REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3053/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2300/2020-31 od 31. svibnja 2023., 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2300/2020-31 od 31. svibnja 2023. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2300/2020-31 od 31. svibnja 2023. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-3727/20 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 796,33 EUR / 6.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. travnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak odmjeren u iznosu od 1.744,06 EUR / 13.140,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za ostale odnose od presuđenja do isplate (točka III. izreke). Tako je sud riješio pozivom na određenje iz čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC) u vezi s odredbom čl. 1045. i čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO); a sve imajući u vidu provedeno vještačenje po prometnom vještaku Peri Todoroviću.

2. Protiv presude u točkama I. i III. izreke tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukratko, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku budući presuda sadrži proturječnost o odlučnim činjenicama; te je ostvarena i bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. Zakona o parničnom postupku jer je presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita u točkama I. i III. izreke.

6. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22); time da je od 1. siječnja 2024. euro službena valuta u Republici Hrvatskoj.

7. Uvodno se ukazuje da se predmetno radi o sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovog Zakona. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što žalitelj čini u predmetnoj žalbi iako izričito ne navodi i taj žalbeni razlog.

8. Suprotno navodima žalitelja, niti u postupku koji je prethodio donošenju presude niti u presudi nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje ukazuje opisno žalitelj u žalbi. Izreka presude je jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i pravilnoj primjeni materijalnog prava. Isto tako, nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a jer je sud sudio sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a odlučivao u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 796,33 EUR na ime regresnog potraživanja imovinske štete koja je nastala 24. veljače 2019. kada je na kolnik autoceste A5 kod mjesta Svilaj, istrčao divlji zec (divljač) i vozilo kojim je upravljao GJ udarilo je u divljač.

10. Pravilno je sud primijenio odredbu čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) kojom odredbom je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač se odgovara po osnovi krivnje te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

11. Iz podataka u spisu je razvidno da je tijekom postupka saslušan vozač vozila GJ koji je izjavio da se radilo o uvjetima smanjene vidljivosti (iza 22,00 h), te da se uključivao na autocestu na čvoru Svilaj te je pri ulasku na autocestu na nepreglednom zavoju izletio zec s desne strane autoceste te je došlo do kontakta sa donjim desnim prednjim dijelom njegovog osobnog vozila.

12. Iz provedenog prometnog vještačenja koji je sačinio vještak Pero Todorović (list 159.-164. spisa) proizlazi da je na vozilu oštećen prednji branik u krajnje desnom dijelu, desna rešetka u braniku, PVC obloga desnog blatobrana. Vještak je utvrdio obzirom na fotografije na licu mjesta odnosno vozila i uginule divljači, da je u noćnim uvjetima vožnje vizualna pažnja vozača usmjerena ispred vozila i nešto u desnu stranu, da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo po desnoj srednjoj traci u trenutku naleta, da je zec na kolnik izašao s travnate površine s desne strane i vozilo osiguranika je na njega naletjelo, a u trenutku naleta vozilo se kretalo brzinom od 82 km/h. Na mjestu štetnog događaja postoji prometni znak ograničenja brzine od 80 km/h i osiguranik tužitelja izbjegao bi štetni događaj pri brzini od najviše 50 km/h zbog čega zaključuje vještak da štetni događaj nije vozač mogao izbjeći pri brzini od ograničenja 80 km/h. Stoga je pravilan zaključak suda da nema krivnje vozača za predmetnu prometnu nezgodu budući isti nije mogao izbjeći štetni događaj pri dozvoljenoj brzini ograničenja.

13. Iz Ophodarskih dnevnika i Putnog radnog lista te Dnevnika rada od 24. na 25. veljače 2019. proizlazi da je na temelju te dokumentacije, odnosno iz Zapisnika o prometnoj nesreći od 24. veljače 2019. (list 15. -22. spisa) jasno proizlazi da su tuženikovi ophodari vršili ophodnju predmetne dionice autoceste predmetnog dana između 19,00 i 07,00 sati te da je pregledana zaštitna žičana ograda prije i poslije mjesta štetnog događaja te da nije pronađeno oštećenje niti prokop.

14. Međutim prihvaća se ocjena prvostupanjskog suda da sama činjenica da se zec našao na kolniku autoceste ukazuje da je očito negdje postojala rupa ili eventualni procjep kroz koju je divljač uspjela proći, pa sama činjenica što su ophodari izvršili ophodnju autoceste ne znači da ne postoji odgovornost tuženika odnosno da nije bilo propusta u održavanju zaštitne ograde.

15. Prihvaća se zaključak suda da tuženik odgovara trećim osobama za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi pretpostavljene krivnje u smislu čl. 1045. ZOO-a, budući je nesporno da je tuženik propustio održavati zaštitnu ogradu na pravilan način, jer da je zaštitna ograda bila propisno održavana ne bi se divljač našla na kolniku autoceste. Budući tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno da nije poduzeo sve potrebne radnje kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici cesta.

16. Isto tako pravilno se sud poziva i na odredbu čl. 50. st. 2. ZC-a, kojom je odredbom propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označna prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

17. Isto tako, tuženik nije tvrdio da bi na autocesti bilo znakova koji bi se odnosili na divljač već, kako je izneseno, na autocesti se nalazi žičana ograda koja bi trebala spriječiti izlazak divljači na cestu. Nije sporno da je do prometne nezgode došlo na način da je pred vozilo osiguranika tužitelja izletio zec te je do nezgode došlo upravo zbog neprimjerenog održavanja prometnice budući u suprotnom - ne bi došlo do izlijetanja zeca na autocestu.

18. Isto tako, pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku te je vrlo jasno i detaljno obrazložena, a sve u smislu čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23). Isto tako žalitelj u žalbi niti ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku.

19. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da navodima žalbe žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude.

20. Zbog toga je valjalo na temelju čl. 368. st.1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u točkama I. i III. izreke.

Zagreb, 12. prosinca 2024.

Sutkinja

Dubravka Zubović