Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-656/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Ljiljane Banac, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku mr. sc. Emiru Kulenoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu mr. sc. Emir Kulenović i Alma Kulenović u Puli, protiv 1. tuženice KP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. tuženice TP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Sandiju Grubiću, odvjetniku u Poreču, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 496/2022-10 od 19. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-496/2022-10 od 19. siječnja 2023.

II. Tužiteljici i tuženicama se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravnu osnovu za stjecanje prava stvarne služnosti kao pripatka etažnog vlasništva koji predstavlja 1. suvlasnički dio: 5054/28947 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim je suvlasničkim dijelom neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela sa stanom u dijelu prizemlja zgrade, ukupne površine 50,54 m2, u Planu posebnih dijelova oznake "A", kojem stanu pripada i jedno parkirno mjesto koje je u prilogu pod nazivom "Situacija M 1:200" koji čini sastavni dio Ugovora označen oznakom "p1", situirano na nekretnini opisanoj kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište ukupne površine 526 m2, k. o. [katastarska općina], i to isključivo pravo korištenja dijela opisanog na skici pod oznakom A koji predstavlja cijelu lijevu stranu (promatrano iz pravca parkirališta i glavnog ulaza u zgradu) okućnice-travnjaka, od ulaznih vrata do izlaza iz dnevnog boravka – ravno s linijom nadstrešnice nad terasom, a sve prema Planu posebnih dijelova zgrade i skice lica mjesta u površini od 217 m2, pa se prvotuženici i drugotuženici nalaže da tužiteljici izdaju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tog prava stvarne služnosti i isključivog prava korištenja navedenog dijela nekretnine, a koje će tabularne isprave u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicama da tužiteljici naknade trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Odbija se i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Utvrđuje se da je na temelju Međuvlasničkog ugovora i ugovora o osnivanju prava služnosti od 10. svibnja 2014. tužiteljica kao vlasnica 1. suvlasničkog dijela: 5054/28947 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim je suvlasničkim dijelom neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela sa stanom u dijelu prizemlja zgrade, ukupne površine 50,54 m2, u Planu posebnih dijelova oznake "A", kojem stanu pripada i jedno parkirno mjesto koje je u prilogu pod nazivom "Situacija M 1:200" koji čini sastavni dio Ugovora označen oznakom "p1", situirano na nekretnini opisanoj kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište ukupne površine 526 m2, k. o. [katastarska općina], stekla isključivo pravo korištenja dijela zemljišta koji služi kao okućnica zgrade i i pravo korištenja cijele lijeve strane (promatrano iz pravca parkirališta i glavnog ulaza u zgradu) okućnice-travnjaka, od ulaznih vrata do izlaza iz dnevnog boravka – ravno s linijom nadstrešnice nad terasom, a koji dio je označen u skici koja je sastavni dio Međuvlasničkog ugovora i ugovora o osnivanju služnosti od 10. svibnja 2014., što su tuženice dužne priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti ishodi u zemljišnoj knjizi upis gore navedenog prava u korist gore navedenog posebnog dijela u vlasništvu tužiteljice,u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicama da tužiteljici naknade trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

III Nalaže se tužiteljici da tuženicama naknadi parnični trošak u iznosu od 437,98 Eura (slovima: četristotridesetsedameuraidevedesetosamcenta)/ 3.300,00 kuna (slovima: tritisućetristokuna), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavila je tužiteljica pobijajući je u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 125/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, te na povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 292. st. 4. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženice su se u cijelosti protivile svim žalbenim navodima.

Zahtijevaju trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tužiteljice i navode tuženica iz odgovora na žalbu utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s obzirom da je pobijana presuda jasna i razumljiva i sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.

6.1. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a iz razloga jer sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem određenih svjedoka i tužiteljice kao stranke. Naime, prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a upravo je sud taj koji odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Kako je sud prvog stupnja ocijenio da predloženi dokazi nisu bitni za utvrđivanje odlučnih činjenica, pravilno je odlučio da iste dokaze neće provoditi, te stoga ne postoji niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 292. st. 4. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužiteljica.

7. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen kako glavni tako i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice.

8. Predmet postupka je glavni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je stekla pravnu osnovu za stjecanje prava stvarne služnosti kao pripatka etažnog vlasništva koji predstavlja 1. suvlasnički dio: 5054/28947 ETAŽNO VLASNIŠTVO s kojim je suvlasničkim dijelom neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela sa stanom u dijelu prizemlja zgrade površine 50,54 m2 kojem pripada i jedno parkirno mjesto na nekretnini upisanoj u k. o. [katastarska općina] i to na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 526 m2 i to isključivo pravo korištenja dijela opisanog na skici pod oznakom A koji predstavlja cijelu lijevu stranu okućnice-travnjaka, od ulaznih vrata do izlaza iz dnevnog boravka – ravno s linijom nadstrešnice nad terasom i to sve prema Planu posebnih dijelova zgrade i skice lica mjesta u površini od 217 m2 te da se naloži tuženicama da tužiteljici izdaju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tog prava stvarne služnosti i isključivog prava korištenja navedenog dijela nekretnine, kao i eventualno kumulirani zahtjev na temelju kojega tužiteljica zahtjeva da se utvrdi da je stekla isključivo pravo korištenja dijela zemljišta u površini od 217 m2 a što su tuženice dužne priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem iste presude ishodi u zemljišnoj knjizi upis gore navedenog prava u korist svog posebnog dijela.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da su tužiteljica i tuženice vlasnici posebnih dijelova nekretnine koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 526 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužiteljica stana u prizemlju kojem pripada i jedno parkirno mjesto, a tuženice jedna stana na prvom katu, a druga stana u potkrovlju;

- da je 10. svibnja 2014. zaključen Međuvlasnički ugovor i Ugovor o osnivanju prava služnosti koji je potpisan od strane vlasnika stambene zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] i to ovdje tužiteljice, DP, ZP, FP, ĆP, Latericus d.o.o. i Erenio Campagnareo u kojem je čl. 8. izričito regulirao da suvlasnici utvrđuje da je zemljište ispod zgrade koje služi redovitoj upotrebi zgrade na istoj katastarskoj čestici zajednički dio zgrade, dok se zemljište koje služi kao okućnica zgrade daje u služnost i isključivo pravo korištenja stanovima u prizemlju , odnosno da se stanu u prizemlju oznake A koji je vlasništvo tužiteljice daje pravo korištenja cijele lijeve strane dvorišta;

- da su predmetni Međuvlasnički ugovor potpisali svi vlasnici posebnih dijelova predmetne zgrade.

10. Na temelju ovako utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja odbija glavni tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da međuvlasnički ugovor sklopljen na temelju čl. 375. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., 81/15. i 94/17. u daljnjem tekstu: ZV) ne može biti osnov za stjecanje prava stvarne služnosti jer se to protivi samoj prirodi međuvlasničkog ugovora, a da se na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osniva pravo služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari.

10.1. Također, sud prvog stupnja odbija i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji je usmjeren na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo korištenja spornog dijela zemljišta i zahtjev da su tuženice dužne trpjeti da se isto pravo upiše u zemljišne knjige, uz obrazloženje da se Međuvlasničkim ugovorom samo propisuje način korištenja zajedničkih dijelova od strane suvlasnika određene nekretnine i da on kao takav ne može biti osnov za stjecanje određenog prava, konkretno prava korištenja, te da osim toga pravo korištenja nije stvarno pravo koje je predviđeno odredbama ZV-a i stoga ne može biti predmet upisa u zemljišne knjige.

11. Ovakav stav suda prvog stupnja je pravilan i zakonit.

12. Naime, glavnim postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtjeva utvrđenje da je stekla pravnu osnovu za stjecanje prava stvarne služnosti pozivajući se na odredbe zaključenog Međuvlasničkog ugovora i ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti od 10. svibnja 2014. koji je potpisan tada od vlasnika svih posebnih dijelova predmetne zgrade kojim ugovorom i to čl. 8. je tužiteljici dana stvarna služnost i isključivo pravo korištenja određenog dijela zajedničkog zemljišta koje je opisano u istom ugovoru.

12.1. Prema odredbi čl. 186. st. 1. ZV-a, stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasne nekretnine) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužnom nekretninom), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

12.2. Stoga, iako je između vlasnika posebnih dijelova nekretnine 10. svibnja 2014. zaključen kako Međuvlasnički ugovor ali i ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti, tužiteljica temeljem tako zaključenog ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti nije stekle pravnu osnovu za istu služnosti s obzirom da je riječ o nekretnini na kojoj su kako tužiteljica tako i tuženice suvlasnice, pa stoga tužiteljica ne može kao suvlasnik poslužne nekretnine zaključivati ugovor o osnivanju služnosti na istoj nekretnini jer bi se isto protivili samo naravi stvarne služnosti.

13. Zaključenim Međuvlasničkim ugovorom od 10. svibnja 2014. vlasnici posebnih dijelova, sukladno odredbi čl. 375. st. 2. ZV-a između ostalog regulirali su uvjete i način korištenja zemljišta koje pripada određenoj nekretnini i to na način da su izričito naveli koje dijelove zemljišta će zajednički koristiti, a koji dio zemljišta se daje na isključivo korištenje tužiteljici.

13.1. Tako zaključeni Međuvlasnički ugovor koji su potpisali svi suvlasnici, a s obzirom da se njime daje tužiteljici pravo isključivog korištenja zajedničkog zemljišta, što svakako predstavlja posao koji premašuje okvire redovitog upravljanja zajedničkom stvari, obvezuje prema odredbi čl. 375. st. 3. i 4. ZV-a i ostale suvlasnike koji su to pravo stekli nakon zaključenja Međuvlasničkog ugovora, dakle i tužene.

14. Međutim, kako eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, tužiteljica u odnosu na tužene postavlja stvarnopravni zahtjev da su iste dužne trpjeti da tužiteljica temeljem donesene presude ishodi u zemljišnoj knjizi upis isključivog prava korištenja dijela zajedničkog zemljišta u korist njenog posebnog dijela, pravilno je sud prvog stupnja odbio ovako postavljeni eventualni zahtjev s obzirom da nakon 1. siječnja 1997. nakon što je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96 ) ne postoji mogućnost upisa u zemljišne knjige ograničenog stvarnog prava koje se sastoji u pravu korištenja. Dakle, na temelju tako zaključenog ugovora tužiteljica prema tuženicama može postavljati samo obveznopravni zahtjev, a što eventualno kumulirani zahtjev kako ga je tužiteljica postavila nije.

15. Odluka o troškovima je pravilna i zakonito donesena u skladu s odredbom č. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

16. S obzirom na sve naprijed navedeno valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

17. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom istoj ne pripada niti zatraženi trošak žalbenog postupka zbog čega je na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP- a i odlučeno kao u točki II. izreke.

18. Također trošak sastava odgovora na žalbu nije dosuđen niti tuženicama i to na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a s obzirom da isti trošak nije bio nužan za donošenje odluke povodom izjavljene žalbe.

Osijek, 12. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac