REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: OVR-3796/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jasminki Glogović, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Luiu, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, 12. prosinca 2024.
r i j e š i o je
I. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao neosnovan.
II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka u iznosu od 781,25 EUR-a, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 25. listopada 2024. dostavio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem Presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pn-151/22 od 16. veljače 2024., a koja je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu, pod poslovnim brojem: Gž-469/24 od 04. srpnja 2024.
2. U prijedlogu od 25. listopada 2024. ovršenik navodi kako je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, pod poslovnim brojem: Gž-469/24 od 04. srpnja 2024., te smatra kako bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu zbog toga što ovrhovoditelj nema imovine značajnije vrijednosti, a iz koje bi se protuovrhom mogla vratiti sporna novčana sredstva. Uz to, ovršenik navodi da je tražbina ovrhovoditelja osigurana zapljenom, te smatra da u slučaju uspjeha s revizijom ne bi mogao tražiti povrat novčanih sredstava isplaćenih ovrhovoditelju i radi odredbe čl. 1117. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Ovršenik predlaže odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom izjavljene revizije na presudu Županijskog suda u Varaždin, pod poslovnim brojem: Gž-469/24. I naposljetku, ovršenik traži naknadu troškova postupka u iznosu od 781,25 EUR-a uz trošak pristojbi po odluci suda.
3. Prijedlozi ovršenika od 25. listopada 2024. dostavljeni su ovrhovoditelju na očitovanje, a ovrhovoditelj je podneskom od 20. studenog 2024. osporio navode ovršenika, te se protivi prijedlozima ovršenika.
4. Odredbom čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
5. Prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije osnovan.
6. Ovršenik se nije pozvao niti na jedan razlog predviđen čl. 50., odnosno čl. 53., u vezi s čl. 210. OZ-a, te nije dokazao osnovanost prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje dodatnih uvjeta koje dalje navodi. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.
8. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate nije osnovan.
9. Čl. 1117. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), propisuje da se ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju. St. 2. istog članka propisuje da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.
10. Dakle, prema čl. 1117. st. 2. ZOO-a, u slučaju uspjeha s revizijom, ovršenik može tražiti od ovrhovoditelja novčane iznose primljene na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten, te nisu točni navodi ovršenika da ne bi mogao tražiti povrat novčanih sredstava isplaćenih ovrhovoditelju.
11. Ovršenik navodi da je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, pod poslovnim brojem: Gž-469/24 od 04. srpnja 2024., koji je dostavio u prilogu uz dokaze o predaji prijedloga za dopuštenje revizije sudu, čime je ispunjen jedan od uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a. Međutim, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Naime, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno nije dostavio podatke o imovini ovrhovoditelja koji bi potkrijepili njegove tvrdnje. Ovrhovoditelj ima pravomoćnu sudsku odluku za svoju tražbinu, čime je u prednosti u odnosu na ovršenika s obzirom da osnovano pokušava naplatiti svoju tražbinu, a ovršenik mora priložiti dokaze za svoje navode iz kojih proizlazi vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Postupak izravne naplate u ovom predmetu provodi se temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke donesene u zakonito provedenom postupku, te nema zapreke za provedbu postupka izravne naplate temeljem takve isprave, a eventualni uspjeh ovršenika u revizijskom postupku je neizvjestan. Ovaj sud ne može ulaziti u ocjenu razloga istaknutih u prijedlogu za dopuštenje revizije o kojem odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske, niti preispitivati pravomoćnu sudsku odluku.
12. Slijedom navedenog, sud smatra kako nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu ovrhe, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
13. Ovršenik traži naknadu troškova prijedloga od 25. listopada 2024. u iznosu od 781,25 EUR-a.
14. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.
15. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.
16. S obzirom da ovršenik nije uspio sa zahtjevom, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, odnosno ovršeniku nije priznat ni trošak sudskih pristojbi, jer ovršenik nije pozvan na plaćanje pristojbi, niti je platio pristojbe, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, sud odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 12. prosinca 2024.
Sudac:
Jure Pezelj
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić
DNA:
1. Ovršeniku po pun.
2. Ovrhovoditelju po pun.
3. Spis.
