Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1542/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Melite Novoselac, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Jelene Bušić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Radeljak, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 2024., poslovni broj P-657/2022-44, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 2024., poslovni broj P-657/2022-44
- potvrđuje u pobijanom dijelu kojom je usvojen tužbeni zahtjev (točka I. izreke)
- preinačava u pobijanoj točki II. izreke kojom u kojoj je odlučeno o parničnom trošku i sudi:
"Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovim postupkom prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.133,45 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 151.926,49 kn / 20.164,11 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:
-47,88 € teku od dana 03.02.2010.g.,
-58,02 € teku od dana 02.03.2010.g.,
-29,20 € teku od dana 30.03.2010.g.,
- 97,64 € teku od dana 02.04.2010.g.,
- 97,91 € teku od dana 04.05.2010.g.,
- 107,40 € teku od dana 02.06.2010.g.,
- 176,16 € teku od dana 02.07.2010.g.,
- 156,30 € teku od dana 03.08.2010.g.,
- 190,82 € teku od dana 07.09.2010.g.,
- 20,97 € teku od dana 22.09.2010.g.,
- 185,13 € teku od dana 07.10.2010.g.,
- 155,54 € teku od dana 03.11.2010.g.,
- 221,56 € teku od dana 07.12.2010.g.,
- 284,96 € teku od dana 12.01.2011.g.,
- 227,31 € teku od dana 10.02.2011.g.,
- 238,13 € teku od dana 11.03.2011.g.,
- 219,10 € teku od dana 07.04.2011.g.,
- 242,88 € teku od dana 05.05.2011.g.,
- 311,37 € teku od dana 11.06.2011.g.
- 327,39 € teku od dana 09.07.2011.g.,
- 516,86 € teku od dana 11.08.2011.g.,
- 174,60 € teku od dana 09.09.2011.g.,
- 126,39 € teku od dana 04.10.2011.g.,
- 67,17 € teku od dana 12.11.2011.g.,
- 117,33 € teku od dana 14.12.2011.g.,
- 125,11 € teku od dana 10.01.2012.g.,
- 138,18 € teku od dana 14.02.2012.g.,
- 123,00 € teku od dana 09.03.2012.g.,
- 131,54 € teku od dana 11.04.2012.g.,
- 119,59 € teku od dana 08.05.2012.g.,
- 15.128,68 € teku od dana 31.05.2012.g., do isplate, prema stopi koja se za razdoblje do dana 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne kamatne stope hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od dana 01. kolovoza 2015. godine prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od dana 01. siječnja 2023.g. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovim postupkom prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.449,08 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dijelu kojim je tužbeni zahtjev usvojen (točka I. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i u odluci o parničnom trošku (točka II. izreke), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj. Izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima iste, dok su u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju spisa, a kako je prvostupanjski sud postupio po uputi ovoga suda iz ukidbene odluke broj Gž-2283/2021 od 20. siječnja 2022., to se žalbeni navodi u tom dijelu ukazuju neosnovanim.
7. Prvostupanjski sud je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).
8. Stoga nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.
8.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da sud nije izveo sve potrebne dokaze, a s obzirom da se učinak presude u predmetu kolektivne zaštite proteže na tužitelja, dok banka na kojoj je teret dokaza, na osnovi izvedenih, nije dokazala drugačije stanje u ovoj pravnoj stvari.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu stečenih bez pravne osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi kojima je određeno da se isplata kredita i otplata anuiteta veže za valutu švicarskog franka (CHF).
10. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika dana 16. kolovoza 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 173.00,00 CHF (dalje Ugovor), da je isplata kredita i otplata anuiteta vezana za valutu CHF, uz promjenjivu kamatnu stopu koja se tijekom otplatnog razdoblja mijenjala.
11. Prvostupanjski sud je prihvaćajući nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka utvrdio je da je tužitelj zbog valutne klauzule u otplatnom razdoblju platio veći iznos od ukupno 20.164,11 EUR-a, koji iznos je i dosudio tužitelju pozivom na odredbe čl. 4., 29., 270., 272., 320. i 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 35/05., 41/08., 75/15., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO).
11.1. S pravom prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži, s obzirom da spomenuta razlika nije predmet spora u konkretnom slučaju u kojem tužitelj potražuje razliku s osnova ništetnosti pojedinih odredbi ugovora. Naime, prigovor radi prebijanja ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne i ako određeno navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s time da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena.
12. Između stranaka je i dalje ostala sporna ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu, zastaru tražbine, tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose, te troškova postupka.
13. Prvostupanjski sud je o ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu zauzeo stav u ovom postupku kao o prethodnom pitanju.
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula, te da je tuženik duža vratiti tužitelju ono što je primio s osnove ništetnosti.
15. Nesporno je, da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je jasan pravni stav da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“, broj 41/14. i 110/15. dalje ZZP/14), a temeljem čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. ZZP/14.
16. Dakle, presudom u kolektivnom sporu i to Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTS ) poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudom VTS-a poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. koje obvezuju prvostupanjski sud, utvrđene su ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke i odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju direktan učinak i na ovaj predmet, a u smislu čl. 502. a i čl. 502. c ZPP-a.
17. Slijedom navedenog, tužitelj se u ovoj pravnoj stvari s pravom poziva na pravne stavove i utvrđenja iz pravomoćnih odluka donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tuženik kao trgovac u odnosu na kojeg je vođen kolektivni spor, međutim, ima pravo u individualnim postupcima potrošača dokazivati da se odluke donesene u kolektivnom sporu ne mogu primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, a u ovom postupku tuženik to nije dokazao.
18. Naime, tužitelj je u svom iskazu osporio da su mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu dane potrebne obavijesti vezano za posljedice i rizik vezivanja kredita uz tečaj CHF.
19. Stoga je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne.
20. Kako je tuženik dosuđeni iznos primio na temelju nepoštenih, a time i ništetnih odredaba ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na poštenje. Odredbe ugovora o kreditu koje su utvrđene ništetnim, ništetne su od početka pa se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.
21. Prvostupanjski sud je s osnovom odbio i prigovor zastare potraživanja s obzirom da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare po čl. 241. ZOO-a koja je ponovo počela teći tek od pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku 14. lipnja 2018. tako da do podnošenja tužbe 3. prosinca 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina koji se u ovom slučaju primjenjuje po čl. 225. ZOO-a. Taj stav sukladan je objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF.
22. U odnosu na osporavanje statusa tužitelja kao potrošača pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj taj status ima. Naime, po čl. 3. ZZP-a potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu, a u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. I prema Direktivi 93/13 kod utvrđenja statusa potrošača odlučan je objektivni funkcionalni kriterij što znači da fizička osoba sklapa konkretan ugovor radi obavljanja osobnih odnosno privatnih potreba. Upravo navedeno proizlazi iz sadržaja ugovora koji je sklopljen kao hipotekarni kredit i to od strane tužitelja kao fizičke osobe i tuženika kao kreditora.
23. Dakle, s obzirom na naprijed navedeno, a kako ni ostali žalbeni navodi u odnosu na tužbeni zahtjev nisu doveli u sumnju odluku prvostupanjskog suda, žalba tuženika je ocijenjena kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom usvajajućem dijelu (točka I. izreke) potvrđena.
24. U odnosu na odluku o parničnom trošku (točka II. izreke) žalba tuženika je djelomično osnovana.
24.1. Naime, i po stavu ovog suda, pravilno tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju priznao trošak vještačenja prije tužbe u iznosu od 79,63 EUR-a, koji nije bio nužan za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, kao i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 236,00 EUR-a jer ne postoji dokaz da ju je tužitelj platio, zbog čega je u tom dijelu žalba tuženika uvažena kao osnovana, tuženiku umanjen trošak za 315,63 EUR-a i presuda prvostupanjskog suda preinačena, a tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 6.133,45 EUR-a.
24.2. U odnosu na preostale žalbene navode vezane uz troškove, ovaj sud smatra potrebnim za istaći da iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj pristojbu na tužbu u iznosu od 117,99 EUR-a platio (list 342. spisa) i dokaz o tome dostavio uz podnesak od 06.12.2019. za koji mu je osnovano priznat trošak u visini od 50 bodova, dok je ročište održano 24.05.2021., a ne 14.05.2021., pa se očigledno radi o pogrešci u pisanju datuma, te su ti žalbeni navodi ocijenjeni kao neosnovani.
25. Kako je tuženik s podnesenom žalbom uspio samo u odnosu na trošak postupka, ovaj sud je stava da je uspio s neznatnim dijelom zbog čega istome ne pripada pravo na dosudu troškova žalbenog postupka, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju odredbe čl. 166. ZPP-a.
26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a.
Osijek, 12. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Melita Novoselac
