Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4087/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PIP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-576/2022-8 od 11. travnja 2024., dana 12. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-576/2022-8 od 11. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj troškove postupka u iznosu od 500,00 eura (točka II. izreke).
2. Protiv toga rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Suprotno navodima žalbe, pobijano rješenje sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno sadržajnim navodima žalbe, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijanog rješenja nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.
5. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet ovog postupka zahtjev je tužitelja kojim ponovno, kao i u predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2434/2016, traži da tužena trpi namirenje njegove tražbine. Tužitelj je u tužbi naveo da ima pravni interes za podnošenje te tužbe "iz činjenice da isti ne raspolaže izvornikom predmetnog Ugovora o zajmu".
6.1. Valja istaknuti da je predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2434/2016 pravomoćno okončan odbačajem tužbe koje je rješenje potvrdio Županijski sud u Rijeci dana 5. veljače 2021. pod poslovnim brojem Gž-2023/2019. Tužitelj se obratio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlogom za dopuštenje revizije protiv navedenog rješenja Županijskog suda u Rijeci te je taj sud odbacio prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije 5. travnja 2022. pod brojem Revd-2272/2021.
7. Tužitelj u žalbi ponovno ističe da ne raspolaže izvornikom predmetnog Ugovora o zajmu na temelju kojeg bi bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv tuženice, već samo njegovom preslikom, pa da s obzirom na to ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, jer da preslika navedenog Ugovora bez klauzule ovršnosti ne predstavlja podobnu ovršnu ispravu.
7.1. Glede toga navodi kako je točno da predmetni Ugovor o zajmu broj 090323 MK koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1645/09 predstavlja ovršni javnobilježnički akt, u skladu s odredbom članka 54. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu (“Narodne novine” br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16, dalje: ZJB), te odredbom članka 23. stavak 1. točka 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ), ali da on u smislu odredbe članka 1.a ZJB-a nije bio sudionik niti stranka predmetnog pravnog posla, jer da je spomenuti Ugovor solemniziran jedino u odnosu na tuženicu, koja je bila jedini sudionik i stranka spornog pravnog posla.
7.2. S obzirom na navedeno, a ukazujući i na odredbe članaka 54. stavak 7. i 59. stavak 1. ZJB-a, smatra kako nije u mogućnosti zahtijevati od javnog bilježnika stavljanje potvrde o ovršnosti na predmetni Ugovor o zajmu, u vezi čega ukazuje na iskaz javnog bilježnika Igora Martinovića u postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-4731/16, zatim na očitovanje Hrvatske javnobilježničke komore od 21. studenoga 2016., kao i na odredbu članka 93. ZJB-a. Stoga je mišljenja kako je u smislu odredbe članka 339. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) ovlašten podnijeti hipotekarnu tužbu protiv tuženice.
8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ove parnice zahtjev tužitelja radi trpljenja namirenja njegove novčane tražbine u iznosu od 11.276,91 eura, zajedno sa zateznom kamatom počev od podnošenja tužbe do isplate i to sudskom prodajom nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.
8.1. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj na temelju Ugovora ovlašten neposredno tražiti ovrhu na gornjoj nekretnini radi namirenja Ugovorom osigurane tražbine, jer mu je takvu izričitu suglasnost dala tuženica, pa utvrđuje kako Ugovor predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe članka 54. stavak 1. i 6. ZJB-a na temelju koje je tužitelj ovlašten neposredno provesti prisilnu ovrhu protiv tuženice, a s obzirom na upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini. Nastavno utvrđuje kako Ugovor u smislu odredbe članka 59. stavak 1. ZJB-a ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, odnosno ovršne isprave u odnosu na obje Ugovorne stranke, neovisno o tome što je potvrđen samo u odnosu na tuženicu kao založnog dužnika, a da je iz Ugovora razvidno kako je tri primjerka istoga preuzeo zajmodavac (tužitelj).
8.2. Stoga, suprotno žalbenim navodima, sud pravilno utvrđuje neosnovanim tvrdnje tužitelja kako ne raspolaže izvornikom Ugovora, pa da bi slijedom toga predmetna tužba predstavljala jedino pravno sredstvo za ostvarenje njegovih prava iz Ugovora.
8.3. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je odredbom čl. 20. Ugovora utvrđeno je da je ugovor i solemniziran u pet primjeraka i da tri primjerka preuzima zajmodavac, jedan primjerak zajmoprimac a jedan primjerak ostaje kod javnog bilježnika. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako iz sadržaja Ugovora proizlazi da je tri njegova primjerka (izvornika) preuzeo tužitelj kao zajmodavac, odnosno njegov punomoćnik BI, čiji potpis se nalazi na Ugovoru, pa su neosnovane tvrdnje tužitelja kako ne raspolaže izvornikom predmetnog Ugovora o zajmu na temelju kojeg bi bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv tuženice, već samo njegovom preslikom, jer to s obzirom na navedeno ničim nije dokazao. Dakle, tužitelj nije dokazao da mu je uručen samo jedan primjerak solemniziranog ugovora koji je predao u zemljišne knjige radi upisa hipoteke.
8.4. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da predmetni Ugovor ima svojstvo sudske nagodbe koja je ovršna u smislu odredbe čl. 21. OZ-a, to je pravilno sud odbacio tužbu primjenom odredbe čl. 323. ZPP-a.
9. Valja istaknuti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev x broj 507/2014 od 18. lipnja 2014. na koje se pozvao taj sud u svom rješenju u kojem je odbacio prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije 5. travnja 2022. pod brojem Revd-2272/2021: "Kada su stranke sastavile ugovor u obliku javnobilježničkog akta ili solemizirane privatne isprave koji sadrže klauzulu ovršnosti (klauzulu exequendi), tada nema mjesta vođenju parnice, već vjerovnik može svoja prava ostvariti izravno u ovršnom postupku. Svrha omogućavanja sporazuma između stranaka o provođenju ovrhe o dospijeću tražbine upravo je bilo izbjegavanje vođenja parničnog postupka i omogućavanje ostvarivanja svojih prava izravno u ovršnom postupku po dospijeću tražbine."
10. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje hipotekarne tužbe opisanog sadržaja, jer već raspolaže ispravom (Ugovorom) na temelju koje u smislu odredaba članaka 22. i 23. točka 5. OZ-a i odredbe članka 54. stavak 3. ZJB-a može neposredno tražiti ovrhu radi prisilnog ostvarenja tražbine koja potječe iz predmetnog Ugovora.
11. Sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tuženoj naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tuženoj za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.
12. Zbog svega izloženog žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda.
U Zagrebu 12. prosinca 2024.
Sudac:
Ivica Veselić
