Poslovni broj: Usž-427/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: 1) HKČ iz [adresa] i 2) PLAVI SAFIR d.o.o. Zagreb, Supilova 7a, oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Budimir i partneri d.o.o. Split, Bihaćka 2/a i 3) ĆKČ iz [adresa], zastupan po punomoćnici Josipi Dasović, odvjetnici iz Zagreba, Gradišćanska 30, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) i 2) protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2158/2021-22 od 16. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja pod 1) i 2) i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2158/2021-22 od 16. rujna 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja pod 1) i 2) i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2158/2021-22 od 16. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) do 3) radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-350-05/17-02/101, urbroj: 531-05-2-2-184 od 5. veljače 2018. godine te rješenja Splitsko – dalmatinske županije, Grad Split, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje, klasa: UP/I-350-05/08-01/1007, urbroj: 2181/01-03-03/04-17108 od 5. lipnja 2017. godine. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 5. lipnja 2017. godine kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem lokacijske dozvole za zahvat u prostoru: gradnja poslovno – stambenog sklopa, zgrada između Hrvojeve ulice, Usjeka i Pazara, Bastion Contarini, javne društvene i poslovne namjene, sve pobliže opisano u navedenom rješenju i sve k. o. [katastarska općina]. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravno spora.

2. Tužitelji pod 1. i 2. su podnijeli jednu zajedničku žalbu protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda u kojoj u bitnom navode da isto pobijaju iz svih zakonom propisanih razloga te iako je ovdje osporavana odluka prvostupanjskog suda i tuženika donesena u ponovnom postupku i nakon presude Visokog upravnog suda RH, poslovnog broja Us-4659/2011 od 6. studenoga 2011. godine, da žele iscrpiti svoj pravni put. Tužitelji se fokusiraju na pobijanje naprijed citirane presude, poslovnog broja Us-4659/2011 referirajući se i na odluku istog suda, poslovnog broja Usoz- 43/2012-21 od 3. svibnja 2014. Smatraju da su u navedenim odlukama selektivno citirane odredbe članka 34., 49. i 50. GUP-a grada Splita ("Službeni glasnik Grada Splita", 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14. i 55/14. -proč.tekst). Ističu da je temeljem tada važećeg GUP-a Grad Split 2007. godine donio IDPUP-a, nakon čega su tužitelji zatražili izdavanje lokacijske dozvole koji zahtjev je usvojen. Međutim, nedugo prije donošenja presude Visokog upravnog suda RH, poslovnog broja: Us- 4659/11 da je isti sud donio presudu poslovnog broja Usoz – 43/2012-21 od 3. svibnja 2014. godine, za koju tužitelji smatraju da nije u neposrednoj svezi sa citiranom prvom presudom istog suda. Ističu da su presudom Usoz-43/2012 ukinute IDPUP, povodom prijedloga za ocjenu zakonitosti iniciranog od strane Društva prijatelja kulturne baštine Split. Isti sud je presudom Usoz-43/2012 ukinuo IDPUP-a pozivom na odredbu članka 86. ZUS-a, prema kojem ukinuti akt prestaje važiti danom objave istog u Narodnim novinama. Nakon toga isti sud svojom odlukom Us-4659/11 poništava lokacijsku dozvolu iz istih razloga. Smatra da je ovdje riječ o retroaktivnom stavljanju izvan snage izdane lokacijske dozvole, koja je izdana prema tada važećoj prostornoplanskoj dokumentaciji. Poziva se na očitovanje tuženika dostavljeno u spis Ustavnog suda prije nego što je isti sud svojim rješenjem od 5. ožujka 2012. (U-II-2319/2007) spis proslijedio Visokom upravnom sudu na nadležno rješavanje, koje mišljenje citira. Smatra da Visoki upravni sud nije niti u presudi poslovnog broja Usoz-43/2012 a isto tako niti u predmetu pod poslovnim brojem Us-4659/11 cijenio navedeni dokaz. Tužitelji se dalje referiraju na izdanu lokacijsku dozvolu za stambeno-poslovni kompleks. Smatraju da je ugradnja podzemnih garaža uvijek viši prostorni standard u odnosu na klasična rješenja, posebice u starim gradskim jezgrama, te kod činjenice da je izgradnja podzemnih garaža nemjerljivo skuplja varijanta, a ujedno za okoliš i benigna. Tužitelji se dalje referiraju na po njima od važnosti odredbe GUP-a grada Splita. Nadalje, tužitelji se pozivaju na pravo legitimnog očekivanja kojeg je definirao Ustavni sud Republike Hrvatske u brojnim svojim odlukama, ističući da se radi i o pravnom stajalištu Europskog suda za ljudska prava, te se naposljetku pozivaju i na načelo razmjernosti. Predlažu poništiti osporenu presudu i obvezati tuženika na plaćanje troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi, iako je dostava poziva istom uredno iskazana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i u smislu odredbe članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja čime nije povrijeđen zakon na njihovu štetu.

6. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZUS-a, propisano je da je izvršenje presude dužan osigurati tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje. U izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno je postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda (stavak 2.).

7. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je ovdje osporeno rješenje tuženika od 19. siječnja 2015. godine (kojim je tuženik poništio ranije doneseno rješenje prvostupanjskog tijela od 9. prosinca 2010.), doneseno u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: Us-4659/2011-17 od 6. studenoga 2014. godine. Naime, citiranom presudom ovog Suda usvojena je bila tužba tužitelja u tom sporu (HK i dr.), poništeno ranije rješenje tuženika od 28. ožujka 2011. godine (kojim je bila odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv izdane lokacijske dozvole od 9. prosinca 2010. godine po zahtjevu ĆK iz [adresa] i HEP Operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektrodalmacija Split, za zahvat u prostoru: gradnja poslovno-stambenog sklopa zgrada između Hrvojeve ulice, Usjeka i Pazara, Bastiona Contarini, javne društveno-poslovne namjene, za sanaciju i rekonstrukciju bedema na lokaciji pobliže opisanoj u predmetnoj lokacijskoj dozvoli. U citiranoj presudi je ovaj Sud, imajući u vidu i presudu ovog Suda poslovnog broja Usoz- 43/2012-21 od 30. svibnja 2014. godine, zauzeo pravno shvaćanje da je prethodno izdana lokacijska dozvola izdana pozivom na odredbe Odluke o izmjenama i dopunama Provedbenog urbanističkog plana povijesne jezgre Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita, broj: 8/07, dalje: IDPP) koja Odluka je u cijelosti ukinuta odlukom ovog Suda poslovnog broja: 43/2012 od 30. svibnja 2014. godine iz razloga jer se osporenom Odlukom planira gradnja podzemnih garaža unutar povijesne jezgre Grada Splita.

8. Naime, u predmetu koji se vodio kod ovog Suda gornjeg poslovnog broja Usoz- 43/2012 ovaj Sud je utvrdio da je Odluka o donošenju izmjena i dopuna Provedbenog urbanističkog plana povijesne jezgre Grada Splita – Službeni glasnik Grada Splita, broj: 8/07 nezakonita, zbog toga što propisuje gradnju podzemnih garaža te da zbog toga nije sukladna GUP-u Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita, broj: 1/06.) kao planu šireg područja. Nadalje, osporenom i ukinutom Odlukom se na nekoliko lokacija u povijesnoj jezgri Grada Splita planiralo podzemne garaže, pri čemu se isti Sud pozvao i na odredbe članka 34., 49. i 50. citiranog GUP-a, zaključujući da iz istih odredbi kao urbanih pravila GUP-a koji se odnose na gradnju u povijesnoj jezgri predviđaju parkirališne potrebe osigurati na javnim parkiralištima i javnim garažama i to isključivo izvan područja. Kako se osporenom Odlukom planira gradnja podzemnih garaža unutar povijesne jezgre Grada Splita, Sud je našao osporenu Odluku o izmjenama i dopunama u tom dijelu suprotnu odredbama GUP-a, te je zbog nekonzistentnosti teksta osporene Odluke kojom se u više članaka, na različitim mjestima i u dijelovima pojedinih rečenica, nalaze odredbe koje se odnose na gradnju podzemne garaže, Sud radi preglednosti i u cilju pravne sigurnosti osporenu Odluku o izmjenama i dopunama Provedbenog urbanističkog plana povijesne jezgre Grada Splita ukinuo u cijelosti.

9. U ponovnom postupku i u izvršenju naprijed citirane presude ovog Suda, poslovnog broja Us-4659/11 te rješenja tuženika od 5. veljače 2018. i rješenja prvostupanjskog tijela od 19. siječnja 2015. godine isto tijelo je zaključkom pozvalo podnositelje zahtjeva dostaviti tri primjerka idejnog projekta za poslovno-stambeni sklop zgrada u odnosu na koji je podnesen zahtjev usklađen s odredbama GUP-a Grada Splita, sve u skladu s naprijed citiranim, koji zaključak su isti uredno zaprimili, ali nisu dostavili tijelu zatraženu dokumentaciju, uz prijedlog podnositelja zahtjeva da se u konkretnom slučaju zastane s predmetnim postupkom. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjsko upravno tijelo je svojim rješenjem od 5. lipnja 2017. pravilno donijelo osporeno rješenje kojim je odbilo zahtjev podnositelja zahtjeva za izdavanje predmetne lokacijske dozvole, a tuženik svojim rješenjem od 5. veljače 2018. pravilno odbio žalbu istih izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

10. Imajući u vidu sve naprijed navedeno pravilno je postupio prvostupanjski upravni sud kada je ovdje osporenom presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika kao i rješenja prvostupanjskog upravnog tijela, to stoga što je tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja od 5. veljače 2018., kao i prvostupanjsko tijelo pri donošenju svog rješenja od 5. lipnja 2017., u cijelosti postupili sukladno uputi ovog Suda te su pravilno obrazložili razloge na temelju kojih je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje predmetne lokacijske dozvole. Naime, u upravnom sporu protiv rješenja donesenog u izvršenju presude ispituje se između ostalog i je li u ponovljenom postupku postupljeno u skladu s uputom i pravnim shvaćanjem ovog Suda iz ranije presude.

11. Prigovori tužitelja o retroaktivnom stavljanju izvan snage predmetne lokacijske dozvole nisu osnovani. Naime, ovaj Sud je u svojoj praksi već zauzeo stajalište da je ukidanje općeg akta od izravnog utjecaja na ocjenu zakonitosti nepravomoćne odluke koja je na temelju istog donesena (npr. presude poslovnog broja Usž-2029/15 od 21. siječnja 2016., Usž-1529/18 od 20. lipnja 2018. itd.). Stoga obzirom da o zakonitosti osporene pojedinačne odluke donesene na temelju ukinute odluke općeg akta nije pravomoćno riješeno te imajući na umu i stajalište Ustavnog suda RH, prema kojem sudske odluke koje bi bile utemeljene na ukinutom propisu, a donesene nakon njegovog ukidanja –nakon objave presude Visokog upravnog suda kojom se ukida osporeni propis ili njegova pojedina odredba, ne bi bile valjane (odluka Ustavnog suda br. U-III-1673/2015 od 25. svibnja 2017. i U-III-2522/2017 od 21. rujna 2017.), ovaj Sud nije imao pravne osnove ocijeniti nezakonitost osporene presude prvostupanjskog suda, rješenje tuženika, sukladno ukinutoj odluci- općem aktu.

12. Zbog svega navedenog, ovaj Sud je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, odlučio kao pod točkom I. izreke presude, a na temelju odredbe članka 79. istog Zakona kao pod točkom II. izreke presude obzirom da tužitelji nisu uspjeli u sporu sa žalbom. Iz istog razloga je riješeno na temelju odredbe članka 79. ZUS-a kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner