REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv II. okrivljenika: ČS – odgovorna osoba, zbog prekršaja iz čl.42.st.1.t.33. i st.2. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24), pokrenutog povodom podnesenog prigovora protiv Prekršajnog naloga ovlaštenog tužitelja: Financijska agencija, Regionalni centar Zagreb, KLASA: 034-07/23-04/10938, URBROJ: 118-07-03-23-2, od dana 16. studenog 2023.g., koji su ovom Sudu dostavljeni dana 06. lipnja 2024.g., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda dana 14. ožujka 2024.g., u nazočnosti okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. u vezi čl.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

II. okrivljenik ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, radnik, zaposlen u VG Čistoća, primanja oko 850,00 EURA, slabog imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

što kao odgovorna osoba poduzetnika nije dostavio FINI u bilo koju poslovnicu FINE na području RH ili putem internetskog servisa, uz korištenje digitalnog certifikata, najkasnije u roku od šest mjeseci od zadnje dana poslovne godine, odnosno do 30. lipnja 2023., radi javne objave godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom, za poslovnu godinu 2022.,

dakle nije Fini u tekućoj godini, radi javne objave, u zakonom propisanom roku, dostavio dokumentaciju iz čl.30.st.2.,st.3. i st.4. Zakona o računovodstvu, sukladno rokovima iz čl.30.st.5., st.6. i st.7. istog Zakona,

čime je postupio suprotno odredbi iz čl.30.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24), i time počinio prekršaj kažnjiv po čl.42.st.1.t.33. i st.2. istog Zakona, odnosno

[pravni kontinuitet]

čime je postupio suprotno odredbi iz čl.47.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. Zakona o računovodstvu (NN br. 85/24) i time počinio prekršaj kažnjiv po čl.60.st.1.t.38. i st.2. istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

II. okrivljenoj ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 330,00 (tristo trideset) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se okrivljena odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčanih kazni uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

I/

1.

Financijska agencija, Regionalni centar Zagreb, temeljem čl.238.st.10. Prekršajnog zakona, dana 06.03.2024.g., pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor I. okrivljene pravne osobe MIAS AA d.o.o. i II. okrivljene odgovorne osobe IS, protiv Prekršajnog naloga koji je izdan I. i II. okrivljenima zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 16.11.2023.g. izdao Prekršajni nalog broj: KLASA: 034-07/23-04/10938, URBROJ: 118-07-03-23-2, kojim je imenovanu pravnu i odgovornu osobu za navedeni prekršaj oglasio krivima i kaznio ih novčanim kaznama u iznosu od 1.320,00 eura, odnosno 660,00 eura, te ih obvezao na plaćanje troška u iznosu od 24,89 eura, svakog, ali su I. i II. okrivljeni pravodobno podnijeli prigovor zbog poricanja terećenog prekršaja.

3.

Povodom podnesenog prigovora ovlašteni tužitelj je Rješenjem broj: KLASA: 034-07/23-04/10938, URBROJ: 118-07-03-24-6 donesenim dana 01.03.2024.g. stavio izvan snage označeni Prekršajni nalog protiv I. okrivljene pravne osobe MIAS AA d.o.o.

4.

Sud je temeljem odredaba Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu protiv II. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi.

5.

Na ispitivanju kod ovog Suda II. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi iskazao je da je on bio vlasnik i direktor trgovačkog društva MIAS AA d.o.o., a u istom je bio i odgovorna osoba, zbog čega daje obranu kao odgovorna osoba. Iskazuje da je kriv za prekršaj koji se njemu kao odgovornoj osobi stavlja na teret optužnim aktom. Iznosi da kako je istina da je kao odgovorna osoba poduzetnika koji je brisan dana 29. studenog 2023. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-22/52323-59 iz Sudskog registra, odnosno pravne osobe MIAS AA d.o.o. nije do 30. lipnja 2023. radi javne objave dostavio FINI financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom za 2022. godinu. On je pravovremeno dao nalog zaposleniku da dokumentaciju dostavi FINI ali je došlo do propusta. Ističe kako počinjenim prekršajem za nikoga nisu nastupile nikakve štetne posljedice. Žao mu je što je počinio ovaj prekršaj. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njega.

4.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Prekršajni nalog Financijske agencije, Regionalni centar Zagreb, KLASA: 034-07/23-04/10938, URBROJ: 118-07-03-23-1 izdan 16. studenog 2023., prigovor podnesen 22. veljače 2024., Rješenje Financijske agencije, Regionalni centar Zagreb KLASA: 034-07/-23-04/10938, URBROJ: 118-07-03-24-6 od 1. ožujka 2024., Izvadak iz Registra godišnjih financijskih izvještaja za 2022. za MIAS AA d.o.o. od 1. ožujka 2024., potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za IS od 16. rujna 2024.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane, odnosno priznanja odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljena odgovorna osoba predmetne zgode postupila suprotno odredbi:

iz čl.30.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24), na način pobliže opisan u izreci ove presude, pa da je tako počinila prekršaj kažnjiv po čl.42.st.1.t.33. i st.2. istog Zakona,

odnosno [pravni kontinuitet] da je postupila suprotno odredbi:

iz čl.47.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. Zakona o računovodstvu (NN br. 85/24) na način pobliže opisan u izreci ove presude, pa da je tako počinila prekršaj kažnjiv po čl.60.st.1.t.38. i st.2. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu odnosno priznanje II. okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi, pa ju je u cijelosti prihvatio, jer je zaključio da je iznesena obrana jasna, razumljiva, uvjerljiva i životna, dok je i temeljem izvedenih dokaza utvrdio i zaključio da je II. okrivljena odgovorna osoba počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret.

3.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i izdao protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe.

4.

Sudac je uvidom u prekršajnu evidenciju i registar neplaćenih kazni izvršenim dana 16.09.2024.g. za II. okrivljenu odgovornu osobu IS, utvrdio da je II. okrivljenik do tada bio više puta pravomoćno prekršajno osuđivan.

5.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

6.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv II. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi, osim o njezinoj krivnji i kažnjavanju za terećeni i počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

III/

1.

Prekršajni zakon u čl.3. propisuje, uz ostalo, da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, a ako se u tim slučajevima izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, dok nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.

2.

Nakon provedenog prekršajnog postupka sudac je utvrdio kako postoji kontinuitet materijalne zakonske odredbe čl.30.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. i prekršajnih zakonskih odredbi čl.42.st.1.t.35. i st.2. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24) koji je bio na snazi od 01.01.2016.g. do 26.07.2024.g. („stari“ Zakon), a taj kontinuitet sudac pronalazi u materijalnoj zakonskoj odredbi čl.47.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. i prekršajnim zakonskim odredbama čl.60.st.1.t.38. i st.2. Zakona o računovodstvu (NN br. 85/24) koji je na snazi od 27.07.2024.g. („novi“ Zakon).

3.

„Stari“ Zakon o računovodstvu (NN br. NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24) je u čl.30., uz ostalo, propisivao u stavku 2. da poduzetnici iz stavka 1. toga članka koji su obveznici sastavljanja godišnjeg izvješća sukladno članku 21. toga Zakona dostavljaju Financijskoj agenciji radi javne objave potpuna i točna godišnja izvješća s pripadajućim revizorskim izvješćem ako njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 20. toga Zakona, te konsolidirana godišnja izvješća s pripadajućim revizorskim izvješćem ako njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 20. toga Zakona i ako su obveznici konsolidacije sukladno odredbama ovoga Zakona.

Propisivao je u stavku 3. da označeni poduzetnici koji nisu obveznici sastavljanja godišnjeg izvješća sukladno članku 21. toga Zakona dostavljaju Financijskoj agenciji radi javne objave potpune i točne godišnje financijske izvještaje s pripadajućim revizorskim izvješćem ako njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 20. toga Zakona i konsolidirane financijske izvještaje s pripadajućim revizorskim izvješćem ako njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 20. toga Zakona i ako su obveznici konsolidacije sukladno odredbama toga Zakona.

Propisivao je u stavku 4. da su označeni poduzetnici uz izvještaje iz stavaka 2. i 3. toga članka, dužni Financijskoj agenciji dostaviti i odluku o utvrđivanju godišnjih financijskih izvještaja te prijedlog odluke o raspodjeli dobiti ili pokriću gubitka.

Propisivao je u stavku 5. da su poduzetnici iz stavka 1. točaka 1. i 2. toga članka nekonsolidirane izvještaje iz stavaka 2. i 3. toga članka i revizorsko izvješće dužni dostaviti najkasnije u roku od šest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine, a poduzetnici iz stavka 1. toga članka koji sastavljaju konsolidirane godišnje financijske izvještaje, odnosno konsolidirana godišnja izvješća dužni su ih zajedno s revizorskim izvješćem dostaviti najkasnije u roku od devet mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine.

Propisivao je u stavku 6. da su poduzetnici iz stavka 1. toga članka koji sastavljaju godišnje financijske izvještaje sukladno članku 19. stavku 9. toga Zakona, dužni godišnje financijske izvještaje dostaviti u roku od devedeset dana od dana nastanka statusne promjene, pokretanja postupka likvidacije ili otvaranja stečaja.

Propisivao je u stavku 7. da je matično društvo koje objavljuje dokumentaciju iz članka 25. stavka 2. točke 6. toga Zakona dužno istu dostaviti najkasnije u roku od dvanaest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine.

Isti „stari“ Zakon u čl.42.st.1.t.35. i st.2. propisivao je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura kaznit za prekršaj poduzetnik, odnosno zakonom određena pravna i fizička osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura i odgovorna osoba poduzetnika, ako ne dostavi dokumentaciju iz članka 30. stavaka 2., 3., 4. i 11. toga Zakona Financijskoj agenciji radi javne objave sukladno rokovima iz članka 30. stavaka 5., 6., 7. i 11. toga Zakona, ili u slučajevima posebnih okolnosti iz članka 34.a stavka 1. toga Zakona u rokovima propisanim pravilnikom iz članka 34.a stavka 2. toga Zakona, a sve u skladu s prethodno navedenim odredbama istog „starog“ Zakona.

4.

„Stari“ Zakon o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24) prestao je važiti i primjenjivati se istekom dana 26.07.2024.g., a sudac je, nakon što je činjenično stanje terećenog prekršaja podveo pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa, našao postojanje pravnog kontinuiteta u odredbama „novog“ Zakona o računovodstvu (NN br.85/24), koji je stupio na snagu dana 27.07.2024.g.

5.

„Novi“ Zakona o računovodstvu (NN br. 85/24) u čl.47., uz ostalo, propisuje u stavku 2. da poduzetnik iz stavka 1. toga članka koji je obveznik sastavljanja godišnjeg izvještaja u skladu s člankom 21. toga Zakona dostavlja Financijskoj agenciji radi javne objave potpuni i točan godišnji izvještaj s pripadajućim revizorskim izvještajem ako njegovi godišnji financijski izvještaji podliježu zakonskoj reviziji u skladu s člankom 20. toga Zakona te izvještaj o provjeri izvještaja o održivosti, ako je obveznik izvještavanja o održivosti u skladu s člankom 29. toga Zakona, te konsolidirani godišnji izvještaj s pripadajućim revizorskim izvještajem ako njegovi godišnji konsolidirani financijski izvještaji podliježu zakonskoj reviziji u skladu s člankom 20. toga Zakona i ako je obveznik konsolidacije u skladu s odredbama toga Zakona te izvještaj o provjeri izvještaja o održivosti, ako je obveznik izvještavanja o održivosti na konsolidiranoj osnovi u skladu s članom 32. toga Zakona.

Propisuje u stavku 3. da poduzetnik iz stavka 1. toga članka koji nije obveznik sastavljanja godišnjeg izvještaja u skladu s člankom 21. toga Zakona dostavlja Financijskoj agenciji radi javne objave potpune i točne godišnje financijske izvještaje s pripadajućim revizorskim izvještajem ako njegovi godišnji financijski izvještaji podliježu zakonskoj reviziji u skladu s člankom 20. toga Zakona i godišnje konsolidirane financijske izvještaje s pripadajućim revizorskim izvještajem ako njegovi godišnji financijski izvještaji podliježu zakonskoj reviziji u skladu s člankom 20. toga Zakona i ako je obveznik konsolidacije u skladu s odredbama toga Zakona.

Propisuje u stavku 4. da je poduzetnik iz stavka 1. toga članka, uz izvještaje iz stavaka 2. i 3. toga članka, dužan Financijskoj agenciji dostaviti i odluku o utvrđivanju godišnjih financijskih izvještaja te prijedlog odluke o upotrebi dobiti ili pokriću gubitka.

Propisuje u stavku 5. da je poduzetnik iz stavka 1. toga članka dužan nekonsolidirane izvještaje iz stavaka 2. i 3. toga članka i revizorski izvještaj dostaviti najkasnije u roku od šest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine, a poduzetnik iz stavka 1. toga članka koji sastavlja godišnje konsolidirane financijske izvještaje odnosno konsolidirani godišnji izvještaj dužan ih je zajedno s revizorskim izvještajem dostaviti najkasnije u roku od devet mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine.

Propisuje u stavku 6. da je poduzetnik iz stavka 1. toga članka koji sastavlja godišnje financijske izvještaje u skladu s člankom 18. stavkom 7. toga Zakona dužan godišnje financijske izvještaje dostaviti u roku od 90 dana od dana nastanka statusne promjene, pokretanja postupka likvidacije ili otvaranja stečaja.

Propisuje u stavku 7. da je matično društvo koje objavljuje dokumentaciju iz članka 23. stavka 2. točke 6. toga Zakona dužno ju dostaviti najkasnije u roku od 12 mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine.

Isti „novi“ Zakon u čl.60.st.1.t.38. i st.2. propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura kaznit za prekršaj poduzetnik odnosno zakonom određena pravna i fizička osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura i odgovorna osoba poduzetnika, ako ne dostavi dokumentaciju iz članka 47. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona Financijskoj agenciji radi javne objave u skladu s rokovima iz članka 47. stavaka 5., 6. i 7. toga Zakona ili u slučajevima posebnih okolnosti iz članka 53. stavka 1. toga Zakona u rokovima propisanim naredbom iz članka 53. stavka 2. toga Zakona, a sve u skladu s prethodno navedenim odredbama istog „novog“ Zakona.

6.

Slijedom svega navedenog, budući sudac smatra kako u konkretnom slučaju postoji pravni kontinuitet terećenog prekršaja, sukladno odredbi čl.3.st.1. Prekršajnog zakona, primijenio je propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, to jest „stari“ Zakon o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24), jer isti propis nije niti blaži niti stroži za počinitelje prekršaja, odnosno za okrivljenu odgovornu osobu u brisanoj pravnoj osobi, obzirom da i „stari“ i „novi“ propis zbog počinjenja terećenog prekršaja propisuju novčane kazne u istim posebnim minimalnim i maksimalnim iznosima, a sukladno zakonskim odredbama prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen.

IV/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, sudac je analizirajući svaki dokaz posebno kao i sve dokaze zajedno te rezultat cjelokupnog dokaznog postupka, povezujući dokaze s obranom, odnosno priznanjem II. okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi, sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je II. okrivljena odgovorna osoba predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se tereti.

2.

Slijedom navedenog sudac je nakon iznesene obrane II. okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je II. okrivljenu odgovornu osobu proglasio krivom te ju je kaznio novčanom kaznom u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja II. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi.

3.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani II. okrivljene odgovorne osobe našao činjenicu da je već bila pravomoćno prekršajno osuđivana zbog počinjenja raznih prekršaja pa i po Zakonu o računovodstvu.

4.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani II. okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su priznanje počinjenja prekršaja te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani II. okrivljene odgovorne osobe.

5.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj koji se stavlja na teret II. okrivljenoj odgovornoj osobi u brisanoj pravnoj osobi, umjesto kazne u propisanim iznosima, okrivljenoj odgovornoj osobi izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.

6.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u umanjenom iznosu primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti II. okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi, odnosno da nije preniska ni previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

7.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se II. okrivljena odgovorna osoba u brisanoj pravnoj osobi da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

8.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.

Velika Gorica, 12. prosinca 2024.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Odgovorna osoba u brisanoj pravnoj osobi se odrekao prava na žalbu protiv presude.

Protiv ove presude tužitelj ima pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Šetalište Franje Lučića 1, Velika Gorica.