Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-720/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda MBV, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupana po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika Instalmont Termocentar d.o.o., OIB: 44586331767, Čakovec, Kralja Tomislava 7, zastupan po punomoćnicima Vladi Sevšeku i Jurici Sevšeku, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Sevšek & Partneri d.o.o u Varaždinu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-8/20-2 od 13. siječnja 2020., dana 12. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika izjavljena izvan žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7., 9. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ), te se u tom dijelu potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-8/20-2 od 13. siječnja 2020.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sastavljenog u formi Zapisnika od strane Općinskog suda u Čakovcu posl. br. I- 1250/95 od 23. kolovoza 1995., ispravljenog pravomoćnim rješenjem istoga suda I- 1250/95-6 od 17. svibnja 2013. radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 4.405.201,58 kn određena je ovrha na 60/120 suvlasničkog dijela (etažno vlasništvo E1) nekretnina ovršenika upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, zk. ul. B. 6249 e k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]/A/1/446/8.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačiti pobijanu odluku, uz naknadu troška žalbenog postupka ovršeniku.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st.

2. ZPP u svezi sa čl. 381. ZPP.

5. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe članak 354. st. 2. točka 1. ZPP kojom je propisano da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (članak 71. st. 1 toč. 1 do 6. ) odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u odnošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je nakon donošenja rješenja o ovrsi, rješenjem posl. br. Su-138,150/20 od 9. ožujka 2020. prihvaćen zahtjev ovršenika za izuzećem sutkinje koja je donijela rješenje o ovrsi radi otklanjanja svake sumnje u nepristranost suca, međutim da nisu postojali razlozi propisani odredbom članka 71. st, 1. toč. 1 do 6. radi kojih sudac mora biti izuzet.

7. Kako u trenutku donošenja rješenja o ovrsi sudac nije bio izuzet, a nisu zakonski postojali razlozi radi kojih se sudac mora izuzeti, nije počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP.

8. Ovršenik u žalbi navodi kako isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava, da isprva nije stekla svojstvo ovršnosti, da je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost, da je protekao rok u kojemu se može tražiti ovrha, da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, Ističe i prigovor zastare potraživanja.

9. Žalbene navode ovršenika kojima ističe da je nastupila zastara potraživanja, čime sadržajno ukazuje na žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, kao i žalbene navode ovršenika da ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu, kojima ukazuju na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, ovaj sud nije ispitivao sukladno čl. 52. OZ, budući da o navedenim razlozima odluku donosi sud prvog stupnja.

10. Neosnovano žalitelj smatra da su ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. st. 1. točka 1. i 2. OZ. Člankom 50. st. 1. toč. 1. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, dok je toč. 2. propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršni prijedlog podnesen na temelju ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sastavljenog u formi Zapisnika od strane Općinskog suda u Čakovcu posl. br. I-1250/95 od 23. kolovoza 1995., ispravljenog pravomoćnim rješenjem istoga suda I-1250/95-6 od 17. svibnja 2013. Stoga se, u smislu odredbe čl. 23. točka 1. OZ radi o ovršnoj ispravi.

11. Na žalbene navode ovršenika kojima osporava valjanost rješenja o ispravku ovršne isprave I-1250/95-6 od 17. svibnja 2013 valja odgovoriti da je u tijeku ovršnog postupka ovršni sud vezan za pravomoćnu i ovršnu ispravu na temelju koje je pokrenut ovršni postupak te nema ovlaštenja preispitivati pravilnost činjeničnog stanja na kojem je ista utemeljena, zbog čega žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud nije smio donijeti rješenje o ispravku jer za to nisu bile ispunjene pretpostavke, nema utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Naime, pobijano rješenje o ovrsi nedvojbeno se temelji na ovršnoj ispravi, pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci, koja je ispravljena pravomoćnim sudskim rješenjem, pa sve dok se ta isprava u cijelosti ili dijelom ne stavi izvan snage, ovršni je sud dužan po njoj postupati u ovršnom postupku.

12. Neosnovano žalitelj smatra da se radi o presuđenoj stvari. U ovršnom postupku, kao posebnom postupku, primarni izvor procesnog prava su upravo odredbe OZ, kao općeg propisa, Međutim OZ ne uređuje sva pitanja ovršnog procesnog prava nego regulira amo one institute koji su specifični za ovršno procesno pravo. Dakle, OZ modificira opće procesne institute (parničnog postupka), prilagođavajući ih prirodi ovršnog postupka.

Upravo zbog tog razloga čl. 21. st. 1. OZ propisano je opće pravilo o supsidijarnoj primijeni parničnog procesnog prava, koji se u ovršnom postupku primjenjuje na odgovarajući način, ako OZ nije drukčije određeno, pa tako i odredba čl. 333. st. 2 ZPP, kojom je propisana presuđena stvar kao procesna zapreka za pokretanje novog postupka (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1677/09 od 18. veljače 2010.).

13. Prema odredbi čl. 333. st. 2. ZPP prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

14. Da bi se ostvario sadržaj te postupovne odredbe, potrebno je da je o zahtjevu već pravomoćno odlučeno između istih stranaka, dakle potrebno je utvrditi subjektivni i objektivni identitet spora.

15. Iz stanja spisa proizlazi da su u predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-459/12 stranke bile ovrhovoditelj Međimurska banka d.d. i ovršenik Međimurje instalomont d.d. u stečaju, dok je ovršna isprava rješenje o osiguranju Općinskog suda u Čakovcu broj I.1250/95 od 23. kolovoza 1995.. Kako su u ovom predmetu stranke Privredna banka Zagreb d.d. i Instalomont Termocentar d.o.o., ne postoji subjektivni identitet ovog spora i pravomoćno završenog spora Ovr-459/12 jer se ovršni postupci ne vode između istih stranaka, pa nisu ostvarene pretpostavke za odbacivanje ovršnog prijedloga na temelju odredbe čl. 333. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 21st. 1. OZ.

16. Neosnovano ovršenik u žalbi ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ, jer iz stanja spisa ne proizlazi da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka.

17. Žalbeni navodi ovršenika kojima osporava tražbinu ovrhovoditelja u pogledu visine ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi jer je tražbina ovrhovoditelja utvrđena ovršnom ispravom, a ovršenik u žalbi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave ne može osporavati pravilnost i zakonitost ovršne isprave, već bi sukladno odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ tražbinu mogla osporavati samo iz razloga ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

18. Slijedom navedenog, kako nisu uočeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i 5. OZ, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 50. st. 5. OZ, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja.

19. Ovršeniku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu 12. prosinca 2024.

Sudac:

Tihana Marija Miladin