Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5792/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene političke stranke Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje - HDSSB, zbog prekršaja iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj: 82/2008, 125/2011, 20/2012, 138/2012 i 69/2017), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Filipu Glavašu iz Osijeka i žalbi ovlaštenog tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 16. ožujka 2022., broj:72. Pp-3107/2021, na sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e :

I.Prihvaća se žalba tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, te se preinačuje pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenoj političkoj stranci Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje - HDSSB, za prekršaj iz 35. Zakona o ravnopravnosti spolova, za koji je tom presudom proglašena krivom, izriče novčana kazna 5.308,91 EUR (pet tisuća tristo osam eura i devedesetjedan cent) /40.000,00 (četrdeset tisuća) kuna.

II.Izrečenu novčanu kaznu okrivljena politička stranka je dužna platiti u roku 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude, a ukoliko plati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne u roku i na način određen ovom presudom, računajući od dana primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) .

III.Odbija se žalba političke stranke Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje - HDSSB i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

IV.Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljena politička stranka je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40,00 EUR (četrdeset eura), u roku 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom okrivljena politička stranka Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje - HDSSB je proglašena krivom zbog počinjenja prekršaja iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova činjenično opisanog u izreci iste, za koji prekršaj joj je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona (odredbe o ublažavanju kazne) izrečena novčana kazna 2.000,00 kuna, te je temeljem članka 138. i članka 139. stavka 3. istog Zakona, obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 150,00 kuna.

2.Protiv te presude okrivljena politička stranka i ovlašteni tužitelj su pravodobno podnijeli žalbe.

2.1.Okrivljenik u svojoj žalbi podnijetoj putem putem branitelja zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o kazni i troškovima, navodi u bitnom, da nije kriv i da odluka nije pravilna. Žalitelj ponavlja navode obrane ukazujući da je tijekom cijelog postupka upirao na činjenicu da je interes ženske populacije za političko djelovanje na izborima za članove Gradskog vijeća Grada Osijeka u tolikoj mjeri nizak da mu se nikako ne može staviti u krivnju što nije bio u mogućnosti osigurati uravnoteženu zastupljenost žena i muškaraca. U skladu sa Zakonom o lokalnim izborima i Obveznim uputama broj LS II ne može predložiti kandidacijsku listu prije nego pribavi očitovanje osoba koje namjeravaju biti kandidati, u konkretnom slučaju samo je 10 osoba ženskog spola iskazalo interes i prihvatilo kandidaturu, pa ih je sve predložio i time učinio sve da osigura uravnoteženost. Stoga nisu ostvarena obilježja prekršaja, a obrazloženje suda koji odbija takvu obranu je krnje i nedostatno. Kako je notorno da zakonska obilježja prekršaja nisu ostvarena (objektivna i subjektivna), ostvarena je žalbeni razlog povrede materijalnog prava, budući je očito kako postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, a što sud nije niti utvrđivao i time pogrešno utvrdio činjenično stanje. Tužitelj nije ničim dokazao da je na listi mogao predložiti više od 10 žena, a mogao bi biti kriv da je raspolagao s 40 % očitovanja osoba ženskog spola, a da ih usprkos njihovim pribavljenim očitovanjima nije htio uvrstiti na listu. Kod takvog stanja stvari nije dokazano da bi subjektivno bio u mogućnosti ispoštivati načelo uravnoteženosti, te kako postoji dvojba u odnosu na subjektivna i objektivna obilježja prekršaja, valjalo je sukladno načelu „in dubio pro reo“ osloboditi ga optužbe.Stoga je pogrešna i odluka o sankciji i troškovima postupka, zbog čega predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati i žalitelja oslobodi optužbe, podredno pobijana presuda ukine.

2.2.Ovlašteni tužitelj u svojoj žalbi zbog odluke o kazni navodi u bitnom, da je izrečena kazna nezakonita i neprimjerena, te se neće postići svrha. Okrivljena stranka nije priznala djelo niti ga počinila iz nehaja, a kako ne postoji niti jedna olakotna okolnost, okrivljeniku je valjalo izreći kaznu predviđenu zakonom jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti za ublažavanje kazne, pa predlaže da se donese nova odluka s adekvatnom kaznom

3.Žalba okrivljenika nije osnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na odbijajući dio odluke:

5.Što se tiče žalbenih navoda koji se općenito odnose na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljenik upoznat s optužnim prijedlogom i da mu je omogućeno da angažira branitelja i iznese svoju obranu.

5.1.Također, u odnosu na ostale navode koji se tiču zakonitosti postupka, ističe se da prvostupanjski sud nije imao dvojbi glede činjenica odlučnih za postojanje zakonskog bića djela prekršaja, pa nije došao u situaciju vrednovati činjenice „in favorem“, odnosno primijeniti pravno načelo „in dubio pro reo“, niti je postupio nezakonito, kada je na temelju slobodne ocjene dokaza donio odluku o krivnji žalitelja.

6.Nadalje, u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica za postojanje prekršaja, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji žalitelja.

7.U postupku i nije bilo sporno da je okrivljenik politička stranka koja je u svrhu izlaska na izbore za gradsko vijeće imala na listi prilikom predlaganja (od ukupno 31 kandidata) 21 muškaraca i 10 žena, čime je došlo do neravnoteže zastupljenosti žena i muškaraca na kandidacijskoj listi.

7.1.U odnosu na navode iznesene u obrani te ponovljene u žalbi, ističe se da okolnosti koje navodi ne mogu političku stranku osloboditi odgovornosti. Naime, svaka je politička stranka obvezna uložiti toliku dužnu pažnju da se kandidiranje izvede propisno, dakle da ne dođe do neravnomjerne zastupljenosti žena i muškaraca na izbornoj listi, odnosno ukoliko nije moguće formirati kandidacijsku listu sukladno zakonskim odredbama da niti ne sudjeluje sa svojom listom.

7.2.Što se tiče stupnja odgovornosti, na temelju odredbe članka 25. stavka 1. Prekršajnog zakona, kriv je za prekršaj počinitelj koji je postupao iz nehaja, te se u smislu odredbe stavka 2. istog članka Zakona iznimno može propisati odgovornost samo za namjeru, pa nije od odlučnog značenja za postojanje zakonskog bića djela pitanje je li okrivljenik djelo počinio s namjerom protupravnog ponašanja ili je do njega došlo uslijed propuštanja dužne pažnje ili nepoznavanja propisa. U svakom slučaju, nikako se ne radi o svojevrsnoj višoj sili, kako bi to proizlazilo iz obrane i žalbe, jer je do isticanja kandidature došlo voljnom radnjom žalitelja na kojem je bila odluka hoće li podnijeti takvu nepravilnu kandidacijsku listu ili neće.

8. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji žalitelja, pa nije smatrao potrebnim izvesti i druge dokaze (u odnosu na činjenicu da doista žalitelj nije raspolagao s više od 10 kandidatkinja), s obzirom da ta činjenica ne oslobađa žalitelja odgovornosti, kako je to obrazloženo u prethodnom odlomku.

8.1.Kako je evidentno da je do propusta doista došlo i nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio, izveo je pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žalitelja, pravilno pravno označivši djelo kao prekršaj iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova.

8.2.Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

U odnosu na dio odluke kojim se preinačava prvostupanjska presuda:

9. Osnovano tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne. Prije svega, a kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude (odlomak 11.), prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže da je u konkretnom slučaju utvrdio postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti iako novčanu kaznu izriče uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona. Kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud je cijenio da je djelo počinjeno iz nehaja.

10. Po stanovištu ovog suda, a kako to osnovano i tužitelj ističe u žalbi, utvrđene olakotne okolnosti, ni svaka za sebe, a niti u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. Prema jedinstvenom stavu ovog suda izraženom u brojnim odlukama, nehajno počinjenje samo za sebe nema karakter naročito izraženih olakotnih okolnosti. Niti činjenica da je, kako to proizlazi iz spisu priležeće potvrde Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, u odnosu na odluke kojima je okrivljena politička stranka u vrijeme donošenja prvostupanjske presude bila pravomoćno osuđivana zbog istog prekršaja za koji je proglašena i u ovom postupku, u međuvremenu nastupila rehabilitacija pa se okrivljena politička stranka, u trenutku odlučivanja ovog drugostupanjskog suda, smatra neosuđivanom ne daje temelj za primjenu instituta ublažavanja kazne. Ovo stoga što čl. 5. Ustava Republike Hrvatske svakog obvezuje na poštivanje pravnog poretka pa je neosuđivanost, zapravo, očekivana okolnost i ne može se smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljenoj političkoj stranci za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog apsolutnog (fiksnog) iznosa, uz fiksni tečaj konverzije u sada važeću novčanu valutu, smatrajući je primjerenom stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

12. Stoga je, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.