Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-648/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 232. st. 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici br. K-141/2023-51 od 3. rujna 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. BČ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici br. K-141/2023-51 od 3. rujna 2024. godine, opt. BČ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – utajom iz čl. 232. st. 1. i 3. KZ/11, pa je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 232. st. 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. 1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. BČ dužan je na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva platiti ošt. TD E.&S S leasing d.o.o. Zagreb, Zelinska 3, iznos od 9.097,40 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 8.177,60 eura teku od 18.09.2013.

- na iznos od 919,80 eura teku od 23.10.2013.

do 31.7.2015. godine po stopi jednakoj eskontnoj stopi HNB koja je važila na zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31.prosinca 2022. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 01.siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Iznos od 8.177,60 eura odnosi se na glavnicu, dok se iznos od 919,80 eura odnosi na ovršne troškove sukladno Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca, posl. br. Ovrv-1561/2013 od 23.10.2013. godine, a sve u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti i izvršnosti presude.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, opt. BČ dužan je platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 eura u korist državnog proračuna RH.

2. Protiv te presude žali se opt. BČ po branitelju Milenku Ščetaru, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić iz Križevaca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-563/2024 od 4. prosinca 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

5. Žalba opt. BČ je neosnovana.

6. Žalitelj (opt. BČ) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno tom žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

7. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

7.1. Suprotno navedenom žalbenom navodu, po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda optuženik je bio svjestan da je bio dužan uplaćivati mjesečne najamnine za vozilo koje je nabavio temeljem zaključenog ugovora o leasingu, te da je bio dužan po prijevremenom prestanku ugovora o leasingu predati predmet leasinga davatelju leasinga. Suprotno navedenom opt. BČ nije redovno plaćao dospjele obroke leasinga, a po raskidu ugovora od strane oštećenika zbog neispunjavanja te obveze nije vratio predmet leasinga oštećeniku-davatelju leasinga i vlasniku vozila, već je vozilo zadržao za sebe i do danas isto nije predao na zahtjev oštećenika, a što proizlazi iz iskaza svj. DG predstavnika oštećenika. Analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. BČ počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci pobijane presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

7.2. Stoga nije osnovana žalba opt. BČ zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, a na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi optuženika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

8. Opt. BČ u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

8.1. Prilikom odmjeravanja sankcije u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud optuženika za počinjeno kazneno djelo utaje, temeljem čl. 232. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera sankcije koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenih kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

9. Žalitelj pobija presudu zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi jer da nije jasno kako je sud došao do navedenog iznosa. Suprotno žalbenom navodu iz sadržaja izreke i obrazloženja presude razvidno je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženik na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva ostao još dužan platiti preostali iznos glavnice u iznosu od 8.177,60 eura i u iznosu od 919,80 eura, što u zbroju ukupno iznosi 9.097,40 eura s pripadajućom zakonskom kamatom. Dakle, radi se preciziranom imovinskopravnom zahtjevu od strane oštećenika o kojem se u cijelosti može odlučiti donošenjem odluke kako je to učinio prvostupanjski sud, a što prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Stoga se žalbeni navod optuženika i u tome dijelu ukazuje neosnovanim.

10. Žalitelji pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da opt. BČ može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka, te da tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija, kao i njegove obitelji. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.

11. Slijedom navedenog žalba opt. BČ nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 12. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić