u početku osobno kontaktirao sve sudionike kredita i to RV i ŠV, a TV je govorio da će sve biti plaćeno dok mu je ŠV rekao da će u Uniju doći AV i da će riješiti zaostatke kredita. To "natezanje" s plaćanjem trajalo je dvije godine, a tek 2013. Unija je preuzela nekretninu. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika kao tužitelja, odgovorio je da bi stečajna upraviteljica podatke o uplatiteljima mogla imati uvidom u arhivu na način da se vidi ako su uplate rađene direktno u Uniji iz uplatnica a ako su rađene preko banke, vidljivo je iz bankovnih izvoda tko je platio i kada. Nakon što mu je predočen spis Kreditne Unije na ime korisnika kredita ŠV, može reći da uvidom u isti proizlazi da je najprije naplata pokušana putem FINA-e po računima ŠV, ali bezuspješno jer ih je FINA obavijestila da na računima nema dostatnih sredstava, dakle nekretnina je bila zadnja opcija za naplatu i iz spisa je vidljivo da je to tek bilo 2013. ili 2014. godine naplata putem nekretnine. Dakle, on je sa svakom strankom pregovarao uvjete za kredit, a gospodin ZV je kasnije tehnički provodio te dogovore. Nakon što mu je predočen dio iskaza svjedoka UV, odgovorio je da osobno nema saznanja niti je s njime gospodin AV o tome razgovarao da bi ŠV bio nominalni nositelj kredita te da kredit ustvari podiže AV. Točno je da je gospodin ZV bio administrator i da je obavljao poslove kao što je naveo, ali kao što je ranije rekao on nije osobno pregovarao o uvjetima sklapanja kredita obzirom da nije bio niti ovlašten imajući u vidu njegovo radno mjesto, već je to činio on, ali je točno da je UV pozvao u svoj ured i kad je bio i gospodin AV te su prošli bitne stavke kredita. ZV je kasnije preuzeo postupak kredita, a vezano za potpisivanje ugovora i otplatu istog ako bi stranka dolazila neposredno u Uniju. Na daljnje pitanje branitelja optuženika odgovorio je da je on gospodina ČV upoznao par mjeseci li par tjedana prije realizacije ovog kredita, a s njim ga je upoznao predsjednik Uprave, tadašnji predsjednik HV. HV mu je dakle ČV predstavio kao poslovnog čovjeka koji je Kreditnoj Uniji nudio skladišni prostor za arhiv. Nije neuobičajeno da se osobe raspituju vezano za kredit za treću osobu. ČV mu nije objašnjavao zbog čega bi njegov sin bio spreman ponuditi svoj stan kao zalog za povrat kredita. On je sa ŠV i ČV razgovarao vezano za taj kredit prije nego će naknadno ŠV doći i donijeti dokumentaciju i potpisati ugovor. RV je bio nasamo kod njega te je bio skeptičan prema dogovorenom soluciji da jamči svojim stanom povrat kredita, a nije mu poznato zbog čega je pristao. On je zvao RV u više navrata tražeći od njega da vrati dug ali nije tražio da vrati stan. Njegov posao je bio do otkaza kredita nakon toga nije poduzimao nikakve radnje. Ne sjeća se kome je Deponent kasnije prodao stan, ali je dug u cijelosti podmiren Deponentu. Nije mu poznato da su u Uniji kredit od gospodina ŠV zvali "Duvnjakov" kredit. AV je dolazio i kasnije u Uniju, dakle i nakon podizanja kredita s nekim poslovnim prijedlozima. On je upozoravao prilikom dolaska gospodina AV da treba vraćati kredit, a on je rekao da će biti plaćeno, a naknadno je govorio da mu je ŠV dužan i da mu nije dao novac za plaćanje, a ŠV se nakon podizanja kredita nije pojavljivao u Uniji. Nakon što su mu predočene preslike uplatnica na listovima 64. do 69. odgovorio je da su to uplatnice Unije za slučaj otplate kredita u gotovini te je iz pregleda uplata vidljivo da je bilo otplaćeno skoro 25.000,00 kuna.
Sud je iskaz ovog svjedoka cijenio djelomično kao istinit. Naime, ovaj svjedok, kao zaposlenik Kreditne unije Deponent, tada na rukovodećim funkcijama, prilikom davanja iskaza uglavnom je iznosio svoja sjećanja vezano uz sam postupak izdavanja kredita i njegovu otplatu, pritom je spominjao i kako je u pregovorima oko kredita sudjelovao i AV, koji je i prije optuženika dolazio u Kreditnu uniju Deponent i pregovarao o kreditu te koji je kasnije naveo da će kredit biti na treću osobu, i to optuženika, a naveo je i kako je AV bio prisutan i prilikom prolaženja po stavkama Ugovora o kreditu, a prije njegovog sklapanja. Naveo je i kako je i AV kontaktiran vezano uz otplatu ugovora te da je isti govorio da će kredit biti plaćen. Dakle, i iz iskaza ovog svjedoka nesporno proizlazi da je AV aktivno sudjelovao u svim pregovorima oko ovog ugovora o kreditu. No, sud je stekao dojam da je ovaj svjedok, s obzirom na svoju rukovodeću funkciju u Kreditnoj uniji Deponent u tom periodu te činjenicu da sklapanje ugovora o kreditu s fiktivnim korisnika kredita nije zakonito, ovdje nastojao ublažiti svoju odgovornost za ovakvo postupanje te u tom smislu negirao svoju svijest o tome da je optuženik bio samo fiktivni nositelj kredita.
11. Nadalje, sud je izvršio uvid i pročitao materijalnu dokumentaciju, i to uplatnice za izvršene uplate po ugovor br 5084300025 i to na dan 2. siječnja 2012.,28. ožujka 2012. i 25. svibnja 2012. Također rukom pisane napomene da je ZV, djelatnik Kreditne unije Deponent izjavio da je 28. prosinca 2011. proveo uplatu u visini od 2.400,00 kuna, a 21. studenog 2011. uplatu u iznosu od 3.700,00 kuna. Nadalje, iz pregleda uplata Kreditne unije Deponent od 1. srpnja 2011. do 17. studenog 2014. proizlazi da je po navedenoj partiji bilo ukupno sedam uplata i to dvije 15. srpnja 2011. u iznosu od 7.980,00 i 1.117,81 kunu, te uplata 21. studenog 2011. u iznosu od 3.700 kuna, 28. prosinca 2011. uplata u visini od 2.400 kuna, uplata 2. siječnja 2012. u visini od 1.200 kuna, uplata 28. ožujka 2012. u visini od 3.600 kuna i 25. svibnja 2012. u visini od 5.000 kuna, dakle ukupno 24.997,81 kunu.
Na raspravi je pročitan i ugovor o najmu skladišnog prostora sklopljen 7. siječnja 2011. između društva Inaura d.o.o. kao najmodavca i društva Marketing trgovina i istraživanje d.o.o. kao najmoprimca. Godišnja najamnina ugovorena je u iznosu od 180.000 kuna, a najam se odnosi na skladišni prostor u Svetoj Nedjelji, Obrtnička c7, zajedno s kancelarijskim prostorom, sanitarnim čvorom i kolnim prilazom za osobe i teretna motorna vozila.
Iz povijesnog sudskog registra za TV Inaura d.o.o. razvidno je da je odgovorna osoba tog društva od 4. veljače 2011. bio AV, a društva Marketing trgovina i istraživanje d.o.o., koje je nosilo kratki naziv Matring d.o.o., ŠV.
Pročitana je i knjigovodstvena dokumentacija, odnosno financijska izvješća za društvo Matring d.o.o. za 2010., a u kojoj godini je to društvo bilo solventno.
Nadalje, pročitan je i izvadak iz knjige položenih ugovora Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela za nekretninu na adresi [adresa] na dan 5. ožujka 2019.,
Također, sud je na raspravi pročitao i Ugovor o uslugama pohrane i skeniranja arhivskog i registriranog gradiva od 2. rujna 2013. sklopljen između društva Inaura d.o.o., zastupanog po AV i društva Arhivolt j.d.o.o. zastupanog po SV **.**.2013. Iz ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 27. studenog 2013. proizlazi da su poslovni udjeli društva Arhivolt preneseni s SV na VV, koja je postala i direktorica tog društva.
Nadalje, iz dopisa društva Antares od 1. travnja 2021., a koji je upućen stečajnoj upraviteljici društva Kreditna unija Deponent u stečaju proizlazi da je kredit koji glasi na ime ŠV isplaćen u gotovini putem blagajne u 2011. u Prilogu tog dopisa dostavljena je i analitička kartica konta za Kreditnu uniju Deponent za period od 1. siječnja 2000 do 25. ožujka 2021.
Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2023., broj P-2754/18-60 proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja RV protiv tuženog ŠV na isplatu iznosa od 498.811,37 kuna. Spisu prileži na listu 242. i drugostupanjska presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 1269/2023 od 12. srpnja 2023., a kojom je odbijena žalba tužitelja, RV kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2754/18 od 14. veljače 2023.
Nadalje, izvršen je uvid u kreditni spisa broj 5084300025 na ime ŠV. Navedenom spisu, između ostalog prileži i dopis pod nazivom Otkaz kredita broj 5084300025 na dan 2. srpnja 2012., a iz kojeg proizlazi da je ukupno dugovanje na dan otkaza ugovora bilo 227.983,15 kuna, time da su rukom dopisani i dodatni iznosi. Nadalje, spisu prileži i molba od 23. srpnja 2012. i 24. rujna 2012. potpisana od strane RV, a u kojoj molbi RV moli mu se odobri odgoda otplate dospjelog dugovanja po ovom kreditu jer da iz objektivnih razloga, i to teške materijalne situacije, nije u mogućnosti izvršiti otplatu po dospijeću. Nadalje, iz izvješća društva Deponent Kreditna unija od 11. rujna 2012. proizlazi da je navedeno društvo aktiviralo instrumente prisilne naplate kredita te da je spis predan javnom bilježniku radi prisilne naplate na nekretnini u vlasništvu RV. Nadalje, u dopisu se navodi da je RV svakodnevno kontaktirao to društvo s molbama za odgodu podmirenja duga te se navodi da je isti stalno obećavao da će dug podmiriti.
Nadalje, sud je izvršio uvid i u spis Općinskog državnog odvjetništva u Požegi, a koje je 28. veljače 2017. donijelo rješenje o odbačaju kaznene prijave RV protiv ŠV zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. KZ/97 za ovo kazneno djelo. U prilogu tog državnoodvjetničkog spisa nalazi se i ugovor o kreditu broj 5084300025 sklopljen između ŠV kao korisnika kredita, RV kao sudužnika i Kreditne unije Deponent kao vjerovnika. Ugovor o kreditu sklopljen je kao nenamjenski na iznos od 200.000,00 kuna. Navedenom spisu državnog odvjetništva prileži i prijedlog za ovrhu koji je Kreditna unija Deponent podnijela protiv RV radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine na adresi [adresa].
Sud je cijenio kao vjerodostojnu materijalnu dokumentaciju koja je pročitana na raspravi jer vjerodostojnost te dokumentacije ničime nije bila dovedena u pitanje.
12. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu s obranom optuženog ŠV, ovaj sud je utvrdilo da u ovom postupku nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom oštećenika kao tužitelja stavlja na teret. Naime, da bi bila ispunjena obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 224. KZ/97 bilo bi potrebno da počinitelj ovog kaznenog djela s ciljem da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist dovede nekog lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje imovine nešto učini. Ukoliko samo jedno od obilježja ovog kaznenog djela nije ispunjeno, ne može se niti govoriti o kaznenom djelu prijevare.
U konkretnom slučaju, a uzevši u obzir sve dokaze izvedene na raspravi, ovaj sud je utvrdio kako je sporni ugovor o kreditu samo formalno bio sklopljen na optuženog ŠV, dok je u stvarnosti pravi nositelj kredita bio AV. U tom smislu, sud je utvrdio i kako optuženi ŠV svojim postupanjem nije nikoga doveo u zabludu jer on nije niti primio novac na ime tog kredita, a nije ga niti bio dužan otplaćivati. Dakle, sud je cijenio kao istinitu obranu optuženika u cijelosti, pa tako i u dijelu da je AV bio taj koji je primio novac iz navedenog Ugovora o kreditu, a za koji je nesporno utvrđeno da je isplaćen u gotovini „na ruke“, i da je optuženik bio samo fiktivni nositelj kredita jer da AV nije bio kreditno sposoban.
Naime, obrana optuženika sukladna je materijalnoj dokumentaciji u spisu i to ponajprije uplatama koje su vršene na ime otplate tog kredita nakon njegovog sklapanja i to od strane AV. Doista nije niti životno niti logično da bi AV bio toliko angažiran u sam proces oko realizacije tog kredita te nakon sklapanja ugovora, kredit i isplaćivao, a da s tim kreditom ne bi imao veze, kako to u svom iskazu tvrdi. To tim više što iz iskaza svjedoka UV, a koji iskaz je sud u cijelosti cijenio kao istinit, proizlazi da je ŠV doista bio samo nominalni korisnik kredita jer da je sve vezano za taj kredit s njime pregovarao i dogovarao AV uz prisustvo KV koji je u to vrijeme bio čelnik unije. Pa je tako ovaj svjedok u iskazu naveo i da je AV u više navrata dolazio u Kreditnu uniju Deponent te da je s njima razgovarao o svojim poslovnim uspjesima i planovima te da je 2011., prilikom jednog razgovora izjavio da su mu potrebna novčana sredstva za jedan projekt, ali da nije kreditno sposoban pa je pitao da li je moguće da on kredit podigne putem treće osobe koja je kreditno sposobna i da ta osoba bude nosilac kredita. Svjedok je u iskazu opisao i kako je u konačnosti dogovoreno da se na taj način realizirati kredit. Dakle, svjedok EV je u cijelosti potvrdio navode iz obrane optuženika o tome da je kredit „glasio“ na njega jer AV nije bio kreditno sposoban, a trebali su mu novci za poslovni projekt. Nadalje, svjedok ZV je u iskazu iskazao i da je optuženi ŠV pristupio u urede Kreditne unije Deponent tek nakon što je cijeli kredit dogovoren s AV te da je AV predstavio optuženika kao osobu koja će biti nominalni nosilac i korisnik kredita. Ujedno, ovaj svjedok je naveo i kako je upravo AV bio taj koji je nakon sklapanja ugovora o kreditu plaćao rate kredita, no da je nakon nekog vremena počeo kasniti s uplatama, i da je upravo on bio taj koji je davao razne izgovore oko toga zašto kredit ne vraća. Svjedok je naveo i kako su oni taj kredit među sobom zvali kreditni spis AV, a ne ŠV. Da je tome tako, proizlazi i iz samog omota kreditnog spisa Kreditne unije Deponent, a koji prileži ovom kaznenom spisu i u koji je sud izvršio uvid na raspravi. Naime, na omotu tog spisa stoji naziv „ Đ“. Nije logično da bi se kredit zvao prvo imenom osobe koja je samo hipotekarni dužnik po tom kreditu, a tek onda po glavnom kreditnom dužniku.
Nadalje, svjedok ZV je u svom iskazu potvrdio obranu optuženika da optuženik nije sudjelovao u pregovorima i dogovorima vezano za taj kredit, niti kasnije u otplati tog kredita. Također, ovaj svjedok je naveo i kako u razgovorima koje je nakon sklapanja ugovora o kreditu vodio s AV, da se isti nikada nije žalio da bi optuženi ŠV bio odgovoran za ne plaćanje kredita, niti da bi AV i RV tijekom tih kontakata ukazivali da bi oni na bilo koji način bili prevareni od strane optuženog ŠV. Da je tome bilo tako, potvrdili su i svjedok KV i svjedokinja ĐV, a koji su u svojim iskazima opisivali kako je AV aktivno sudjelovao u pregovorima oko uvjeta za sklapanje spornog ugovora o kreditu, kao i da je upravo on vršio otplate istog. Time da je KV u tom smislu djelomično nastojao osporiti svoju svijest o tome da bi optuženik bio samo fiktivni nositelj kredita, a u kojem djelu sud njegov iskaz nije prihvatio kao istinit, a što je već i prethodno detaljno obrazloženo.
Pa kada se tome doda kako iz cijelog kreditnog spisa Kreditne unije Deponent proizlazi da se upravo RV višekratno obraćao Uniji i pritom molio mu se odobri odgoda otplate dospjelog dugovanja po kreditu jer da iz objektivnih razloga, i to teške materijalne situacije, nije u mogućnosti izvršiti otplatu po dospijeću, a pritom nigdje nije spomenuo optuženika, kao stvarnog nositelja kredita, jasno je kako se ovdje radilo o kreditu u kojem su upravo AV i RV bili stvarno nositelji. To tim više što je ovdje potrebo napomenuti kako je RV pokrenuo i parnični postupak radi isplate protiv ovdje optuženog ŠV, i to upravo na temelju spornog ugovora o kreditu te je i u tom postupku RV pravomoćno odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom.
Slijedom navedenog, a budući da nakon izvedenih dokaza sud nije utvrdio da bi optuženi ŠV počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom oštećenika kao tužitelja, to je sud donio presudu kojom je optuženika oslobodio optužbe.
U odnosu na troškove, a uzevši u obzir donesenu presudu kojom je optuženik oslobođen optužbe, sud je na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 oštećenika kao tužitelja RV obvezao na snašanje troškova kaznenog postupka, i to troškova iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/98 u paušalnom iznosu od 500,00 eura, a koji trošak je procijenjen kao adekvatan uzevši u obzir provedene rasprave i brojnost izvedenih dokaza, a koji trošak je naloženo oštećeniku kao tužitelju platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Ujedno, oštećenik kao tužitelj obvezan je na plaćanje troškova iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 koji se odnose na nužne izdatke optuženika ŠV te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
U Zagrebu 12. prosinca 2024.
Sudac:
Olja Krčar Mišić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- Oštećenik kao tužitelj RV
- Punomoćnik
- Optuženi ŠV
- Branitelj
- U spis
