98. P-2615/23-22

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg John F. Kennedy 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, koje zastupa punomoćnik dr. sc. Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Đorđićeva 24, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupano po punomoćniku Dajana Čepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, radi isplate 1.394,86 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. listopada 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marka Anića, odvjetnika i u nazočnosti punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika, donio je i objavio, 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 1.394,86 € sa zateznim kamatama koje teku od 3. ožujka 2022., 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.629,64 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2024., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 625,00 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2024., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 15. prosinca 2021., oko 16:45 sati, na otvorenom dijelu državne ceste D43, općina Virje na 7 km i 100 metara I. dionice, dogodio štetni događaj u kojem se LŠ - vozač osobnog automobila marke „ŠKODA OCTAVIA“, reg. oznaka [registarska oznaka], kretao iz smjera mjesta Šemovci u pravcu mjesta Hampovica, uslijed čega je na cestu istrčala divljač –srna, i pritom udarila u prednju desnu stranu osobnog vozila. Srneća divljač je uginula na mjestu događaja te je član LU Prepelica iz Đurđevca CŠ preuzeo uginulu divljač. Osobni automobil marke „ŠKODA OCTAVIA“, reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu društva UniCredit Leasing Croatia d.o.o., kojim je u trenutku štetnog događaja upravljao vozač LŠ, u navedenom je razdoblju bio uredno osiguran kod tužitelja ugovorom o osiguranju automobilskog kaska za što je izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja]-0164864-01. Uslijed predmetnog štetnog događaja, na osobnom automobilu marke „ŠKODA OCTAVIA“, reg. oznaka [registarska oznaka], nastala je imovinska šteta te je tužitelj vlasniku oštećenog vozila isplatio cjelokupni iznos imovinske štete na predmetnom vozilu u visini od 10.509,54 kuna i to dana 2. ožujka 2022. U trenutku predmetnog štetnog događaja, svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj prema Središnjoj lovnoj evidenciji, uključujući i lovačko društvo koje je kao ovlaštenik pravo lova gospodarilo predmetnom divljači koja se bez kontrole kretala navedenom cestom, bili su osigurani kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti br. 804271894. Naime, osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik odgovara za štetu koja je nastala naletom divljači na automobil na javnoj cesti koja prolazi kroz lovno područje, i to po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar. Slijedom navedenog, tužitelja na temelju odredbe čl. 963. ZOO-a, potražuje isplaćeni iznos od 1.394,86 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika i visinu štete na vozilu, međutim osporava odgovornost za s tetu iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika te se poziva na odredbu čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu. Nadalje ukazuje da odredbama Zakona o lovstvu (čl. 11. st. 2) jasno propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta građevinskom pojasu, javnim cestama, i drugim javnim površinama pa mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja predstavlja nelovnu površinu čiji su korisnici pravne osobe koje upravljaju istima. Zaključno osporava i tijek zateznih kamata.

3. Na ročištu održanom 5. ožujka 2024. tuženik je naveo da je sporna dinamika nastanka štetnog događaja kao i uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete, ali da nije sporno da se radilo o naletu na divljač.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze: izvršio uvid u zapisnik od 11.12.21. (list 9 spisa), osiguranje automobilskog kaska uz opće uvjete Uniqua osiguranja (list 10- 21 spisa), izvid štete uz fotografije (list 22-36 spisa), račun 258/11143/3 (list 37 spisa), Odluku o odštetnom zahtjevu (list 38 spisa), potvrdu o uplati (list 39 spisa), policu Euroherc osiguranja uz uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (list 40-50 spisa), Odluku U-I/6264/2014 (list 56-58 spisa), Odluku Gž 3373/2015-2 (list 59-61 spisa), Odluku Gž 2401/2017-3 (list 62-64 spisa), regresni zahtjev (list 65-69 spisa), Odluku U-I/4249/2018 (list 87-94 spisa), Odluku Pž 146/2023-3 (list 95-99 spisa), Odluku Pž 5681/2021-3 (list 100-104 spisa), Odluku Gž 129/2022-2 (list 105- 108 spisa), Odluku Gž 1933/2022-2 (list 109-112 spisa), Odluku Gž 1460/2022-2 (list 113-115 spisa), Odluku Rev 1241/1996-2 (list 116-118 spisa), službenu zabilješku MUP-a (list 128-132 spisa), iskaz svjedoka LŠ (list 133-135 spisa) te u nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 21.5.24. (list 144-150).

Stranica 2 od 8

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetu, za isplatu iznosa od 1.394,86 € kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu koja je nastala na vozilu marke ŠKODA OCTAVIA, reg. oznaka [registarska oznaka], a kojim je upravljao LŠ, prilikom naleta na divljač, sve prema odredbi čl. 963. ZOO-a.

7. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (15. prosinca 2021.) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne Novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20 – dalje ZL) i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO).

8. Imajući u vidu navode stranaka iznijete tijekom postupka, među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka, nije sporan nastanak štetnog događaja, zatim da se radilo o naletu na divljač, kao što je to potvrdio tuženik na ročištu održanom 5. ožujka 2024., nije sporna visina tužbenog zahtjeva i nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku.

9. No, među strankama sporna odgovornost za štetni događaj, dinamika nastanka štetnog događaja i uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete.

10. Odredbom čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21– dalje: ZOC) je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (st.1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st.2.).

11. Iz navedenih odredbi proizlazi da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZOC-a, već je njihova odgovornost uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava.

12. Odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na način da je odgovoran:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

Stranica 3 od 8

13. Iz navedene odredbe ZL-a, proizlazi da lovoovlaštenik odgovara za štetu po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) ali samo u slučaju ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

14. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

15. Međutim, zbog toga, što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

16. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne odgovara za štetu po osnovi objektivne odgovornosti. Naime, divljač na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar (neovisno o tome provodi li se lov divljači u vrijeme kada je divljač zatečena na cesti), slijedom čega lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) odgovara za štetu sukladno odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, a na tuženiku (lovoovlašteniku odnosno njegovu osiguratelju) je teret dokazivanja činjenica iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima zbog kojih se može (u cijelosti ili djelomično) osloboditi od odgovornosti za štetu. (VTS, Pž- 2926/22-2 od 28. prosinca 2022.)

17. Jednako tako i iz odluke VSRH, Rev-166/24 od 24. rujna 2024., proizlazi da se na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači.

Stranica 4 od 8

18. Stoga, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. ZOC- a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, dok lovoovlaštenik, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a). Kraj činjenice da motorno vozilo u pokretu također predstavlja opasnu stvari, tuženik kao njegov osiguravatelj se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 1067. ZOO-a, kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.(st.1.) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. (st.2.) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. (st.3.) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. (st.4.) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

19. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka LŠ te je izveden dokaz prometnim vještačenjem.

20. Svjedok LŠ je u svom iskazu u bitnome naveo da se predmetnog dana vraćao s posla te da je u blagom lijevom zavoju s njegove lijeve strane sa nizbrdice iz mraka istrčala srna, te je tom prilikom došlo do sraza između srne i prednje desne strane njegovog vozila budući da je srna skoro uspjela pretrčati cestu. Naveo je srnu uočio neposredno kad je ušla u područje osvjetljenja farova vozila, te da misli da se kretao brzinom otprilike 60 km/h. Također je naveo da je cesta bila suha, te da je bilo mračno, budući je bila zima, te da se ne sjeća da li je imao upaljena duga ili kratka svjetla.

21. Vještak Zlatko Toth je u svom nalazu i mišljenju naveo da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo brzinom od oko 60 km/h te da je uzrok nezgode istrčavanje divljači na kolnik i nalet na nju. Naveo je da je do naleta došlo u fazi kočenja te da vozač nije imao mogućnost za izbjegavanjem naleta kočenjem i nalet na divljač je bio neizbježan odnosno vozač vozila unatoč pravovremene reakcije kočenjem nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem te je ukazao da bi vozač intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo do linije naleta i izbjeći nezgode tek kod svih brzina manjih od 34 km/h. Također je naveo da su utvrđenja oštećenja uzrokovana naletom vozila na divljač.

22. Na ročištu održanom 30. listopada 2024. stranke nisu imale pitanja za vještaka, a strane nisu ni imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

23. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio objektivnim, nepristranim, logičnim i u skladu s pravilima struke te je u cijelosti i prihvaćen.

24. Slijedom navedenog na temelju iskaza svjedoka i predmetnog nalaza i mišljenja vještaka, ovaj sud je utvrdio da je 15. prosinca 2021. doista došlo do štetnog događaja i to do naleta divljači na vozilo kojim je upravljao LŠ te je iz predmetnih dokaza utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između štete i štetnog događaja kao i da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

Stranica 5 od 8

25. Naime, u konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud je utvrdio da bi štetni događaj bio izbjegnut tek u slučaju da je osiguranik tužitelja vozio brzinom od 34 km/h, na mjestu na kojem je ograničenje brzine 90 km/h (list 8 spisa). Stoga je nesporno utvrđeno da nema odgovornosti vozača LŠ, pa je stoga taj prigovor tuženika neosnovan. Jednako tako iz navedenog vještačenja ovaj sud je utvrdio i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja.

26. Slijedom navedenog, tužitelj primjenom odredbe čl. 963. ZOO u vezi s čl. 1064. ZOO-a osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa od 1.394,86 € od tuženika, pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

27. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza da sud službenim od općine Virje, pribavi podatak tko je bio zadužen za održavanje ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda te podatak je li mjesto događaja unutar područja na kojem nije moguće uspostaviti lovište sukladno čl. 11 st.2 Zakona o lovstvu i kojem nije dopušteno provođenje lova, te zatražiti službenim putem od osobe koja upravlja predmetnim kolnikom očitovanje ima li ista prava lovoovlaštenika, odnosno očitovanje je li mjesto štetnog događaja na dan nastanka istog bilo obuhvaćeno programom zaštite divljači koje korisnik nelovne površine donosi u skladu s čl.47 Zakona o lovstvu, te zatražiti pribavu navedenog programa i podatke o izvršenim mjerama, kao i da sud službenim putem zatraži od LU “Prepelica“, podatak da li su na dan štetnog događaja provodili lovne aktivnosti, a ukoliko jesu da dostave odluku o odobrenju provođenja istih i zapisnik o provedbi lovnih aktivnosti, budući da tuženik nije sukladno odredbi čl. 232. st. 3. ZPP-a ni tvrdio da sam tuženik ne može postići da se navedene isprave predaju ili pokažu, odnosno nije ni tvrdio ni dokazao da je sam tuženik zatražio navedene isprave i da mu nije udovoljeno traženju. Navedeni prijedlozi su odbijeni i iz razloga što je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Nadalje, sud je odbio i prijedlog tuženika za vještačenjem po vještaku za lovstvo sa zadatkom da se utvrdi je li mjesto događaja područje na kojem nije moguće uspostaviti lovište i na kojem nije moguće provoditi lov sukladno odredbama Zakona o lovstvu, budući da navedene okolnosti nisu bile odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari i jer je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Jednako tako sud je odbio i prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem policijskih službenika koji su obavili očevid mjesta prometne nesreće, na adresi Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Đurđevac, na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, budući da isti nisu nazočili predmetnoj nezgodi pa nije jasno od kuda bi imali neposredna saznanja o istoj. Sud je odbio i prijedloge tužitelja za provedbu rekonstrukcije (očevida) i prometnog vještačenja na okolnost visine nastale štete, kao i provedbu financijsko- knjigovodstvenog vještačenja poslovnih knjiga tužitelja i knjiga društava UniCredit Leasing Croatia d.o.o. Podružnica 08 Koprivnica, Koprivnica, Josipa Vargovića 4/I, OIB: 18736141210, na okolnost uplate premije osiguranika i isplate gore navedenog iznosa, te da sud pribavi od tuženika Ugovora EBN:95/2021/VV o osiguranju od građanskopravne odgovornosti, budući navedene okolnosti nisu bile sporne. Nadalje, kao i u slučaju tuženika sud je tako i prijedloge tužitelja da sud službenim putem od Koprivničko-križevačke županije zatražiti Odluku o ustanovljenju zajedničkih lovišta na području Koprivničko-križevačke županije županije, zatim da službenim putem od LU Prepelica Đurđevac zatražiti dostavu detaljnih karti lovišta kojim gospodare, te da službenim putem od Ministarstva poljoprivrede odnosno

Stranica 6 od 8

Hrvatskog lovačkog saveza zatražiti detaljnu kartu lovišta kojim gospodari LU Prepelica Đurđevac, Đurđevac, Đure Basaričeka 10A, OIB: 70689145640 kao i da službenim putem od Koprivničko-križevačke županije, odnosno LU Prepelica Đurđevac zatražiti dostavu Ugovora broj 06133, KLASA UP/I-323-01/19-01/2, URBROJ: 2137/1-04/10-19-3 od 16. travnja 2019. godine i da službenim putem od društva UniCredit Leasing Croatia d.o.o. Podružnica 08 Koprivnica, Koprivnica, Josipa Vargovića 4/I, OIB: 18736141210, pribaviti svu dokumentaciju u svezi ugovora o leasingu za predmetno vozilo – osobni automobil marke i tipa ˝ŠKODA OCTAVIA 1.6 TDI˝, godina proizvodnje 2015, reg. oznaka [registarska oznaka]., budući da tuženik nije sukladno odredbi čl. 232. st. 3. ZPP-a ni tvrdio da sam tuženik ne može postići da se navedene isprave predaju ili pokažu, odnosno nije ni tvrdio ni dokazao da je sam tuženik zatražio navedene isprave i da mu nije udovoljeno traženju.

28. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

29. Isplatom štete osiguraniku na tužitelja su prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu sukladno čl. 963. ZOO-a do visine isplaćene naknade.

30. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

31. S obzirom da tuženik nije osporavao da bi tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku 2. ožujka 2022., to tužitelj ima pravo obračunati kamatu za razdoblje od isplate, ali budući je tužitelj potraživao zatezne kamate od dana nakon izvršene isplate, to je sud sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, i dosudio tužitelju zatezne kamate kako je to tužitelj i potraživao.

32. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO) a koja se odnosi na ostale odnose.

33. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku to u smislu članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova.

34. Tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine": broj 138/23, nastavno: Tarifa“) za pristup na ročišta održana 5. ožujka 2024., 24. travnja 2024. i 30. listopada 2024., u iznosu od 200,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i za sastav podnesaka od 25. kolovoza 2023. (tužba) i podneska od 11. lipnja 2024. (očitovanje na nalaz i mišljenje) u iznosu od 200,00 € za svaki do navedenih podnesaka (Tbr. 8. t 1. Tarife), što sve skupa uvećano za PDV iznosi 1.250,00 €. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 26,55 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 53,09 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 - dalje ZSP), kao i trošak

Stranica 7 od 8

provedenog vještačenja u iznosu od 300,00 €. Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 1.629,64 € (točka II. izreke).

35. S druge strane, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podneska od 22. svibnja 2023. (odštetni zahtjev) u iznosu od 200,00 €, budući da iz spisa proizlazi da je sam tužitelj takav zahtjev podnio 4. ožujka 2022. slijedom čega je sud navedeni trošak sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, ocijenio neosnovanim. Nadalje, sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podnesaka od 16. listopada 2023. i to jednog u iznosu od 50,00 €, i drugog u iznosu od 200,00 €, kao i za sastav podneska od 7. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 €, budući je sud smatrao da sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog, sud je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 625,00 € (točka III. izreke)

36. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020).

Zagreb, 12. prosinca 2024.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana

Stranica 8 od 8