Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-972/2024-4

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Hlatki, odvjetniku iz Vukovara, protiv tuženika Blue Iris Resolution društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, Zagreb, Radnička cesta 48, OIB: 87064273078, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-261/2023-18 od 13. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-261/2023-18 od 13. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba točka 8. Ugovora financijskom leasingu motornog vozila HR/030900805, od 19. veljače 2008. godine, u dijelu u kojem se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku, a koji Ugovor je zaključen između tužitelja KK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika leasinga u visini novčanog iznosa od 75.122,46 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju na dan korištenja kredita i pravnog prednika tuženika te stoga isti članak ne proizvodi bilo kakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba točka 8. Ugovora financijskom leasingu pokretnine HR/031000255, od 19. veljače 2008. godine, u dijelu u kojem se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku, a koji Ugovor je zaključen između tužitelja KK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika leasinga u visini novčanog iznosa od 39.943,03 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju na dan korištenja kredita i pravnog prednika tuženika te stoga isti članak ne proizvodi bilo kakav pravni učinak za ugovorne stranke.

III. Nalaže se tuženiku BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 48, OIB: 87064273078 da tužitelju DK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime preplaćene razlike valutnog tečaja temeljem Ugovora o financijskom leasingu motornog vozila HR/030900805 iznos od 10.759,78 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na novčane iznose kako slijedi:

- na iznos od 427,72 eur od 11.03.2008.

- na iznos od 1,92 eur od 20.05.2008.

- na iznos od 1,75 eur od 21.07.2008.

- na iznos od 18,92 eur od 06.10.2008.

- na iznos od 5,96 eur od 24.10.2008.

- na iznos od 58,38 eur od 10.11.2008.

- na iznos od 20,12 eur od 17.12.2008.

- na iznos od 57,89 eur od 20.01.2009.

- na iznos od 63,52 eur od 11.02.2009.

- na iznos od 66,39 eur od 27.03.2009.

- na iznos od 62,49 eur od 16.04.2009.

- na iznos od 62,96 eur od 16.05.2009.

- na iznos od 50,64 eur od 23.06.2009.

- na iznos od 41,04 eur od 21.07.2009.

- na iznos od 60,23 eur od 18.08.2009.

- na iznos od 50,84 eur od 16.09.2009.

- na iznos od 42,30 eur od 20.10.2009.

- na iznos od 43,07 eur od 20.11.2009.

- na iznos od 51,84 eur od 18.01.2010.

- na iznos od 656,38 eur od 17.02.2010.

- na iznos od 35,56 eur od 16.03.2010.

- na iznos od 50,40 eur od 16.04.2010.

- na iznos od 47,38 eur od 31.05.2010.

- na iznos od 55,11 eur od 23.06.2010.

- na iznos od 94,53 eur od 21.07.2010.

- na iznos od 86,07 eur od 20.08.2010.

- na iznos od 120,82 eur od 20.09.2010.

- na iznos od 104,03 eur od 20.10.2010.

- na iznos od 91,13 eur od 24.11.2010.

- na iznos od 132,97 eur od 17.12.2010.

- na iznos od 159,03 eur od 18.01.2011.

- na iznos od 150,98 eur od 18.02.2011.

- na iznos od 144,58 eur od 11.03.2011.

- na iznos od 132,05 eur od 18.04.2011.

- na iznos od 136,35 eur od 18.05.2011.

- na iznos od 182,58 eur od 24.06.2011.

- na iznos od 189,53 eur od 18.07.2011.

- na iznos od 316,05 eur od 16.08.2011.

- na iznos od 230,37 eura od 20.09.2011.

- na iznos od 175,57 eur od 24.10.2011.

- na iznos od 185,77 eur od 17.11.2011.

- na iznos od 240,90 eur od 16.12.2011.

- na iznos od 202,93 eur od 17.01.2012.

- na iznos od 216,43 eur od 21.02.2012.

- na iznos od 174,94 eur od 22.03.2012.

- na iznos od 218,37 eur od 18.04.2012.

- na iznos od 226,31 eur od 23.05.2012.

- na iznos od 222,08 eur od 18.06.2012.

- na iznos od 225,81 eur od 23.07.2012.

- na iznos od 225,68 eur od 31.08.2012.

- na iznos od 216,86 eur od 21.09.2012.

- na iznos od 7,70 eur od 20.10.2012.

- na iznos od 781,49 eur od 08.11.2012.

- na iznos od 783,39 eur od 20.11.2012.

- na iznos od 4,87 eur od 10.12.2012.

- na iznos od 796,32 eur od 17.12.2012.

- na iznos od 4,64 eur od 27.12.2012.

- na iznos od 785,72 eur od 18.01.2013.

- na iznos od 760,30 eur od 27.02.2013.

obračunatim po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

IV. Nalaže se tuženiku BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 48, OIB: 87064273078 da tužitelju DK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime preplaćene razlike valutnog tečaja temeljem Ugovora o financijskom leasingu pokretnine HR/031000225 iznos od 4.216,38 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na novčane iznose kako slijedi:

- na iznos od 1,54 eur od 17.03.2008.

- na iznos od 11,30 eur od 17.04.2008.

- na iznos od 0,86 eur od 21.07.2008.

- na iznos od 14,56 eur od 24.10.2008.

- na iznos od 33,00 eur od 10.11.2008.

- na iznos od 8,39 eur od 17.12.2008.

- na iznos od 35,85 eur od 20.01.2009.

- na iznos od 39,54 eur od 11.02.2009.

- na iznos od 41,38 eur od 27.03.2009.

- na iznos od 37,01 eur od 16.04.2009.

- na iznos od 36,33 eur od 15.05.2009.

- na iznos od 29,29 eur od 23.06.2009.

- na iznos od 23,11 eur od 21.07.2009.

- na iznos od 31,84 eur od 20.10.2009.

- na iznos od 24,57 eur od 20.11.2009.

- na iznos od 30,32 eur od 18.01.2010.

- na iznos od 34,52 eur od 17.02.2010.

- na iznos od 40,08 eur od 17.02.2010.

- na iznos od 38,62 eur od 16.03.2010.

- na iznos od 47,97 eur od 16.04.2010.

- na iznos od 45,56 eur od 31.05.2010.

- na iznos od 50,13 eur od 23.06.2010.

- na iznos od 76,69 eur od 21.07.2010.

- na iznos od 70,66 eur od 20.08.2010.

- na iznos od 165,72 eur od 20.09.2010.

- na iznos od 85,76 eur od 20.10.2010.

- na iznos od 72,41 eur od 24.11.2010.

- na iznos od 99,69 eur od 17.12.2010.

- na iznos od 114,12 eur od 19.01.2011.

- na iznos od 113,61 eur od 18.02.2011.

- na iznos od 106,16 eur od 11.03.2011.

- na iznos od 97,34 eur od 18.04.2011.

- na iznos od 100,05 eur od 18.05.2011.

- na iznos od 129,92 eur od 24.06.2011.

- na iznos od 134,15 eur od 18.07.2011.

- na iznos od 228,80 eur od 16.08.2011.

- na iznos od 149,74 eur od 20.09.2011.

- na iznos od 160,46 eur od 24.10.2011.

- na iznos od 147,20 eur od 17.11.2011.

- na iznos od 463,39 eur od 16.12.2011.

- na iznos od 519,46 eur od 17.01.2012.

- na iznos od 525,28 eur od 21.02.2012.

obračunatim po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 48, OIB: 87064273078 , da tužitelju KK , iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.080,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.375,00 eura."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan."

2. Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. u svezi s člankom 354. stavkom 2. ZPP-a, da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, kao i da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

6. U pogledu žalbenog navoda kako prvostupanjski sud nije odlučio o prigovoru mjesne nadležnosti, a da je prigovor stvarne nadležnosti nerazumljiv, prvenstveno je potrebno naglasiti kako je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nesporno odbio prigovor stvarne nenadležnosti, uz obrazloženje kako tužitelj nije trgovačko društvo, a niti obrtnik pa da je stoga neosnovano pozivanje tuženika na odredbu članka 48. stavka 1. ZPP-a. Ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda u svezi prigovora stvarne nenadležnosti prihvaća i ovaj sud. Nadalje, ovaj sud je stajališta kako je prigovor mjesne nadležnosti izjavljen paušalno, a u svezi prigovora stvarne nenadležnosti te kako je prvostupanjski sud donošenjem odluke o svojoj stvarnoj nadležnosti, istovremeno odlučio i prigovoru mjesne nenadležnosti budući je iz pobijanih ugovora vidljivo da su isti sklopljeni između tužitelja i podružnice pravnog prednika tuženika u Vukovaru pa je prema tome nedvojbena i mjesna nadležnost prvostupanjskog suda. Stoga nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF ugovora o financijskom leasingu motornog vozila broj HR/030900805 od 19. veljače 2008. i ugovora o financijskom leasingu pokretnine broj HR/031000255 od 19. veljače 2008., a koji su sklopljeni između tužitelja i pravnog prednika tuženika, kojim su stranke ugovorile da je ukupna vrijednost objekta leasinga broj HR/030900805 od 19. veljače 2008. iznos od 63.166,43 CHF, a ukupna vrijednost objekta leasinga HR/031000255 od 19. veljače 2008. iznos od 34.691,77 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja te posljedično zahtjev za povrat iznosa preplaćenih zbog promijene tečaja CHF u odnosu na početni, onaj u vrijeme zaključenja ugovora.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđen je:

- da su između tužitelja, kao primatelja leasinga, te pravnog prednika tuženika, kao davatelja leasinga, sklopljeni ugovori o financijskom leasingu motornog vozila broj HR/030900805 od 19. veljače 2008. i o financijskom leasingu pokretnine broj HR/031000255 od 19. veljače 2008., da je objekt leasinga motorno vozilo marke traktor Case, godina proizvodnje 2007., trajanje ugovora je 60 mjeseci i pokretnina preša Pottinger, godina proizvodnje 2006., trajanje ugovora je 48 mjeseci, uz utvrđene nabavne vrijednosti u CHF, sve u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja,

- da se radilo o tipiziranom potrošačkom ugovoru o financiranju putem leasinga,

- da tužitelj nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi niti je mogao valjano odlučiti hoće li takav ugovor sklopiti jer mu je uručen ugovor koji je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika pri čemu tužitelj nije mogao očekivati promjene tečaja CHF koje su za posljedicu imale povećanje mjesečnih anuiteta,

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan zaključenja predmetnih ugovora o leasingu, 19. veljače 2008., naspram svakomjesečnog tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik tužitelju, kako postoji razlika i to u odnosu na ugovor HR/030900805 od 19. veljače 2008. u iznosu od 10.759,78 EUR, a u odnosu na ugovor HR/031000255 od 19. veljače 2008. u iznosu od 4.216,38 EUR.

9. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev jer je ugovorena otplata leasing obroka u hrvatskim kunama prema tečaju za CHF na dan uplate, obzirom tužitelj prilikom zaključenja ugovora o leasingu nije mogao predvidjeti da će doći do velike promjene tečaja, budući u suprotnom ne bi pristao na njegovo zaključenje, a tuženik tužitelja nije upoznao sa svim rizicima sklapanja takvog ugovora, čime je postupio nepošteno uslijed čega je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja.

10. Naime, u konkretnom slučaju su zaključeni ugovori o leasingu u kojima je sadržana ništetna valutna klauzula, a provedenim dokazom saslušanjem tužitelja je utvrđeno kako isti nije imao nikakvih financijskih znanja i nije razumio koje posljedice za njega proizlaze uz primjenu valutne klauzule, obzirom da nije upozoren od davatelja leasinga na rizike promjene tečaja CHF i za koliko bi se povećala mjesečna rata uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Ovo sve iz razloga jer je iz iskaza tužitelja utvrđeno kako je tužitelj objekte leasinga prvo pronašao kod trgovca, a koji je potom njegove podatke dostavio davatelju leasinga, nakon čega je popunjen unaprijed pripremljen, tipizirani ugovor, u odnosu na koji nije bilo nikakvih pregovara te tužitelj nije upozoren na sporne odredbe niti je imao bilo kakav utjecaj na njihov sadržaj.

11. Prvostupanjski sud je, s obzirom da tuženik nije bio stranka kolektivnog spora „Potrošač“ tj. predmeta „Franak“, ispitao je li odredba ugovora o leasingu bila nepoštena, a slijedom toga ništetna, provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja i ocjenom isprava koje prileže spisu te pravilno zaključio da je tuženik, ugovarajući predmetnu odredbu, postupio suprotno zakonskim odredbama iz članka 295. stavka 1. i članka 296. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), utvrđujući da je takvim postupanjem narušeno načelo savjesnosti i poštenja te da se radilo o neravnopravnosti u pravima i obvezama na štetu tužitelja.

12. Stoga je prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnom i bez pravnog učinka odredbu o vezanosti otplate za tečaj CHF jer je odredbom članka 269. stavka 2. ZOO-a propisano da ugovorna obveza, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno, odrediva.

13. Prema odredbi članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. a na koju se pravilno pozvao prvostupanjski sud o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je u članku 10. stavku 2. propisano da se primjenjuje na sve ugovore sklopljene nakon 31. prosinca 1994., će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

14. Neosnovano tuženik u žalbi ustraje na prigovoru zastare, a kako kolektivna tužba iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (valutna klauzula) u ovoj parnici nema direktan učinak, zastara restitucijskog zahtjeva počinje u slučaju utvrđenja ništetnosti općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Rev- 2245/2017) pa stoga zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile i na temelju ništetnog ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

15. Prvostupanjski je sud financijskim vještačenjem utvrdio visinu zahtjeva postavljenog u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a i članka 323. stavka 1. ZOO-a te je naložio tuženiku isplatu svote koju je tužitelj platio na osnovi ništetne odredbe glede valutne klauzule, a za koju je umanjena tužiteljeva imovina na temelju osnove koja je otpala i odnosi se na preplatu zbog promjene tečaja valute CHF u odnosu na dan sklapanja predmetnog ugovora. Prema stajalištu ovog suda tuženik ničim nije doveo u dvojbu izračun pretplate od strane vještaka te je pritom prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno praviti izračun i kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog, jer tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor prijeboja.

16. Neosnovano tuženik prigovara i početku tijeka zatezne kamate, s obzirom da se stalni sudski vještak povodom prigovora tuženika izjasnio kako je primijenio tečaj na dan uplate iz razloga što je takvom uplatom tužitelj zatvarao više mjesečnih obroka i opravdano je primijeniti tečaj na dan uplate obzirom da se plaćanjem rata zaduženje zatvaralo pa i od uplate teče zatezna kamata.

17. Kako je tuženik sastavio predmetni ugovor i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

18. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva prema odredbi članka 191. stavka 1. ZPP-a, jer je u konkretnom slučaju nesporno da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, obzirom na provedeno vještačenje i konačno utvrđen iznos preplate pa je i prvostupanjski sud osnovano prema stavku 3. tog članka dopustio preinaku unatoč protivljenju tuženika jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

19. Ispitujući nadalje, odluku o parničnom trošku povodom žalbe tuženika, ovaj sud nalazi da se neosnovano u izjavljenoj žalbi navodi da tužitelju ne pripada trošak nagrade i za ročište na kojem je objavljena presuda s obzirom da je punomoćnik tužitelja bio prisutan na ročištu za objavu, a na kojem sud donosi, objavljuje i uručuje presudu, a prema članku 155. stavka 1. ZPP-a i Tbr. 9. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., - dalje: Tarifa).

20. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak žalbe s obzirom da je s izjavljenom žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. i članak 380. točka 2. ZPP-a).

Osijek, 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš