Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžmp-6/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RI, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja Kmp-24/2021-102 od 21. studenog 2022., u sjednici održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog RI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu, na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11-pročišćeni tekst, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženog RI proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2 i 3. KZ/11. Na temelju članka 139. stavka 3. optuženom RI izrečena je (iako je pravilno da se na kaznu zatvora osuđuje) kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a potom na temelju članka 56. u svezi s člankom 64. stavkom 3. KZ/11 primijenjena mu je (iako je pravilno da se uvjetna osuda izriče) uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti, ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom RI izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do 3 (tri) godine.

1.3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 optuženi HI upozoren je da je dužan surađivati s uredom za probaciju vezano za izrečenu mjeru zaštitnog nadzora te izvršavati naloženu mu mjeru liječenja od ovisnosti jer u protivnom uvjetna osuda može biti opozvana.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi HI oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti i isti padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi HI po braniteljici Maruški Ujević, odvjetnici u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine. Ujedno u žalbi je zatraženo da se braniteljicu optuženika obavijesti o sjednici vijeća na kojoj se bude odlučivalo o žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni optuženi HI, njegova braniteljica Maruška Ujević, odvjetnica u Zagrebu i Županijska državna odvjetnica u Splitu niti netko od njezinih zamjenika pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u suglasju s člankom 475. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11-pročišćeni tekst, 91/12

- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24)

6. Žalba optuženog RI nije osnovana.

7. Optuženi HI pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 koju nalazi u tome što se presuda ne može ispitati budući da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Nadalje, istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik nalazi i u tome što je prvostupanjski sud "paušalno obrazložio prihvaćanje odnosno neprihvaćanje iskaza oštećenice i okrivljenika", kao i svjedoka TI i ZI.

7.1. Međutim, suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-24 jer je izreka presude jasna, u suglasju je sa svojim razlozima, prvostupanjski sud je o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o tome zbog čega prihvaća određene dokaze, a zbog čega određene dokaze ne prihvaća, dao jasne i neproturječne razloge te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza pa se prvostupanjska presuda može ispitati. Također, nisu utvrđene ni druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08-24.

8. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi iznosi subjektivnu analizu provedenih dokaza, a posebice iskaza oštećene ČI i to na način da mu ide u prilog, s ciljem izbjegavanja krivnje. Tako u odnosu na iskaz oštećenice optuženik u žalbi navodi kako je "pred sudom lažno iskazivala" i da je njezin iskaz nelogičan i nekonzistentan. Uporište u ovakvoj tvrdnji optuženik nalazi u tome što je oštećenica iskazala kako je "i danas u strahu od okrivljenika", iako je s njim provodila vrijeme i nakon inkriminiranog događaja te ga posjećivala u domu u Dugavama te odlazila s njim na slobodne vikende.

8.1. No, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno kao i sve dokaze u jedinstvenoj cjelini, kao što je pomno analizirao i obranu optuženika pa je ispravno zaključio kako je optuženi HI počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 na način kako je to opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude.

8.2. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je utemeljeno prihvatio iskaz oštećene žrtve ČI i to stoga što je njezin iskaz u suglasju s nalazom KBC Dubrava od 16. lipnja 2020., a osim toga navedena oštećena žrtva o inkriminiranom događaju u bitnim, odlučnim okolnostima iskazivala je istovjetno u dva navrata. Tako je svjedokinja iskazala kako ju je optuženik krajem travnja 2020. bez razloga ošamario, opsovao je, a potom da je znao ošamariti i udariti šakom u leđa. Isto tako opisala je kako joj je optuženik prijetio da će doći kući s "kalašnjikovim", ubiti nju i njezinu obitelj, ako ga ostavi i odluči se vratiti svojoj kući. Da je optuženik inače znao biti agresivan prema njoj i da ju je upaljačem opekao po zapešćima obje ruke. O inkriminiranom događaju oštećena žrtva ČI istovjetno je prepričala i svojem ocu svjedoku TI, a iz nalaza KBC Dubrava od 16. lipnja 2020. proizlazi da je oštećena žrtva ČI zadobila opekline I. i II. stupnja.

8.3. Stoga to što je nakon inkriminiranog događaja oštećena žrtva posjećivala optuženika dok je bio upućen u Disciplinski centar u Dugavama nije dovelo u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza jer iz iskaza svjedokinje RIN, zaposlenice Disciplinskog centra u Dugavama proizlazi kako je optuženik s ČI imao "složenu, turbulentnu emocionalnu vezu" i da joj je optuženik kazao kako ne može podnijeti da ČI bude s drugim jer da je voli. Osim toga ni ovaj drugostupanjski nije utvrdio ni jednu okolnost zbog koje bi oštećena žrtva lažno teretila optuženika.

9. Iako u uvodu žalbe optuženik navodi kako presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona, u nastavku žalbe niti opisuje koju bi to povredu kaznenog zakona prvostupanjski sud počinio, a niti je pravno označava. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo ispitati po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08-24, no nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu kaznenog zakona na štetu optuženika.

10. Isto tako u uvodu žalbe optuženik navodi kako presudu pobija i zbog odluke o kazni, ali tu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže.

10.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tom dijelu ovaj drugostupanjski je utvrdio kako je prvostupanjski sud na pravilan i odgovarajući način cijenio sve okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne, kako je to i propisano člankom 47. KZ/11. Sasvim ispravno je prvostupanjski sud uzeo u obzir stupanj krivnje s kojim je optuženik kazneno djelo počinio, a to je izravna namjera, ali isto tako pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, a to je manipulacija i zastrašivanje žrtve kako bi nastavila s njim emocionalnu vezu, kao i stupanj povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra.

10.2. Sasvim ispravno je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio mladu životnu dob u vrijeme počinjenja kaznenog djela i smanjenu ubrojivost, dok mu je ispravno kao otegotnu okolnost cijenio to što je osuđivan, ali naknadno nakon počinjenja ovog kaznenog djela. Stoga je sasvim opravdano prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, budući da je tako odmjerena kazna zatvora primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobnosti optuženika. Međutim s obzirom na značaj olakotnih okolnosti, u odnosu na samo jednu otegotnu okolnost i s obzirom da je optuženik u međuvremenu izdržao kaznu zatvora na koju je bio osuđen, za očekivati je da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41.KZ/11 može ostvariti i izricanjem uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom. Naime, uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom, s rokom provjeravanja od tri godine i po stavu ovog drugostupanjskog suda dovoljan je korektiv budućeg postupanja optuženika, a posebno kad se uzme u obzir da je optuženiku izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a upravo ovisnost o drogama, između ostalog, je jedan od onih elemenata koje je utjecalo da optuženik počini kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim.

11. Optuženik je kaznena djela počinio kao mlađi punoljetnik, no u međuvremenu je navršio 23 godine pa se na njega više ne primjenjuju odredbe Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19-dalje u tekstu: ZSM), a kako je to i propisano člankom 36. tog Zakona pa je drugostupanjski postupak proveden prema pravilima općeg kaznenog postupka

12. Sukladno obrazloženom, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08- 24.

Split, 12. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj