Poslovni broj: 3 K-27/2024-41

Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

10410 Velika Gorica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Luciji Lisac kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanje Adžaga kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog MM, zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), pokrenutom optužnicom Općinskog državnog odvjetnika u Velikoj Gorici (dalje u tekstu: ODO Velika Gorica) broj KO-DO-10/2024 od 10. siječnja 2024., nakon provedene glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnicu u ODO Velika Gorica AM, optuženog MM osobno, braniteljice Jadranke Matić, odvjetnice u Velikoj Gorici i KM, skrbnice optuženog, 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br:

152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08),

optuženik MM, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ZM i IM rođene M, rođen **.**.1997. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, nezaposlen, uzdržava se uz pomoć inkluzivnog dodatka u visini 480 eura mjesečno, neoženjen, bez djece, sa završenom osnovnom školom, bez imovine, osuđivan

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od 15. listopada 2023. do 15./16. studenoga 2023. u [adresa], u stanu protivno čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u nakani da omalovaži i obezvrijedi svoje roditelje ZM i IM, učestalo ih vrijeđao i omalovažavao na način da je ocu ZM govorio: „međede, majmune“, a majci IM: “kurvo, jebem ti mater“, psovao joj mater, od oca ZM tražio novac za cigarete pritom mu nasilno gurajući ruke u džepove hlača, naguravao se i natjeravao s njime po stanu, a kada bi otac ZM zaspao, izvadio bi mu novčanik iz hlača i uzeo novac, a dana 15. studenog 2023. u večernjim satima ponovno krenuo sa psihičkim maltretiranjem roditelja, na način da je hodao za ocem po stanu, naguravao ga i tražio novac, a kada su IM i ZM legli, počeo je paliti svjetlo, puštati glazbu na mobitel, svijetlio im svjetiljkom s mobitela u oči, šetao po dnevnom boravku, a sve kako ne bi mogli zaspati nakon čega je ZM pozvao policiju, a kada su policijski službenici PP Velika Gorica pozvonili na vrata stana, zaključao je ista te stao ispred vrata kako bi onemogućio roditeljima da ih otvore policijskim službenicima, prilikom čega je nekoliko puta odgurnuo majku i oca, da bi u jednom trenutku, u nakani da tjelesno povrijedi oca, udario ga zatvorenom šakom u predjelu nosa, kako bi ga spriječio da otključa vrata i dopusti policijskim službenicima ulazak u stan, kojom prilikom je ZM zadobio tjelesnu ozljedu u vidu otekline nosa i prijeloma nosnih kostiju s minimalnim pomakom, dok i nadalje, na opetovano traženje i više upozorenja od strane policijskih službenika kako će nasilno ući u stan, nije otvarao ulazna vrata, nakon čega su djelatnici JVP Velika Gorica nasilno otvorili vrata stana te ga priveli u službene prostorije Policijske postaje Velika Gorica, a opisanim postupanjem je kod roditelja ZM i IM izazvao strah za njihovu sigurnost te ih doveo u ponižavajući položaj,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost te ga doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo i drugog tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji

– opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, 84/21, 114/22; dalje u tekstu: KZ/11) i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom - opisano po članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.

II. Temeljem članka 179.a KZ/11 optuženom MM se, u odnosu na žrtvu IM

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Temeljem članka 179.a KZ/11 optuženom MM se, u odnosu na žrtvu ZM

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Temeljem članka 117. stavak 2. KZ/11 optuženom MM se

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

IV. Na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11 optuženom MM se

o p o z i v a

uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd- 71/20 od 17. veljače 2021. koja je postala pravomoćna 17. veljače 2021. te se iz navedene presude uzima kao

u t v r đ e n a

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

V. Na temelju članka 58. stavak 3. KZ/11 u svezi članka 53. KZ/11 optuženi MM se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

VI. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom MM se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 1 (jedna) godina, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi MM u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

VII. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom MM se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. studenog 2023. do 16. veljače 2024.

VIII. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom MM se izriče

SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA

u trajanju od 2 (dvije) godine koja će se izvršavati u ustanovi za izvršavanje kazne zatvora odnosno u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom.

IX. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetovani dio i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obvezatnog psihosocijalnog tretmana izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu.

X. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a optuženi MM se oslobađa obveze podmirenja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. ODO Velika Gorica podiglo je pred ovim sudom optužnicu protiv optuženog MM zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, pobliže činjenično opisanog kao u izreci.

2. Optuženi MM je, očitujući se o osnovanosti optužbe, izjavio da se ne smatra krivim.

3. U svojoj obrani, koju je iznosio na kraju dokaznog postupka, optuženi MM je iskazivao da je prema ocu bio agresivan zbog trauma koje ima iz djetinjstva jer ga je otac svaki dan tukao, zlostavljao i mučio na različite načine. Optuženi je iskazivao kako ga je otac tukao šibom, remenom, rukom, a što je kod njega prouzročilo frustraciju i revolt. Optuženi je iskazivao da bi ga dok je bio dijete otac smjestio na psihijatriju, a sada kada je odrastao smjestio bi ga u zatvor i na psihijatriju. Nadalje, poricao je da bi ocu govorio „majmune“ i „međede“, ali da mu je to govorio nekad ranije. Isto tako je optuženi navodio kako bi se on dok je bio dijete žalio na postupanje oca, ali mu nitko nije vjerovao niti ga je tko slušao. Optuženi MM navodi kako bi se cijela situacija mogla izbjeći da je mogao koristiti sobu koju je koristila njegova sestra. Navodi kako je tu večer njegov otac zvao policiju, a optuženi ih nije htio pustiti u stan te ga je otac pet puta gurnuo na što je on gubio živce. Rekao je ocu kako ne želi pustiti policajce u stan, ali otac ga je provocirao i onda ga je udario šakom. Optuženi MM poriče da bi roditeljima svijetlio mobitelom, da bi vrijeđao majku, da bi tražio novce od oca već samo od majke odnosno da su roditelji iskazivali o određenim događajima koji su se nekad ranije događali te negira da je puštao glasno glazbu odnosno potvrđuje da je prije pet godina bio na prekršajnom sudu kada misli da je bilo nešto sa glazbom. Optuženi MM je iskazivao kako otac zove policiju za svaku sitnicu i za gluposti, a policija ga nije svaki puta odvodila u zatvor ili na psihijatriju, a čak su i njegovom ocu rekli naplatiti intervenciju. Navodi kako se kod kuće nikada nije znao ponašati upravo zato što bi mu otac stalno zvao policiju. Optuženi MM je iskazao spremnost da ode na tretman u Reto centar u trajanju do godine dana, a da je potom spreman napustiti zajedničko kućanstvo sa roditeljima. U odnosu na mjere opreza optuženi je iskazivao kako su njegovi roditelji na policiji potpisali da on može ostati u kući jer mu nije osiguran drugi smještaj te je izrazio žaljenje što je udario oca. Nadalje, optuženi MM je iskazivao kako je od oca uzimao novce za cigarete prije nego je počeo dobivati inkluzivni dodatak obzirom da je dobivao samo 80 eura, a što je bilo otprilike prije godine dana. Optuženi MM je iskazivao kako boravak u zatvoru na njega loše utječe te da je spreman otići u komunu, a potom napustiti roditeljsko kućanstvo.

4. Tijekom postupka sud je na raspravi ispitao žrtvu IM, svjedoka TM i sudskog vještaka dr. Davora Zdunića. Nadalje, sud je na raspravi kao dokaze pročitao službenu bilješku Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica o dojavi i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu optuženog, izvješće o pružanoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 15. studenog 2023., razgledao fotografije oštećenja na ulaznim vratima na listovima 73-74 spisa, pročitao medicinsku dokumentaciju za optuženog na listovima 74-75 spisa i list 87 spisa, rješenje Centra za socijalnu skrb Velika Gorica od 10. siječnja 2022., anamnezu Sektora za vještačenje od 17. svibnja 2021. uz nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta – oštećenja funkcionalne sposobnosti, zapisnik o ispitivanju optuženog od 16. studenog 2023. uz reprodukciju DVD snimke, zapisnik o ispitivanju optuženog od 17. studenog 2023. uz reprodukciju video snimke, zapisnik o ispitivanju svjedoka ZM i IM, medicinsku dokumentaciju. za ZM, nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka, medicinsku dokumentaciju za optuženog na listovima 244-268 spisa, nalaz i mišljenje vještaka spec. sudske medicine, nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta od 16. veljače 2024., socio anamnestičke podatke Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] od 24. travnja 2024., medicinsku dokumentaciju na listu 378 i 399 spisa, otpusno pismo od 12. studenog 2024. i izjava Reto centra od 12. studenog 2024. Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz kaznene evidencije za optuženog.

5. Razmatrajući vjerodostojnost dokaza u ovom postupku sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno te uspoređujući ih međusobno i s rezultatima provedenog postupka, došao do sljedećih zaključaka.

6. Iskaz optuženika u kojem on otklanja svoju kazneno pravnu odgovornost sud ocjenjuje neistinitim i usmjerenim ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti. Ovo obzirom je u suprotnosti s iskazom same žrtve ZM, djelomično i u suprotnosti i sa iskazom žrtve IM.

7. Tijekom postupka žrtva ZM je iskazivao na dokaznom ročištu kada je naveo da im 15. studenog 2023. optuženi MM nije dao spavati, htio im je ukrasti novce, a što čini kada oni zaspu, hoda po stanu, pušta glazbu, pali svjetlo, puši na balkonu. ZM je iskazivao da, kada je vidio da optuženi ne spava, a već je bilo 2,30 sati, zvao je policiju jer da im optuženi ne da spavati. Kada je policija stigla, optuženi je stavio ključ u vrata i nije htio pustiti policiju u stan te ga je ZM htio malo gurnuti da se makne sa vrata kako bi ih otvorio, na što ga je optuženi udario šakom u nos te mu je počela teći krv. Žrtva ZM je iskazivao kako optuženi majku nije udario, ali ju je također gurao sa vrata. Nakon toga je policija zvala vatrogasce te su već treći puta provaljivali na taj način u njihov stan. Iskazivao je kako optuženi MM učestalo vrijeđa majku, psuje joj majku, a te večeri je njega vrijeđao riječima „majmune“, „međedu“ dok je majci uputio riječi „kurvo, jebem ti mater“. Nadalje, žrtva ZM je iskazivao kako optuženi uzima novce iz njegovog novčanika te tijekom noći moraju dežurati jer optuženi tako krade novce i pretresa njihove stvari. Žrtva ZM je opisivao i da optuženi uzima novce iz njegovog novčanika kada zaspi, ali jednako tako ponekad nasilno uzima novce na način da žrtvi gura ruke u džepove pa se mora naguravati sa njime te optuženi hoda za njime iako se on pokušava udaljiti od njega, naganja ga oko stola i ne želi prestati, a u inkriminiranom razdoblju je bilo pet ili šest takvih situacija. Osim toga, žrtva ZM je iskazivao i kako im optuženi ne da spavati tako što pušta pjesme na mobitelu, upravlja svjetlo na mobitelu u njihove oči, a žrtva se osjeća bespomoćno i grozno u tim trenucima jer je slabiji od optuženog. Žrtva ZM navodi kako optuženi sa tim novcima koje uzima kupuje cigarete.

8. Žrtva IM, majka optuženog je iskazivala na raspravi kada je navela da je inkriminiranog dana optuženi MM popio puno kave i antidepresive što ga je razbudilo. Iskazivala je kako je njezinom suprugu, ZM smetalo ponašanje optuženika MM koji je hodao po sobi, pušio, izlazio na balkon te je ZM zvao policiju. Žrtva IM je također iskazivala kako optuženi nije želio pustiti policiju u stan jer je bio u strahu da ga ne odvedu te je stao ispred vrata. U tom trenutku su se optuženi i otac ZM počeli naguravati, a optuženi je u stanju hiperaktivnost udario oca ZM šakom u nos. Žrtva IM smatra da je otac ZM isprovocirao optuženog jer se radilo o duljem naguravanju. Osim toga, IM je smatrala da policija sama treba ući u stan, ali iskazivala je kako se ZM bojao da će im policija ponovno provaliti u stan, oštetiti vrata, a potom on moraju snositi trošak popravka jer se to i ranije događalo. Iskazivala je kako je optuženi MM, po dolasku policije, htio popiti veću količinu tableta kako bi si naškodio da ga policija ne odvede. Žrtva IM je iskazivala kako se nije pretjerano bojala jer je znala da je optuženi prije dolaska policije popio svoju redovnu terapiju te je znala da će isti otići spavati. Iskazivala je kako je optuženi popio veću količinu terapije kada je došla policija nakon čega mu je izbila bočicu iz ruke. Isto tako, žrtva IM je iskazivala kako je optuženi ovisnik o cigaretama te kada nema novca isti kopa po džepovima, moli i traži novac, a da mu ZM ne da novac jer je škrt. Žrtva IM potvrđuje da je optuženi znao vrijeđati i psovati, ali ona to pripisuje njegovoj bolesti. Žrtva IM je iskazivala kako je sa optuženim sve u redu kada uredno pije svoju terapiju i u tom razdoblju se ne boji da bi joj nešto učini, ali on ne pije terapiju redovito i tada najčešće dolazi do verbalnih sukoba te smatra da bi za optuženog bilo najbolje kada bi se maknuo iz stana zbog bolesne kćeri.

9. Svjedok TM, stric optuženog, je iskazivao općenito o svojim saznanjima o psihičkom zdravlju optuženog odnosno o njegovom ponašanju koje je godinama nepromijenjeno. Iskazivao je kako nema saznanja o inkriminiranom događaju.

10. Tijekom postupka provedena su i dva vještačenja i to sudsko medicinsko vještačenje ozljeda žrtve ZM po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Peri Bubalo, dr. med., spec. sudske medicine iz kojeg proizlazi da je žrtva ZM u događaju između 15. i 16. studenog 2023. zadobio oteklinu nosa i prijelom nosnih kostiju s minimalnim pomakom, koje ozljede čine cjelinu i predstavljaju tjelesnu ozljedu. U odnosu na dinamiku nastanka ozljede vještak je utvrdio kako je ista nastala tup- tvrdim sredstvom te se u pravilu viđa kao posljedica udarca stisnutom šakom te je za nastanak iste bio potreban jedan udarac zadan silom slabog do srednjeg intenziteta.

11. Isto tako je provedeno i psihijatrijsko vještačenje optuženog MM po stalnom sudskom vještaku dr. Davoru Zduniću. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je optuženi MM osoba čije je intelektualno funkcioniranje prosječno za dob i edukaciju, ali je prisutan niz urođenih i razvojnih/mentalnih poteškoća. Kod optuženog su tvrđeni teži duševni poremećaji i to neodređena psihoza, shizotipni poremećaj, opsesivno-kompluzivni poremećaj, poremećaj osobnosti. Utvrđeno je kako je optuženi MM u trenutku počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno te je vještak predložio izricanje mjere sigurnosti psihosocijalnog tretmana kroz zakonom najduže dozvoljeno vrijeme, a kako bi se umanjila opasnost od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela. Jednako tako, optuženi je raspravno sposoban.

12. Sud je na raspravi održanoj 22. ožujka 2024. ispitao vještaka dr. Zdunića koji je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Jednako tako se vještak očitovao i na novo vještačenje invalidnosti optuženika koje je podignuto sa stupnja 3 na stupanj 4, ali, prema ocjeni vještaka, navedeno ne mijenja zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja već samo definira trajnost mentalnog oštećenja. Prema ocjeni vještaka, optuženi MM je na samoj raspravi ocijenjen urednim, mirnim i suvislim bez manifestne psihotične patologije, nema prisilnih radnji te je suvisao. U odnosu na psihičko stanje optuženika MM, vještak navodi kako će isti cijeli život morati piti psihofarmake jer je takva narav njegovih psihičkih tegoba. Jednako tako, vještak je iskazivao kako duševna bolest optuženika ima karakteristike trajnosti i faze pogoršanja ili relapsa, a terapija se uzima kako bi se spriječile faze relapsa i produžile faze remisije te se pogoršava ako se lijekovi ne uzimaju redovito.

13. Sud u cijelosti prihvaća iskaz žrtve ZM, oca optuženog MM, koji je detaljno opisivao ponašanje optuženika u inkriminirano vrijeme, konkretno u noći sa 15. na 16. studeni 2023. Žrtva ZM je opisao što je prethodilo njegovom pozivanju policije odnosno opisao je ponašanje optuženika iz kojeg proizlazi da je isti nemiran, ukućanima ne da spavati, a sve je kulminiralo dolaskom policije te udarcem u nos koji je optuženi nanio žrtvi ZM. Sud djelomično prihvaća i iskaz žrtve IM u dijelu kojem je ista potvrdila kako je i njoj smetalo ponašanje optuženika tog dana kada su zvali policiju koja je stigla te da je tada počelo naguravanje optuženog i ZM, a što je završilo time da je optuženi MM oca ZM udario šakom u nos. Naime, obje žrtve ZM i IM na isti način opisuju kako je došlo do nanošenja tjelesne ozljede žrtvi ZM. Osim toga, i sam optuženi MM u iznesenoj obrani potvrđuje kako je oca udario šakom, dok iz nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještačenja potvrđuje kako je žrtva ZM pretrpio tjelesnu ozljedu.

14. Nadalje, žrtva ZM je iskazivao i o ponašanju optuženika MM u razdoblju mjesec dana prije večeri 15. studenog 2023. u kojem je navodio kako optuženi od njega uzima novce te u slučajevima kada mu uskraćuje novac, postaje nasilan odnosno nasilno otima novac pri čemu je žrtva opisala kako mu optuženi gura ruke u džepove, hoda za njim po stanu, lovi ga oko stola. Jednako tako, žrtva ZM je detaljno opisao i ostalo ponašanje optuženika koji njemu i majci IM ne da spavati, po noći pušta muziku, vrijeđa ih, psuje i slično. I u tom dijelu sud prihvaća iskaz žrtve u cijelosti jer je uvjerljiv i detaljan. S druge strane žrtva IM je iskazivala da, kada optuženi nema novca, traži ga po džepovima te moli i traži novac, a otac ZM je preškrt da mi mu taj novac dao. Prema procjeni suda žrtva IM umanjuje značaj i intenzitet ponašanja optuženika te odgovornost za takvo ponašanje optuženika prebacuje na ZM smatrajući ga škrtim. Jednako tako žrtva IM u svojem iskazu i ostala ponašanja optuženika umanjuje pa tako navodi i da je od strane optuženog bilo vrijeđanja i psovanja što ista pripisuje njegovoj bolesti. Osim toga, iskaz žrtve IM je i kontradiktoran u dijelu u kojem prvo umanjuje ponašanje optuženika MM, a potom iskazuje kako im treba pomoć sa smještajem optuženika u adekvatnu ustanovu odnosno da bi bilo bolje da se isti makne iz zajedničkog domaćinstva te joj je prihvatljivo da optuženi ode ili u komunu ili u sklonište za beskućnike. U tom dijelu dolazi do izražaja pristranost žrtve IM i njezina naklonost optuženiku, a što je djelomično i razumljivo obzirom da mu je majka koja ga ima potrebu štiti zbog njegovog narušenog zdravstvenog stanja. Upravo iz navedenih razloga sud ne može u cijelosti prihvatiti iskaz žrtve IM.

15. Optuženi MM u svojoj obrani također svoja postupanja u bitnome poriče odnosno svoju agresiju spram oca ZM prvenstveno opravdava navodima kako je otac njega u djetinjstvu zlostavljao kao i da je očevo postupanje takvo da optuženom i za najmanju sitnicu zove policiju.

16. Međutim sud ne može prihvatiti takvu obranu optuženog MM koju sud ocjenjuje neuvjerljivom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje zatvorske kazne, a bez uvida u vlastito ponašanje. Naime, optuženi MM navode iz optužnice odnosno navode iz iskaza žrtve ZM ne negira u potpunosti već ističe kako se radilo o njegovim ponašanjima koja su se nekad ranije događala pa tako navodi kako je od oca uzimao novce prije par godina, da je zbog puštanja glazbe nekad ranije vođen prekršajni postupak kao i da je nekad ranije ocu upućivao uvrede "majmune" i "međede". Obrana optuženog MM nema uporište niti u jednom dokazu, a posebice kada se uzme u obzir iskaz žrtve ZM. Osim toga, koliko god žrtva IM pokušava umanjiti značaj postupanja optuženog iz njezinog iskaza također proizlazi da sa ponašanjem optuženog imaju problema već dugi niz godina te ista rješenje vidi u tome da bi mu se omogućilo da se odseli iz njihovog domaćinstva.

17. Što se tiče iskaza svjedoka TM, sud isti ocjenjuje vjerodostojnim, ali ističe se kako svjedok zapravo nema nikakvih saznanja o inkriminiranim događajima. Svjedok općenito navodi kako je optuženi lošeg ponašanja već godinama, a uslijed toga što je bolestan te je sklon tome da uznemirava ostale ukućane stalnim hodanjem, višesatnim tuširanjem, pušenjem i slično. Međutim, u odnosu na inkriminirani događaj iskaz svjedoka TM sud ne ocjenjuje relevantnim.

18. Što se tiče nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještačenja po dr. OM sud isto u cijelosti prihvaća i ocjenjuje ga izrađenim po pravilima struke i iskustva, detaljnim i jasnim te je izrađen od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka. Jednako tako niti obrana nije prigovarala tako izrađenom nalazu i mišljenju odnosno ničim ga nije dovela u sumnju.

19. U odnosu na nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. Davoru Zduniću, sud ističe kako i taj nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća te ga ocjenjuje izrađenim u skladu sa pravilima struke i iskustva i izrađenim od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka. Osim toga vještak dr. Zdunić je i na raspravi u cijelosti ostao kod izrađenog nalaza i mišljenja te je dao odgovore na sva pitanja postavljena od strane suda i stranaka. Dapače, vještak se očitovao i na novo vještačenje invalidnosti optuženog MM odnosno otklonio da bi isto utjecalo na procjenu ubrojivosti i raspravnu sposobnost optuženog MM danu u pisanom nalazu i mišljenju. Jednako tako vještak je ostao i kod procjene opasnosti optuženog kako za sebe tako i za druge u razdobljima kada isti ne uzima terapiju. Nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja nije niti iskazom optuženog MM, a niti bilo kojim drugim dokazom doveden u sumnju.

20. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka s obzirom da ista bilo čime nije dovedena u pitanje.

21. Slijedom iznijetog sud je utvrdio da su se u radnjama optuženika MM ostvarila sva bitna obilježja kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179.a i to na štetu žrtava, svojih roditelja IM i ZM na način da ih je u inkriminiranom razdoblju učestalo vrijeđao i omalovažavao, govorio ocu uvrede "majmune" i "međede", a majci "kurvo, jebem ti mater", psovao, od oca ZM tražio novac za cigarete nasilno mu gurajući ruke u džepove, natjeravao se s njim, uzimao im novac kada su spavali, naguravao oca, kada su žrtve otišle leći počeo im puštao glazbu, svijetlio im svjetiljkom u oči i šetao po stanu. Nadalje, kada je optuženi MM udario žrtvu ZM šakom u nos i to sa ciljem da ga tjelesno povrijedi i da spriječi da žrtva ZM pusti u stan policijske službenike koje je prethodno pozvao, optuženi MM je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11. Iz navedenog slijedi da je optuženik MM djelo htio kao takvo i kao svoje pri čemu je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera.

22. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koja bi bila adekvatna kaznenopravnoj odgovornosti optuženika MM i njegovoj ličnosti, sud je imao na umu sljedeće okolnosti.

23. Optuženik je postupao s namjerom, svjestan je protupravnosti svog postupanja, ali smanjeno ubrojiv. Kod optuženog MM utvrđeno je postojanje težih duševnih poremećaja kao što su neodređena neorganska psihoza, shizotipni poremećaj, opsesivno kompulzivni poremećaj, poremećaj osobnosti. Osim toga, sud je olakotnim cijenio i činjenicu da je kod optuženog MM utvrđeno postojanje teškog invaliditeta IV. stupnja te da mu je potrebna trajna pomoć kao i da je djelomično lišen poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na brigu o zdravlju.

24. Otegotnim je sud cijenio dosadašnju kaznenu osuđivanost optuženog MM i to za kaznena djela nasilja u obitelji u dva navrata te kazneno djelo spolnog uznemiravanja. Jednako tako optuženom su do sada izricane uvjetne i djelomične uvjetne kazne zatvora te u dva navrata i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, a što sve nije utjecalo na optuženog da svoje ponašanje uskladi sa društveno prihvatljivim. Pri tome, sud posebice ima na umu nalaz i mišljenje vještaka psihijatra koji je naglasio važnost redovitog uzimanja terapije i odlazaka na kontrolu. Međutim, iz iskaza žrtve IM proizlazi da optuženi ne uzima redovito terapiju te u tim trenucima dolazi do verbalnih sukoba odnosno žrtva je iskazivala kako se ne boji optuženika da joj nešto ne učini u razdobljima kada redovito pije terapiju. Slijedom navedenog, proizlazi kako na optuženog dosadašnje kazne zatvora i sigurnosne mjere nisu u dovoljnoj mjeri utjecale upravo kako bi isti redovito pio terapiju, kontrolirao se i na taj način smanjio opasnost od ponavljanja počinjenja kaznenih djela.

25. Za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 propisana je kazna zatvora od jedne do tri godine, a za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 također je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine.

26. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženom utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po jedne godine za svako kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, jednu godinu i za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 te je sud opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: Kzd-71/20 od 17. veljače 2021. te kao utvrđenu uzeo izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Naime, iz kaznene evidencije za optuženog MM proizlazi da je isti presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: Kzd-71/20 od 17. veljače 2021. osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od pet godina. Spomenuta presuda je postala pravomoćna 17. veljače 2021., a kaznena djela u ovom postupku je počinio u razdoblju od 15. listopada 2023. do 15./16. studenog 2023., odnosno za vrijeme trajanja roka provjeravanja slijedom čega su se ispunili zakonski rokovi za opoziv uvjetne osude iz članka 58. KZ/11. Nadalje, primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju sud je optuženog MM osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjena u stjecaju. Za ovu kaznu na koju je optuženi MM osuđen sud smatra da ju nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti, te da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora i to u trajanju od jedne godine, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od jedne godine te uvjetna osuda za preostali dio kazne utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

27. Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao u vidu zdravstveno stanje optuženog MM, te istaknute olakotne i otegotne okolnosti. Imajući u vidu naprijed navedeno, ocjena je suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno da je već vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, a potom i vrijeme koje će provesti na izdržavanju kazne utjecati na istoga da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da nezadovoljstvo životnim situacijama u kojima se nađe, ma koliko ga iste teško pogađale, pa makar za njih smatrao odgovornim i druge osobe ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama. Ocjena je suda da je optuženog potrebno uputiti na izdržavanje dijela kazne zatvora, ali će mu u roku provjeravanja od tri godine i dalje ostati mogućnost da ipak ne izdrži cijelu kaznu zatvora na koju je osuđen, nego da pokaže da je izrečena djelomična uvjetna osuda i bezuvjetni dio kazne na njega doista i utjecao u smislu specijalne prevencije. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od tri godine, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne isti će imati priliku pokazati da je shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u cijelosti.

28. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom MM se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. studenog 2023. do 16. veljače 2024.

29. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Davora Zdunića te njegovu preporuku za izricanjem sigurnosne mjere iz članka 70. KZ/11, a kako bi se umanjila opasnost da zbog utvrđenih okolnosti optuženi MM ne ponovi kakvo slično kazneno djelo sa elementima nasilja kao i da je ponajviše potrebno raditi na njegovoj socijalizaciju, sud je optuženom MM izrekao sigurnosnu mjeru obvezatnog psihosocijalnog tretmana koja, sukladno članku 70. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Pri tome je optuženi MM upozoren da sukladno članku 58. KZ/11 uvjetna osuda može biti opozvana ukoliko isti bez opravdanog razloga krši obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom.

30. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na citiranim odredbama ZKP-a. Obzirom je optuženik MM osoba kod koje je utvrđen IV. stupanj invaliditeta, djelomično lišen poslovne sposobnosti, a što mu otežava pronalazak zaposlenja, dugotrajno nezaposlen, uzdržava se uz pomoć inkluzivnog dodatka u visini 480 eura te živi sa roditeljima, sud je odlučio istog osloboditi obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Velikoj Gorici 12. prosinca 2024.

Zapisničar:

Sutkinja:

Sanja Adžaga

Lucija Lisac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje nadležni sud.