Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-932/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Božidaru Horvatu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Ana Čopor, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-446/2023-16 od 22. travnja 2024., 12. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-446/2023-16 od 22. travnja 2024.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno preinači sukladno žalbenim navodima, s time da ujedno potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio njegovom donošenju kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da u donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Također, prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, tako da nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

7.1. Naime, u odnosu na navod tuženika da se nepoštenost odredbe ugovora o kreditu, a time i njezina ništetnost može ispitivati samo u kontradiktornom postupku, za odgovoriti je da je tužitelj podnošenjem tužbe izabrao sud pred kojim želi ostvarivati zaštitu svojih prava i interesa, a tuženik je imao mogućnost o tome se izjasniti te u odnosu na navedeno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti. Nakon toga, prvostupanjski je sud omogućio i tužitelju izjasniti se o tom prigovoru slijedom čega, a imajući na umu da je strankama omogućeno raspravljanje po istaknutom prigovoru mjesne nadležnosti, suprotno žalbenim navodima, nije počinjena naprijed navedena povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč.6. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te isplate preplaćenih iznosa anuiteta po navedenom osnovu kao posljedice ništetnosti, pokrenutom pred Općinskim sudom u Koprivnici.

9. Iz predmeta je razvidno da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti toga suda pozivom na sporazum o mjesnoj nadležnosti iz čl. 14. Ugovora o kreditu od 18. travnja 2004. koji je zaključen među strankama, a prema kojem je ugovorena nadležnost suda u Rijeci kao mjestu sjedišta banke, a također i da se u konkretnom slučaju radi o unaprijed formuliranom obrascu ugovora koji je potpisan po tužitelju u Bjelovaru. Nadalje je utvrđeno da tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o odredbi čl. 14. Ugovora, a da su stranke sve vezano za sklapanje ugovora dogovarale u Koprivnici gdje je tuženik imao poslovnicu, te da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika u Bjelovaru. Također je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj potrošač, kao i da bi vođenjem spora pred sudom u Rijeci isti imao značajne financijske troškove radi putovanja (budući da tužitelj financira troškove studija djece), ali i probleme oko mogućnosti pristupa sudu u Rijeci zbog činjenice da nije u mogućnosti pregovarati s poslodavcem oko godišnjeg odmora.

10. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da odredba čl. 14. Ugovora uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka jer bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj imao obvezu putovati u Rijeku, a što bi s obzirom na mjesto njegova prebivališta ([adresa]) uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu, ali i neravnotežu u smislu utrošenog vremena zbog čega bi isti, kao potrošač bio stavljen u nepovoljniji procesno-pravni položaj. Također, prvostupanjski je sud zaključio da navedeno ima odvraćajući učinak na tužitelja u smislu ostvarenja zaštite svojih prava putem suda i to iz razloga što tužitelj ne može dobiti slobodan dan radi putovanja u Rijeku i davanja iskaza pred sudom u Rijeci zbog čega je prvostupanjski sud zaključio da je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena i kao takva, sukladno odredbi čl. 87. ZZP/03., ništetna slijedom čega je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, odbio kao neosnovan.

11. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 12. Prema čl. 3. Direktive vijeća 93/13/ Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva) ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st. 1.) s time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed, pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (st. 2.).

13. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 dalje u tekstu: ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Nadalje, odredbom čl. 83. ZZP/03 propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

15. U konkretnom slučaju navedeni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se posljedično tome, temeljem zakonske presumpcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke u postupku nisu pregovarale i obzirom na to tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na sadržaj odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci za postupanje u ovoj pravnoj stvari, radi čega je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, takva odredba za tužitelja kao potrošača nepoštena jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja izaziva znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, kao potrošača i to stoga što bi tužitelj, u slučaju vođenja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Rijeci, bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u Rijeci, kako je to pravilno zaključio to i prvostupanjski sud.

16. S obzirom na to da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koju je sastavio tuženik sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svoga sjedišta i time ostvari pogodnost, ali i manji troškovi, a uzimajući u obzir da je spor pokrenut radi ostvarivanja prava tužitelja iz Ugovora kao i sve okolnosti sklapanja ugovora, po ocjeni ovog suda odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu.

17. Slijedom navedenoga, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP-a, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

18. Suprotno žalbenim navodima kojima žalitelj upire kako je u konkretnom slučaju Općinski sud u Rijeci nadležan i zbog odredbe čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP-a kao sud opće mjesne nadležnosti (registrirano sjedište tužene pravne osobe), prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pored registriranog sjedišta tužene pravne osobe, mjesno je nadležan i sud sjedišta tuženikove poslovnice.

19. Naime, prema odredbi čl. 59. ZPP-a, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. U ovoj pravnoj stvari, a kako to proizlazi iz teksta predmetnog ugovora o kreditu, spor je nastao povodom djelatnosti jedinice tuženika koja se nalazi u Koprivnici.

20. Kako je pravo izbora između suda općemjesne nadležnosti i suda na čijem se području nalazi poslovna jedinica tuženika na tužitelju koji je postupak pokrenuo prema mjestu sjedišta poslovne jedinice (prema čl. 59. ZPP-a), pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti kao neosnovan. 21. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti tuženika.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st.1. ZPP-a, u vezi sa čl. 154. st.1. ZPP-a).

23. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 380. toč.2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 12. prosinca 2024.

Sudac

Božidar Horvat