Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-294/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Stečajna masa iza MG-GRUPA d.o.o. u stečaju, Zagrebačka 18, Rijeka, OIB 07022421824, zastupana po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku u Rijeci, protiv ovršenika LITMUS d.o.o., Škverska 8, Novigrad, OIB 33848082450, zastupano po punomoćniku Borisu Anišiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj Ovr-168/2023-5 od 17. ožujka 2023. , dana 12. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj Ovr-168/2023- 5 od 17. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odlučio da su temeljem čl. 210 st. 1 Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-261/2019 od 23. prosinca 2019., nedopušteni.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13. 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) odredbe kojega zakona se primjenjuju i u ovršnom postupku sukladno odredbi čl. 21. st. 1. OZ te predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži trošak žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovršenik. predložio da sud proglasi nedopuštenim prijenos i pljenidbu novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije, koju je izravnu naplatu pokrenuo ovrhovoditelj dana 20. veljače 2023. . Navedeni prijedlog obrazlaže kako je ovrhovoditelj 8. veljače 2023. predao Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-261/2019 od 23. prosinca 2019. radi naplate iznosa od 4.131,20 eura na ime zakonskih zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak. Nadalje, navodi da je navedena presuda djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-3712/2021 od 14. veljače 2022., te je pravomoćno potvrđen iznos od 167.650,00 kuna na ime parničnih troškova. Ovršenik tvrdi da na iznos pravomoćno dosuđenog parničnog troška nisu dosuđene zatezne kamate, a da je pravomoćno dosuđeni parnični trošak dobrovoljno podmirio 28. listopada 2022., dakle prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu. Smatra kako obzirom da je isplatio parnične troškove prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu ne postoji ovršna isprava koja bi bila temelj za provođenje ovršnog postupka radi naplate zatezne kamate na dosuđene troškove kao glavnog potraživanja, a sve obzirom da je navedeno potraživanje određeno ovršnom ispravom prestalo ispunjenjem prije pokretanja ovršnog postupka čime je prestalo pravo ovrhovoditelja tražiti pripadajuće zatezne kamate. Navedeno jer u skladu s odredbom čl. 160. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005, 41/2008, 125/2011., 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 - dalje: ZOO), prestankom glavne obveze prestaju i sporedna prava. U tom smislu da prestankom novčane tražbine određene ovršnom ispravom po osnovu parničnih troškova, i to ispunjenjem prije pokretanja ovršnog postupka, prestaje i pravo vjerovnika te tražbine da u ovršnom postupku temeljem odredbe čl. 30. st. 2. i 5. Ovršnog zakona zahtjeva plaćanje zateznih kamata na troškove postupka kao akcesornog prava koje kao takvo nije bilo određeno ovršnom ispravom.
5. Između stranaka je nesporno da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-261/2019 od 23. prosinca 2019., naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju isplati parnični trošak u iznosu od 222.700,00 kuna / 29.557,37 eura te da drugostupanjski sud u odnosu na dosuđene parnične troškove potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu od 167.650,00 kuna / 22.250,98 eura. Isto tako, nije sporno da je ovršenik iznos dosuđenog parničnog troška dobrovoljno podmirio 28. listopada 2022.
6. Iz specifikacije potraživanja ovrhovoditelja utvrđeno je da ovrhovoditelj izravnom naplatom potražuje zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-261/2019. Također je utvrđeno da presudom Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-261/2019 od 23. prosinca 2019. kao niti presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-3712/2021 od 14. veljače 2022. nije određeno plaćanje zateznih kamata na dosuđene troškove postupka.
7. Prvostupanjski sud navodi da je čl. 30. stavkom 2. OZ-a propisano da ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u ovršnoj ispravi da će sud na prijedlog ovrhovoditelja u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke do naplate.
8. Utvrdivši da je ovršenik parnični trošak platio u cijelosti dobrovoljno dana 28. listopada 2022., a da je zahtjev za izravnu naplatu (radi naplate zakonskih zateznih kamata na plaćeni trošak parničnog postupka) podnesen 8. veljače 2023. prvostupanjski sud zaključuje da je tražbina određena ovršnom ispravom prestala prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, da ovršnom ispravom nije određeno plaćanje zateznih kamata na trošak parničnog postupka te da sukladno čl. 160. stavku 2. ZOO prestankom glavne obveze prestaju i sporedna prava.
9. Posljedično svega navedenog, suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da prestankom novčane tražbine određene ovršnom ispravom s osnova troškova parničnog postupka prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, prestaje i pravo vjerovnika te tražbine da u ovršnom postupku zahtjeva plaćanje kamata na troškove parničnog postupka kao akcesornog prava koje nije određeno ovršnom ispravom (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2854/13-3 od 10. prosinca 2014.).
10. Pravilno žalitelj navodi da prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze mora platiti i zateznu kamatu. No ta obaveza dužnika ne nastaje po samom zakonu kako to tvrdi žalitelj, već onda kada vjerovnik postavi takav zahtjev i kada mu bude naloženo plaćanje po određenoj stopi i u određenom razdoblju. U konkretnom slučaju u kojem ovršeniku ovršnom ispravom nije naloženo plaćanje zateznih kamata na parnični trošak, a ovršenik je parnični trošak platio prije podnošenja prijedloga za izravnu naplatu, ovrhovoditeljev prijedlog za izravnu naplatu zateznih kamata na plaćeni parnični trošak je nedopušten.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 12. prosinca 2024.
Sutkinja:
Gabriela Topić Kordej
