Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1897/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Melite Novoselac, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Jelene Bušić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivan Kalauz, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koga zastupa punomoćnik Jurica Grbić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima od 25. listopada 2024., poslovni broj P-704/2023-14, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se odluka Općinskog suda u Vinkovcima od 25. listopada 2024., poslovni broj P-704/2023-14:

- potvrđuje u pobijanoj točki I. i II. izreke presude kojim je usvojen tužbeni zahtjev,

- potvrđuje pobijano rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti,

- preinačava u pobijanoj točki III. izreke presude u kojoj je odlučeno o parničnom trošku i sudi:

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju ĆD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 602,31 EUR-a (slovima: šestodva eura i tridesetijedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana

II. Odbija se tuženik s zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 3 Ugovora o kreditu, broj ugovora: 198-50-3947942 od 02. ožujka 2007.g. godine zaključenog između tužitelja i tuženika, koja nosi naziv NAKNADA i koja glasi: „3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da isplati tužitelju MD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 441,42 eur (slovima: četiristočetrdesetjedan euro i četrdesetdva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06.03.2007 do isplate, i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008. godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju MD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 727,31 EUR-a (slovima: sedamstodvadesetisedam eura i tridesetijedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.listopada 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška ovog postupka preko dosuđenog iznosa od 727,31 EUR-a, kao neosnovan."

a rješenjem riješeno:

"Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika u pogledu mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, za postupanje u ovom predmetu.

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u točkama I., II. i III. izreke iz svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) kao i rješenje, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih navoda, ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a njemu nadoknadi trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana i to u odluci o parničnom trošku.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbe o jednokratnoj naknadi sadržane u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 198-50-3947942 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 2. ožujka 2007., kojom je određena jednokratna naknada u visini od 3,30 % iznosa kredita, te isplata iznosa od 441,42 EUR-a, sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2007. do isplate.

6. Ispitujući prvostupanjsku odluku u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je odbio prigovor mjesne nenadležnosti, a o svome stavu dao valjano obrazloženje (točka 2.3., 2.4., 2.5., 2.6., 2.7. i 2.8.) koje kao pravilno prihvaća i ovaj sud, i koje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika, pa je žalba tuženika u tom dijelu odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje potvrđeno.

6.2. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ovo stoga što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta.

9. Pobijanom presudom je utvrđena ništetnom ugovorna odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu gdje je propisano da se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti tužitelju naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% od iznosa kredita, jer tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o ovoj odredbi predmetnog Ugovora pojedinačno pregovaralo već se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži označenu odredbu. Odredbom članka 3. predmetnog ugovora o kreditu je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 3,30% jednokratno. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača. Imajući na umu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 3,30 % na iznos kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

10. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati znači, da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora čime nije ostvaren niti žalbeni razlog tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prirodu ugovora.

11. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik, pa se o odredbama ugovora i odredbama Općih akata banke, te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredba čl. 3 Ugovora predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje ZZP) koje su prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a ništetne.

12. Naime, plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% iznosa kredita (čl. 3. Ugovora o kreditu) očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da je označena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaj na njen sadržaj, a tuženik nije dokazao, da bi se o odredbi točke 3. Ugovora o kreditu uopće pojedinačno pregovaralo, što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda o ništetnosti ulazne naknade i to da tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, da se radi o standardnoj odnosno tipskoj ugovornoj odredbi, da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu 3,30%, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, da je takva ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena ulazna naknada je ništetna ugovorna odredba, kako je navedeno u toč. I. izreke pobijane presude. Stoga je pravilno naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 441,42 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2007, kada je tuženik isplatio tužitelju manji iznos kredita zbog uračunate jednokratne naknade, sve u skladu s odredbama čl. 215., čl. 225., čl. 1021. do 1024., čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

14. S pravom je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena i na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

15. Ne prihvaćaju se žalbeni navodi tuženika da tražbina tužitelja nije dospjela i da je stoga tužba preuranjena i nedopuštena. Naime, kada je neka odredba ništetna, ista je ništetna od samog početka odnosno sklapanja ugovora, pa je tužitelj mogao podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti, kao i posljedično za isplatu.

16. Dakle, s obzirom na naprijed navedeno, žalba tuženika je ocijenjena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom usvajajućem dijelu odluke o glavnoj stvari (točka I. i II. izreke).

17. Međutim, pravilno tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao trošak zahtjeva za dostavu dokumentacije od 16. listopada 2023. (list 14. spisa) u visini od 125,00 EUR- a jer isti ne predstavlja podnesak iz Tbr. 32. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje Tarifa), zbog čega je žalba tuženika u tom dijelu uvažena kao osnovana, odluka o troškovima postupka (točka III.) preinačena i tužitelju priznat trošak u visini od 602,31 EUR-a.

18. S obzirom na navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1., 380. toč. 2. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke.

19. Kako je tuženik s žalbom uspio samo u neznatnom dijelu, to mu nije priznat trošak iste pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke (čl. 155. i čl. 166. ZPP-a).

20. U preostalom ne pobijanom odbijajućem dijelu (točka IV. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Melita Novoselac