REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7998/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IV, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19. i 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 13. veljače 2024., broj: Pp-527/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog IV kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni IV je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku okrivljeni IV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. ZSPC-a te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 920,00 eura i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije temeljem članka 58. PZ-a u trajanju od 3 mjeseca.

1.1.Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 39,82 eura.

2.Protiv prvostupanjske presude okrivljeni IV je, putem branitelja Franje Ribića, odvjetnika u Zagrebu, pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, u kojoj u bitnome navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio imovno stanje okrivljenika kad je izrekao novčanu kaznu u najvećem zakonom propisanom iznosu pri čemu to nije opravdao odnosno suviše otegotno je sud cijenio okolnosti u postupku. Nadalje ističe da se okrivljeniku izrekla zaštitna mjera u suviše dugom trajanju pri čemu se nije dovoljno cijenilo to što okrivljenik mora obavljati svakodnevne poslovne i životne aktivnosti kako bi se mogao brinuti i skrbiti o obitelji.

2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.Žalba nije osnovana.

4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za koji je zaključak iznio valjane i dostatne razloge s kojima se slaže i ovaj Sud.

6.Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj iz članka 53. stavka 4. ZSPC-a izrekao novčanu kaznu u iznosu od 920,00 eura (za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura), dakle u zakonom propisanom maksimalnom iznosu. Izrečena novčana kazna je pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz razloga što se radi o težem prekršaju iz domene prometne sigurnosti, a okrivljenik je ranije već prekršajno osuđivan iz područja sigurnosti prometa na cestama, između ostalog i za istovrsni prekršaj, iz čega se može zaključiti da ranije kazne na njega nisu ostvarile utjecaj i ispunile svrhu kažnjavanja. Također, okrivljenik je proglašen krivim da je upravljao motornim vozilom u naseljenom mjestu brzinom od 108 km/h (umanjeno za sigurnosnu razliku od 10%) gdje je postavljenim prometnim znakom dopuštena brzina 60 km/h, dakle upravljao brzinom za 48 km/h većom od dopuštene. Radi se o znatno većoj brzini od dopuštene koja se osjetno približava težem prekršaju – onom iz članka 53. stavka 3. ZSPC-a (koji propisuje kažnjavanje novčanom kaznom od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana za vozače koji u naseljenom mjestu upravljaju vozilom za više od 50 km/h više od dopuštenog), stoga je svakako uz činjenicu ranije prekršajne osuđivanosti valjalo imati na umu i težinu prekršaja i ugroze u konkretnom slučaju, dok okrivljenik ne iznosi niti dokumentira nove okolnosti koje bi se smatrale naročito olakotnima i koje bi opravdavale i učinile osnovanom preinačenje odluke o novčanoj kazni.

7.Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8.Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od tri mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu sve ranije navedeno. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika i težini prekršaja, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti dokumentirao svoje navode.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10.Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.