REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IU, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 14. lipnja 2024., broj: Pp-4881/2022-7, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka, kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenom IU na temelju čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci okrivljeni IU proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude.
1.1. Istom presudom naloženo je okrivljeniku uplatiti troškove postupka u iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, te navodi da je okrivljenik počinio jedno od najtežih prometnih prekršaja obzirom da je upravljao vozilom dok mu je na snazi bila zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije. Također tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud naveo da nije našao olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, dok je kao otegotne cijenio težinu prekršaja i upornost u činjenju, no nije izrekao zaštitnu mjeru predloženu od strane tužitelja. Smatra kako se izrečenom novčanom kaznom neće postići svrha kažnjavanja i da je nužno izricanje zaštitne mjere.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu. No, razmatrajući navode žalbe tužitelja, ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja donio pogrešnu odluku o prekršajnopravnim sankcijama kada okrivljeniku za počinjeni prekršaj nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije.
6. Razmatrajući navode žalbe tužitelja o zaštitnoj mjeri, ovaj je Sud utvrdio da je valjalo usvojiti žalbu tužitelja i preinačiti odluku o zaštitnoj mjeri te okrivljeniku izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca jer smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom trajanju, po ocjeni ovog Suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
7. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.