Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-324/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, Božidara Horvata člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Anđele Bošković Rajković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica EV, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: P-679/2022-31 od 5. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: P-679/2022-31 od 5. siječnja 2024.
II. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 35.233,65 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. svibnja 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 5. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a u preostalom dijelu se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u cijelosti."
2. Navedenu presudu pravovremeno podnesenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP), ne navodeći pri tome o kojoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka je u konkretnom slučaju riječ, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači sukladno navodima žalbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se očitovao o žalbenim navodima tužitelja osporavajući ih u cijelosti s time da ističe i zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju žalbene navode tužitelja kao i navode tuženika iz odgovora na žalbu, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 4.676,31 eura (35.233,65 kuna) s naslova isplate obiteljske mirovine udovici pok. osiguranika tužitelja, u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2021.
7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija kao i da utuženi iznos predstavlja ukupno isplaćeni iznos obiteljske mirovine u spornom razdoblju.
8. U žalbenoj fazi postupka sporna je primjena materijalnog prava, odnosno primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15., dalje u tekstu: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje u tekstu ZOOP), odnosno sporna je pravna osnova potraživanja tužitelja.
9. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je supruzi i djeci pok. osiguranika tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 16. svibnja 1978., a što proizlazi iz Rješenja tadašnje Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu od 7. svibnja 1979., kao i da je smrt osiguranika tužitelja posljedica nesreće na poslu.
10. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke da bi u konkretnom slučaju iznos pretpostavljene starosne mirovine osiguranika tužitelja za utuženo razdoblje iznosio 60.869,50 kuna.
11. Prvostupanjski je sud slijedom navedenih nespornih činjenica i utvrđenja zaključio da se utuženi iznos ne odnosi na razliku između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa mirovine koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu već upravo suprotno, da se u konkretnom slučaju radi o ukupno isplaćenim iznosima obiteljske mirovine u spornom razdoblju.
12. Stoga je na temelju naprijed navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan budući da u utuženom razdoblju za tužitelja nije nastala šteta jer su iznosi koji su isplaćeni udovici pok. osiguranika manji od iznosa koji bi istoj bili isplaćeni da nije bilo štetnog događaja.
13. Suprotno navodima žalbe, prema shvaćanju ovog suda koje je sadržano i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao što su primjerice odluka broj Rev-1437/21 od 5. siječnja 2021. i Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022., za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja, prometne nezgode.
14. Naime, obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi toga Zakona i preuzetih ugovornih obveza s obzirom da osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.
15. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje uz ostalo dužno nadoknaditi i Zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatra se uz ostalo i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3). Odredbe st. 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.). Obvezu iz st. 1. ovoga čl. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st. 5.).
16. Stoga, a kako u konkretnom slučaju ne postoji razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a, prvostupanjski je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer tužitelj isplatom utuženog iznosa obiteljske mirovine nije pretrpio štetu.
17. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio provođenje dodatnog vještačenja na okolnost utvrđivanja razlike između obiteljske mirovine koju je tužitelj isplaćivao u utuženom razdoblju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, budući da se u konkretnom slučaju radi o isplati obiteljske mirovine, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud i za što je dao dostatna i jasna obrazloženja.
18. Osporavana odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, a trošak odmjeren sukladno vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narode novine“ broj: 138/23., dalje u tekstu: Tarifa) te odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
19. Tuženiku ne pripada trošak sastava odgovora na žalbu budući da isti nije bio potreban za vođenje postupka. (čl. 155. ZPP-a).
20. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 12. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Zagrajski
