REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-9820/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŽZ zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog ŽZ podnijetoj po Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, broj: Pp-3338/2021-13 od 4. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog ŽZ, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u odluci o uračunavanju zadržavanja u izrečenu novčanu kaznu od 100,00 Eur tako da se na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18.) okrivljeniku ŽZ vrijeme zadržavanja određeno od strane Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 1. ožujka 2021. godine od 01,25 sati do dana 2. ožujka 2021. godine u 8,45 sati uračunava kao 2 (dva) dana zatvora, odnosno 79,63 Eur, tako da okrivljenik ima za platiti preostali iznos novčane kazne od 20,36 EUR u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene preostale novčane kazne smatrat će se da je ista plaćena u cijelosti (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŽZ te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeni ŽZ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eur u roku 30 dana od primitka ove presude.

- Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni ŽZ je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 eur, a na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona određeno je da će se okrivljeniku u novčanu kaznu uračunati vrijeme njegovog zadržavanja od strane PU splitsko-dalmatinske – PP Omiš dana 1. ožujka 2021. u 01,25 sati do dana 2. ožujka 2021. u 08,45 sati tako da je iznos izrečene novčane kazne umanjen za 39,82 eur, a okrivljenik je dužan platiti preostali iznos novčane kazne od 60,18 eur u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eur.

3. Protiv te presude okrivljeni ŽZ je pravodobno po braniteljima podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati i da se pobijana presuda preinači na način da se donese presuda kojom se oslobađa od optužbe ili pak presuda kojom se oslobađa od kazne, a podredno da se osporena presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupka nastupila zastara prekršajnog progona, pritom je ovaj Sud utvrdio povredu odredaba prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. st. 6. Prekršajnog zakona.

6. Naime, odredbom članka 40. Prekršajnog zakona je propisano da će se vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju, svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunati u izrečenu kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu, te da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svako drugo oduzimanje slobode, to jest započetih 300,00 kuna (39,82 EUR) izrečene kazne s jednim danom zatvora.

6.1. Slijedom navedenog, kako je okrivljeniku vrijeme provedeno u zadržavanju od dana 1. ožujka 2021. u 01,27 sati do 2. ožujka 2021. u 8,45 sati uračunato kao jedan dan zatvora, odnosno 39,82 EUR novčane kazne trebalo mu je pravilnom primjenom citirane odredbe zakona uračunati kao dva dana zatvora, odnosno 79,63 EUR novčane kazne pa je slijedom navedenog ovaj Sud preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na uračunavanje zadržavanja u izrečenu novčanu kaznu zatvora kako je to navedeno u izreci ove presude.

7. Okrivljenik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalba podnesena zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona budući da žalitelj navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a da je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7.1. Ovaj Sud nije prihvatio žalbeni navod žalitelja da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona budući da je izreka prvostupanjske presude razumljiva, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni, dakle kako žalitelj citira odredbu čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona s tim da navedenu bitnu povredu nije obrazložio, te iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.2. Međutim, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog Suda u potpunosti i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje čine obilježje prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira tijekom prekršajnog postupka budući da je u postupku ispitao svjedoke policijske službenike PP Omiš ŽZA i GZ te svjedoke OZ i ĆZ čije ispitivanje je predložio okrivljenik te je prvostupanjski sud sukladno načelu slobodne ocjene i dokaza propisanom u odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona cijenio sve provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

8. Slijedom navedenog, iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je žalitelj počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kojom odredbom je propisano, tko omalovažava ili vrijeđa službene osobe prilikom vršenja službe, a okrivljenik je izgovaranjem riječi u prostorijama PP Omiš, a koje su navedene u činjeničnom opisu optužnog prijedloga i izreci pobijane presude.

8.1. Postupanje okrivljenika suprotno navedenoj zakonskoj odredbi proizlazi iz iskaza policijskih službenika ŽZA i GZ, a što je prvostupanjski sud obrazložio u točki 5.1 obrazloženja pobijane presude i pravilno zaključio cijeneći ne samo iskaze okrivljenika i svih svjedoka, već i njihov govor tijela tj. način na koji su iskazivali te iskaze policijskih službenika prihvatio odlučnim, uvjerljivim i činjenično opširnim i logičnim. Jednako tako prvostupanjski sud je obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka OZ i FZ, a koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud.

9. Dakle, navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

10. Nadalje, žalitelj u žalbi ističe da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 38. Prekršajnog zakona, međutim institut oslobođenja od kazne reguliran je citiranom odredbom Zakona, prema kojoj je postupanje suda u primjeni ovog instituta ograničeno na procesne situacije kad je zakonom izričito propisano da će sud počinitelja prekršaja osloboditi od kazne (st. 1.) odnosno kad je zakonom propisana takva mogućnost (st. 2.). Dakle, odredbom čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja prekršaja; kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijih neplaćanja, odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak te kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se, u ovom konkretnom predmetu ne radi niti o jednoj procesnoj situaciji koja prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona, mora biti ispunjena da bi sud imao mogućnost primijeniti institut oslobođenja od kazne.

11. Jednako tako, po ocjeni ovog Suda nije prihvaćen žalbeni navod da mu je izrečena previsoka novčana kazna imajući u vidu da je u vrijeme počinjenja prekršaja za počinjeni prekršaj bila propisana novčana kazna od 50,00 do 200,00 DEM, odnosno odgovarajući iznos u eurima ili kazna zatvora do 30 dana, te kako se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne te se nisu stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.

12. Po ocjeni ovog Suda tako izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svoga u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okviru raspona propisanog rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur) pa iznos od 40,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote te su isti odmjereni sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković v.r.

Mirjana Medić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.