REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: UsI-942/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, OIB: 6181789493, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, OIB: 16488001145, Zagreb, Savska cesta 41, radi utvrđenja prava vlasništva, 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/19- 01/44, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 2. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Petog područnog odsjeka (Dubrava) KLASA: UP/I-942-02/13-04/41, URBROJ: 251- 14-11-6/04-18-25 od 12. prosinca 2018. toč. I. izreke utvrđeno je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na z. k. č. br. [katastarska čestica] oranica u Crljenjaku, površine 682 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] oranica Jarak, površine 2279 m2, upisana u PL 2275 k. o. [katastarska općina]. U toč. II. izreke određeno je da je obveznik naknade (vraćanja) Grad Zagreb. Toč. III. izreke određeno je da će Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Gradski ured za katastar i geodetske poslove u Zagrebu, nakon pravomoćnosti rješenja provesti po službenoj dužnosti promjenu zemljišnoknjižnog stanja sukladno toč. I. izreke rješenja. Prema toč. IV. izreke svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja ovdje tužitelj izjavio je žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-942-01/19-01/44, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 22-02 od 2. rujna 2022. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi ponavlja navode iznesene u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja. S tim u vezi tužitelj ukratko iznosi tijek postupka te ističe da je iz obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo da spisu predmeta nesporno ne prileži akt o oduzimanju predmetne imovine. Pojašnjava da je tužitelj navedenu činjenicu isticao u tijeku postupka, pri tome naglašavajući da ovdje zainteresirana osoba nije sukladno odredbi čl. 2. i 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi) dostavila akt o oduzimanju za zemljište oznake z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što predstavlja zapreku za ocjenu osnovanosti zahtjeva ovdje zainteresirane osobe. U prilog svojih navoda tužitelj citira čl. 65. st. 1., čl. 67. i 77. Zakona o naknadi.

4. Slijedom svega navedenog, tužbenim zahtjevom predlaže poništenje rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja te vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba se u odgovoru na tužbu pozvala na razloge navedene u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložila odbiti tužbeni zahtjev.

7. Spis formiran temeljem citirane tužbe tužitelja zaprimljene kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-2930/2022, delegiran je ovom sudu dana 13. travnja 2023. odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su- 229/2023-2 te se kod ovog suda nastavio voditi pod poslovnim brojem Us I-942/2023.

8. Budući da pravno relevantne činjenice među strankama nisu sporne, a stranke nisu u tužbi i odgovoru na tužbu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je, na temelju čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) te čl. 8. ZUS-a, prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4564/19-3 od 10. studenog 2020.).

9. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Među strankama ovog spora sporna je primjena materijalnog prava, odnosno jesu li upravna tijela pravilnom primjenom odredbe čl. 77. u svezi s čl. 66. i 67. Zakona o naknadi odlučila o zahtjevu ovdje zainteresirane osobe.

11. Odredbom čl. 77. Zakona o naknadi propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovoga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano.

12. U primjeni citirane odredbe zakona, nužno je da se radi o imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovoga Zakona, dakle o imovini kakvu ima u vidu odredba čl. 1. Zakona te koja je oduzeta temeljem akata iz čl. 2. odnosno na način iz čl. 3. i 4. Zakona o naknadi.

13. Tužitelj pogrešno smatra da u konkretnom slučaju postoje zapreke za utvrđenje vlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini i to zapreke propisane odredbama čl. 2. i 3. Zakona o naknadi.

14. Sud ne prihvaća razloge tužitelja budući da su nekretnine koje su potpadale pod Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“ broj 52/58, dalje: Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta) prešle u društveno vlasništvo danom stupanja na snagu tog Zakona. Možebitna okolnost što za sve nekretnine nadležna tijela prema tadašnjem propisu, odnosno prema odredbi čl. 8. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta nisu donijela rješenja kojima bi to i utvrdila, nije okolnost koja bi bila od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari. Naime, i tijekom devedesetih godina upravna tijela Republike Hrvatske donosila su rješenja kojima su utvrđivala da su pojedine nekretnine prešle u društveno vlasništvo danom stupanja na snagu, između ostalog, i predmetnog Zakona, a ova rješenja, iako su bila donošena u vrijeme kada društveno vlasništvo u Republici Hrvatskoj više nije postojalo, ostavljana su na snazi kao rješenja deklaratorne naravi (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-2406/2019-2 od 7. siječnja 2021.).

15. Nastavno naglašava se kako prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91 i 103/96, dalje: ZUP 91) isprava koju je u propisanom obliku izdao državni organ u granicama svoje nadležnosti, a koja može biti prilagođena elektronskoj obradi podataka, kao i isprava koju je u takvom obliku izdala ustanova ili druga pravna osoba u poslovima koje vrši na osnovi javnih ovlasti (javna isprava), dokazuje ono što se u njoj potvrđuje ili određuje.

16. U konkretnom slučaju nesporno je da ovdje zainteresirana osoba uz podneseni zahtjev nije priložila akt o oduzimanju. Međutim, iz sadržaja zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je pod Z-5102/62 izvršen upis društvenog vlasništva temeljem rješenja Narodnog odbora općine Pešćenica – Zagreb broj 03/IV-1-Z/59 od 25. kolovoza 1959. na temelju odredbi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta.

17. S tim u vezi valja reći kako povijesni zemljišnoknjižni izvadak predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 164. st. 1. ZUP 91 kojom se dokazuje ono što se u njoj potvrđuje, odnosno u konkretnom slučaju u predmetnom zemljišnoknjižnom izvatku jasno je navedeno koje tijelo je donijelo rješenje (akt o oduzimanju), broj akta i datum donošenja te je jasno navedeno kome se oduzima predmetna nekretnina i za korist koga se oduzima, odnosno u čije se vlasništvo ista prenosi. Pri tome se napominje da je predmetnu ispravu, odnosno povijesni zemljišnoknjižni izvadak izdalo nadležno tijelo, u granicama svoje nadležnosti te je izdana u propisanom obliku pa je kao takva mogla poslužiti kao valjani dokaz kojim se dokazuje činjenica postojanja akta o oduzimanju predmetne nekretnine vlasnicima iste, odnosno činjenica oduzimanja iste.

18. Stoga je ocjena suda kako su pravilno javnopravna tijela ocijenila da se u konkretnom slučaju radi o imovini koja je predmet naknade sukladno odredbama čl. 2. i 3. Zakona o naknadi i da su ispunjeni uvjeti iz čl. 77. Zakona o naknadi.

19. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim te je stoga na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 12. prosinca 2024.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb,

- Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica Grada Vukovara 49, Zagreb

- Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Savska cesta 41, Zagreb