Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-662/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/23 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu br. K-71/2023-20 od 11. prosinca 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. ZC kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu br. K-71/2023-20 od 11. prosinca 2023. godine, opt. ZC proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, pa je za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. ZC je dužan u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude na ime imovinskopravnog zahtjeva ošt. trgovačkom društvu Kodra d.o.o. isplatiti iznos od 331,67 eura.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja Gorana Ružica, odvj. iz Čakovca, koji padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude žali se opt. ZC po branitelju Goranu Ružiću, odvj. iz Čakovca, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe ili mu izrekne blažu kaznu, podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. U odgovoru na žalbu optuženika, državni odvjetnik ističe kako je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnjama optuženika, donio pravilnu i zakonitu odluku. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-570/2024 od 4. prosinca 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
4. Žalba opt. ZC nije osnovana.
5. Žalitelj (opt. ZC) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
5.1. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane optuženika, posebno iskaza svjedoka RC, te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 18. travnja 2022. godine, zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta broj KU-119/22 od 18. travnja 2022. godine, nepobitno utvrdio kako je u konkretnom slučaju kod opt. ZC pronađen i od njega oduzet novčanik vozača RC, te da je isti sav novac iz novčanika potrošio za svoje potrebe. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio obranu optuženika smatrajući da je ista usmjerena na ublažavanje ili otklanjanje kaznene odgovornosti za počinjeno kazneno djelo. Analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. MC počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.
5.2. Uslijed navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi optuženika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
6. Žalitelj (opt. ZC) pobija presudu zbog odluke o kazni. Suprotno žalbenom navodu prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.
6.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. ZC za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, pri čemu je za ukazati da je optuženik do sada bio kazneno osuđivan što upućuje na zaključak da se radi o osobi čiji dosadašnji život ukazuje na neusklađenost ponašanja s društvenim normama i očiglednu sklonost ka činjenju kaznenih. Dosadašnja osuđivanost nije polučila pozitivne rezultate kod optuženika da ne čini nova kaznena djela, već je nastavio postupati na društveno neprihvatljiv i nezakonit način. Takva vrsta i mjera sankcije i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).
7. Slijedom navedenog, žalba opt. HC nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 12. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
