Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-260/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene RGŠ, zbog kaznenog djela iz članka 248. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđene RGŠ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-192/2023, od 23. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđene RGŠ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu je svojim rješenjem poslovnog broja K-192/2023, od 23. rujna 2024., odbacio kao nedopušten zahtjev osuđene RGŠ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-192/2023, od 27. listopada 2023., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovnog broja K-73/2024, od 4. lipnja 2024., kojom je ista proglašena krivom zbog kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11 te osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega je prema okrivljenoj, na temelju članka 56. KZ/11, primijenjena uvjetna osuda tako da se kazna na koju je osuđena neće izvršiti, ako ista, u roku provjeravanja od jedne godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela osuđena RGŠ, po svojoj opunomoćenici Miri Boban, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boban & Lolić u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine pobijano rješenje "uz uputu prvostupanjskom sudu da zahtjev osuđene za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude dostavi nadležnom sudu".
3. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, spis je, u suglasju s člankom 495. stavkom 1., u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 , 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
4. Žalba osuđene RGŠ je neosnovana.
5. Premda je u svojoj žalbi osuđena navela kako se prvostupanjsko rješenje pobija zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i "pogrešne primjene materijalnog prava", iz sadržaja žalbe proizlazi da se svi žalbeni razlozi odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pobijano rješenje ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koji sadrži ta odredba pa se stoga osuđena neosnovano žali zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona.
6. Što se tiče žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi se ističe kako je nepravilno odbačen njezin zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, uz obrazloženje suda da ona nije pravomoćno osuđena na kaznu zatvora jer, upravo suprotno navodima prvostupanjskog rješenja, ona da je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a to što joj je izrečena uvjetna osuda da nije od značaja jer "ukoliko ona ne ispuni uvjet", kazna zatvora da će se izvršiti, odnosno da će ona biti "lišena slobode". Prema odredbi članka 40. KZ/11, kazne su novčana kazna, zatvor i dugotrajni zatvor, dok sukladno odredbi članka 56. KZ/11, uvjetnom osudom sud određuje da se kazna na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti, ako isti u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo ili ne ispuni određene mu obveze. Dakle, da bi bila izrečena uvjetna osuda, prethodno mora biti izrečena i kazna zatvora pa stoga da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za podnošenje zahtjeva za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude. Osim toga da se u ZKP/08 nigdje ne navodi da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti ako je uz kaznu zatvora izrečena uvjetna osuda pa da je evidentno prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Međutim, suprotno navedenim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je potpuno pravilno odbacio kao nedopušten zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koji je osuđena RGŠ podnijela, s obzirom na činjenicu da je njoj pravomoćno, kao kaznenopravna sankcija izrečena uvjetna osuda. Odredbom članka 515. stavka 1. ZKP/08, propisano je da se ovim izvanrednim pravnim lijekom može koristiti samo onaj osuđenik koji je osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora ili mu je određen prisilni smještaj, prema članku 554. stavku 1. ZKP/08 i to zbog povrede zakona predviđenima ZKP/08 ili ako je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.
7.1. Iz navedenog zakonskog izričaja je očito, kako okrivljenici koji su osuđeni na uvjetnu osudu ne spadaju u krug osoba koje se mogu koristiti ovim pravnim lijekom, premda je točan žalbeni navod da se uvjetna osuda kao kaznenopravna sankcija sastoji od kazne zatvora na koju je počinitelj osuđen i vremena provjeravanja u kojem se ta kazna neće izvršiti, pod zakonom propisanim uvjetima. Međutim, evidentna je intencija zakonodavca da se pravo na podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka ograniči samo na onaj krug osuđenika koji su pravomoćno osuđeni na "bezuvjetnu" zatvorsku kaznu, što potpuno jasno proizlazi iz odredbe članka 515. stavka 2. ZKP/08, kojom je propisano da se zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može koristiti osuđenik koji se nije koristio redovnim pravnim lijekom protiv presude, osim u situaciji ako je drugostupanjskom presudom, umjesto, između ostalog i uvjetne osude, izrečena kazna zatvora ili djelomična uvjetna osuda. Iz konteksta navedene odredbe nedvojbeno proizlazi da zakonodavac uvjetnu osudu nije svrstao u krug kaznenopravnih sankcija kojom se ostvaruje pravo na korištenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako je to potpuno ispravno zaključio i prvostupanjski sud, a što svojim žalbenim navodima osuđena nije dovela u pitanje.
8. Pored navedenog potrebno je naglasiti kako na pravilnost odluke prvostupanjskog suda ne utječe okolnost da "odgovor državnog odvjetništva Republike Hrvatske nije dostavljen na znanje osuđenoj i njenoj braniteljici", s obzirom na činjenicu da je prvostupanjski sud u opisanim okolnostima potpuno nepotrebno uopće dostavio spis sa zahtjevom Glavnom državnom odvjetniku. Naime, budući da nije bila ispunjena formalna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s obzirom na činjenicu da se nije radilo o osudi na kaznu zatvora ili barem o djelomičnoj uvjetnoj osudi, osuđena RGŠ nije bila niti ovlaštena koristiti se ovim pravnim lijekom, kojeg je upravo iz navedenog razloga valjalo odbaciti, bez dostavljanja na odgovor Glavnom državnom odvjetniku.
9. Stoga, kako nisu osnovani žalbeni navodi osuđene niti je ovaj sud našao ni da bi bile počinjene povreda zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08, to je žalbu osuđene valjalo odbiti kao neosnovanu u suglasju s člankom 494. stavkom 3. točkom 2. ZKP/08.
Split, 12. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
