Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-295/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac u Sinju, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, od 08. siječnja 2024., poslovni broj: P-1433/2022, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, od 08. siječnja 2024., poslovni broj: P-1433/2022 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, u tvrđeno je da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj 418-50-2818321 koji je sklopljen dana 06. svibnja 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Kreditora, a potvrđen od javnog bilježnika Joška Donika-Stanojevića iz Kaštel Starog, broj: OU-270/05-1 od 12.05.2005. i to čl. 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 26.384,02 CHF, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja te čl. 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. U toč. II. izreke tuženiku je naloženo da isplati tužitelju iznos od 1.697,39 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, dok je u toč. III. izreke tuženiku naloženo da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.023,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Načinom vođenja prvostupanjskog postupka te korištenjem procesnih ovlaštenja o dokazima koje će provesti i ocijeniti radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju se tuženik sadržajno poziva u žalbi, a koja uvijek postoji ako nekoj stranci nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

6. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 06. svibnja 2005. sklopili ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 26.384,02 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseci, sa promjenjivom kamatom prema odluci banke o kreditiranju građana, koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,65%. Sud je utvrdio i da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice za CHF važećim na dan plaćanja i da je tužitelj predmetnu obvezu otplatio. Sud prvog stupnja nadalje obrazlaže da je u sporu po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava Udruge potrošač protiv osam banaka (između ostalih i tuženika) u pogledu ugovaranja valutne klauzule u CHF po odluci banke presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Vezano uz izneseno sud je nadalje ocijenio i da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju i na način kako je to utvrđeno u postupku povodom kolektivne tužbe, odnosno da su predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju u CHF-u ništetne sukladno čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03. – dalje: ZZP/03) i da se u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj osnovano poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora. Pored toga, sud ocjenjuje da je prigovor zastare tuženika neosnovan obrazlažući da je tužitelj ovaj postupak pokrenuo 11. travnja 2022., dakle prije isteka pet godina od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu (14. lipnja 2018. u odnosu na valutu).

7. Tijekom postupka sud je iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Beusa, utvrdio da je tužitelj po predmetnom Ugovoru o kreditu platio veći iznos radi razlika anuiteta zbog promjene tečaja CHF u razdoblju od 01. rujna 2005. do 07. lipnja 2012., tj. do otplate kredita, pri čemu razlika anuiteta radi promjene tečaja ukupno iznosi 1.697,39 EUR. 8. Slijedom prikazanih utvrđenja sud je najprije ugovorne odredbe o otplati kredita vezane uz valutnu klauzulu u CHF ocijenio ništetnima te je obvezao tuženika vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredaba zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke među ostalim navodi i da je tuženik predložio saslušanje svjedoka OK i KK na okolnosti obaviještenosti tuženika o promjeni tečaja valute u predugovornoj fazi sklapanja pravnog posla međutim, da ovaj dokazni prijedlog nije prihvatio jer se pravno relevantne činjenice tim dokaznim prijedlogom ne mogu utvrditi, budući prema stavu suda okolnosti na koje je predloženo saslušanje svjedoka dakle, da bi tužitelj bio obaviješten o promjeni tečaja valute nisu dokazive iskazima svjedoka, uz napomenu da tuženik niti ne dokazuje tijekom postupka da bi i on sam imao parametre i podatke na temelju kojih bi mogao predvidjeti kretanje valute CHF. Osim toga, sud obrazlaže da su sve ono što su stranke smatrale potrebnim za svoj ugovorni odnos i napisale u Ugovoru o kreditu.

10. Tuženik u svojoj žalbi među ostalim tvrdi da ga je način na koji je protumačen direktni učinak presuda iz kolektivnog spora onemogućio u dokazivanju činjenica i okolnosti na temelju kojih se utvrđuje nepoštenost (ništetnost) osporenih ugovornih odredaba.

11. I prema shvaćanju ovog suda ocjena suda prvog stupnja da se saslušanjem svjedoka ne može utvrđivati činjenica obaviještenosti tužitelja u predugovornoj fazi zaključenja ugovora o svim parametrima potrebnim za donošenje odluke nije zakonita niti ispravna. Ovakvom odlukom suda prvog stupnja tuženiku nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

12. Ovaj sud ima u vidu pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u svoj odluci poslovni broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., a koje glasi:

"Slijedom navedenoga, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom dokazivanja i utvrđivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim, formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na promjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (...).

Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj s obzirom na tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o direktnom učinku presuda iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenih zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu) temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

Drugim riječima, temeljile bi se na odlučnoj okolnosti o kojoj bankama ni u jednom sudskom postupku koji je bio proveden na razini redovnih sudova nije omogućeno dokazivanje, što bi bilo u suprotnosti s temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske, ali i institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje kao što je pravo na pristup sudu (...)."

13. Nema nikakve sumnje da je tuženik u odgovoru na tužbu izričito tvrdio da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i tužitelja o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF. U tom pravcu predložio je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka OK i KK (njegovih zaposlenika koji su sudjelovali u sklapanju Ugovora o kreditu). Na opisani način prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju se tuženik sadržajno poziva u žalbi, jer je odbijanjem dokaznih prijedloga tuženika onemogućio u raspravljanju.

14. Posebno se ukazuje da se prvostupanjski sud neosnovano poziva na stav Europskog suda za ljudska prava iznesen u odluci Zahtjev br. 38541/21 OTP BANKA d.d. protiv Hrvatske i 4 druga zahtjeva, donesenoj nakon zasjedanja održanog dana 8. studenoga 2022. u dijelu u kojem navodi:

"Sud primjećuje da su domaći sudovi naveli razloge zbog kojih je saslušanje bankovnih službenika bilo nepotrebno. Naime, Visoki trgovački sud i Ustavni sud obrazložili su da se u konkretnom postupku radi o sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u kojem je bilo važno utvrditi jesu li osporene ugovorne odredbe bile razumljive prosječnom kupcu, a ne svakom pojedinom kupcu. Te su okolnosti utvrđene pisanim dokazima i nisu se mogle utvrditi saslušanjem bankovnih službenika. Iz tih je razloga Ustavni sud također dodao da iskazi klijenata banaka podnositeljica nisu bili odlučujući, niti se osporena presuda temeljila isključivo na tim dokazima. S obzirom na to, Sud utvrđuje da se ne može reći da su banke podnositeljice stavljene u znatno nepovoljniji položaj od svog protivnika."

zaključujući temeljem ovog stava da u konkretnom slučaju nije potrebno saslušavati djelatnike banke.

15. Naime, citirani stav predstavlja osvrt Europskog suda za ljudska prava na postupanje u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača gdje je ocijenjeno da je za utvrđenje povrede interesa potrošača dostatno utvrđenje opće informiranosti klijenata. Međutim, u pojedinačnom potrošačkim sporovima po individualnim tužbama pokrenutim radi povrata preplaćenih iznosa kredita i utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba konkretnih Ugovora o kreditu, sklopljenih između pojedinih klijenata i banaka - u konkretnom slučaju između parničnih stranaka, banci ovdje tuženiku mora biti omogućeno dokazivanje da je u ovom konkretnom slučaju tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, budući je drugačije postupanje prvostupanjskog suda u suprotnosti s temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske, pa u konačnici i ovaj sud.

16. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a, a neovisno o daljnjim žalbenim razlozima, prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, kao i izloženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske. Sud će provesti predložene dokaze radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica kod čega će sud imati u vidu i pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske u naprijed navedenoj odluci iznio u odnosu na sudsku praksu i načelna stajališta o dokaznoj vrijednosti iskaza zaposlenika banaka i drugih svjedoka te sukladnosti primjene pravila o teretu dokazivanja u pojedinačnim potrošačkim sporovima s pravom na pravično suđenje. Novu zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, a tom će odlukom odlučiti i o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun