REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-125/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja LIBERLAND GROUP d.o.o. Sombor, Čitaonička 3, Republika Srbija, kojeg zastupa zakonski zastupnik NH, a istoga opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Vukovar, Županijska 62, Vukovar, OIB: 43504091006, kojeg zastupaju UH i NHČ, službene osobe, radi zabrane plovidbe, 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Vukovar KLASA: UP/I-345-24/23-01/266, URBROJ: 530- 04-15-1-23-4 od 21. rujna 2023. i KLASA: UP/I-345-24/23-01/266, URBROJ: 530-04- 15-1-23-12 od 8. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-345-24/23-01/266, URBROJ: 530-04-15-1-23-4 od 21. rujna 2023. zabranjena je plovidba stranom čamcu oznake AP-503B, imena „Swan“, luka upisa Apatin, Republika Srbija, u vlasništvu tužitelja, zbog uočenih konstrukcijskih nedostataka, neispravne opreme te korištenja čamca suprotno namjeni (točka 1.). Pod točkom 2. je naloženo stranom čamcu iz točke 1. izreke premještanje na lokaciju na desnoj obali rijeke Dunav, u mjestu Batina, na potezu od rkm 1423+200 do rkm 1424+200 do otklanjanja navedenih nedostataka ili mu se dopušta jednokratno putovanje u matičnu luku Apatin. Vlasnik čamca je dužan podvrgnuti ga izvanrednom tehničkom pregledu u svrhu dokazivanja sposobnosti za plovidbu (točka 3.), a pod točkom 4. je riješeno da je stranka dužna po otklanjanju nedostataka pismeno obavijestiti inspektora sigurnosti plovidbe pri Lučkoj kapetaniji Vukovar o poduzetim radnjama te ishoditi rješenje o ukidanju zabrane plovidbe.

2. Drugim osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-345-24/23- 01/266, URBROJ: 530-04-15-1-23-12 od 8. prosinca 2023. izmijenjeno je rješenje KLASA: UP/I-345-24/23-01/266, URBROJ: 530-04-15-1-23-4 od 21. rujna 2023. u točki 2. izreke tako da glasi: „Odobrava se jednokratna plovidba do luke Apatin (Republika Srbija) zbog otklanjanja nedostataka utvrđenih inspekcijskim zapisnikom KLASA: UP/I-345-24/23-01/266, UR.BROJ: 530-04-15-1-23-1 od 20. rujna 2023. Jednokratna plovidba mora se obaviti uz pomoć drugog plovila sposobnog za plovidbu, formirajući odgovarajući sastav (tegljeni, potiskivani ili bočni). Rok za izvršenje je 7 dana.

3. Tužitelj u tužbi iznosi prigovor izostanka jurisdikcije tuženika, pa posljedično i ovoga Suda za postupanje u predmetnoj upravnoj stvari jer je inspekcijski nadzor nad predmetnim čamcem izvršen na desnoj obali rijeke Dunav, rkm1417+100, a koja lokacija se ne nalazi na teritoriju Republike Hrvatske. Tvrdi da je to područje čiju teritorijalnu pripadnost tek treba utvrditi u procesu rješavanja spora između Republike Hrvatske i Republike Srbije te da se radi o zemljištu koje prema međunarodnom pravu ima značaj „terra nullius“. Navodi i da su obrazloženja pobijanih rješenja o navodnim nedostacima predmetnog čamca te činjenice na kojima se zasnivaju netočni, a nedostaju i dokazi te da su stoga osporavani akti nezakoniti. Poziva se na propisano člancima 247. i 249. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda (Narodne novine, broj 144/21., dalje: Zakon) koji ne propisuju mogućnost izricanja naloga na način kao u osporavanim rješenjima. Predlaže Sudu provesti očevid na licu mjesta uz vještaka mjernika bez da navodi na koje okolnosti, izvršiti uvid u međunarodne ugovore i propise koji uređuju državnu granicu, pribaviti plan uređenja prostora i katastarski plan, te saslušati zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoke koje nije imenovao. Traži održavanje rasprave te predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno poništiti osporavana rješenja tuženika uz naknadu troška upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je kao mjesto obavljanja inspekcijskog pregleda čamca u vlasništvu tužitelja u rješenju navedena desna obala rijeke Dunav, rkm 1417+100, a što tužitelj nije osporavao, te u vezi toga ističe članak 13. stavak 15. Zakona o lučkim kapetanijama (Narodne novine, broj 118/18.) koji jasno propisuje da je Lučka kapetanija Vukovar nadležna za obavljanje poslova sigurnosti plovidbe, utvrđenim tim zakonom i međunarodnim ugovorima, na vodnom putu rijeke Dunav od rkm 1433,1 do rkm 1295,5, dakle i na području rkm 1417+100 gdje je obavljen inspekcijski pregled čamca. Nadalje, navodi da članak 4. Pravilnika o obilježavanju zajedničkog vodnog puta rijeke Dunav od rkm 1433,1 do rkm 1295,5 donesenim 1. travnja 2011. od strane Međudržavnog povjerenstva osnovanog u skladu s člankom 30. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srbije o plovidbi vodnim putovima, jasno definira nadležnost Republike Hrvatske u poslovima obilježavanja za plovidbu zajedničkog vodnog puta rijeke Dunav.

4.1. Nadalje, tuženik se u vezi nadležnosti poziva i na članak 248. stavak 7. Zakona kojim je jasno propisano da se inspekcijski nadzor može obaviti i izvan granica Republike Hrvatske ako se ocijeni da postoji sumnja da stvarno stanje na brodu ne odgovara izdanim ispravama i knjigama plovila. lako predmetna odredba govori o brodu, ista se primjenjuje i na čamce i druge objekte unutarnje plovidbe (članak 1. stavak 2. Zakona). Zaključuje da čak i kada bi se utvrdilo da područje gdje je obavljen nadzor (desna obala rijeke Dunav, rkm. 1417+1 00), nije unutar granica Republike Hrvatske, odnosno konkretnije da nije pod nadležnošću Lučke kapetanije Vukovar u vezi obavljanja poslova sigurnosti plovidbe, a što tuženik osporava prvenstveno zbog članka 13. stavka 15. Zakona o lučkim kapetanijama, djelovanje inspektora bi se moglo svesti i pod njegovo ovlaštenje da djeluje i izvan granica Republike Hrvatske u skladu s člankom 248. stavkom 7. Zakona. Navodi i da je inspektor u ovom slučaju ocijenio kako postoji sumnja da stvarno stanje na brodu ne odgovara izdanim ispravama i knjigama što se pokazalo točnim, te je stoga donio zakonite odluke sadržane u izrekama pobijanih rješenja.

4.2. Tuženik nadalje navodi sve uočene nedostatke čamca, da je bio registriran za osobne potrebe (sport i razonodu), a da je usprkos tome prevozio veću količinu građevinskog materijala (drvenu jelovu gradu), suprotno namjeni upisanoj u dozvoli, da masa sidra nije odgovarala gabaritima čamca, da krmena desna brtva za privez nije bila ispravna, da navigacijska svjetla nisu bila ispravno postavljena, te da je platforma (paluba) koja povezuje dva trupa u bila lošem stanju, te predlaže Sudu izvesti dokaz uvida u zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru / pregledu, te u dostavljenu fotodokumentaciju.

4.3. U vezi ovlasti inspektora za izricanje zabrane i naredbe u svrhu otklanjanja uočenih nepravilnosti, a koju tužitelj osporava, poziva se na članak 248. stavak 3. i članak 249. Zakona te na više mjesta propisana ovlaštenja i dužnosti inspektora da izriče zabrane, kao uostalom i u cijeloj „Glavi II. Inspekcijski nadzor" i „Glavi II. Primjena ovlasti” Zakona o lučkim kapetanijama, koje na više mjesta spominju ovlaštenja i dužnosti koja su zajednička gotovo svim inspektorima iz bilo kojeg resora i iz bilo koje države, a to je, da u slučaju uočenih nepravilnosti, izriču zabrane, naloge i naredbe, sa svrhom otklanjanja nepravilnosti i očuvanja domaćeg i međunarodnog pravnog poretka. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U podnesku od 24. listopada 2024. tužitelj tvrdi da odgovor na tužbu tuženika od 1. ožujka 2024. to po sadržaju nije, a niti da su mu dostavljeni prilozi, niti upravni spis, pa traži dostavu istoga. Traži i da mu Sud odobri razgledavanje spisa u skladu s predviđenim člankom 113. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS). U vezi navoda iz odgovora na tužbu poziva se na dopis Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: ND-92/2024 i dopis Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: R2-21/2024-2 od 9. rujna 2024. od 30. kolovoza 2024. iz kojeg smatra da proizlazi kako hrvatski sudovi nisu nadležni za postupanje u postupku u skladu sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Navodi i kako odredbe članaka 247. do 249. Zakona ne omogućavaju nalaganje plovidbe, odnosno premještaj vozila, već se istima propisuje isključivo zabrana isplovljavanja. Poziva se i na presudu Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj: Pp-639/2024-8 od 4. rujna 2024. u vezi ovog spora, a u kojem je tužitelj oslobođen optužbe. Na okolnost ispravnosti predmetnog vozila predlaže Sudu saslušati svjedoke, AH iz [adresa], UHČ iz [adresa], ĐH iz [adresa], AHČ iz [adresa], IH iz [adresa] i HH iz [adresa]. Zaključno, poziva se na članak 1. stavak 2. Zakona, te tvrdi da se taj Zakon odnosi na objekte “unutarnje plovidbe”, odnosno “na unutarnje vode Republike Hrvatske”, a da to nije konkretan slučaj.

6. Tuženik se na navode tužitelja očitovao podneskom od 29. listopada 2024. u bitnom navodeći da je iz note Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske notu broj: 4513/2023 i note Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbiije broj: N 83-2/2023 , a koje obvezuju države u čije ime su upućene je razvidno da su suglasne da Republika Hrvatska provodi nadzor i kontrolira područje smješteno na desnoj obali rijeke Dunav u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije, a što obuhvaća područje desne obale rijeke Dunav, rkm 1417+100 u okolici mjesta Zmajevac, radi nadzora vanjske granice Republike Hrvatske, u skladu s relevantnom pravnom stečevinom Europske unije. Ponavlja navode iz odgovora na tužbu i predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. Sud je u ovom sporu održao raspravu 20. studenoga 2024. te je strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7.1. Na održanoj raspravi je opunomoćenik tužitelja ostao u cijelosti kod svih dotadašnjih navoda te kod dokaznih prijedloga. U vezi podneska tuženika od 29. listopada 2024. je naveo kako diplomatska nota na koju da poziva tuženik nije i ne može predstavljati međunarodni odnosno bilateralni ugovor, a svakako ne u odnosu na treće strane tj. nije međunarodni ugovor kako to propisuje članak 132. Ustava. Nadalje, u odnosu na pozivanje tuženika na članak 36. Pravilnika o sigurnosti inspekcije unutarnje plovidbe ističe kako je isti po smislu i sadržaju suprotan Zakonu, a ako bi predmetni Pravilnik i bio primjenjiv tvrdi kako je nepravilno primijenjen u ovom konkretnom slučaju odnosno nisu zadovoljeni svi propisani uvjeti za primjenu odredbi tog Pravilnika, a to kako slijedi: 1. inspektor nije zatražio niti dobio suglasnost Lučke kapetanije za dopuštenje jednokratne plovidbe, 2. inspektor nije ni na koji način utvrdio i obrazložio da navodne nedostatke ne bi bilo moguće otkloniti na mjestu izricanja zabrane, 3. inspektor nije ni na koji način utvrdio i obrazložio da takva jednokratna plovidba ne predstavlja nerazuman rizik za zdravlje i život posade, rizik za druga plovila i nerazuman rizik za okoliš i 4. prilikom donošenja pobijanih odluka nije se vodilo računa o mjerilima navedenim u dodatku pet koji je sastavni dio Pravilnika, a prema odredbi članka 32. stavka 2. istoga. Ponovio je navode u vezi nedostavljanja spisa predmeta upravnog postupka te je istaknuo prigovor u kontekstu članka 48. stavak 4. ZUS-a te je predložio Sudu dostaviti tužitelju odgovor na tužbu u cjelovitom obliku radi očitovanja te omogućiti uvid i razgledavanje spisa u skladu s člankom 113. ZUS-a, a sve imajući u vidu reperkusije iz stavka 114. stavka 4. ZUS-a. U tom smislu je predložio odgodu ročišta.

7.2. Službene osobe tuženika su ostale kod svih navoda iz odgovora na tužbu i osporavanog rješenja. U vezi navoda tužitelja su se očitovale da inspektor neće zatražiti donošenje odluke o plovidbi ili zabrani plovidbe i drugo, već on donosi akt u postupku koji vodi, a u konkretnom slučaju je to odobrenje za plovidbu. Protivile su se izvođenju predloženih dokaza te su predložile Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7.3. Sud je odbio zahtjev tužitelja za odgodom ročišta radi dostave spisa upravnog postupka budući da prema članku 113. stavku 1. ZUS-a, na koju odredbu se i sam tužitelj pozvao, ali ju je pogrešno protumačio, se stranke imaju pravo obavijestiti o tijeku spora i razgledati spis. Stoga je tužitelj, odnosno njegov opunomoćenik imao mogućnost pristupiti Sudu i izvršiti uvid u dostavljeni spis upravnog postupka, kao i spis ovog spora. Nadalje, tužitelj se u vezi zahtjeva za dostavom spisa pogrešno pozvao i na propisano člankom 48. stavkom 3. ZUS-a, prema kojem u odgovoru na tužbu se tuženik treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, a uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže. Iz navedenog proizlazi obveza tuženika na dostavu odgovora na tužbu i svih dokaza Sudu, a ne proizlazi obveza Suda da spis upravnog postupka dostavlja tužitelju. K tome, tužitelj je po opunomoćeniku uredno uz poziv za ročište primio i odgovor na tužbu tuženika dana 15. svibnja 2024. što je razvidno uvidom u e-komunikaciju, odnosno sustav eSpisa. Stoga su prigovori tužitelji izneseni u tom pravcu neosnovani.

7.4. Nadalje, Sud je smatrao nepotrebnim provesti predložene dokaze, očevid uz vještaka mjernika, te pribaviti planove uređenja prostora i katastarski plan budući da predmet ovog spora nije utvrđivanje državne granice. Odbio je provesti i saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja i predloženih svjedoka, za koje tužitelj nije pobliže obrazložio na koje okolnosti bi isti trebali iskazivati, niti bi se saslušavanjem istih utvrdile odlučne činjenice u vezi nadležnosti inspektora sigurnosti plovidbe te ovlaštenja za izricanje mjera. K tome, daljnje odgađanje rješavanja ovog spora radi iskazivanja svjedoka koji imaju prebivališta u [adresa], Francuskoj te drugim Europskim zemljama bez da je predložena konkretna okolnost na koju bi isti iskazivali bi bilo u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS- a, uzrokovalo bi nepotrebne troškove, a iz dokumentacije u spisu moguće je izvući zaključak o svim odlučnim okolnostima predmetne upravne stvari.

8. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Tužitelj osporava nadležnost i postupanje inspektora na lokaciji na desnoj obali rijeke Dunav, rkm.1417+100, za koju tvrdi da se ne nalazi na teritoriju Republike Hrvatske, tvrdeći da odredbe članaka 247. do 249. Zakona ne omogućavaju nalaganje plovidbe, odnosno premještaj vozila, već se istima propisuje isključivo zabrana ispovljavanja. Ujedno tvrdi i da se članak 1. stavak 2. Zakona odnosi na objekte “unutarnje plovidbe”, odnosno “na unutarnje vode Republike Hrvatske”, a da to nije konkretan slučaj.

10. Prije svega, a imajući u vidu tužbene navode i dokazne prijedloge, predmet ovog spora nije utvrđivanje državne granice Republike Hrvatske, na koje okolnosti tužitelj neosnovano predlaže provođenje očevida uz prisutnost vještaka mjernika te pribavljanje planove uređenja prostora i katastarski plan. Ali, s obzirom na tvrdnje tužitelja iz tužbe da na području desne obale rijeke Dunav, rkm 1417+100, ne postoji jurisdikcija Republike Hrvatske Sud je izvršio uvid u notu broj: 4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.

10.1. Iz iste je razvidno da se njome Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije obavještava o provođenju nadzora i kontrole na području Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije, a radi osiguranja nadzora vanjske granice Republike Hrvatske s obzirom na to da je vanjska granica Republike Hrvatske od 1. srpnja 2013. ujedno vanjska granica Europske Unije, a od 1. siječnja 2023. i vanjska granica Schengenskog prostora. Diplomatskom notom broj: 83-2/23 Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije primilo je k znanju tu obavijest i navelo da dijeli mišljenje da će se uspostavljanjem vlasti i nadzora na tom dijelu teritorija spriječiti proglašavanje ničije zemlje (Terra Nullius) i onemogućiti zaposjedanje i ilegalno kretanje osoba. U obje diplomatske note izražena je spremnost svake strane za daljnje pregovore o utvrđivanju granice. Iako se ne radi o bilateralnom sporazumu dvije države jer diplomatske note predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država, radi se o prihvaćenom način međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja oko nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području.

10.2. Nadalje, u vezi spornog razgraničenja, dvojba je treba li se granica između Republike Hrvatske i Republike Srbije prostirati sredinom toka Dunava ili granicama katastarskih općina, a s obzirom na današnji tok rijeke Dunav. Pri tome Republika Hrvatska smatra da granica treba pratiti granice katastarskih općina, a Republika Srbija da granica treba pratiti sredinu toka Dunava, što će biti ili predmet sporazuma ili međunarodne arbitraže, a područje granice na spornom području rijeke Dunav je pod nadzorom i kontrolom nadležnih tijela Republike Hrvatske, te je suprotno tvrdnjama tužitelja, nesporna jurisdikcija Republike Hrvatske u predmetnom slučaju, a time i ovoga Suda.

10.3. Nadalje, iz članka 1. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Republike Srbije o plovidbi vodnim putovima na unutarnjim vodama i njihovom tehničkom održavanju potpisanom u Beogradu 13. listopada 2009. proizlazi da su istim uređeni odnosi ugovornih stranaka koji se odnose na plovidbu međunarodnim vodnim putovima na državnom području ugovornih stranaka u granicama njihove plovnosti kao i tehničko održavanje zajedničkog vodnog puta rijeke Dunav između rkm 1433,1 i rkm 1295,5, a koji nisu uređeni drugim međunarodnim ugovorima koji se odnose na navedene vodne putove. Tako je, prema članku 2. u smislu tog Sporazuma »zajednički vodni put« je međunarodni vodni put rijeke Dunav upravo između rkm 1433,1 i rkm 1295,5, a u kojem području je proveden predmetni inspekcijski nadzor. Stoga je nadležnost za isti Lučke kapetanije Vukovar nesporna, a ista proizlazi i iz propisanog člankom 13. stavkom 15. Zakona o lučkim kapetanijama, prema kojem je ista nadležna za obavljanje poslova sigurnosti plovidbe, kako su utvrđeni ovim Zakonom i međunarodnim ugovorima, na vodnom putu rijeke Dunav od rkm 1433,1 do rkm 1295,5 i području unutarnjih voda Vukovarsko-srijemske županije (osim područja grada Županje i područja općina Babina Greda, Gradište, Bošnjaci, Drenovci, Gunja i Vrbanja) te područje općine Draž i Erdut iz Osječko-baranjske županije.

10.4. Nadalje, suprotno tvrdnjama tužitelja, člankom 248. stavkom 7. Zakona predviđena je i šira nadležnost i ovlast za postupanje, jer je predviđeno da inspekcijski nadzor iz stavka 1. ovoga članka se može obaviti i izvan granica Republike Hrvatske ako se ocijeni da postoji sumnja da stvarno stanje na brodu ne odgovara izdanim ispravama i knjigama plovila ili da se do isteka valjanosti isprava i knjiga broda ne predviđa njegovo uplovljavanje u domaću luku.

11. K tome, člankom 5. stavkom 1. točkom 78. Zakona definiran je pojam “unutarnja plovidba” kao plovidba koja se obavlja na unutarnjim vodama, a pod točkom 79. pojam “unutarnje vode” znači sve stajaće i tekuće vode kao što su rijeke, kanali i jezera, osim rijeka Jadranskog sliva do granice do koje su one plovne s morske strane. Dakle, rijeka Dunav, bez obzira što se proteže uzduž granice sa Republikom Srbijom, ima kao rijeka značenje unutarnje vode. Ujedno na području razgraničenja sa Republikom Srbijom, a kako je to već prethodno navedeno, sporno područje rijeke Dunav na potezu od rkm 1423+200 do rkm 1424+200 je pod nadzorom i kontrolom nadležnih tijela Republike Hrvatske te je inspektor sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Vukovar bio nadležan donijeti osporavana rješenja. Stoga su prigovori tužitelja u vezi nenadležnosti neosnovani.

12. Iz podataka spisa te dokaza u istome u vidu fotografija, kao i zapisnika o inspekcijskom pregledu čamca u vlasništvu tužitelja, KLASA: UP/II-349-24/23-01/266, URBROJ: 530-04-15-1-23-1 od 20. rujna 2023., proizlazi da je predmetni čamac korišten suprotno namjeni jer je registriran za osobne potrebe (sport i razonodu), a zatečen je pri prevoženju veće količine građevinskog materijala (drvene jelove građe), te su na istome uočene brojne nepravilnosti i oštećenja. Tako je zabilježeno da je oštećena krmena platforma, da je navigacijsko svijetlo montirano na krmi uz desni bok čamca iako se radi o bočnim svjetlima koja se stavljaju na pramac, što predstavlja opasnost za noćnu plovidbu, na krmi uz lijevi bok je polomljeno navigacijsko svjetlo, sidro je neadekvatno te ne odgovara masom veličini čamca, krmena desna brtva za privez nije bila ispravna, te da je platforma (paluba) koja povezuje dva trupa u bila lošem stanju. Sve navedeno dokazuju fotografije dostavljene u spisu upravnog postupka u koje je Sud izvršio uvid, a tužitelj navedene i utvrđene nedostatke plovila samo paušalno osporava bez konkretnih činjenica niti dokaza.

13. Člankom 247. stavkom 1. Zakona propisano je da inspekcijski poslovi koji se odnose na obavljanje nadzora nad provođenjem ovoga Zakona obuhvaćaju osobito obavljanje inspekcijskog nadzora nad: 1. objektima unutarnje plovidbe hrvatske državne pripadnosti u pogledu njihove sposobnosti za plovidbu ili uporabu; 2. stranim brodovima u hrvatskim lukama, pristaništima i unutarnjim vodama Republike Hrvatske; 3. lukama, pristaništima, sidrištima, privezištima, zimovnicima i skloništima, skelnim prijelazima i tovarištima; 4. gradnjom i postavljanjem građevina i opreme iz članka 142. ovoga Zakona te tehničkim održavanjem plovnih putova; 5. gradnjom, radovima i drugim zahvatima, djelatnostima i aktivnostima na vodnim putovima ili na njihovim obalama u pogledu utjecaja na sigurnost plovidbe; 6. prijevozom osoba i stvari, tegljenjem, potiskivanjem i drugim plovidbenim poslovima u pogledu zaštite ljudskih života i imovine; 7. uvjetima života i rada članova posade broda te radnom vremenu; 8. plovidbom i pravilima plovidbe; 9. zaštitom od onečišćenja unutarnjih voda s objekata unutarnje plovidbe; 10. obavljanjem djelatnosti brodarskog agenta; 11. obavljanjem djelatnosti brodarskih učilišta; 12. obavljanjem prijevozničke djelatnosti; 13. obavljanjem djelatnosti posredovanja pri zapošljavanju brodaraca.

13.1. Prema članku 249. stavku 1. Zakona, inspekcijskim nadzorom stranog broda provjerava se može li brod u pogledu konstrukcije, opreme, posade te vrste, količine i smještaja tereta odnosno broja i smještaja putnika, kao i sveukupnog opterećenja sigurno obaviti namjeravano putovanje u skladu s pravilima i standardima Tehničkih pravila. Stavkom 2. je predviđeno da ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da strani brod nema važeće isprave sukladno međunarodnim propisima ili da položaj teretne linije odnosno nadvođa ne odgovara podacima iz tih isprava ili da brod nije krcan u skladu s dobivenom teretnom linijom odnosno nadvođem ili da teret nije pravilno raspoređen i osiguran za prijevoz, zabranit će se brodu isplovljenje iz luke sve dok ne bude mogao nastaviti plovidbu bez opasnosti za ljudske živote na brodu. Prema stavku 3., ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da strani brod zbog nedostataka onečišćuje okoliš uljem, opasnim kemikalijama ili štetnim tvarima ili da su mu tankovi otpadnih voda puni ili uređaji neispravni, zabranit će se isplovljenje iz luke dok se ti nedostaci na njemu ne otklone. Ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da strani brod nema važeću ispravu kojom se dokazuje ispravnost brodskih uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje tereta ili ako se utvrdi da stanje tih uređaja nije u skladu s podacima iz te isprave, zabranit će se ukrcavanje i iskrcavanje tereta uređajima broda (stavak 4.). Stavkom 5. predviđeno je da ako se u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrde nedostaci iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka, o utvrđenom stanju i poduzetim mjerama izvijestit će se putem diplomatskih odnosno konzularnih tijela nadležno tijelo države zastave broda, a stavak 6. predviđa da ako se zbog opravdanih razloga posumnja da stanje stranog broda bitno ne odgovara podacima navedenima u brodskim ispravama ili da je na stranom brodu ukrcan veći broj putnika od dopuštenog ili da nema minimalan broj stručno osposobljenih članova posade, i da je nesumnjivo kako brod u takvu stanju odnosno s tolikim brojem putnika ili takvim stanjem posade ne bi bio sposoban nastaviti plovidbu bez opasnosti za ljudske živote na brodu, zabranit će se isplovljenje iz luke sve dok ne bude mogao nastaviti plovidbu bez opasnosti za ljudske živote na njemu. Stavak 7. propisuje da odredbe ovoga članka primjenjuju se i na druga strana plovila.

14. Budući da je inspektor nesporno utvrdio brojne nepravilnosti, konstrukcijske nedostatke, neispravnu opremu i namjenu predmetnog čamca suprotno onoj za koju je registriran, opravdano je, a u cilju sigurnosti plovidbe tog, te drugih plovila, zabranio plovidbu stranom čamcu uz obvezu izvanrednog tehničkog pregleda. Iako je pod točkom 2. osporavanog rješenja nepravilno naloženo čamcu kao stvari, umjesto vlasniku istoga premještanje na lokaciju na desnoj obali Dunava do otklanjanja utvrđenih nedostataka, ta nepravilnost je ispravljena osporavanim rješenjem o izmjeni rješenja od 8. prosinca 2023. Istim je odobrena jednokratna plovidba do luke Apatin uz pomoć drugog plovila sposobnog za plovidbu formirajući odgovarajući sastav.

14.1. Prigovori tužitelja da nadležni inspektor nije imao ovlast izricati mjere niti zabranjivati plovidbu, nalagati premještaj te otklanjanje utvrđenih nedostataka tužitelju kao vlasniku stranog čamca je neosnovan budući da ta ovlast proizlazi iz propisanog člankom 247. stavkom 1. točkom 2. i 5. i člankom 249. stavkom 1. Zakona, kao i detaljno razrađenih ovlasti kao ovlaštenog službenika prema Zakonu o lučkim kapetanijama.

14.2. Tužitelj se poziva i na ne postupanje tuženika prema propisanom člankom 36. stavkom 1. Pravilnika o inspekciji sigurnosti unutarnje plovidbe (Narodne novine, broj 31/14. i 144/21.), prema kojem ukoliko se nedostaci koji su doveli do zabrane plovidbe plovila ne mogu otkloniti na mjestu gdje je mjera zabrane izrečena, inspektor će, uz suglasnost lučke kapetanije, dopustiti plovilu plovidbu do najbližeg raspoloživog brodogradilišta ili druge odgovarajuće luke po izboru brodara gdje će utvrđeni nedostaci biti otklonjeni. Navedeno je primijenjeno osporavanim rješenjem od 8. prosinca 2023. o izmjeni rješenja od 21. rujna 2023., a kojim je ispravljen propust te je odobrena jednokratna plovidba do luke Apatin na način pobliže naveden u tom rješenju.

14.3. Pozivanje tužitelja na presude drugih sudova nije od utjecaja jer iste ne vežu ovaj Sud u odlučivanju, dok u vezi presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj: Pp-639/2024-8 od 4. rujna 2024. koja je vezana uz predmetni postupak i kojom je tužitelj i zakonski zastupnik istoga oslobođen optužbe, ista se odnosi na obvezu uklanjanja predmetnog čamca i ne postupanje po Obveznom prekršajnom nalogu zbog procesnih i drugih nedostatka. Iz iste proizlazi da u tom nalogu nije bio naznačen donositelj, klasa, datum, vrijeme počinjenja prekršaja niti po kojem nalogu nije postupljeno, što je Obvezni prekršajni nalog činilo nelogičnim i nejasnim. Stoga ista nije od utjecaja na zakonitost upravnih akata kojima je nadležni inspektor u okviru svoje nadležnosti utvrdio nedostatke predmetnog čamca i primijenio mjere radi uklanjanja općeopasnog plovila za plovidbu, kao i za druge sudionike iste.

15. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitima te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

16. U vezi zahtjeva opunomoćenika tužitelja za naknadu troška upravnog spora, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 12. prosinca 2024.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku